DAY SIXTEEN – THE MVP’S

CLIPPERS @ GRIZZLIES

Nervozna utakmica koja je najviše podsjećala na boks meč u kojem dva protivnika uporno kruže jedan oko drugoga u ringu, čekajući da netko odluči krenuti u seriju udaraca. U ovom slučaju prvi niz zadali su Clippersi krajem treće i početkom četvrte, a ruku im je opet pružio trener Memphisa koji je neobjašnjivo kasno dao šansu B-postavi (nije ju uopće koristio u prvom dijelu) i zatim je držao na parketu duže nego je trebalo (čemu uopće bacati u vatru Arenasa i Cunninghama u ključnim momentima i tako nepotrebno razvlačiti rotaciju na 11 igrača).

Doduše, nije fer Hollinsa optužiti za energetsku prazninu njegovih startera koji kao da su zadnje atome snage ostavili u šestoj utakmici, ali treba priznati da je odluka o odmoru pred završnicu pomalo čudna obzirom na petorku koja se našla na parketu i u kojoj je upravo najumorniji Grizli, Zach Randolph, trebao biti taj oko kojega će se vrtiti svaki napad, dok su svi ostali članovi udarne petorke odmarali. Samo, bazirati se sada na pitanjima zašto nije bilo malo više imaginacije u tim izmjenama (ili konstantnosti u njima tijekom cijele serije) nema smisla, jer Clippersi su do pobjede došli dobrim starim receptom – bili su gladniji.

Egal koji je trajao dobre tri četvrtine i koji je mučenjem u napadu pomalo podsjećao na Finale Eurolige koje se odvijalo paralelno (i koje je, ako ništa drugo, poslužilo da se podsjetimo kako će Kirilenko biti jedan od važnijih ulova na ovoljetnoj tržnici) prvi je prekinuo Vinnie bacivši u vatru svoju drugu petorku, a zatim i ostavivši je na parketu do kraja utakmice, dok su Butler, Blake i Foye navijali s klupe.

Ovaj potez pokazuje koliko je svježina na kraju bila presudna, jer Evans i Martin su u završnici potpuno uštopali Zacha i Marca, Young je kobinacijom šuta i ulaza sam napravio rezultatsku razliku, a Bledsoe i Paul kontrolirali su ritam obrane i napada. U biti, Paul je bio jedini član petorke kojega je Vinnie pridodao rezervama za kraj (umjesto Williamsa koji je konačno nešto zabio), ali čak ni on sa svojim talentom za završnice nije bio ništa bitniji od neustrašivog Bledsoea, skakačkog monstruma Evansa i klasičnog borbenog izdanja Martina iz najboljih dana (10 skokova, 5 zabijenih zicera, 2 blokade, gomila sjajnih obrambenih reakcija i 5 žestokih udaraca po nečijoj ruci koji se u playoffu broje kao faulovi).

Paul je nakon blijede partije od prije par dana opet bio najbolji čovjek na parketu odlučan u namjeri da ne izgubi treću utakmicu u nizu, a Memphis tome ne može parirati ako usput gubi čak i u kategorijama poput skoka, blokada, učinka klupe ili učinka trenera. Zach je pokušavao, Gasol također, Gay je igrao pod kontrolom i učinkovito, ali nitko od njih nije mogao ostvariti prednost u svom matchupu u tolikoj mjeri da nadoknadi sve ono što je Paul priredio Conleyu ili što je klupa Clippersa priredila rezervama Memphisa, posebice Mayou koji je odigrao tako kriminalnu seriju da je realno pitati se ne samo kakve će biti ponude ovoga ljeta, već ima li u njemu išta više od prosječnog spot-up strijelca koji (kad hoće) može zaigrati jednako prosječnu obranu.

PACERS @ HEAT

Tijekom večeri u kojoj je primio trofej za MVP-a regularnog dijela sezone, LeBron je pokazao da je prvi favorit i za onaj MVP-a postsezone. Posao koji je odradio u obrani pomažući oslabljenoj unutarnjoj liniji usput ubivši u pojam prvo Grangera, a zatim i najopasnijeg igrača Indiane u prvom dijelu Westa, impozantan je sam po sebi. Međutim, kad mu dodamo i fantastičan napadački učinak, dobivamo klasičnu all-round rapsodiju kojoj danas na planeti ne može parirati nitko.

Indiana je krenula sjajno u utakmicu, zabijajući preko Hibberta i Westa, budeći nadu da će visinska premoć biti dovoljna da se nose s Heatom. Ali, iako je Hibbert trpao u postu, nije radio razliku – kao i tijekom regularne sezone, Bosh mu je na drugoj strani vraćao istom mjerom, a uporni juriši udarne trojke Heata kroz reket ubrzo su ga doveli u probleme s osobnima. Ne, razlog prednosti Indiane u prvom dijelu prvenstveno je bio West ili ako hoćete Udonis Haslem.

Haslem igra očajnu sezonu, napadački više nije u stanju zabiti ništa, ali problem su ovakve večeri kada nije u stanju niti skočiti niti odigrati pristojnu obranu. A one su češće nego mislite, pogotovo kada se na drugoj strani nađe žilavi veteran poput Westa. Čovjek je legenda kluba i uz Wadea jedini preostali član šampionske generacije, ali misle li osvojiti još jedan naslov, Riley i Spoelstra morat će ga udaljiti što dalje od parketa.

Miami je preuzeo kontrolu nad utakmicom kada su James i Wade ubacili u petu brzinu u drugom dijelu te zaigravši Heatovsku obranu s gomilom agresivnih udvajanja na momčadskoj razini, ali i zahvaljujući pravovremenim Spoelstrinim reakcijama koje uključuju i potpuno isključenje Haslema iz utakmice. West je usporio čim ga je preuzeo James u niskoj petorci ili kad bi ga preuzimali Turiaf ili Anthony u nešto višoj verziji. Spoelstrine rotacije su sinoć bile prava remek-djela, a posebice odluka da Jamesa i Wadea okruži samo jednim visokim zaduženim isključivo za skok u napadu i obranu na Hibbertu (odlične role i Turiafa i Anthonya), odnosno s dva duga swingmana sposobna uštopati vanjsku liniju Pacersa (Miller i Battier).

Obje momčadi su živjele na liniji slobodnih (Heat je razliku napravio tek u završnici u kojoj su Pacersi pukli pod pritiskom), a Miami je do pobjede došao voljom, dobivši Indianu njihovom igrom (nadskakali su ih i zabili više u reketu), usput ne zabivši ni jednu jedinu tricu što je fascinantan podatak za momčad kojoj je trica itekako važan dio napada.

Boshev izostanak da ne spominjemo – odraditi ovakvu utakmicu kakvu su izveli James i društvo bez jedinog opasnog visokog igrača i praktički bez podrške u napadu ijednog igrača zadatka (Chalmers, Miller i Battier nisu napravili ništa u tom dijelu igre) stvarno je respekta vrijedno postignuće, a pokaže li se Boshevo istegnuće mišića ozbiljnijim, ovo iskustvo će im dobro doći jer će tako morati odigrati i ostatak serije. Što je stvarno šteta obzirom na Boshov sjajan ulazak u utakmicu i bitku koju je započeo s Hibbertom.

Ono što svakako treba istaknuti je podatak da su James i Wade uništili Grangera i Georgea (13 poena uz 2-15 šut iz igre), a da im ovi nisu uzvratili ni približno istom mjerom iako su dokazano kvalitetni obrambeni igrači – Granger je padao na svaku Jamesovu fintu, bilo je žalosno gledati čovjeka njegovih fizikalija u tako podređenom položaju, dok je George pošteno namučio Wadea, ali ga nije mogao spriječiti da nabije brojke u ulozi dežurnog strijelca dok se James zabavljao skakanjem i asistiranjem. Obzirom na način na koji je uštopao Carmela i sada Grangera, James je jasno dokazao razliku između sebe i svih ostalih na poziciji trojke (Durant je sve bolji obrambeni igrač, ali još uvijek je bliži Grangeru nego Jamesu u toj fazi igre), a poslom kojega je odradio na Westu valjda je i najvećim skepticima dokazao da zaslužuje kandidaturu za obrambenog igrača godine.

Za sljedeću utakmicu Heat vrlo vjerojatno neće imati Bosha (još se ne zna težina ozljede, ali, kada su trbušni mišići u pitanju, opcije se kreću od par dana odmora u slučaju najlakšeg istegnuća do nekoliko mjeseci u slučaju puknuća koje zahtijeva operaciju), što znači da je Spoelstra osuđen na rotaciju od 7 igrača (možda i osam, odluči li se Haslema staviti na klupu i dati mu šansu isključivo protiv jednako šupljeg Hansbrougha). Dobra je vijest što već nakon prve utakmice zna kako ih koristiti, a još bolja što mu protiv Pacersa više od minimuma neće ni trebati – protivnici su jednako sakati po pitanju dubine i u interesu im je i samima što vise srezati rotacije te što duže na parketu izdržati s prvom petorkom.

Samo, obzirom na agresivnosti Heata u ulazima i tranziciji, tako nešto je iluzorno očekivati, posebice na gostovanju (sinoć su zbog problema s osobnima dozirali Hibberta, Georgea i Hilla), a to znači da će Vogel i ubuduće morati puno više rotirati i koristiti klupu te time direktno škoditi vlastitom napadu. Obzirom da će Heat teško odigrati još jednu utakmicu pred svojim navijačima bez ubačene trice, sve navodi na zaključak o propuštenoj prilici – ako nisu dobili utakmicu u kojoj im se sve otvaralo, Pacersima će se teško ukazati još jedna ovako izgledna prilika poništiti prednost domaćeg parketa i tako povećati šanse u pozitivan ishod serije.

12 thoughts on “DAY SIXTEEN – THE MVP’S

  1. Hvala na odlicnom izvestaju, odgeldao sam samo prvo poluvreme zbog ove reprize cuda u Carigradu, ima nesto magicno u tom gradu, Prvo Djorjdevic a sad Printezis. Ono sto sam video bilo je lose i cenim da Klipersi nemaju sta da traze protiv San Antonija. Onaj Dorsi bi lego Sparsima vrhunski, maksimum 10-15 minuta po mecu. Bas zahvalan igrac. Kirilenko je zver, Netsi su napravili sjajan posao. Deron bio sinoc na finalu. Posle EP 2011 mislio sam da je stari Duda prolupao, da su ga stigle godine i da treba sto pre da se povuce da se ne bi brukao. I onda covek uradi ovo sa likovima poput Antica, Papadopulosa, Loa, sa samo jednom zvezdom i gomilom mladih Grka.

    IZvinite ako sam smorio sa EL ali oni momci su me odusevili sinoc 😀

  2. Uf, nadam se da je ovo s Kirilenkom samo glasina i da će ipak potpisat za neki ozbiljan klub, sline mi cure kad ga zamislim u Clippersima, Minnesoti ili čak nazad u Jazzu.

    Šta se Dorseya tiče, pratim ga još od NCAA dana kada je bio suigrač Roseu u Memphisu te kroz one 4 godine u NBA, a gledajući brojke zadnje dvije godine iz Europe očito je kako je i dalje mrcina koja zauzima prostor pod košem i kupi dobru količinu skokova. Problem s njim na najvišoj razini je što nema brzinu za čuvati NBA četvorke, a prenizak je za prave centre, tako da je u one 4 sezone u ligi (Houston, Toronto, Sacramento) bio jedan od uvjerljivo najgorih obrambenih visokih. Ergo, Spursi od njega ne bi imali nikakve koristi jer se praktički radi o slabijoj verziji Blaira.

  3. Ja bih njega uzeo umesto Blera, sigurno kosta manje a razlika u kvalitetu nije velika. Ocekivao sam napredak u DeJuanovoj igri ali on vec duze vreme stagnira.

  4. Moja Baba je govorila “nemoš kad nema”. Blair je to što je, rupa u obrani, solidan skakač i igrač koji kretanjem i postavljanjem dolazi do lakih koševa, to će i ostati dok ga koljena služe. Ja ga ne bi nikad pretpostavio Dorseyu jer Blair ima izuzetan košarkaški IQ dok je Dorsey tipični snagator, maltretira manje od sebe, a protiv boljih nije u stanju prdnuti. Plus, teško da možeš biti jeftiniji od Blaira pošto DeJuan igra za minimalac.

  5. Meni je fantastična transformacija Wadea u ovom playoffu, lik je apsolutno prihvatio biti Pippen, obranu koju je pružao u prvom krugu protiv Knicksa (uništio Novaka) i sada protiv Georgea je za All defensive first team. Igra pametnu i učinkovitu košarku na oba kraja terena, radi sve male stvari, kad napad malo zaškripi preuzme uzde u svoje ruke, krene žestoko prema koša i u najgorem slučaju dobije bacanja. Nema što pravi šampionski karakter kojemu je momčad iznad svega, stvarno je napravio sve što je u njegovoj moći da se Lebron osjeća ugodno u ovoj roli. I Lebronu je sigurno puno lakše kad zna da iza sebe ima njega nego recimo Mo Williamsa i Delonte Westa. O_O

  6. gee, jel malo cudno da wade i james izvedu zajedno oko 25 slobodnih bacanja na ovoj utakmici? mislim da bi trebali malo pustit tu igru opcenito kao na mecu clippersa i medonja gdje je velika borba bila izmedu zacha i griffina i paula i conleya di je skoro bio dopusten handchecking u nekim trenucima igre
    vidi se da pacersima fali jedan igrac koji moze u miru prenijet loptu i smireno odigrati akciju u najvaznijim trenucima

  7. Mislim da bi definitivno bilo bolje da se manje sviralo, ali obzirom kakvih utakmica ima, omjer slobodnih nije bio pretjeran. Najvažnije da se sviralo istim kriterijem od početka do kraja i za obje momčadi, Pacersi su do samog kraja bili praktički u egalu što se bacanja tiče, dok nisu pukli i počeli potezati iz vana umjesto da nastave napadati obruč. Pacersima bi definitivno više pasalo da se svira kao što se sviralo u utakmici između Grizlija i Clippersa jer su top 5 ekipa po broju osobnih, bude li u Indiani kriterij prilagođeniji njima, Heat će morat ozbiljno šibat trice da se održi na površini.

  8. pa prošle godine je dirk imao mislim 23/23 bacanja pa nitko nije govorio da je to previše, ili ne daj Bože da se za dallas navlaci, a sad se svako bacanje gleda kroz prizmu krađe, dvojici igrača koji ponajbolje penetriraju u reket. da nije smiješno…što je sa boshom? da li se zna koliko utakmica propusta? mislim da bez njega mogu zaboraviti na naslov.

  9. Što se Wadea tiče, bilo je super gledati kako je nakon što je James prešao na Westa ubio u pojam Grangera. Ova dvojica rade takvu razliku na bokovima da je pitanje bi li jednog dana, s pravim centrom i barem još jednim kvalitetnim igračem s klupe, možda mogli čak i srušiti rekord Bullsa od 72 pobjede u regularnoj sezoni. Tipa, da se ne moraju toliko trošiti u napadu i da se mogu od večeri do večeri koncentrirat isključivo na obranu ovisno o matchupu, to automatski izbacuje iz konkurencije sve momčadi u ligi čiji napad ovisi o all-star swingmanu.

  10. Nikakvih vijesti još, ali čak i ako su ga izgubili za cijeli playoff mogu otići do kraja ako bi se netko pridodao šuterski. Obrana zbog Bosha neće patiti, ali hoće širina reketa jer će ga sada biti teže raširiti. Međutim, dobra stvar je što ovo konačno znači da ćemo Jamesa gledat u ulozi za koju je stvoren – kao krilnog centra.

  11. nadao sam se da ce takvu igru pustit suci u PO kao na mecu clippersa jer to je ono pravo, a ovako sam ostao malo razocaran
    mislim da je wade jos uvijek jedan od najboljih perimetar defendera lige i odlican bloker, a jadan nema ni 2m
    tih 72 pobjede ce tesko heat skinut, trebat ce piknut na draftu malo bolje mlade igrace koji bi bili zeljni pobjeda, ovo sve sto oni imaju na klupi je u 30 godinama
    naravno da fali malo ozbiljniji centar za takav pothvat

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *