DAY SEVENTEEN – THE MASSACRE

SIXERS @ BOSTON

Za razliku od prve utakmice koja je, barem kada su ove dvije momčadi u pitanju, bila napadačka rapsodija, sinoć smo imali prilike gledati tipičnu ružnu košarku made in East s gomilom cigli ispaljenih sa svih krajeva parketa. Svojevrsno je iznenađenje da su se Sixersi ovako dobro snašli u ritmu s manje koševa i manje prilika za kontre, ali uspjeli su ne samo isčupati pobjedu već i totalno nadigrati Boston veći dio susreta.

Prvi ključni moment je igra Jruea Holidaya koji je namučio Ronda i u obrani i u napadu, drugi sjajna stoperska partija Iguodale na Pierceu (odnosno, ovom što je ostalo od Piercea), a treći fenomenalna momčadska obrana s gomilom udvajanja na Garnettu. Isključivši iz igre tri najvažnija igrača Bostona, Sixersi su tiho preuzeli kontrolu i Celticsi samo mogu zahvaliti činjenici da KG igra kao u najboljim danima što su uopće došli u šansu utakmicu učiniti zanimljivom u završnici (stvarno, netko bi trebao riskirati i dogodine ponuditi Garnettu bahati ugovor jer majstor se čini i dalje spremnim nositi popriličnu odgovornost u igri).

Garnett je pronalazio načina zabiti usprkos tome što je bio udvajan čim bi prešao centar, Rondo je pored upornog Holidaya nalazio načina razigrati suigrače, ali, bez Piercea, Boston je bio osuđen na napadački minus kojega ni solidni učinak Raya, Pietrusa i Bradleya nije bio u stanju nadoknaditi (uz to je Bradley pola utakmice proveo u svlačionici gdje su mu namještali rame koje je opet iskočilo prilikom jednog ulaza u reket).

Obzirom da je u prvoj utakmici prevaga bila niska petorka, Rivers je neshvatljivo (ili možda baš zbog nedostatka Bradleya), dao ogromnu minutažu Hollinsu i Stiemsmi koji su možda digli atmosferu u publici uhvativši svaki po jedan alley-oop, ali pritom i omogučili Sixersima da naprave ključnu prednost pred zadnju četvrtinu – njihova nesposobnost da se rotiraju i uhvate skok ne pripada u playoff i ako već nemaš centre koji su u stanju barem energijom u obrani utjecati na susret, onda je najbolje da igraš cijelo vrijeme s bekom koji to može.

Collins opet nije dobio potrebnu napadačku iskru od Williamsa i Younga, ali nije ni bila potrebna pošto je cijela momčad odradila sjajan posao, uz nužnost isticanja role Lavoya Allena (koji je održao lekciju Bassu o tome što bi prava stretch četvorka trebala raditi na parketu uz pogađanje s poludistance – igrati obranu i skakati kao lud), čija energija i mladost bacaju dodatnu sjenu na istrošene Celticse.

Doduše, u samoj završnici Sixersi su zamalo prosuli sve što su gradili i mogu zahvaliti hladnokrvnosti Holidaya i Iggya, a posebice hrabrosti Turnera, što su uspijeli preživjeti još jedan povratak Bostona. Turner je posebna priča, Bill Simmons ima sjajno ime za ovakve igrače – momci iracionalnog samopouzdanja. To je idealan opis za ono što Turner uporno radi, igra tu 1 na 5 košarku kao da je i dalje prva opcija na Ohio Stateu, iako je tek jedan od mnogih jednako prosječnih članova vanjske linije Sixersa.

To njegovo samopouzdanje često zna biti dvosjekli mač, što smo uostalom vidjeli čak i u ovoj utakmici – da je nekim slučajem ona jedna Turnerova cigla u zadnjim minutama iscurila iz obruča, sada bi bio tragičar, a ne junak. Do završnice je bio najgori igrač na parketu (odigrao katastrofalnu partiju poklonivši Bostonu 5 lopti i uzevši barem još toliko loših šuteva), ali u ključnim momentima je s dva ulaza održao Sixerse na životu. Obzirom na odličnu obranu i skočnost Turner je sposoban biti koristan, ali u puno manjoj napadačkoj roli koju Collins jednostavno ne može pogoditi u pravom omjeru zbog činjenice da svaki igrač Sixersa ima ozbiljan feler u svojoj igri.

Turner nije šuter, dakle treba mu lopta u rukama da nešto napravi u napadu, ali obzirom da nije top klasa niti kao strijelac ili razigravač, to često rezultira greškama. Samo, kako ni Iguodala ni Holiday nisu vrhunski šuteri (Iggy bez lopte gubi smisao jer nije spot-up šuter, a Holiday je najveća žrtva jer nema prilike igrati s loptom u rukama koliko bi morao, obzirom da je okružen s dva swingmana koja bez lopte u rukama ne koriste ničemu u napadu – možda baš u tome leži razlog neočekivane Holidayeve stagnacije ove sezone), opet dolazimo do puno veće količine komplikacija nego što ih ima jedan Miami, koji razinom talenta može pokriti dobar dio činjenice da se James i Wade dijelom guše na parketu.

Iskreno, nemam pojma zašto je Doug Collins svo ovo vrijeme držao da Turner nije rješenje problema, pa sada nema problema s tim da ovaj misli kako je najbolji igrač na parketu, ali činjenica je da iz nekog razloga Sixersi trebaju Turnera. Možda Holiday i Iggy nemaju ta muda koja ovaj ima, ali ne bih ulazio u te sfere. Ono što znam je da, dok promašuje šut za šutom, baca lopte protivnicima u ruke i ulazi pod koš bez kontrole, Turner ne ostavlja dojam drugog picka, već prije igrača koji se gura tamo gdje mu nije mjesto.

(“argument” protiv ovakve tvrdnje može biti ona neopipljiva vjera u to da je Turner closer, najbolji kada treba, ali ne želim se baviti dojmovima – možda tu stvarno ima nešto, možda mu njegovo iracionalnog samopouzdanje zbog kojega misli da je vrhunski košarkaš pomaže da zabija u trenutcima kada bi se nekom manje bahatom tresla ruka, ali osobno se radije baziram na cijeloj utakmici nego na zadnje dvije minute i odgovorno tvrdim – Sixersi su bolja momčad s manje Turnera u ulozi prve opcije)

Nemam pojma mogu li Sixersi riješiti ovaj problem koji predstavlja njihova vanjska linija i zato ih i dalje ne smatram favoritima, ali sam čak i nakon večeri u kojoj će mnogi istaknuti Turnera kao ključnog čovjeka Sixersa (jer je odigrao dobro 2 minute od njih 48), spreman tvrditi da mali nije rješenje te da nakon dvije godine eksperimenta danas mogu samo žaliti zato što su naivno odlučili igrati na sigurno umjesto riskirati s izborom Derricka Favorsa i DeMarcusa Cousinsa, koji su se već sada (iako su dvije godine mlađi od Turnera i iako visoki igrači trebaju više vremena da sazriju) potvrdili kao budućnost NBA pod koševima i all-star potencijali.

Samo zamislite da danas, protiv ovog tankog, ranjenog i starog Bostona, Sixersi imaju jednog od njih pod košem umjesto ove gužve mediokriteta na bokovima. Jeste? Što nakon toga reći nego – i love this game. Sa svim njenim zapletima, kompleksnim zagonetkama i dilemama na koje je najčešće jedini odgovor – vrijeme.

LAKERS @ THUNDER

Izvedba Thundera protiv Lakersa može se nazvati totalnom dominacijom, apsoultnom destrukcijom ili bezdušnim gaženjem. Birajte opis, tu nemožete pogriješiti, ali možete pogriješiti ako sinoćnji rezultat smatrate tek jednom od onih večeri u kojoj jednoj momčadi ulazi sve, a drugoj ništa (ukratko, Oklahoma je kontrolirala utakmicu od prve do zadnje minute, s jedinom razlikom od prosječne utakmice u tome što se ovdje kraj odigrao negdje početkom treće četvrtine, dakle već nakon nepunih 30 minuta, kada su Durant i društvo prvi put otišli na plus 30).

Takvih utakmica smo se nagledali u playoffu, jednostranih susreta nakon kojih bi požurili donijeti zaključke iako se u suštini radilo o spletu okolnosti. Međutim, ovaj put se ne radi o slučaju već o promjeni paradigme, točnije o tome da se jedan proces, koji nam se pred očima odvije već duže vremena, konačno sprema ući u svoju završnu fazu i postati dio kolektivne svijesti.

Naime, pričajući o ovoj potencijalnoj seriji još u najavi playoffa i ja sam se držao teze kako jedan dominantan igrač pod košem poput Bynuma može Lakersima donijeti dovoljnu prednost da ovo odvuku barem do sedme utakmice. Samo, u slučaju dvoboja između Thundera i Lakersa, uopće nije stvar u tome tko bolji koristi matchupove ili tko je bolji u kojem segmentu igre – ovdje se priča ruši već na prvoj stepenici, na talentu.

Pričajući o tome kako Lakersi sjajno brane reket bez da fauliraju i misleći da će to smetati Thunderu koji živi od slobodnih, odnosno računajući kako će nesposobnost Lakersa da protivnika tjera na izgubljene lopte pomoći Oklahomi, samo smo prodavali maglu jer, razlika u talentu s kojim jedna i druga momčad ulaze u seriju, nepremostiva je. Nikakav dijagram ili savršena egezekucija ne mogu poreći činjenicu da je Oklahoma jednostavno bolja u startu.

I tu dolazimo do priče o promjeni paradigme, točnije nekoliko njih. Prva je ta o jednakom talentu kada su u pitanju prve tri opcije, druga o tome da je ovo 3 na 3 serija, a treća o potencijalnom matchup problemu kojega predstavlja dominantan centar. Srušimo jednu po jednu.

Kobe danas jednostavno nije franšizni igrač, pad koji je počeo lani gubitkom brzine i skočnosti jednostavno nije moguće zaustaviti. Možda ga je moguće održati na sličnom nivou, ali zaustaviti ne. Razlog zbog kojega se na prvi pogled činilo da je Kobe bolji nego lani su brojke, ali kad malo zagrebeš ispod površine, jasno ti je o čemu se radi – za razliku od Jackona koji mu je dozirao minute i broj akcija, Mike Brown dao mu je sve ovlasti, maksimalnu minutažu i neograničen broj lopti.

Povećani volumen stvorio je dojam kako je Kobe i dalje franšizni igrač, ali činjenice govore da je Kobe puno bliži Joeu Johnsonu nego Kobeu od prije dvije-tri sezone. Naravno, njegova patološka strast za natjecanjem i upornost izdižu ga iznad igrača slične razine, ali, na kraju priče ostaju brojke i goli učinak kao potvrda da Kobe nije franšiza već druga banana.

Oklahoma s druge strane ima neprikosnovenog franšiznog igrača, jednog od petorice u ligi koji bi s 4 prosječna NBA igrača bio u stanju odvesti momčad u playoff. Kevin Durant za razliku od Kobea, koji je odavno prošao svoj zenit, tek dolazi u fazu karijere tijekom koje ćemo ga moći “optužiti” da igra svoju najbolju košarku u životu.

Bynum ima potencijala ponijeti taj teret prve opcije, ali niti on, a niti ovaj kolektiv, još nisu mentalno spremni za takvu promjenu uloga. Gasol, slično Kobeu, osjeća teret godina i sada imamo potvrdu kako lanjsko izdanje protiv Dallasa nije bilo slučajno – Pau u ovoj fazi karijere više ne može nositi momčad na svojim leđima kao da je 2009.

Praktički, Lakersi imaju tri odlične druge opcije, Oklahoma ima Duranta. I tu priča ne staje. Gle, ja obožavam Jamesa Hardena i od prvog podbacivanje ove sezone tvrdim da je all-star igrač, ali čak ni ja nisam bio spreman ići toliko daleko i reći da čovjek ima franšiznu vrijednost. Međutim, koliko danas u ligi imate swingmana koji su u stanju biti triple threat na ovakvoj razini s ovakvom kombinacijom ulaza, šuta i osjećaja za asist?

Još ću malo pričekati prije nego Hardena proglasim franšiznim talentom, ali zato mislim da imamo više nego dovoljno razloga da ga, u ovim fazama njihovih karijera, proglasimo boljim igračem od Kobea, ili, ako vam se ovo boljim čini pretjeranim, dopustite da kažem učinkovitijim. Najniže što ću otići je do toga da ih proglasim jednakima, što nas opet dovodi do sljedećega – Durant je najveća klasa u seriji, Harden i Kobe se anuliraju. Što je s ostalima?

Sada ćemo odgovoriti na tezu o Bynumu kao problemu za Oklahomu. Jasno je da ga u Oklahomi ne može zaustaviti nitko i nemojte biti naivni pa nasjedati na priče o Perkinsu kao ključnom čovjeku. Perkinsov učinak protiv Bynuma u jednakoj mjeri može odraditi i telefonski stup – zabijete ga usred reketa i Bynum će dolaziti do koševa pored njega ne zato što je visok i snažan, već zato što ima sjajnu centarsku tehniku.

Perk ima masu i mišiće (i onaj prgavi karakter) kojima može otežati život igračima koji se oslanjaju isključivo na snagu, ali Bynum je za njega na jednom drugom planetu talentom i tu nikakvo guranje ne pomaže. Uostalom, opet smo imali prilike gledati kako Bynum bez problema koristi svoje 1 na 1 prilike i kako je on u biti jedina opcija koja Lakerse čini prijetnjom. Samo, jedan igrač ne može sam, stoga tu postaje sasvim svejedno igrao Perkins, telefonski stup ili se pak Brooks odlučio za igru s niskom petorkom u kojoj nitko i ne čuva Bynuma.

Dobiti jedan dvoboj u igri u kojoj imate 5 igrača na parketu nije dovoljno, a pogotovo to nije dovoljno ako na sasvim drugom kraju spektra imate potpuno identičnu situaciju – Westbrook šutira i penetrira neopterećeno kao da igra protiv stolica, što u neku ruku nedostatkom centimetara (Sessions) i brzine (Blake) playmakeri Lakersa i jesu.

Dakle, već smo rekli kako je Durant klasa za sebe, kako su Harden i Kobe jednaki (na ovu formulaciju pristajem samo da ne izazovem nepotrebne komentare, iako priznajem da Kobeu nije nimalo lako obzirom da se dobar dio susreta mora boriti i s majstorom stoperskog zanata poput Sefoloshe, dok je Harden na pikniku protiv nepostojeće obrane perimetra Lakersa) i sada znamo da Westbrook dominira u jednoj fazi igre identično onome kako Bynum to radi u drugoj.

Praktički, u ovoj situaciji Lakersima se ostaje samo nadati kako Gasol u svom matchupu može napraviti prednost koja će im omogučiti da zaigraju ravnopravnu košarku, a tu po meni dolazimo do ključnog momenta i glavne razlike – Thunder nema veliku trojku, već veliku četvorku i Gasol nije nikakva razlika pored Ibake.

Ibaka je i sinoć zabio samo 6 koševa i uhvatio 4 skoka, ali usput je uništio kolegu iz reprezentacije ostavivši ga na 10 koševa (od čega je Pau većinu zabio protiv Collisona). Mislim, ako je Ibaka u stanju isključiti treću opciju Lakersa iz utakmice na ovaj način i još usput odraditi sve što treba i uvijek biti prijetnja u reketu svakome tko pomisli da može položiti dok je on u blizini, e pa mislim da u tom slučaju nije pošteno Ibaku smatrati išta manje važnim od Duranta, Hardena i Westbrooka.

Ne znam, možda se nekome ovo učini pojednostavljivanjem stvari, možda je stvarno trebalo više pažnje posvetiti razvoju stvari na parketu i samoj igri, ali ja sam gledajući utakmicu jednostavno stekao dojam da je razlika u talentu nepremostiva. Mislim, samo da završim ovo što sam ranije počeo – ako Harden, Westbrook i Ibaka anuliraju učinke Kobea, Byuma i Gasola, zar to ne ostavlja dvoboj između Duranta i Artesta kao ključ? I tko normalan tu može dati prednost Artestu? A gdje su još klupe (Oklahoma ima stopera, tricaše i aktivna tijela pod košem, Lakersi nemaju ništa) ili trener (Scott Brooks i Mike Brown se u miru mogu posvetiti izboru kravate jer nisu apsolutno nikakvi faktori).

Uglavnom, nemam namjeru uopće razglabati o tome što Lakersi moraju poduzeti da bi seriju učinili zanimljivom, već ću uživati u talentu Thundera koji je konačno došao na svoje i novom svjetskom poretku. To je možda i najveća promjena od svih, to što je ona zrelost koju je Oklahoma pokazala u završnici sezone izgleda postala pravilo. Momci su spremni i nek uživaju u ovom periodu u kojem još ne moraju razbijati glavu oko toga kako platiti svoja preostala dva all-star talenta.

Što se Lakersa tiče, kada date svoj maksimum i pri tome upadnete u minus od 30 koševa, to je dovoljan znak da niste dorasli protivniku. Stoga ću onu raniju najavu s početka playoffa o gustoj seriji koja će ići u 7 jednostavno promijeniti u nešto kraću verziju, 4 ili 5 utakmica, s tim da skidam kapu Kobeu do poda ako uspije ovo odvesti do 6.

32 thoughts on “DAY SEVENTEEN – THE MASSACRE

  1. drago mi je da netko još shvatio ovo za kobea i hardena: harden je bolji igrač i točka. dajte mu loptu, šuteve i slobodu koju ima kobe i ponizit će ga u svim statističkim aspektima igre. isto smatram i za neke druge dvojke (manu kad je spreman, wade već 5+ godina itd.). sve ovo se vidjelo u pretposljednjoj utakmici u sezoni između okc i lal kad je harden cijelo vrijeme pričao trash talk sa kobeom i pobjedio u međusobnom matcupu, čak je i notorni idot skip bayless to bio primjetio. i u zadnjoj utakmici kad ga je artest udario bio je bolji od kobea i okc je jurišala prema još jednom blowoutu. osim toga, i u vakuli sam prognozirao 4-0 za okc (iako će lakersi uzet 1 sigurno). uz sve navedeno, okc još uvijek nije glavni favorit za naslov: previše se oslanjaju na skok šut, imaju upitan izbor tih šuteva, a westbrook, iako spektakularan igrač, jednostavno nije dovoljno inteligentan play da ih vodi do naslova i sigurno će biti odgovoran za nekoliko poraza koji im se ne bi trebali dogoditi.

    istok je heatov ako ih indiana ne zaustavi (a neće, jedva čekam večerašnji spektakl wadea i lebrona, idu na +70 poena večeras) jer će sixerse pomesti na čisti talent, a boston je preplitak, prestar i preozlijeđen da im ukrade više od dvije utakmice, pa makar i bez bosha igrali.

  2. Stvarno si dobar naslov stavio Masakr jer je OKC razvalila Lakerse….iako je OKC favorit u ovoj seriji nisam pobornik toga da se oslanjaju samo skok šut koji može zakazati…Harden je genijalac i bez obzira što je Westbrook imao odličnu večer ne mogu se oteti dojmu da će ključ uspjeha OKC naravno uz Duranta biti Harden…Stvarno ne mrzim Westbrooka ali nisam pobornik niti ljubitelj njegove igre iako mu skidam kapu na svemu što radi za OKC…Meni on nije igrač na kojeg se možeš osloniti jer ne može on svoju divljinu ukrotiti…sve čestitke OKC

  3. and the weather forecast for june will mostly be heat with thunder

  4. evo još jedan glas za Hardena kontra Kobea 🙂

    Pri čemu moram reći da nisam Kobe hejter i stvarno ga volim, ali čitav ova sezona Lakersa i ovaj raspored snaga i napadačkih opcija u ekipi su veliki promašaj.

  5. Malo si ipak pretjera sa usporedbom johnson-bryant, kobe je jos uvijek za klasu bolji od njega
    Lakersi ce imat sanse u ovoi seriji sigurno, pa jucer RW nije moga falit sa poludistance koje je standardno puca u prvih 7 sekundi napada
    Najveci problem vidim u nemogucnosti lakersa da pokriju vanjsku liniju okc, artest moze limitirat duranta na 40% suta, a bryant je dokaza da moze u potpunosti limitirat rw, ali ovima ostaje harden koji ce nasamarat svog cuvara
    Lakersi u napadackom dijelu se mogu oslonit na bynuma, i nadi da ce bryant odigrat nekoliko meceva na +50% sutu i ovoj tetkici gasolu koji je valjda u stanju odigrat kvalitetnu seriju protiv ibake
    Kada bi realno gleda ova serija ide max u 5 utakmica, a ja se ipak nadam iznenadenju lakersa ipak je ovo bi prvi mec u gostima nakon duge serije sa denverom

  6. Čitaj pozornije – napisao sam da je ovaj Kobe puno bliži Joeu Johnsonu nego Kobeu od prije dvije-tri sezone. Dakle, nisam ih usporedio, iako realno, puno je manja razlika između druge banane (Kobe) i trećeg kotača (Joe) nego između franšize (Paul, Durant, James, Wade, Dwight) i druge banane. Ali, o tome više tijekom ljeta kada slažem prvih top 300 lige sa svakim igračem u pripadajućoj ladici.

  7. Artest tesko moze limitirati kd-a na 40 posto suta, moze jednu ili dvije, ali 6 utakmica nema šanse. jučer je kd imao 50 posto šuta. kobe je jučer malo preuzeo rw-a, nije pomoglo… nemoguće je da kobe cuva westbrooka, da se na njemu enormno troši jer je russ brutalan fizikalac, i da u isto vrijeme trpa 30 koseva sa 50 posto suta dok mu stalno za vratom dahce fenomenalni defender sefalosha. slazem se s tobom da je pretjerana usporedba sa johnsonom, ali se isto tako slazem sa gee-em da je harden u ovim trenucima bolji od kobea. mislim da uopce nema dvojbe da on moze biti franchise player. pa njemu ce pljustati ponude od 15+ milijuna po sezonu na ljeto. ne znam kako ce ga oklahoma uspijeti zadrzati, a bez njega sve gubi smisao. on je taj faktor x.

  8. Prestiev Plan A bi trebao biti sljedeći – amnestirati Perkinsa i osloboditi 8 milja jer plaćati tolike novce samo za šampionski pedigre nema smisla, takav učinak nađeš za tri puta manje novca.

    U tom slučaju mogu si priuštiti još jednog max igrača (recimo da Harden potpiše s njima za neki ugovor sličan Loveovom samo da može ganjati prstenje umjesto da ispita tržište).

    S tim da će u isto vrijeme trebati potpisati i Ibaku koji bi, ako se razvije u novog Garnetta po pitanju učinka na igru svojom obranom (a što mu predviđam), vrlo lako i sam mogao koštati blizu maxa.

    Tada treba odlučiti koga zadržati u jezgri i tko ima više vrijednosti – play, swingman ili visoki? U mojoj verziji Westbrook je potrošan jer već imaju playa u Hardenu, strijelca u Durantu i visokog u Ibaki, a do rasnog centra je teže doći nego do rasnog playa.

    Tada mogu trejdati Westbrooka za nečiji visoki pick (pod uvjetom da ta momčad ima gomilu prostora na salary capu) i osvježiti momčad mladim snagama.

    Kako god bilo i koju god verziju izabrali, u slučaju da ne dođe do nuklearne katastrofe, ova momčad će se boriti za naslov i nakon 2014.

  9. Ne može se to tako plastično promatrati, igrači su ljudi a ne roboti. Prvo treba krenuti od uloge igrača u ekipi, nitko ne može sa sigurnošću tvrditi da bi Harden igrao na istoj razini kada bi ga se transformiralo u prvu opciju. On meni osobno djeluje kao tipični šesti igrač, vrlo dobar u svemu, nije izvrstan u ničemu. Kobe je, s druge strane, još uvijek nezaustavljiv u nekom segmentu igre gdje bi on zabijao 20-25 poena bilo kome (to što on hoće zabijati 30 i pritome troši mnogo lopti je njegova poznata arogancija). Kobe je bio i ostao franšizni igrač, a Harden to vrlo vjerojatno nikad neće biti, on se svojom ulogom savršeno uklopio u sustav oklahome i to je sve.
    PS: kao Celtic uvijek sam mrzio i mrzim kobea i lakerse

  10. Zus, uz dužno poštovanje, ali ako si spremen reći nešto poput “Harden meni djeluje kao tipični šesti igrač, vrlo dobar u svemu, nije izvrstan u ničemu” onda mogu samo zaključiti da

    a) ili ne gledaš NBA

    b) ili je gledaš a nemaš pojma šta pričaš

    Talenti Jamesa Hardena nemaju veze s njegovom ulogom u ekipi, već samo s njim samim. Jasno, nekom tko je u stanju reći “on se svojom ulogom savršeno uklopio u sustav oklahome i to je sve” nema smisla dalje objašnjavati. Mislim, i sam tvrdiš da su igrači ljudi, pa kako to ne vidiš dalje od plastike, odnosno površine?

    Plus, Kobe nije franšizni igrač, to nije moje osobno mišljenje već su u pitanju gole činjenice. Pogledaj malo brojke, ali ne prosjek koševa, već one bitne brojke koje uzimaju u obzir kontekst. Uostalom, usporedi samo verziju Kobea od prije dvije godine s ova zadnja dva izdanja. Vrijeme se nažalost ne može pobijediti.

  11. Igi je majstor, svaka mu čast kad je u dvije utakmice za redom pojeo Pirsa (korozivnog, ali i dalje Pirsa), a odlično je igrao i rolu pleja gdje je podvalio nekoliko asista iz penetracije za zicere svojih visokih. KG oduševljava, ali C’ su iskoristili premalo udvajanja na njemu.

  12. zamjeni uloge hardenu i kobeju. da li to čini lakrse jačim ilin slabijim?

  13. Pa, po svemu napisam u postu, jasno je da je moj odgovor na ovo pitanje – istima. Ni boljima, ni slabijima, jer im i dalje nedostaje talenta za otići do kraja.

    Opet ponavljam, nije mi namjera potezati ovakva pitanja koja se vrte oko dojma (iako su zabavna za raspravu obzirom da su detalji u pitanju), ali mi je fascinantno da netko može bubnuti onakve tvrdnje kakve je bubnuo Zus i totalno promašiti ne samo smisao rasprave, nego uopće planet na kojem se rasprava odvija.

    Iggy stvarno jeste majstor, to kako igra ovih 8 utakmica je najviša moguća razina. Svaka čast.

  14. znan da trenutno zvuči malo suludo ali da sam ja GM OKC ja bi pokušao trejdati Hardena u Utah Jazz. Ponudio bi Jazzu Perkinsa i Hardena za Big Ala i malog Haywarda. To bi bila prilično dobra opcija za obe ekipe jer bi Thunder u vidu Jeffersona dobio vrhunskog strijelca pod košem ( smatram da bi svaka šampionska ekipa trebala imati barem jednog igrača pod košem od kojeg možeš očekivati 10-15 koševa svaku večer a Thunder to nema) čije bi obrambene mane sakrivao Ibaka i Haywarda koji je kao stvoren za ulogu šestog igrača.

    Jazz, nakon što su izgubili ovaj pick od GSW ima kronični nedostatak kvalitete na vanjskim pozicijama pa bi Harden tu trebao dobiti sve ovlasti da nebude više samo strijelac s klupe. Usto dobili bi Perkinsa, solidnog veterana koji bi mogao uskočiti kad Kanter lošije odreagira. Inače šta se tiče Jazza savjetujen amnestiju Harrisa jer je lik užasno preplaćen a jedan je od najgorih startnih plejeva lige

  15. Je, foteljaši, Iggy je pojeo Pola Piercea. Ne znam koje tekme vi gledate, ali PP praktički hoda kad ulazi pod koš.

  16. Pa majku mu, šta bi trebala označavati odrednica “korozivan”!? I ovakav Pirs bi zabijao dvadeset slabijem stoperu od Igija. Nije on ništa eksplozivniji bio ni posljednje dvije godine. Sada ne ulazi ni skok šut, to je problem…

  17. Pa ti igraj buraz:
    Grade 2- Partial tear or sprain to the ligament. A person going through this might experience instability, while making a cutting or a pivoting action using there knee. The swelling and bruising is significant and there is a restriction of movement in the knee.

  18. znan da trenutno zvuči malo suludo – uistinu zvuči. ne da teoretski nije dobra ideja al brate pa moš utopit ga za nešto puno bolje. iako uopće ne vidi zašto bi neko mjenjo hardena ikada osim ako za njega ne dobiješ top ten igrača lige u dobrim godinama.

    PP je čovjek koji igra na rubu career ending injury (za njegove godine). ako dobro kužim istegnuo je ligamenate koljena. puknuće u 35 znači kraj. ne vidim kako je igi tu nešto herojski napravio. bilo bi dobro pustit ga tekmu-dve bar da odspava, al ne f… plej of je.

  19. Iggy je odličan obrambeni stoper,ali daj shvatite da Pierce zeza lijevo koljeno stoga ne može biti na 100% svojih mogućnosti…samo pratite kretnje Pierca u obrani i napadu pa ćete vidjeti da mu nije lako zbog tog koljena…Za dvije sezone će se OKC morati odlučiti između Hardena i Ibake,ali bi po meni bilo bolje trejdati Westbrooka i ostaviti ovu dvojicu…Westbrook je odličan scorer,ali čovjek ne može razigrati momčad i nema IQ kao Harden…Harden puno čini više stvari za ekipu nego što sama statistika pokazuje…Igrači kao Harden su rijetkost u današnjem NBA-u ili bolje rečeno endemska vrsta…

  20. Hm….Gee…ako pokušavaš mene isprovocirati, neće ti uspjeti, barem ti to neće uspjeti jeftinim uvredama. Stani na loptu malo…tvoja hrabra izjava da je Harden bolji od Kobea, da je Harden franšizni igrač, Kobe nije…to je tvoja teorija i ništa više, to je teorija koju prvi put čujem ove sezone…a ne samo da pratim nba već pratim i mnoge ljude koji bolje poznaju nba košarku od tebe i mene. Prerano je za takve ishitrene hvalospjeve o Hardenu. Igrači ne postaju sixth player bez razloga, za to se moraju imati neke osobine: svestranost, biti sposoban sam sebi kreirati poziciju i šut/ulaz, imati osjećaj za asist, biti dobar u tranziciji i slič.- odnosno sve ono što Hardena čini velikim igračem, ali ga neće učiniti igračem koji će biti vođa u ekipi, i neprikosnoveni scorer. Čak bih volio da ga oklahoma izgubi i da vidiš potvrdu mojih riječi. Nije bilo tako davno gdje ste na ovom blogu rangirali bekove šutere, i ja u potpunosti poštujem da si ti naglo promijenio mišljenje, ali zaboga budi i ti tolerantan pa poštuj tuđa mišljenja.

  21. Da sam znao jučer kad sam pisao da je situacija s PP-ovim koljenom ovako ozbiljna, ne bi sigurno isticao dvoboj između njega i Iggya (iako to ne umanjuje Iggyev majstorski all-round učinak u prvih 8 tekmi). Znači, Boston je gotov?

    @Zus – lipi moj čovik, stvarno te ne pokušavam provocirat, već hladne glave i mrtav ozbiljan tvrdim da nemaš pojma što pričaš ako kažeš za čovjeka koji je organizator većine ključnih akcija (u završnicama utakmica) momčadi s drugim scoreom u ligi da je prosječan košarkaš.

    Apsolutno imaš pravo na mišljenje, ali ja imam pravo ne držat do njega ako mi se čini neozbiljnim. Ovaj argument o tome da pratiš ljude koji poznaju košarku bolje od tebe i mene je bezveze (tetkast u najmanju ruku, pratim i ja razne likove već više od 20 godina, ali se ne bojim reći svoje mišljenje i ne skrivati iza drugih), ali stav kako bi volio da Oklahoma izgubi Hardena kako bi vidio da si bio u pravu mi se već sviđa, stoga u pravoj maniri sporta odredimo sljedeće – ako Harden bude višestruki all-star i prvi igrač playoff ekipe u budućnosti (ili druga banana na contenderu) ja sam bio u pravu, ako bude Jason Terry (ili Kobe, franšiza koja promaši playoff bez all-star suigrača) ti si u pravu. Jel ok?

    I kad si već spomenuo promjenu mišljenja i izbor top 10 dvojki, danas znam da sam pretjerao kad sam Wadea spustio ispod Kobea zato što sam u tom trenu pušio spin o Kobeu kao Ultimativnom Ratniku (što i je, ali to ne znači da je zato korisniji košarkaš), odnosno o Wadeu kao igraču na zalazu koji nije ni prvo ime svoje ekipe. E pa pazi sad, nije ni Kobe prvo ime svoje ekipe (Bynum zaslužuje tu titulu, njegovi talenti su bitniji za Lakerse od Bryantovih), a Wadeove brojke ukazuju na manji zalaz od Kobeovih.

    Dakle, moj novi poredak ne vrhu je 1. Wade, 2. Kobe (ima malu prednost pred sljedećom dvojicom zbog obrane i all-round učinka), 3. Manu (još uvijek ključni igrač Spursa i nisam spreman dati prednost Hardenu čak ni nakon sjajnog ulaska u playoff), 4. Harden (na putu da postane novi Brandon Roy, koji je također imao gomile upitnika na početku karijere – spor je, nema ga na NBA action bla bla bla – da bi usred Kobeovih najboljih godina odigrao dvije sezone nakon kojih je s pravom smatran franšiznim igračem)

    I da, ovo da prvi put ove sezone čuješ neku teoriju na ispodobruca, to ti nije ništa novo – ovaj ti blog pomiće granice time što se ne boji biti prvi u nečemu, a onda i izgoriti ako treba.

  22. The Medial Collateral Ligament is the large ligament on the inside of the knee that links the thigh bone and the shin bone. Damage to a ligament is referred to as a sprain, and depending on the severity of the injury it is classified as first, second or third degree:

    A first degree sprain is damage to only a few ligament fibres.
    A second degree sprain is damage to a more extensive number of ligament fibres, but the ligament remains intact.
    A third degree sprain is a complete rupture of the ligament. Because of the force involved in this injury other structures in the knee, such as the Meniscus (Cartilage) or the Anterior Cruciate Ligament can also be damaged.

    In the case of a first degree sprain, sporting activities should not be undertaken for about 3 weeks.

    For second degree sprains, the rehabilitation period will be between 6 and 8 weeks. Rehabilitation under the supervision of a chartered physiotherapist is desirable to prevent a recurrence of the injury, which can be common if a return to sport is attempted too early.

  23. Znači, pulling a McHale? Nema smisla, ionako ne mogu do naslova. PP should get some rest

  24. pa ja bi ga sjeo sigurno zasad. RR, show us what you’re made of.

  25. harden je rodeni nositelj fransize, a ne 6 igrac kao sto ovdje zuss tvrdi
    na klupi okc je samo radi balansa unutar ekipe i da rezultat ne pati dok je druga ekipa na parketu jer da igra u prvoj petorci klupa bi im bila u najmanju ruku smijesna
    bynum je premusicav u glavi da bi sada bio prvi izbor lakersa, zaboravi decko nekad doc na utakmicu, ali u ovoj seriji se moraju osloniti na njega i on mora pokazati da u buducnosti moze nositi lakerse i zamijeniti bryanta kao prvog nositelja
    gee- mislim da i dalje bryant ima bolji napadacki arsenal od wadea pa bi ga zato jos uvijek drzao na prvom mjestu. dok u obrani i dalje moze odigrati na vrlo visokoj razini, naravno ne moze ko wade koji je ipak mladi igrac i po mom misljenju top 3 defendera na vanjskim pozicijama
    koga jos vidis na poziciji sg da bi moga postat ozbiljan igrac, meni osobno su george i e.gordon odlicni potencijali?

  26. Komesario, je li to plačeš nad Heatom kada još nema teksta?

    jedva čekam da komentiram kako je ono sinoć bila najveća pobjeda WNBA lige od njenog postojanja

  27. wade – slazem se s tobom donekle. mislim da je wade također u padu kao i kobe, s tim da je kobe bio puno bolji igrac u 30-oj nego wade. eric gordon ako ostane zdrav, uz njegov atleticizam i sut, te sve bolji ulaz moze postati top 3 bek sutera u ligi. georgea nisam puno gledao, ali on mi je nešto između krila i beka, nije mi ta klasa. malo ga je sjebalo što je narastao preko ljeta par cm-a, pa je sad više krilo nego bek.

  28. Svatko malo osvježavam stranicu iščekujući analizu,hehe 😀

  29. he he Sickre već promovira još jednog svog ljubimca, čudi me da nije rekao Xavier Henry

    George se kad tad mora prebacit na trojku, njegova dužina je idealna za obranu protiv većih swingmana, tako da je broj 1 potencijal Eric Gordon koji je već sad igračina (problemi sa zdravljem su veliki upitnik, ali da imam love ovo ljeto dao bi mu ugovor od 8 znamenki, kompletan igrač, nije vrhunski ali nema mane – osim toga što se raspada).

    Stuckey je u sjeni odigrao odličnu sezonu i napravio ogroman korak naprijed kao šuter i stoper i to u godini nakon što je potpisao novi ugovor što je odličan znak, prava dvojka.

    Što se rookiea tiče, Klay Thompson iz Warriorsa fantastičan je 3&D igrač već sada, a Alec Burks iz Jazza ima potreban talent i fali mu samo pouzdan šut iz vana da jednog dana izraste u top 3 opciju.

    Uz Rossa što ga je Sickre spomenuo (koji je više Rip Hamilton tip igrača, dakle isključivo catch n shoot opcija, iako nije isključivo da se razvije i kao scorer), najveći talent buduće draft klase je Bradley Beal, kompletan paket u stilu Erica Gordona, samo za nijansu bolji, po meni jedini protukandidat Davisu za rookiea godine iduće sezone.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *