DAY TWENTY – ABA REVIVAL

HEAT @ PACERS

Miami opet nije uspio ubaciti više od 75 (izgleda da je to neka gornja granica protiv Indiane bez Bosha u postavi), a tako se ne može dobiti utakmica na strani protiv napaljenog protivnika. Izdržali su jedno poluvrijeme, nekako su uspijevali pratiti ritam nametnut od bolje momčadi, ali, kada su Pacersima u nastavku počele upadati trice, bilo je gotovo – 8 od 14 iz vana, uz nadmoć u skoku i ljudstvu, jednostavno su previše za ovu verziju Bobcatsa pojačanu s dva MVP kandidata.

Indiana je energično ušla u utakmicu, bacali su se na sve strane, samo što se iskazana količina strasti pokazala kontraproduktivnom – ni jednom nisu zaigrali kroz post da iskoriste visinu, prepustivši se jurišima i ishitrenim šutevima. Takva igra je došla kao naručena Miamiu da prati korak napadajući uglavnom nepostavljenu obranu, ponajviše zahvaljujući LeBronovim sjajnim reakcijama u kontri i polu-kontri te njegovom novom oružju, parkerovskom floateru koji se pokazao neobranjivim u ovom playoffu.

Spoelstra je odlučio preskočiti one dosadne tradicijske rituale i započeti utakmicu s niskom postavom, za što zaslužuje plus jer treneri su obično robovi navike, ali čemu nepotrebno startanje s Pittmanom uz Jamesa kada nakon dvije sezone grijanja klupe svi u klubu vrlo dobro znaju da od maloga nikada neće biti igrača (presmotan u napadu i prespor u obrani)?

Doduše, obzirom na ostale opcije, četiri bačene minute i nisu toliko problematične sa strane učinkovitosti, ali na simboličkoj razini itekako jasno govore u kakvim je problemima Heat – nadati se da Pittman možda može odigrati iole korisnu rolu u ovoj seriji ekvivalent je situaciji u kojoj se svako jutro polijevate vlastitim urinom po tjemenu jer se nadate da će vam to kosu učiniti bujnijom.

Uglavnom, već u drugoj četvrtini su Pacersi stali na loptu, Hibbert i West su konačno počeli dobivati lopte u postu, a Miami se održao u egalu zahvaljujući pojavljivanju Maria Chalmersa. Play Heata je odigrao sjajnu utakmicu, bio je taj očekivani treći čovjek, samo ovaj put je problem bio u tome što je potpuno zakazao drugi. Dijelom zbog Georgeove dužine, a dijelom zbog vidljivog manjka eksplozivnosti, Dwyane Wade sinoć nije napravio apsolutno ništa ni na jednom kraju parketa.

Pokušali su ga reanimirati početkom treće četvrtine vrteći cijeli niz akcija isključivo za njega kako bi uhvatio ritam barem u napadu, ali čak su i otvoreni šutevi završavali na obruču, a energije za napasti reket nije bilo nigdje. Wadeove frustracije vlastitom izvedbom rezultirale su čak i obračunom sa Spoelstrom tijekom jednog time-outa, ali može ih se razumjeti jer valjda im je oboma u tom trenutku postalo jasno da ovo nije njihova večer (a možda ni njihova godina).

Indiana je rutinski privela susret kraju, ne puštajući nogu s gasa i povećavajući prednost cijelim trajanjem putovanja, a Heat i dalje može nastaviti tražiti alternative metode lječenja svoje kronične nesposobnosti da zabije poneki koš, jer one tradicionalne očito više ne pale – Wade je već sada premoren (kako bi tek izgledao u sljedećoj rundi), a trice i dalje ne upadaju (istina, zabili su tri puta više nego u prve dvije, ali to je i dalje samo 3 na utakmici u kojoj im ih je trebalo barem 8 do 10). Ako ništa drugo, Spoelstra je konačno uspio odmoriti Jamesa u drugom poluvremenu – na 20 razlike više nije bilo potrebe mrcvariti ga u završnici.

CLIPPERS @ SPURS

Kombinacijom Ginobilievih trica i Timmyevih koševa iz posta, Spursi su već u prvoj četvrtini preuzeli kontrolu, da bi Clipperse u igri održao opet sjajni učinak klupe, prvenstveno energija Bledsoea i Evansa, odnosno koševi Younga. Međutim, Spursi su uporno branili dvoznamenkastu prednosti i usput stalno prijetili eksplozijom nakon koje nema povratka (nešto slično smo gledali i u prvoj utakmici). Taj stalni pritisak njihove napadačke širine visi vam nad glavom non-stop i dovoljan je moment (tipa, sredina treće četvrtine kada je Green nanizao seriju trica) da se San Antonio ozbiljnije odvoji. A tada – sretno vam bilo u pokušajima stizanja.

Što god da su Clippersi isprobali u obrani ili napadu, ostavljalo je dojam da su jednostavno uvijek bili za korak kratki. Iako je utakmici nedostajalo ritma prethodne i činilo se da će rezultirati s netipično malo koševa za ovu seriju, Spursi su probili 100 poena tri minute prije kraja (s više nego dovoljnih 20 razlike), a da ti nije bilo jasno kako. Mislim, samo su igrali košarku – prvi pas, drugi pas, treći pas, dribling kad ima prostora, šut kad ima prostora. I svi mogu zabiti. Go figure.

Uglavnom, jedno fino, gospodsko gaženje od strane Spursa koje nameće novo pitanje – ako Paul i društvo nisu u stanju pratiti ovaj ritam napadački, mogu li zaigrati čvršće u obrani i tako seriju učiniti barem donekle napetom?

Odgovor je – teško. Napad je još uvijek njihova jedina nada – već drugu utakmicu za redom imaju sjajne postotke (istina, Spursi imaju još bolje), ali problem je što su ih Spursi sveli na šutersku momčad izbivši im iz ruku najveća oružja – tranziciju i pick & roll. San Antonio ne gubi lopte, a s druge strane potpuno su uništili Paula (8 izgubljenih) pravovremenim zatvaranjem i agresivnim branjenjem pick igre s tri ili čak četiri igrača.

I to je u biti priča druge utakmice – Clippersi su tijekom sezone imali učinkovit napad prvenstveno zahvaljujući činjenici da ne gube loptu. Onda dođu Spursi i već nakon druge utakmici serije igraju bolju obranu i natjeraju ih na više uzalud bačenih napada nego jedan Memphis (uvjerljivo naj-agresivnija obrana na loptu tijekom sezone). Šta drugo pomisliti nakon ovoga nego da nije stvar samo u matchupovima, već da ima neki vrag i u stručnom štabu, odnosno pripremi utakmice?

Clippersi su solidnu obranu reketa demonstriranu protiv Memphisa srozali na ono izdanje iz regularne sezone koje curi na sve strane (50 koševa Spursa ispod koša sve govori), a ne mogu sakriti ni rupu na bokovima. Clippersi su cijelu sezonu bili među najgorim momčadima u branjenju spot-up situacija, a, gle slučajnosti, upravo u tom segmentu sa svim ovim igračima sposobnima zabiti otvoreni šut, San Antonio je daleko najbolji. Jasno, sve ove rupe u obrani nisu ni toliko bitne dok god ne mogu zabiti preko 100. Protiv ove obrane Spursa, koja odjednom zna kako se brani pick igra i kojoj ne prijeti opasnost od dominacije pod košem, ta stotka bi mogla ostati neostvareni ideal.

29 thoughts on “DAY TWENTY – ABA REVIVAL

  1. Mislin da je ova igra Spursa dokaz kako je Pop najgenijalniji trener danasnjice i jedan od najvecih uopce.
    Koja igra, koja protocnost, koja raznolikost u postizanju koseva, to je nesto fenomenalno, nesto ala Barcelona u balunu, s tin da je Parker u ovon trenutku Messi, a Duncan i Ginobili – Xavi i Iniesta. Daj Boze da odu do kraja jer to bi bila pobjeda kosarke ka momcadskoga sporta naspram fizikalijama i individualizmu Miamija ili Oklahome.

  2. Jel moguće da ćemo se opet bavit ovom debilnom mitologijom? Zar nije prošla sezone bila sasvim dovoljna da se narativ o borbi dobra protiv zla iscrpi?

    Ajmo malo o stvarnosti.

  3. ne budi odmah tako negativan, jahmario. ova sezona bi s obzirom na rasplet situacije mogla biti dokaz da pobjeda timske košarke koju smo prošle godine gledali nije iznimka nego pravilo. a ta spoznaja čini svijet malo ljepšim mjestom. i to je super.

  4. Day Twenty – Dwyane Wade disappearing act 😀
    Jebiga, stvarno ne volim taj Miami, al bilo mi je žao gledat Wadea jučer kak se muči. Ko da mu je neko uzeo mojo i preselio ga u Chalmersa

  5. Ma koji to NBA prvak nije bio super? I koji nije bio timski, pa ovo je momčadski sport, ne može uspjeh biti nego momčadski. Svaki je na svoj način zaslužio svoj naslov i učinio svijet ljepšim. Ako je itko negativan, to su oni koji u startu stigmatiziraju ekipe koje ne odgovaraju nekakvim izmišljenim idealima umjesto da uživaju u različitosti.

    Ako trebamo otvarat neku priču, onda ajmo onu o pobjedi pameti nad glupošću, odnosno o načinu na koji su Spursi sastavili momčad i pogodili sa svime, naspram Rileya koji je fulao sa svime što je napravio nakon udaranja temelja (i tu čak nije problem salary cap i nedostatak resursa, koliko loš izbor onih na koje se preostala lova troši).

    I plus ko normalan može zanemarit ozljede, točnije njihov izostanak kod ekipa koje trenutno igraju najbolju košarku.

  6. Uživao sam u igri Indiane jer su momčad koja nema izražene zvijezde i koja je jučer izgarala od želje da pobijede…Hibbert je jučer bio odličan samo me ubija što čovjek je u reketu kao Božićna jelka neće se pomaknuti niti izaći iz reketa da proba omesti šut Chalmersa ili Jamesa sa linije slobodnih bacanja…jednom je to napravio i odmah je bila blokada…
    Spolestra hoda sa natpisom na čelu Pukovnik ili pokajnik,hehe 😀

  7. Ja za ovi blog nisan zna lani tako da neman pojma sta ste vi ovde komentirali.
    Secira si svaku j… utakmicu do mikro-detalja na jako dobar nacin i ja neman prigovora. Da iman – napisa bi.
    Ovako san napisa nesto vise iz srca, sta u krajnjen slucaju nije ni krivo toliko, i sad me triba gadit jer ti ne zelis da razgovor ide u tome smjeru? Ok, nema problema.
    Ja o tome (krivin i pravin odlukama) mogu pricat dan i noc, ali di god san to prova nisan naisa na odaziv pa mi se cinilo da to nikoga ne zanima.
    Evo obecavan da cu citat i dalje ali necu komentirat. Zadovoljan?

  8. slagam se s lukom i sedmim, ne kuzim sta te gee smeta. coek je reko da voli vise popov grupnjak od majamijeve masturbacije, nije spominjo dobro i zlo.

    wade 2012 je za 30% slabiji napadacki od wade 2011 a u zadnjih nekoliko tekmi se vidlo da ga izdaje i psiha jer se ocito ne uspjeva prilagodit realnosti (podmetanje noge neki dan, napad na trenera). volim wadea i osobno bi volio da je taj pad odraz ozljeda koje ga dave celo vreme a ne godina i volio bi da se vrati u punu formu, no trenutno im vanjski sut neide, izgubili su i ono malo misica s mozgom i tetivama makar krivog spola sto su imali pod kosem a rotacije koje vrte u pozicioniranom napadu … koje rotacije?

  9. da se nadovezem na ono od jucer, sta ce sad ispast da cu ja nakon svoje pauze gledat finale istoka izmedju 76ersa i Indija?? A ESPN ce vjerovatno gurnut Grangera na drugi pick u onom pre-fantasyu

  10. slažem se sa “gazdom”, olako neke ekipe postavljate kao timske, a neke kao privatne. Npr. svi svršavaju na prošlogodišnji Dallas i njegovu širinu, a on ne bi ništa postigao da Dirk nije OKC-u ubacio 50 poena. Niti će ovi Spursi uzeti neku titulu ako Parker kad bude gusto i kad svi stanu u nekom meču ne ubaci 40.

    Individualizam i fizikalije Heata i OKC-a? Eto sreće da je sve u tome…

  11. Nije spominjao borbu između dobra i zla, ali šta drugo implicira binarizam timska/individualna košarka u njegovom diskursu ?
    Spursi igraju ovako jer im to širina omogućava, oni igraju širu košarku, ali ne i “timskiju”. Pop je genije jer nije rigidan, i košarku ne shavata rustikalno, nego filozofiju kreira s obzirom na trenutačne okolnosti. Sva ta širina u igri bi bila nemoguća bez individualnih talenata Parkera ili Timija jer protivnik posvećujući njima veću pažnju često zaboravi na nekog igrača koji ima manju ulogu, i tako se stvara taj višak koji omogućava da sporedni likovi dođu do izražaja. Razlika između Spursa i Hita je to što Spursi imaju savršene sporedne likove, dok su kod Hita užasni.
    Pop je lako riješio osnovnu prijetnju jednostavnim potezom: zatvoriš Pola. I tako dobiješ seriju. Kada on ne može odigrati pik en rol, lopta staje, napad postane statičan, a kako ne znaju igrat kao Spursi i slati loptu ukrug, onda se to mora rješavati nekim 1-1 “akcijama”.
    Bravo za Indianu, bez obzira što igraju s oslabljenim protivnikom, mislim da ova ekipa pokazuje odličan potencijal za budućnost; Lerijevim dobrim potezima mogli bi otiči na viši nivo.

  12. Vodoprovodčik @ kako objasniti cinjenicu da ovi role playeri u spursima pogađaju trice u bolesnom postotku, a s druge strane vrhunski tricasi u heatu poput millera, jonesa, chalmersa, cak je i battier dobar dio sezone stavljao one trice iz kuta, ne mogu apsolutno nista pogoditi? vecina tih suteva je otvorena.

    miamiu je problem što nemaju onaj bostonski duh, da u trenucima kad su ih svi pokopali odreagiraju sampionski, to je najveci problem ove ekipe.

  13. Ma nisu ti šutevi Majamijevih igrača tako dobro izgrađeni kao ovi u SA. Čalmers i Miler su do Indijane ubacivali u solidnim postotcima te trojke što ispucaju, nešto manjim nego u regularnom dijelu sezone. Pa pogledaj igru Sparsa i njihove trojke; lopta tako lijepo kruži dok ne dođe do slobodnog igrača koji šuta pod mnogo manjim pritiskom nego što će ošutati, recimo Miller, koji je dobije na kraju napada kada odbrana uspješno zatvori ovu trojicu (dvojicu). Imam osjećaj da to njihove trojke ne dolaze iz izgrađenih napada, nego kao izraz krajnje nužde. Naravno, bude tu i šuteva koji dolaze stvaranjem viška iz penetracije, ali obično se penetracija glavnih Majamijevih igrača završava šutem.
    Nisam toliko stručan, niti imam neko desetljetno iskustvo gledanja košarke (ali je blizu tome:D) da mogu biti siguran u ono što govorim, ali ovo je neko moje mišljenje.

  14. Nadam se da su svi ove sezone uspjesi skuziti da je mit to da lebron poboljsava suigrace…

  15. @ Luka – samo ti komentiraj, nisam ništa mislio protiv tebe osobno nego protiv diskursa koji si promovirao, to je nadam se jasno

    @ 2nice2practice – ove leševe ne može ništa poboljšat, a LeBron je uostalom dokazao što je u stanju napravit za suigrače, što dokazuju ugovori Gibsona, Williamsa, Hicksona itd.

    @ leonard cohen – kako možeš vrhunskim tricašima nazvat ljude koji cijelu sezonu gađaju tricu ispod 35%, dok ih je kod Spursa 5 s preko 40% šuta za tri? nemoj mi molim te govorit da je u pitanju glava jer ću se samo-ranit

    Gle, postoji više stilova igre, ali ni jedan nije krivi dok god donosi rezultat u okvirima dozvoljenog. To je stvar ukusa, a o tome nema smisla raspravljat. Ali, jedno je reći “Spursi igraju ljepšu košarku i zato ih simpatiziram” a nešto sasvim drugo okretat priču na plemensku razinu i birat pozitivce i negativce. Pa ti isti Spursi su prije 3 sezone bili najveći neprijatelji današnjih purista dok su gazili Sunse koji su igrali deset puta ljepšu košarku od ovoga što sada radi San Antonio. Ti isti Spursi su osvojili dva naslova na leđima gole sile u reketu (Admiral i Timmy), odnosno jedne od najboljih individualnih sezona ikada (Timmy 2003.).

    I da, upravo su Spursi udarili temelje Velikim Trojkama draftanjem Timmya, Manua i Tonya, što je put koji su slijedili Boston, Lakersi, pa Miami i uopće pokušava ga slijedit cijela liga.

    Popov sistem je krasan i sjajan i Spursi su momčad s velikim M, ali i dalje imaju top 10 centra, top 10 playa i top 5 beka šutera. dakle, ovo što rade nije nikakva potvrda pobjede momčadske košarke, nego da si bez talenta kita koja može pisat blog

  16. Gee jel ti to izjednacavas stvaranje spursa i heata? I sam si reka DRAFTIRANJEM!!! Nebo i zemlja… Sumnjam da je cilj bija slozit veliku trojku skautiranjem po europi i sa tako visokim pickovima… Svetogrdje je to sta si reka… To definitivno nije put kojim su do velikih trojki dosli boston i heat… Mozda thunder ali sa top 5 pickovima…

  17. @gee, ako se ne varam to su sve igraci s klupe, kad poboljsa wadea onda cu mu ja priznati da je blizu magica, ovako je to samo previse hypa, nepotrebnog po meni…
    Ti ‘lesevi’ kao sto kazes su prije pocetka sezone kotirali vrhunski, jones i miller su bombarderi, battier vrlo dobar kutni tricas, chalmers da ne pricam…
    Po meni je problem u jamesu, sve nas zavara sa brutalnom sezonom i jos brutalnijim statsima, ali kad se obrane u playoffu skupe on postaje necu reci limitiran, ali vrlo blizu toga… lik mora nauciti kako trpati serije suteva u izolacijama i vise se fokusirati na to da bude scorer jer sa ovom igrom gdje on vecinu vremena drka loptu dok ne nadje najbolju opciju za zabiti je vrlo tesko pronaci nekoga tko ce zabiti kad treba buduci da su ti igraci ionako njegove sluge u takvom sustavu igre…
    Lik je promijenio tim, ali nije nista naucio… sto je najzalosnije onakav cleveland s njim u glavnoj ulozi je igrao bolju kosarku nego ovaj miami sa pustim superstarima i kvalitetnim ostalim igracima (ne prihvacam ovo lesevi, jer su sustavno uzimali sto im je trebalo i dobili su najbolje moguce opcije koje su bile na trzistu)…

  18. 2nicepractise komentira negdje, sad ne znam gdje i teški je hater jamesa, tako da ga ne treba ozbiljno doživljavati.

    što se tiče heata, jones je dokazani tricaš, mislim da je i osvojio natjecanje u tricama prije par sezona, miller je također dokazani tricaš. chalmers i battier znaju zabiti otvorenu tricu… a u ovim trenucima nitko ne može zabit ništa. u zadnje 2 utakmice sutiraju tricu 5/36. da su na postotku od 35 posto vjerovatno bi sad vodili 2-1.

    imam osjecaj da bi navedeni igraci kod popa sutirali 40 posto tricu bez problema.

    je li tamo manji pritisak, bolji protok lopte (svejedno miami promasuje masu cistih trica, totalno otvorenih), ne znam, ali mi je bolesno da spursi gađaju tricu 18/32…

  19. @ Mariolino – oblici stvaranja mogu biti različiti (draft, trade, free agent, bezgrešno začeće), ali princip je isti – moraš imati minimalno tri vrhunska talenta (po mogućnosti da se ne preklapaju) koja su u stanju u određenim periodima vrtiti igru. Prednost drafta je samo u tome što za malu lovu imaš vrhunske igrače, ali ako imaš pameti i sreće možeš vrhunske rezultate postić bilo kojim putem. A tu Spursi gaze ostatak lige, IQ-om, a ne ispravnom ideologijom

    @ leonard cohen – istina, Heat je trenutno u totalnoj komi tricaški, dijelom zbog Pacersa (imaju dužinu na svim pozicijama), dijelom zbog pada forme, ali i kroz regularni dio su bili kriminalni, Battier nikada gori. kod Popa ekipa šutira 40% jer su sjajni šuteri, ne zaboravi da ovaj San Antonio leti na otkriću Greena i malom Leonardu, da su im lani bili oni na bokovima bila bi to druga priča, sistem im svakako pomaže, ali presudan je njihov talent (zašto je Neal recimo izgubio ulogu koju je imao lani, zašto je Jefferson bio očajan prvi dio sezone, zašto je Blair zakopan na klupu ako je sistem svemoćan – zato što su Green, Leonard i Diaw bolji košarkaši)

  20. Hej, Gee! Sad mi stvarno ništa nije jasno – je l’ tebi nedostaje talent ili kita? Mislim, dobro pišeš, dakle imaš talenta što dalje implicira da nemaš … Ili bi radije da je obrnuto?

  21. Da imam talent, a nemam kitu, bio bi LeBron. Da imam kitu, a nemam talent, bio bi Evan Turner. Da imam oboje, bio bi James Harden. Da nemam oboje, bio bi DeAndre Jordan. Nažalost, ja sam Joel Anthony – šljaker s kiticom. Što je još uvijek bolje nego biti Ron Artest, jeftini provokator koji nedostatak talenta i kite pokušava nadomjestiti agresijom.

  22. Šljaker s kiticom, ha, ha… Ti si idelal tip dr. Slavka Trninića.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *