DAY THREE – DAVID WEST DOIN’ WORK

KNICKS @ HEAT

– Miami je drugu utakmicu odigrao na autopilotu, čuvajući energiju posebice u obrani, s tim da ih je stvarno bilo milina gledati u napadu na početku utakmice, treće četvrtine i u završnici, kada su igrali punom snagom i kada je lopta kružila poput projektila, a James i Wade skakali svuda uokolo kao Mario i Luigi na Nintendu

– Spoelstra je utvrdio nekoliko stvari za ubuduće – to da Bosh i Haslem imaju primat kao dva visoka, a nakon toga je prva sljedeća opcija igra s niskom postavom, zatim da je James jedini igrač koji može i treba odigrati rolu back-up playa kada je Chalmers na klupi (mislim, ionako to radi kada su zajedno u igri, stoga stvarno nema potrebe riskirati s Coleom) te da nikada, ali ama baš nikada, bez obzira na rezultat, ne smije istrčati s postavom u kojoj nema ili Jamesa ili Wadea

– riješivši pitanje rotacije i donekle zakrpavši dvije glavne rupe u petorci, Miami već sada, nakon samo dvije utakmice, izgleda bolje nego li je izgledao cijeli ovaj drugi dio sezone, a obzirom na šutersko buđenje Battiera i obzirom na to da se Miller još nije ozljedio usprkos tome što je odigrao već 53 minute u ove dvije utakmice (i ne, nisam sarkastičan), izgleda da su dobili i nekakvu iskru s klupe

– kad sam već spomenuo Battiera, moram istaknuti i kako je bilo zabavno pratiti Melovu žurbu da zabije čim bi Spoelstra, u namjeri da odmori Jamesa, na njega stavio Shanea – nisam brojao, ali, ovako od oka, mislim kako je Anthony od svojih 12 ubačaja (iz 26 pokušaja) njih 7 ili 8 zabio u onih 15-ak minuta što ga je čuvao Battier

– jedina nada Knicksima ukazala se nakon utakmice, kada je Amare u patetičnom luzerskom ispadu razbio šaku opalivši o, navodno, vatrogasni aparat, što znači da će Woodson konačno zaigrati bez njega u udarnoj petorci i tako dati svojoj momčadi nekakvu minimalnu šansu da ovu seriju učini barem malo zanimljivom

MAGIC @ PACERS

– Pacersi su ušli žešće u drugu utakmicu, zahvaljujući odlukama da ugodne skok-šuteve zamijene ulazima (napadali su svi, od centra do playa), ali prije svega zahvaljujući postavljanju napadačkog fokusa na Davida Westa, playoff veterana koji je očito najspremniji među ovom hrpom luzera dignuti razinu igre i preuzeti odgovornost (Granger je sjajan igrač, ali u svojih 6 godina u ligi dva puta u karijeri je bio u playoffu i to samo lani kao aktivan sudionik)

– u početku su ga stavljali u post, izolirali i puštali da riješava situacije 1 na 1, a prema kraju susreta doslovce svaki napad uključivao je njega u nekom obliku post up ili screen kombinacije, uostalom o tome tko je MVP Indiane u ove prve dvije utakmice (i to u većem omjeru nego su to trenutno James ili Durant svojim momčadim) najbolje govori to što bi se njegovim sjedanjem na klupu Pacersi totalno pogubili, da bi sve opet profunkcioniralo odmah po Westovom povratku na parket

– usprkos dominaciji Pacersa u reketu, Orlando je držao priključak zahvaljujući finom miksu trica i pick igre, uz gomilu kretanja koja su dodatno otvarala prilike za koš, ukratko – igrajući košarku bez ikakvog opterećenja

– opterećenje s druge strane zasigurno pritiska Hibberta kojega Big Baby do sada u seriji jednostavno gazi, momak će ozbiljno morati raditi u teretani preko ljeta ako misli karijeru pomaknuti s mjesta, jer jedno je biti igrač finese, ali nešto sasvim drugo je biti Big Lizalica ili Big Zvečka, ovisno o tome što vam se čini da je bebama draži oblik zabave

– agresivnost Pacersa u reketu na kraju je donijela ploda, Orlando je pukao krajem treće dobrim dijelom i zato što je stalni pritisak Westa izbacio iz utakmice Andersona, čim je on ušao u probleme s osobnima nestale su nade Magica u nekakav novi čudesan povratak u igru

– iako koš razlika na kraju djeluje poprilična i ostavlja dojam lagane pobjede Indiane, činjenica je da Pacersi moraju proliti litre znoja, u svakom slučaju puno više nego se itko nadao, kako bi ovo priveli kraju u svoju korist jer Magicov napad djeluje uštimano, obrana je solidna i fali im samo dubina da bolje izdrže ogromnu prednost Pacersa u reketu

– fokus na Westa (kojemu je desna ruka bio aktivni Hill, još jedan playoff veteran s gomilom iskustva iz dana u Spursima) Indiani je donio prednost, a 10 skokova viška i čak 50 koševa u postu (22 više od Orlanda) su je održali i formula uspjeha za Pacerse u ovom dvoboju je danas jasna, sad je red na Van Gundya i Magic da u svojoj dvorani baražom trica podignu igru u napadu na Pacersima teško dohvatljivu razinu i eventualno opet zakompliciraju ovu seriju

MAVS @ THUNDER

– vijest večeri je da su u OKC-u skužili kako treba dijeliti bijele majice, ovaj put nije bilo zabune oko toga tko je domaćin, iako su zbivanja na parketu mogućnost zabune opet ostavila otvorenom – Dallasova strpljivost i iskustvo držali su se u egalu cijelu utakmicu protiv mladih nogu Oklahome

– Brooks je ugodno iznenadio prilagodbom nakon samo jedne utakmice, fino je uštopao Terrya maknuvši Fishera i Westbrooka dalje od njega i povjerivši Sefoloshi i Hardenu ulogu striktnih čuvara

– naravno, na ovaj dobar potez nadovezao se i jednim lošim, opet je dao ogromnu minutažu Perkinsu i Fisheru koji su ovaj put nešto i zabili pa time, iskoristimo i taj klišej, opravdali povjerenje, ali u široj slici očito je kako njihovo prisustvo na parketu, posebice u onim suludim kombinacijama kada su zajedno u postavi, vuče ovaj napad Oklahome prema dnu

– Carlisle se mora više kockati s Beauboisom čija brzina bi mogla dodatno iskoristiti apsolutnu Westbrookovu kurcobolju za igrom u obrani (da je Kidd u lanjskoj formi zabio bi duplo više od ovih 10, djedica je doslovno promašivao zicere), 5 minuta je premalo, a mali ima potencijal da bude x-faktor, valjda će se odlučiti za taj potez u idućoj utakmici jer s 0-2 ionako više nemaju što izgubiti

– zanimljivo da Dallas uopće nema potrebe zaigrati zonu protiv Oklahome, ovi momci su toliko zaljubljeni u svoj skok-šut da ih ne trebaš prisiljavati na loše šuteve, ali opet su, usprkos tome što su forsirali izolacije i nerezonske poteze, uspijeli živjeti na račun slobodnih bacanja – tako ti je to kad imaš tri vanserijska talenta koji u svakom trenutku mogu krenuti na ulaz i slomiti svog čuvara (zabili su 32 od 34 bacanja)

– Oklahomina jalovost u svim ostalim segmentima napada osim izlaska na slobodna može se pripisati jednim manjim dijelom dobrom poslu kojega Marion radi na Durantu, ali puno većim činjenici da se većina napada vrti oko Westbrooka – s jedne strane Dallas ga nema s kime zaustaviti, pogotovo kada mu ovako upadaju svi oni šutevi s poludistance, ali s druge strane oslanjanje na Westbrookov šut i njegovo korištenje povoljnog matchupa i dalje drži otvorena vrata potencijalnom povratku Dallasa u seriju

– obzirom na to da Oklahoma nije ostavila sjajan dojam i da su se praktički drugu utakmicu za redom provukli (Dirk i Terry su u završnici promašili dvije potpuno otvorene trice koje bi okrenule tijek susreta), povratak u OKC za G5 i početak od nule čine se sasvim realnom opcijom

– titula papka večeri ide Mikeu Fratellu, koji je odradio solidan posao stručnog komentatora, ali u jednom trenutku se totalno prolio i upisao u Vlado Vanjak Hall Of Fame Komentara Van Pameti, tumačenjem kako Dallasu nedostaje Odom jer da je on svojom all-round igrom momčadi donosio jednu višu razinu – mislim, kako ti može nedostajati netko koga praktički nisi ni imao na raspolaganju?

5 thoughts on “DAY THREE – DAVID WEST DOIN’ WORK

  1. New York se pod hitno mora rjesit Amarea, em sta ne vidi, em su mu ledja i koljena sjebana i jos mu je igra nikakva, i uz to sve je toliko glup da se ozljedi sam od sebe, ali to je nekako dobra vijest za sve koji zele vidit Knickse da pobjedjuju:)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *