DAY SEVEN – THE ARROGANTS

HAWKS @ CELTICS

Kao tko zna koliko puta do sada, Boston je zamalo propustio šansu za preuzeti kontrolu nad serijom zbog vlastite arogancije. Hawksi bez Smitha nisu ravnopravan protivnik kompletnim Celticsima kojima su se vratili i Rondo i Ray (koji još ne može trčati, ali nije mu zbog toga ništa teže zabiti otvoreni šut), ali to ih nije spriječilo da nadigraju Boston većim dijelom susreta u svakom pogledu – dok je Rondo igrao u drugoj brzini i gubio lopte u serijama, Teague je igrao u petoj i zabijao ulaz za ulazom; dok se Pierce vukao po parketu, Johnson je odradio njegovu imitaciju uber-lidera iz prethodne utakmice; dok je Doc odmarao, Larry Drew je trenirao i sjajnim miksanjem postava dao momčadi šansu.

Možda najveći pokazatelj veće želje Hawksa ostaje dominacija pod košem koju su uspostavili i bez Smitha, zahvaljujući Collinsu i Dampieru (umjesto komentara ovo će biti dovoljno – ?!?!?!?!?!). To što je Dampier odigrao valjda prvu značajnu utakmicu u zadnjih deset godina i to sa bradom punom sijedih baš protiv visokih Bostona, dovoljno govori. Ipak, kada su Celticsi u četvrtoj ubacili u brzinu više i napravili prvu dvoznamenkastu prednost u utakmici koja je cijelo vrijeme bila u egalu, postalo je jasno kako je njihov plan bio konzervirati energiju do završnice i onda zaključiti posao.

Problem je samo što si ovakve megalomanske ciljeve mogu zadati vrhunske momčadi, a Boston to nije. Upalivši prekidač nisu ugasili Hawkse, koji su se još jednim sjajnim nizom poteza Johnsona, Teaguea i Drewa vratili u utakmicu i izborili produžetak. Boston je novu šansu iskoristio, ali, za slučaj da Smith ne zaigra ni u sljedećoj, lijepo molim veterane da uključe srce prvaka te da pronađu u sebi dovoljno energije kako bi izbjegli ovakve situacije na kraju.

BULLS @ SIXERS

Ranjeni Bullsi pokušali su se iskupiti za prethodni poraz, ali glave ih je koštalo što bez Rosea pojma nemaju kako zaključiti utakmicu. Gledati combo beka poput Johna Lucasa, čije shvaćanje košarke je i dalje na NCAA razini (usprkos 30 godina koje je uhvatio), kako vodi momčad ka pobjedi poprilično je deprimirajuće iskustvo čak i za neutralnog promatrača, kamoli navijača. Ipak, puno veći problem od Lucasa bio je Chicagov kriptonit već godinama, čak i s Roseom u postavi – slobodna bacanja. Ova momčad ih izvodi ispodprosječno, a to se često u gustim završnicama zna pokazati ključnim.

Sixersi su ušli u utakmicu mlako usprkos tome što je Holiday nastavio koristiti povoljin matchup protiv Watsona. Problem je bio manjak energije pod koševima i Turnerova potpuna pasivnost – ne samo što nije koristio Hamiltonove godine kao utakmicu prije, već je dopustio veteranu da se potpuno razmaše i u jednom trenutku dovede Bullse u situaciju da kontroliraju utakmicu. Na samom kraju se borbenošću i pogođenim slobodnima Turner iskupio, ali nedopustivo je da sada, kada je konačno dobio priliku dokazati da je ovo njegova momčad, odigra ovako energetski mlako i dekoncentrirano veći dio susreta.

Uz njega, ogroman problem Sixersima tijekom utakmice predstavljala je činjenica da Brand nije mogao zabiti nijedan šut s poludistance, kao i to da je Boozer svoje uredno stavljao. Srećom, pojavio se Hawes, čija mirna ruka je bila oslonac u trenutcima kada ništa drugo nije funkcioniralo protiv ponovno solidne obrane Bullsa. Iggy i Deng su opet isključili jedan drugoga iz utakmice (ima li netko još prigovora na kampanju “Iggy za obrambenog igrača godine”?), ali zato je klupa Bullsa oživjela, odnosno barem je dvojac Asik-Gibson odradio svoje pod koševima.

Nažalost, izvrnuti zglob Noaha onemogučio je Thibodeau da na kraju ostavi na parketu njega i Gibsona te tako ojača reket, iako je upitno što bi se dogodilo obzirom na poteze koje Thibo vuče tijekom ove dvije utakmice. Ništa ga ne opravdava za pokus s dvojcem Asik-Boozer u ključnim trenutcima i uopće za trpljenje Boozera i Lucasa na parketu u zadnjim minutama, obzirom da se radilo o dva uvjerljivo najgora igrača tijekom povratka Sixersa u četvrtoj četvrtini.

Sudeći po slabostima i jedne i druge momčadi, ovdje i dalje dosta toga otvoreno, ali ta minimalna prednost u talentu koju Sixersi imaju, iako je noćas nismo imali prilike gledati, mogla bi se vrlo lako na kraju pokazati ključnom.

Evan Turner, sve je na tebi.

LAKERS @ NUGGETS

Na početku se činilo kako Lakersi nisu ni doputovali u Denver, nakon prvih 12 minuta bili su u zaostatku 16 poena (30-14), reket nije branio nitko, a u napadu se sve svodilo na ispaljivanje cigli – ni jedna lopta praktički nije prošla preko Bynuma u low postu. Doduše, možda ovdje i nije toliko stvar u pristupu Lakersa, koliko u tome da je Denveru obzirim na identitet ovakva večer bila suđena, večer u kojoj će zabiti gomile koševa iz kontri i u kojoj će im upadati trice.

Lawson je bio šef ceremonije, secirao je obranu Lakersa ulazima, a doprinos su dali svi – Miller kontrolom ritma, Affllalo tricama, a čak i McGee energijom pod koševima (učinak njegove majke na živce svih prisutnih također je neprocjenjiv). Problem je bio samo u tome što se ipak nije radilo o večeri, već o poluvremenu. Kao da potvrđuju najstariji klišej o favoritu koji dozira snagu, Lakersi su u nastavku stigli u egal bez problema, usporivši ritam, zatvorivši reket i okrenuvši se Bynumu. To što je Denver brže prosuo ovakvu prednost nego što mu je trebalo da je izgradi, to dovoljno govori o pravom odnosu snaga.

Ipak, nakon stizanja takve prednosti, Lakersi su se našli pred svojim problemom – kako ostati u egalu i pri tome odmoriti udarnu trojku? Odnosno, kako, nakon što su zaustavili run and gun Denvera, anulirati činjenicu da Nuggetsi u svakom trenutku imaju svježe tijelo na klupi za kojim mogu posegnuti? Na to pitanje nije lako naći odgovor, što je Denver iskoristio za izgraditi novu prednost pred samu završnicu, prednost koju je održao jer u Kobeu, Gasolu i Bynumu više nije ostalo snage nakon fantastičnog otvaranja treće.

Uglavnom, logičan i zasluženi rasplet tijekom kojega se opet pokazalo da su Lakersi objektivno (manjak rotacije koji posebice dolazi do izražaja na strani) i subjektivno (zar se stvarno nije bilo moguće malo potruditi na početku) sami sebi najveći neprijatelj. Iako se nakon njihovog povratka u trećoj nije tako činilo, upravo je ona ogromna prednost stvorena na početku na kraju i presudila. Za razliku od Bostona i Turnera koji su prošli bez kazne, arogancija se Lakersima osvetila, ali nešto mi govori da su naučili lekciju za sljedeći put.

15 thoughts on “DAY SEVEN – THE ARROGANTS

  1. ovo je stvarno bilo mučno gledati. mislim, fan sam i bez obzira na ozljedu Rosea očekivao sam prolaz protiv Sixersa i poraz u drugoj sam mogao prihvatiti, ali ovo je bilo strašno. znalo se da će biti tvrda utakmica u kojoj će obrana imati veću ulogu nego napad, a nakon što se Thibodeau pogubio u drugoj utakmici, u ovoj je još jednom pokazao da nije najbolji u rotacijama…
    * problem s rotacijama iz prošle utakmice riješio je tako što je u potpunosti isključio Ronnie Brewera iz utakmice. mogao bih se složiti s tim da Brewer ipak nije bolji obrambeni igrač (+ barem će potegnuti kada ga se ostavi samog u napadu) od Butlera koji je dobio tih par minuta umjesto Denga
    * ideja da se na teren vrati Noah koji je jedva hodao je totalno suluda i daje za pravo svim onim koji Thibsa (bezrazložno) optužuju iza Roseovu ozljedu
    * CJ Watson je imao lošu večer, ali je ipak zaslužio da završi utakmicu u situaciji kada Lucas nije znao što bi s loptom. CJ ipak ima nešto više NBA iskustva i vjerujem da bi malo bolje igrao u toj završnici. najgore od svega je da je najbolji organizator igre u ovakvim Bullsima Mike James pa ga je možda mogao i isprobati u, recimo, par minuta treće četvrtine. teško je James mogao biti gori od ove dvojice sinoć
    * kada se već Noah ozlijedio potpuno je nevjerojatno da Thibs nije pokušao igrati s kombinacijom Gibson-Boozer. u obrani je ionako Hawes bježao od Asika i zabijao izvani pa Taj ne bi bio puno lošiji na njemu, a upravo je Gibson najzaslužniji za odvajanje na +14 svojim luđačkim skokovima u napadu. osim toga, Taj je bio počeo nešto i zabijati i automatski bio malo smanjio pritisak na Boozeru

    bilo bi toga još, ali jedan je zaključak: ovo je stvarno teško gledati. pokušavao sam se natjerati u ovih sedam dana napisati kataklizmički tekst o Bullsima, ali nemam snage. i dalje sam navijač, ali ne znam imam li snage još dugo gledati ovo mučenje.

  2. Denver je nadskakao Lakerse 54-44, uz takav omjer skokova i Kobeovo forsiranje trica izgubili bi sinoć i od puno lošijih ekipa od Nuggetsa.

  3. moje mišljenje: thibs nije ništa drugo nego mike brown vol2.0 odnosno njegova poboljšana verzija: njihove ekipe će uvijek igrati vrlo dobru i odličnu obranu, imati prosječan napad koji se svodi na 1-na-5 kad je vrijeme za pobjedu i nijedan ne shvaća rotacije niti improvizaciju kad je ona potrebna (popovicheva domena). jednostavno, njihove ekipe nisu materijal za prvaka. i nemojte mi prodavat priče da bi sve bilo drugačije za bullse da je rose živ i zdrav – dogodila bi se repriza od laniu finalu konferencije, jer svi znamo što bi se događalo u zadnjim trenucima: rose bi bio prisiljen rješiti sve sam, a lebron bi ga pojeo živog. bullsi su kao cavsi prije par godina, samo što imaju lošiju superzvijezdu i značajno bolji supporting cast: ekipa za dominiranje sezonom, ali i ekipa koja nema dovoljno za prvenstvo. slična stvar će se dogoditi lakersima u sudaru sa prvom ozbiljnom ekipom: kobe će ih ispucat iz playoffa umjesto da daju bynumu jebenu loptu i pometu sve pred sobom. nisam siguran da će ih thunder kaznit jer su i oni ekipa koja igra idiotsku košarku koja se svodi na rokanje skok šuteva (iako im dajem barem 70% šanse protiv lal), ali spursi će ih naprašit neviđenom metlom ako lakersi nekim čudom prežive do njih.
    i nije da sad pljujem po lešu bullsa – ovo je bio moj stav cijelu godinu za njih, dok sam za lakerse imao nade misleći da je kobe shvatio neke stvari dok je ozlijeđen gledao dominaciju svojih centara.

  4. ne mogu govoriti o tome što bi bilo kad bi bilo, ali jedna stvar je bitno drugačija od one prošlogodišnje što se Bullsa tiče – Rip je ogroman upgrade na poziciji dvojke i puno bi se olakšalo Roseu napadački da sve nije otišlo u pičku materinu prije sedam dana.
    ovo za Thibsa se donekle slažem, a o njegovim greškama u rotacijama sam na ovom blogu i prošle godine spominjao pa me Komesario optuživao da je lako meni iz doma drkati po tastaturi

  5. @birdie-u potpunosti potpisujem tvoj post…stvarno mi je teško zbog poraza Bullsa suze su mi je išle na oči kada sam vidio ranjenog Noaha kako pokušava se vratiti i kako skakuta na jednoj nozi….Thibs me je ubio sa svojim forsiranjem Lucasa i umjesto da da priliku Mike Jamesu koji će razigrati momčad on forsira Lucasa,a onda mora forsirati Boozera koji je bio dobar većim dijelom utakmice umjesto da forsira Gibsona koji je bio aktivan u napadu možda je razlog ozljeda koljena Gibsona…uglavnom dalje navijam za njih i uvijek ću navijati,ali jednostavno su me moji Bullsi slomili…nemam volje niti optimizma,stoga mi preostaje u miru da pogledam do kraja play-off i okrenem se slijedećoj sezoni… 🙁

  6. RIP je jučer odigrao dobru all-round utakmicu,ali jednostavno ove ozljede i ponekad tvrdoglavost Thibsa sa rotacijom pojedinih igrača ubije ritam i da protivniku šansu…

  7. Vjerujem da ovo sve skupa što se događa Bullsima ima i pozitivnu stranu. Sad će se vidjeti tko može a tko ne može igrati na visokom nivou i sukladno tome pospremati svlačionicu tokom ljeta (Boozer pa pa nadam se jer se mentalitetom ne uklapa u ovu ekipu), ozdraviti i dogodine krenuti u novi pohod. Po meni je ključ naći drugu opciju da prati Rosea i olakša život Dengu, Ripu i Noahu koji su realno jako dobre treće opcije. Što se tiče Tibsa, čovjek je tek drugu godinu head coach i zasigurno je drukčije biti glavni čovjek na klupi nego asistent te mu neke stvari treba progledati kroz prste. Nisu se ni Pop ni Phil rodili s prstenima niti iskustvom. Pitajte Riversa također, pa on je imao rotaciju od 50 igrača na početku, pa su ga istrpili jer neke stvari radi jako dobro. Tako je i s Tibsom, dokazao se kao trener, napravio je dobar posao s ekipom i sad kao i svi profići u bilo čemu mora napredovati i raditi na sebi. Budućnost ove ekipe je itekako svijetla.

  8. Nadam se da će Gar Forman nešto napraviti jer ova momčad treba redizajn…Krenimo redom Rose vođa,Deng glue guy,Noah energetska životinja koja je počela zabijati šuteve sa poludistance,RIP odličan igrač koji će biti od velike pomoći slijedeće sezone…Meni se čini da bi se trebali riješiti Boozera jer znamo da se od njega očekuje zabijanje koševa i što ponekad napravi,ali je obrambeno nikakav plus košta puno para….Zadržati Gibsona i Asika i nakon što im isteknu ugovori ako će htjeti…dobro bar su slijedeću sezonu još sa Bullsima…
    Ostaviti Korvera koji može pogoditi tricu i pokazuje poboljšanja u obrani i košta 5 milijuna$…Dati više prilike rookie Butleru koji je solidan u obrani i zna ući pod koš…
    Riješiti se Brewera,Lucasa i možda Watsona…dovesti neku solidnu 4 koja će zabijati ili prometnuti Gibsona u petorku…Gibson je imao dosta obiteljskih tragedija i ove se sezone oporavio,počeo je opet dobro odigrati…
    Koliko god sam pod dojmom jučerašnjeg poraza Bullsi svakako moraju zadržati Thibsa koji je odličan trener i napravio je predivne stvari sa ovom momčadi…jednostavno ozljede pa neke stvari koje mora još naučiti kao trener,a koje dolaze sa godinama treniranja kao glavni trener će doći…Bullse čeka svijetla budućnost i nadam se da će se Rose vratiti još jači i bolji…ne očekujem lude ulaze pod koš,ali očekujem njegov fantastičan šut i proigravanja…Rose je veliki radnik i znam da će uspjeti…

  9. ima jedan dobar grafit u mom gradu koji dobro ocrtava carlosa jebenog boozera..

    džaba široka ramena kad su muda malena..

  10. ma još bi mu i oprostio ta malena muda kada ne bi imao šuplje ruke. jebote, u svakoj utakmici mu barem jedna lopta ispadne…

  11. nisam fan bullsa ali mi ih je zao gledat kako se muce sa kosarkom, tj. napadom
    vidi se da im fali rezerva za rosea ( tu bi probao dovest teaguea koji me iznenadio u ovoj sezoni, covjek zna igrat i donosi energiju ), rijesit ova dva magarca lucasa i watsona, asika ( svaka cast na 45% sutu za slobodna, covjek igra samo zato sto je velik ) i naravno boozera mijenjat jer covjek ne moze ocito biti na prosijeku iz jazza od skoro 20 poena
    ta 4 igraca bi pokusao mijenjat jer se sada vidi njihova limitiranost, pogotovo recimo kod boozera koji nije u stanju u kontinuitetu razbijat reket phille, stari brand a cuva kojem bi trebao trpat bar 16 poena
    asikovu funkciju ne razumijem u ekipi nikako, ne znam jel 4 poena i 4 skoka vrijede 3 mil po godini, mislim ipak da ne
    watson i lucas su ekipa za ocevid i promatranje, razigravanje kao primarna funkcija playa je njima na jako nisoj razini, puno lopti trose za ono sta rade na terenu
    noah, gibson- odlicni igraci, mal imaju problema u napadu ali to sve nadoknaduju golemom energijom i trudom krpz cijelu utakmicu
    hamilton- ako je zdrav jako upotrebljiv igrac, neka slabija verzija allena, sa odlicnom obranom
    deng- najvece razocaranje sto se napada tice, neshvatljivo da kao 2 igrac bullsa ne preuzima vecu odgovornost u igri
    uglavnom, misljenja sam da bullsma fali scorer pod kosem koji je u stanju pruzat 15 poena u kontinuitetu ( nesto tipa pau gasol ) i back up play ( meni osobno se svida igra teaguea ), ovo ostalo im je na vrlo visokoj razini

  12. Asik ti je odličan kao back-up centar Noahu,a u obrani je odličan i radi stvari koje se ne mogu samo izraziti statistikom i vjeruj mi da bi mnoge momčadi htjele imati takvo tijelo kao što je Asik…
    Teague ne vjerujem da će doći biti back-up play Roseu niti mu Bullsi mogu ponuditi pare…
    Deng je igrao protiv Iggya i ima ozljedu,a protiv njega je jako teško igrati…Ja Dengu skidam kapu što uopće igra s obzirom na ozljedu….napraviti amnestiju i dovesti Gasola,e to bi bilo odlično…samo sumnjam da je moguće s obzirom na salary cap….

  13. @novicitatelj…govoriš kao iz knjige, potpisujem sve što si rekao. Na kraju mi je žao što se rose povrijedio jer da nije, svi bi sa sigurnošću mogli potvrditi tvoje riječi.

  14. Thibsu nikad nista nisam prigovorio do ove utakmice, forsiranje John Lucasa na racun Cj Watsona koji je dosta boli igrac, iako vec dugo i on igra s ozljedom, sto se pogotovo vidi u obrani, je nevjerovatno, vjerujem da bi s njim dobili utakmicu, Thibs ce biti extra trener siguran sam, Dengu nista ne zamjeram, iggy ga vrhunski cuva, ova ekipa kompletna i zdrava vjerujem da je mogla osvojit, ali jebiga sad je lako pricat, Thibs je Mike Brown, Bullsi nisu toliko dobri! I cudi me da mu Ronnie nije igrao, on je igrac koji je mogao barem usporit ako ne i totalno zatvorit Turnera!

  15. bullsima je trener najmanji problem, ako je uopće problem. Čovjek pokušava izvući maximum iz ekipe koja je jednostavno- napadački netalentirana. A i ta njihova obrana, po meni, nije rezultat nekih individualno kvalitetnih defenzivaca, već rezultat šljakera (termin koji upotrebljava autor ovog bloga) koji ginu za svaku loptu na terenu.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *