DAY TEN – ALL HEART, GRIT AND DRAMA

SPURS @ JAZZ

U očajničkom pokušaju da pruži otpor, Corbin je sinoćnju utakmicu započeo s visokom postavom koja u dosadašnjem tijeku serije nije ni dobila previše prilike pokazati se. Ideja je bila čuvati trojku Favors – Jefferson – Millsap za guste završnice, ali, kako su Spursi obično završavali utakmice puno ranije, nije bilo situacija u kojima bi tajno oružje Jazza ostavilo utisak.

Doduše, ako ćemo uzeti za ozbiljno ovaj mali uzorak od 144 minute, ispada kako je Utah u seriji ukupno u minusu od 20 koševa, ali, za vrijeme igre s visokom postavom (samo 26 minuta), ostvarili su plus 15. Zanimljivo, od pet postava koje su ostavile pozitivan učinak, čak četiri su visoke, a svih pet uključuje neku kombinaciju Burksa, Kantera ili Favorsa.

Naravno, Jazz je tijekom cijele sezone dobar dio uspjeha gradio na dužini klupe i rotiranju dvije jednako kvalitetne petorke, ali iznenađuje da su u tome ostali uspješni protiv Spursa koji su valjda jedina momčad u ligi koja je koristila klupu više od njih i čija dužina je nerijetko njihovo glavno oružje. Ispada kako je Corbin sužavanjem rotacije za playoff i limitiranjem minuta mladima praktički otežao život momčadi, a to dokazuje i sinoćnja utakmica.

Dakle, zamijenivši jednog ispodprosječnog visokog obrambenog igrača iznadprosječnim, Corbin je dobio balans pod košem koji je Spurse prvi put u seriji doveo u situaciji da osjete playoff košarku i pucaju ispod 40%. Tako se najvećim oružjem San Antonia, u situaciji otežane realizacije u reketu i uspostave pick & roll dominacije, pokazao Boris Diaw.

Naime, Timmy je nadigrao Jeffersona u direktnom dvoboju tijekom cijele serije, ali Blair i Bonner su se po običaju teško nosili s drugim visokim igračem Jazza, posebice Favorsom. Dodatak Diawa krajem sezone tako bi se mogao pokazati ključnim jer je omogučio Popu da izbjegne kombinaciju Splitter – Duncan koja guši napad Spursa oslonjen na rašireni reket i kretanje lopte. Diaw je u stanju obrambeno parirati pravim visokim igračima, a dodatni plus je njegov sjajni osjećaj za asist, tako da se njegovo dovođenje iz ove perspektive čini krađom, a posebice će se to moći ustvrditi ako Boris odradi sličnu ulogu u eventualnim dvobojima protiv Memphisa ili Lakersa, gdje će učinak drugog visokog uz Duncana biti ključan za održavanje vrhunskog napadačkog učinka (s druge strane, izbjegnu li Lakerse i Memphis, preuzimaju ulogu prvog favorita na Zapadu).

Što se sinoćnje utakmice tiče, Jazz je dobrom obranom parirao Spursima sve do završnice treće, kada je Ginobili poveo niz trica koje su utakmicu za čas odvele na plus 20. I taman kada je izgledalo da je sve gotovo, Utah je fenomenalnim pritiskom na loptu u kombinaciji s zatvorenim reketom na brzinu napravila seriju 19-2 i praktički došla u egal, ali prekasno, nije bilo dovoljno vremena i Spursi su utakmicu zapečatili slobodnim bacanjima. Međutim, ono puno zanimljivije od metle je činjenica da su konačno izgledali ranjivo i kako je ova četvrta utakmica dobar pokazatelj što ih čeka dalje u playoffu. Za razliku od ugodne završnice sezone i laganog početka playoffa, u nastavku će svaku večer igrati utakmicu protiv protivnika koji će ih tjerati da napuste zonu ugode u kojoj žive i van koje djeluju ranjivo.

GRIZZLIES @ CLIPPERS

U još jednoj odličnoj utakmici punoj drame na parketu (ali i oko njega) opet smo imali prilike vidjeti svega i svačega:

– prvu četvrtinu po psihodeliji ravnu “Alisi u zemlji čudesa” (6 trica u razmaku od par minuta – po 3 svatko, fantastično otvaranje Memphisa i još bolji povratak Clippersa)

– genijalnost doktora košarke Paula u organizaciji napada čak i pored Allenova pritiska

– Blakea Griffina kako dominira i doslovno voza u prazno Randolpha u postu kao da je McHale (nakon jednog spina, Zach je izgubio živce i zaradio tehničku)

– Reggia Evansa kako skokovima u napadu (posebice nakon promašenih slobodnih) uništava svu eventualnu prednost u dodatnim napadima koju Memphis može ostvariti i na kojoj bazira dobar dio svoje igre

– kako Bledsoe energetsko-obrambenim učinkom omogućuje Paulu pošteni odmor bez da efikasnost momčadi pati

Zanimljivo, većina ovih crtica odnosi se na Clipperse, a to dovoljno govori o utakmici, odnosno o tome kako su Paul i društvo odnijeli primat Memphisu po pitanju kemije. Grizliji se još slažu kao momčad, agresivni Gay i nespremni Randolph uzimaju svoj danak ne samo u napadačkoj učinkovitosti već i u onom borbenom duhu koji je bio njihovo obilježje tijekom prošlog playoffa, a Memphis bez sposobnosti korištenja matchupova, a posebice bez one heart, grit and grind filozofije, nije Memphis.

Clippersi su tako većinu situacija bili u stanju okrenuti na svoju stranu, dok je Memphis živio od povremenih epizoda, bilo da se radilo o zatvorenom reketu ili nekakvom napadačkom bljesku. Ono čega nije bilo kod Memphisa, to je organizacija igre – Hollinsove rotacije izgleda da su totalno izbacile Gasola iz serije, a bez njega Grizzliesi su osuđeni na driblinge Conleya, hrpu izolacija za Gaya i povremene kontre.

Navodno je na pitanja novinara prije utakmice o ignoriranju Gasola u napadu (čovjek je tijekom regularne sezone bio druga opcija i 60% napada se vrtilo oko njegovih blokova ili pasova s visokog posta) Hollins samo rekao kako je to Marcov problem, jer da je on sam kriv što ne traži loptu. Zach traži loptu, Rudy traži loptu, pa je i dobiju. Ovakva uličarska logika definitivno ne drži vodu jer trener bi trebao biti taj koji pomaže momčadi stavljajući najbolje igrače u najbolje situacije, a ne da nagrađuje one koji iskazuju najveći stupanj samopouzdanja. Onda opet, ako su uloge stvarno tako podijeljene i svi su jednaki, zar Gasol ne bi trebao iskoristiti priliku i na parketu dokazati svoju kvalitetu?

Ne znam, možda pretjerujem, ali stvarno nisam očekivao da će pored živog Vinniea Del Negra, Lionel Hollins biti trener koji će otežati život svojoj momčadi (Vinnie je ionako pored Paula sveden na statista). Iako, teško je Hollinsu zamjeriti što se više od ikakvih akcija drži instinkta, obzirom da ga je instinkt noćas i održao na životu. Naime, pored za korak presporog i vlastitom nemoći frustriranog Zacha te ovakvog mlitavog Gasola, Hollins je noćas tijekom treće hvatao (i uhvatio) priključak s Clippersima uz pomoć dvojca Cunningham – Haddadi pod košem, a to valjda dovoljno govori i o stanju očaja, ali i o njegovoj trenerskoj filozofiji (također, solidan učinak četvrtog i petog visokog naglašava kako se radi o kvalitetnim članovima rotacije koji se među masom visokih nisu imali previše prilike dokazati, ali koji definitivno imaju NBA potencijal).

Uglavnom, ovaj potez je razbudio Memphis koji je uspio izboriti produžetak, ali ne i zaustaviti gladnije, borbenije i jednostavno u ovom trenutku kao momčad bolje Clipperse (može li se reći momčadskije – ako može, Clippersi su noćas jednostavno bili momčadskiji). Zaustavili su Paula pravovremenim udvajanjem u zadnjem napadu regularnog dijela, ali napraviti to dva puta za redom jednostavno je nemoguće (kao što je nemoguće da CP3 ne dobije jednu od sljedeće tri, ovakav igrač ne gubi tri za redom).

I jedna zanimljivost za kraj. Iako se ne radi o nikakvom finalnom zaključku i podatku kojega treba uzeti preozbiljno, sljedeća činjenica barem na simboličnoj razini dovoljno govori – Memphis je dobio jedinu utakmicu u seriji onda kada je Gay potrošio ispod 15 lopti (i to 15 lopti koje su mu došle igrom i korištenjem povoljnih situacija), a izgubio je sve one u kojima je Gay pucao više od 15 lopti, forsirajući individualne akcije ma koliko nepovoljne bile. Dobar je Rudy, ali nije na franišiznoj razini Duranta, Jamesa (pa čak ni Mela), pa zbog njega razbijati filozofiju o pet jednakih dijelova koji zajedništvom mogu parirati kvalitetnijim individualcima stvarno djeluje, najblaže rečeno, nepotrebno.

8 thoughts on “DAY TEN – ALL HEART, GRIT AND DRAMA

  1. evo našo jedan dobar komentar pa da ga podijlim “What the San Antonio Spurs have done to the Jazz is kind of like what I do to jazz when I sing. I mean, it’s been that bad.”

  2. šokiran sam koliko medeki loše igraju protiv ekipe koju bi trebali pojest jer clippersi nemaju ozbiljnog igrača osim paula kojemu bi možda da mvp nagradu
    nisam gledao ovu jutrošnju utakmicu samo sam pogleda produžetak, to šta medonje igraju nema veze sa zdravim razumom
    svaka čast gayu ali pored živog gasola i zacha mislim da bi se mogao malo ekipi podredir, jer ova dvojica moraju natrpat griffina i jordana koji su smiješni obrambeni igrači i koji trzaju na svaku ozbiljniju fintu, njihov cilj je zalijepit bananka u svakoj obrambenoj ssituaciji a tako se obrana ne može igrat
    nadalje, napad bi trebali vrtit kroz gasola na vrhu reketa s kojeg bi on razigrava ekipu, izolacijama na zacha ( pogotovo na njegovoj desnoj strani ) i izolacijama gaya i maya u najgorem slučaju, a u slučaju udvajanja svi igrači medeka mogu i znaju pogađat otvorene šuteve u izrazito visokom postotku
    hollinsove rotacije također moram spomenut jer su jako humoristične, ima jako kvalitetnu klupu na čelu sa mayom koji bi bio starter u 70% ekipa, arenas koji može odmijenit na 10 minuta conleya bez problema, i visoke igrače speightsa i cunninghama koji nisu loši, a haddadi je u nekoliko navrata kroz regularnu dio pokazao da se na njega može oslonit
    i clippersi za kraj imaju strašnu artiljeriju u obliku williamsa, younga i foya, borbenog evansa, a ovo ostalo mislim da nije vrijedno spomena ( ako izuzmemo naravno paula i griffina ), tako da po svakom match upu medeki bi morali ovo proć ,ali imaju hollinsa koji će čini mi se izbacit medeke iz PO

  3. u košarci memphisa se ne zna ni tko pije ni tko plaća…..veliko razočaranje, kako kaže ser Charles

  4. Nevjerovatno je da je jučer Gasol uzeo četiri šuta, a DeAndre pet. Hollins je razočarenje, a Memphis debakl.

  5. Utah nije trice pogodila, a šutali su 13. SA su protiv njih sve ulagali u odbranu reketa, ali protiv Tandersa ili Lejkersa bi mogli najebati.
    Grizliji veliko razočarenje. Kada ti centri imaju ovako slab učinak protiv Klipersa, a radi se o vrlo dobrim igračima, onda bi se ti, kao trener, trebao zapitati o svojim sposobnostima. Sada je već očito da Gej nije top klasa.

  6. Ja sam skloniji liniji da je Hollins glavni krivac za gubitak identiteta (dijelom zbog poteza u prvoj utakmici, dijelom zbog toga jer znam da Jordan i Martin ne mogu zaustaviti igru Memphisa pod košem), ali nikad ne smijemo zaboraviti da je za tango potrebno dvoje i da dio odgovornosti za očajnu Gasolovu igru leži i na Gasolu. Mislim, bilo je za očekivati da će Zach u ovoj seriji biti neupotrebljiv (doduše, nisam očekivao da će ga Blake ovako nadigrati), ali samo na račun Gasola Memphis je trebao imati prednost pod košem koja bi srušila sve planove Clippersa. Ovako, igrati bez obojice, značilo je dati se u ruke Paulu da te se rastavi na komadiće.

  7. Ric Bucher je neki dan dobro primjetio da Gay kad napada ima samo jedan mod, dok Kobe, Pierce i slični važu, promatraju slabe točke protivnika i onda tu udaraju. Good vs Great priča.

  8. Мožda nije presudan ali je vrlo bitan detalj povratak Carona Butlera u petorku Clippersa. On nije top klasa ali sam siguran da bi Memphis trijumfovao u prethodne dve da su umesto Carona igrali likovi poput Simmonsa i Gomesa.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *