DAY NINETEEN – YOUNG VS OLD

CELTICS @ SIXERS

Sinoć su stari Celticsi održali mladim Sixersima kliniku. Ne Našu Malu ili Schwarzwald, već pravu pravcatu košarkašku. Collinsove trupe dobile su krila pobjedom u Bostonu, a ta krila samo su se dodatno raširila odličnim ulaskom u utakmicu tijekom kojega nisu mogli promašiti – Iggy je pasovima s vrha reketa namještao zicere, Allen i Hawes su trpali s poludistance, a Holidayu se u zabijanju trica pridružio čak i Williams.

Bilo je očito kako pod utjecajem ovakvog razvoja događaja, članovi jedne od najmlađih momčadi u ligi sebe već vide u finalu konferencije. Što je najveća greška koju možete napraviti protiv ove generacije Celticsa. Nakon run & gun izazova kojega su pred njih bacili Sixersi, u akciju su krenuli Rondo i Garnett, prvi seciranjem obrane kirurški preciznim ulazima i sjajnim miksom realiziranih ulaza i povratnih lopti, a drugi već dosadnim savršenim učinkom s poludistance pomiješanim s ponekim poenom ispod koša, bilo nakon Rondova zicera, bilo nakon klasičnog skok-šuta unazad.

Garnett nije mogao promašiti, Rondo u ovom periodu nije izgubio ni jednu loptu (samo jedna izgubljena tijekom cijelog susreta), a sjajnih 12 minuta košarke zaključio je Pierce. Stari ratnik je pokušao kao spot-up šuter, nije išlo, pa se odlučio na par ulaza koji su pored anemične obrane Sixersa završili zakucavanjima nakon kojih je bilo jasno kako Boston neće izgubiti ovu utakmicu. PP riskira igrajući s ovako načetim koljenom, ali, kao što je i sam rekao, dok je na parketu igrat će kao da je sve u redu.

Od ovog trenutka (statment moment kakav mogu izvesti samo najveći) Boston je zaigrao punom parom – udarnom trojcu koji je davao ritam pridružili su se Bass i Pietrus kao šuteri i eto petorke koja je napadački protutnjala Philadelphiom. Zabili su 60 na poluvremenu (za ovu momčad Bostona to je rijeđe od snijega u Dalmaciji), 107 do kraja, od četvrtine do četvrtine samo dižući prednost, a uz Rondovu i Garnettovu učinkovitost ključna je bila Piercova odluka da, kad već ne sluša šut (samo 33%), do poena dođe ulazima i s linije slobodnih.

Naravno, za razliku od Sixersa koji su izgleda dobar dio energije potrošili na slavlje i projiciranje svog prolaska dalje, Celticsi su sve svoje snage usmjerili na parket, pa su tako nakon početnog run & guna sveli Sixerse na ono što jesu, momčad bez ideje i vrhunskog talenta koja šutira s poludistance. Uostalom, osim davanja nekog okvira utakmici, sve što treba reći u ovom osvrtu je kako su Celticsi konačno šutom (preko 50% iz igre) nadogradili standardno sjajni protok lopte (naspram Sixersa čije cigle su rezultirale učinkom od 40%), kako su konačno nekoga nadskakali (što je samo po sebi razlog za slavlje) i kako su konačno od nekoga izgubili manje lopti (samo 7).

Mislim, ovakva učinkovitost nije održiva, Sixersi su momčad koja inače gubi najmanji broj lopti u ligi (za razliku od Celticsa koji su pri dnu), plus Boston je jedna od najgorih skakačkih momčadi svih vremena. Dakle, očito je u ovim elementima ključnu ulogu odigrala psihička nepripremljenost protivnika, odnosno nezrelost. Ali, dok Rondo kontrolira loptu minimalno riskirajući i dok Garnett ima ovakvu podršku u skoku od Ronda i Piercea (dodali još 18 na Garnettovih 12), Celticsi su tu u stanju odraditi solidan posao.

S druge strane, čak i puno agresivniji i budniji Sixersi nemaju što tražiti protiv Bostona kojem ovako klika napad, pogotovo ako Pierce bude i dalje u stanju pratiti dinamični dvojac Rondo – Garnett za kojega protivnik nema odgovora. Toj razini egzekucije i kvalitete Philadelphia nema čime parirati, stoga je za rasplet ove serije i dalje najvažnije pratiti medicinske izvještaje iz Bostona.

LAKERS @ THUNDER

Nešto kasnije, jedna druga skupina veterana sa šampionskim pedigreom našla se u sličnoj situaciji, ali Oklahoma usprkos mladosti ima dovoljno playoff iskustva da si ne dopusti mlitav ulazak u utakmicu. Lakersi su u drugoj utakmici imali sve na pladnju – Thunder nije briljirao šuterski, ali, što je još važnije, nije imao ni previše laganih poena sa linije slobodnih. Tu i tamo bi im uspjelo iskoristiti poneku kontru, ali od početak je bilo jasno kako utakmica ide ritmom koji odgovara Lakersima i kako će gotovo svaki napad biti odigran na postavljenu obranu.

Trpajući iz reketa, Lakersi su preko Gasola, Bynuma i Kobea cijelo vrijeme držali minimalnu prednost, a, uz sve navedeno, u korist im je još išlo što su Harden i Ibaka zbog problema s osobnima odigrali manje minuta od očekivanog. Svejedno, jer na kraju čak ni kontrola ritma te prednost u skoku i laganim poenima nije pomogla – Oklahoma je pokazala da ima rješenja čak i za najtvrđu playoff košarku.

Ogroman posao odradio je Ibaka, koji je sa svojih 7 blokada držao kakav-takav balans u sredini (momčadi koje zabiju 46 poena u reketu obično ne gube utakmice, a bez Ibake taj učinak bi bio i puno veći), a Perkins i Mohammed su još jednom aktivno, koliko je to moguće, odradili svoje imitacije telefonskih stupova.

Međutim, ključan je ipak bio pritisak na vanjsku liniju Lakersa koji su, posebice u završnici, sjajno odradili Durant i Harden, a zatim i činjenica da čak i kod ovakvih večeri u kojima im ne upada previše toga, Oklahoma uvijek može zabiti dovoljno kroz prodornost svoje udarne trojke (koja ovaj put nije rezultirala lakim koševima s linije slobodnih, ali jeste otvorenim putevima suigračima).

Lakersi su u završnici jednom serijom šuteva iz vana Bryanta po prvi puta uspjeli razbiti konstantni egal, činilo se da su otišli na nedostižnih sedam razlike, ali onda je u zadnje dvije minute presudila nepodnošljiva lakoća postojanja koja krasi mladost Oklahome. Umornog Kobea je nadigrao mlađi i odmoreni Harden (samo 6 minuta u prvom poluvremenu), natjeravši ga u obrani na dva očajna šuta (koja Kobe nije morao uzeti) i par izgubljenih lopti, a zatim jureći pored njega kao pored stolca na drugoj strani parketa, u svom stilu, direktno na obruč (iznudio i, što je najvažnije, pogodio 4 slobodna, da i Kobe i LeBron vide kako se to radi).

Dodaj Durantovu hladnokrvnost i franšiznu kvalitetu (neobranjiv šut iz vana koji ovisi samo o postotcima, plus onaj fenomenalan ulaz i polaganje pored odlične obrane kojim je okrenuo rezultat) i eto zaslužene pobjede u najtvrđoj mogućoj plaoyoff utakmici kojom je OKC samo pokazao da je potpuno sazrio kao momčad. Lakersi se samo mogu nadati da će i ubuduće imati šanse ostati u igri kontrolom ritma, ali čak i tada njihova kronična nesposobnost da zabiju šut iz vana i nedostatak drugog beka koji bi kontroliranjem lopte olakšao život Kobeu (Blake i Sessions su pored Westbrooka izgledali kao pioniri maleni) osuđuju ih na ulogu promatrača u trenutcima kada mlađa, brojnija i atletsko-fizički dominantnija skupina iz Oklahome odluči zagospodariti parketom.

11 thoughts on “DAY NINETEEN – YOUNG VS OLD

  1. KG je pronašao fontanu mladosti, nema drugog objašnjenja za ovo. 😀

  2. mislim da je ova tekma thundera i lakersa ipak pokazala da je harden trenutno bolja dvojka od kobea 🙂

  3. ajmo ne ić toliko daleko i reć da je bolji (brži i mlađi svakako je), ali da je u stanju jednako pomoći svojoj momčadi – to svakako. jebiga, da je Kobe upao u probleme s osobnima Lakersi ne bi bili ni u prilici da pobijede, a Thunder si može priuštiti Hardena čuvat za završnicu, to je ogromna razlika

  4. Ako nije kompletno bolji igrač, ima sigurno bolji prodor i ulaz, Kobe ne da više ne može probiti 1 na 1 bilo kojeg boljeg obrambenog igrača, nego uopće to ni ne pokušava jer je i sam svjestan da se pretvorio u jump shootera što se i vidi po utakmicama u kojima ga ne ide šut, on nema plan B osim nastaviti šutirati i nadati se da će ga krenuti, a s takvom igrom ne možeš više osvojiti naslov.

  5. mislim da će iduću utakmicu phila skupit glave, odigrat nešto obrane i pobijedit, celticsi su sinoć bili nezaustavljivi, pobijedili bi bilo koga sa onako raznovrsnim napadom. ipak, kako serija bude odmicala povećavaju se šanse sixersima jer će ih umor i ozljede sve više koštati, a garnett teško može još dugo držati ovakvu nevjerojatnu formu. sinoć je čak i izranjavani pierce igrao jako dobro, a to je teško za očekivati više… ono sinoć je bio čisti celtic pride i očitavanje bukvice, ali ako se serija oduži vjerujem u prolaz phile

    okc i lakersi su gotova serija, samo je pitanje koliko utakmica će iščupat lakersi. plitka rotacija ih stvarno košta jako puno, tako da ne vjerujem da će dobit obe u staples centru jer nemaju snage i ljudi za dvije pobjede u nizu protiv okc-a, onda bi to trebalo bit samo pitanje closeouta u zadnjoj

  6. Jak fazon da zadnje dvi tri akcije idu preko Buynuma, ali onaj koji je doso na tu ideju bar je trebo istovremeno odlucit da lopta ne dolazi od Kobea…i da, sinoc sam prvi puta odgledao playoff tekmu ove godine

  7. Ma nije Kobe namjerno izbjegavao dodat, obrana Oklahome ga je natjerala 🙂

    Ti si živ! To je jedino bitno, već sam mislio da te Hezbolah oteo i da će ti se dogodit slična situacija ko Jacku kad mu se srušio avion dok su Yankeese vodili 3-0 protiv Red Soxa. Ono, vratiš se konačno u civilizaciju i dočeka te vijest da su Sixersi u Finalu, pa naravno da bi odma pobjegao nazad. Ovako si taman stigao da odgledaš rasplet u miru

  8. Hodajući Pirs izbori jednak broj slobodnih bacanja kao i svi njegovi suigrači zajedno. Siksersi fauliraju čovjeka koji “više hoda, nego što trči”. Budale, magarci.
    Inače, šteta što napokon napadački lijepa utakmica sa istoka završi ovako rano.

  9. isse PP je u prvoj četvrtini vrišto ko monika seleš u najboljim danima

  10. “From the second quarter on, the Celtics dominated every facet of the game, including offense and defense, which many experts consider to be the two most important facets.”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *