DAY TWENTY-ONE – NATIONAL KOBE ASSOCIATION

CELTICS @ SIXERS

Boston je u utakmicu krenuo kao da je 2002. Ne samo što su letjeli po terenu, već je Doc zaigrao presing s brzim kretanjem lopte u napadu i još bržim šutevima, kakav u dresu Celticsa nije viđen još od dana Antoinea Walkera, odnosno od Rondova preuzimanja uloge playmakera.

Riversova odluka da oda počast tadašnjem treneru Celticsa Jimu O’Brienu pokazala se mudrom jer je Boston rasturio Sixerse u uvodu – presing Bradleya i Ronda na Holidayu i Turneru dozvolio je Philadelphiji 3 koša tijekom prvih 6 minuta, a intenzitet obrane i realizacije koji su Pierce i društvo nametnuli činio se kao neriješiva zagonetka.

Međutim, Sixersi dolaze do zraka već tijekom druge – čim je presing popustio, Holiday se razigrao i počeo davati ritam napadu, a nakon poluvremena pojavila se i dobro poznata obrana Sixersa. Ali, ono što je još važnije, konačno su se pojavili Lou Williams i Thaddeus Young.

Ova kombinacija combo-beka i combo-krila s klupe bila je njihovo najveće oružje tijekom sezone i često su u završnicama ovisili upravo o njihovoj sposobnosti da koriste povoljne matchupove. Međutim, u playoffu se Phila skoro transformirala u Ohio State, ekipu u kojoj Turner ima odriješene ruke raditi što hoće dok ostali pasivno promatraju.

Jedino logično objašnjenje za ovakvu promjenu igre leži u tome da je Turner navikao voditi momčad kroz NCAA karijeru i da mu zato ni pritisak playoffa nije prevelik za razliku od ostatka rostera, ali totalno blesavo djeluje promatrati momčad koja je ipak potpuno zasluženo izborila playoff kako se u hodu pokušava izmisliti pritom dobrim djelom zanemarujući stvari koje su do playoff solidno funkcionirale, poput Williamsove sposobnosti da si kreira šut i Youngove sposobnosti korištenja mismatcha.

Youngova brzina i raznovrsnost pokazali su se ogromnim problemom za Boston, posebice za nisku postavu s Pierceom preko kojega je Thaddeus i utrpao najveći broj koševa, praktički dovevši momčad u prednost koju su u završnici znali sačuvati, dijelom zasigurno i zato što Turner nije bio na parketu.

Mislim, nema sumnja da Evanova hrabrost i sposobnost ulaska u reket zaslužuju respekt, ali 30 minuta ovisiti o njegovim krumpirima nije recept za uspjeh (ispucao 22 lopte, skoro duplo više od prvog sljedećeg suigrača Iggya za isti broj poena i nemjerljivo slabiji učinak). Ne znam, možda u promoviranju Turnera kao prve opcije ima nešto, možda njegova potrošnja i akcije otvaraju prilike ostalima, ali gledajući završnicu bez njega i uopće sjajnu igru Iggya, Holidaya i Williamsa tijekom večeri, skloniji sam vjerovati da Sixersi sami sebi podmeću nogu forsirajući četvrtog najkvalitetnije beka na rosteru da nosi najveći teret u napadu, iako je nakon uzorka od 10 playoff utakmica jasno kako on to trenutno nije u stanju. Možda jednog dana i bude (možda baš zahvaljujući ovom iskustvu), ali sada je vrijeme da se Collins okrene receptu koji ga je doveo tu gdje je.

Taj recept se prvenstveno bazira na obrani, kontroli lopte i, u ovoj seriji, skoka. Kao što smo rekli nakon prošle pobjede Bostona, nema šanse da Celticsi drugu utakmicu za redom nekoga nadskaču i izgube onako malo lopti, a tako je i bilo. To znači da Sixersi imaju šansi dok kontroliraju ta dva aspekta igre, bez obzira što će Boston, kao što je bio slučaj i sinoć, čak i u porazima biti momčad s boljim postotkom šuta.

THUNDER @ LAKERS

Nakon uraganskog ulaza Lakersa u utakmicu, Jack Nicholson je valjda već počeo razmišljati o sljedećem susretu i tome kako, budu li igrali kao što su igrali prvih 6 minuta, njegovi ljubimci imaju šanse čak i proći ovu seriju. Samo, Jack nije računao na jednog čovjeka s čudnom bradom koji je odmah po ulasku u igru preuzeo kontrolu i jednu bandu koja ispaljuje skok-šut za skok-šutom iz neizrađenih akcija pretvorio u košarkašku momčad.

Hardenovo prisustvo pokrenulo je Thunder koji je tako nakon klimavog početak došao u egal i pred nama se otvorila još jedna potencijalna drama s gomilom fizičkih obračuna i sjajnih poteza. Lakersi su napravili jednu finu prilagodbu u napadu, umjesto konstantnog pritiska kroz post izvukli su Bryanta vani u pokušajima da ga natjeraju na ulaze, usput davši zelenu svjetlo Sessionsu da napada sredinu svaki put kad mu se ukaže prilika i tako iskoristi matadorsku obranu Westbrooka (u slučaju dvoboja sa Spursima zaustavljanje Parkera bit će jedino moguće povećanjem napadačke uloge Russellu u nadi da će tako izmoriti playa Spursa).

I dok su Bryantovi ulazi uglavnom završavali kao skok-šut, Sessions je prodorima napravio značajnu razliku u odnosu na prethodne susrete. Obzirom da play Lakersa nije šuter, veća sloboda u napadu omogućuje mu da bude koristan, a usput skida i nešto tereta s leđa velike trojke. Jasno, Lakersima i dalje kronično nedostaje šuterska podrška iz vana, ali i ovakva agresivna igra s pozicije playa je bolja od ničega.

Oklahoma s druge strane nije imala potrebe za izmišljanjem tople vode, jer kada imate četiri all-star talenta u postavi, košarka zna biti poprilično jednostavna igra. Recimo, Ibaka je dodao poprilično pouzdan šut s poludistance kojim spremno kažnjava svako iskakanje visokih igrača Lakersa prema vanjskom igraču Thundera prilikom ulaza u reket. U zadnje dvije utakmice Lakersi ostavljanjem Ibake samim na desnom bloku nisu postigli ništa, a još manje mogu postići ako ne idu udvajati prodore Hardena, Duranta ili Westbrooka. Ukratko, ne postoji obrana ili obrambena shema koja može zaustaviti ovakav napad, možete se samo nadati da će lopte curiti iz obruča.

S druge strane, dok Ibaka zabija svoju kvotu šuteva s poludistance, visoka petorka Thundera gotovo je jednako učinkovita kao ona niska s Durantom na četvorci, a takvo bogatstvo izbora nema previše ekipa (primjera radi, čak i s Diawom u rotaciji, visoke petorke Spursa debelo zaostaju za postavama s četiri vanjska igrača). I to usprkos Perkinsu, što je samo po sebi fantastično ostvarenje (baš me zanima da li Perku u ugovoru piše da mora potegnuti par šuteva licem košu po večeri, jer nekako sumnjam da je u interesu momčadi da ih baš on puca sa svojih 30% šuta s dva do četiri metra, odnosno 20% s daljih pozicija).

Dodaj Ibakinom pouzdanom šutu i činjenicu kako je Harden neprikosnoveni playmaker ove momčadi u završnicama (napad ide kroz Duranta i Westbrooka samo u slučaju izuzetno povoljnog matchupa) i postaje jasno da ovo nije ista ona Oklahoma zbog koje smo gubili živce svih ovih godina. Istina, Brooks na klupi ne ulijeva povjerenje (da sam Sam Presti, tražio bih od TV kuća koje rade prijenose da ne snimaju njegove “motivacijske” govore), Westbrook uvijek može upasti u niz grešaka, ali sada je tu puno veća zaštitna mreža u slučaju kratkih spojeva.

Jasno, sav ovaj napredak i dalje je problematičan u kontekstu Spursa jer Oklahomi upravo nedostaje taj drugi visoki koji bi mogao koristiti slabosti rotacije visokih San Antonia. U njihovom dvoboju Spursi su ti koji imaju prednost, što zbog iskustva, što zbog brojnosti opcija koja anulira razliku u kvaliteti između prve četiri opcije (a nije da je prevelika obzirom na formu Tonya, Timmya i Manua). Oklahomi će trebati fantastične serije Hardena i Duranta da uopće prati napad Spursa i tu će ključnu rolu igrati korištenje postava.

Recimo, u ovoj seriji Perkins teško da će biti od koristi i takva sitnice poput odluke o podjeli minuta na poziciji petice, bit će ključne. Može Van Gundy svršavati na Perkove blokove koliko hoće, može Perk imati dovoljno mase za gurati Bynuma i biti prgav i neustrašiv, ali čovjek koji ne može zabiti niti uhvatiti skok protiv Spursa ne prolazi. Protiv momčadi u kojoj svih pet igrača koriste u napadu, nema izvlačenja na račun preostela četiri suigrača. Tu na scenu stupa faktor Brooks, faktor koji definitivno umanjuje šanse Thundera za prolaz u Finale.

Nego, vratimo se mi na utakmicu s Lakersima. Dakle, Kobe i društvo odigrali su dobru utakmicu, dali su svoj maksimum, želju i borbenost ne može im osporiti nitko. Gasol je bio sveprisutni stabilizator, Blake je zabio nešto iz vana da malo ublaži katastrofalnu zidarsku večer koju je imao Artest, a Kobe i Bynum su živili na liniji slobodnih s koje su nadoknađivali manjak rješenja u napadu (OKC posebice sjajno brani Bynuma, Perk drži poziciju dok Ibaka dolazi iz pozadine na udvajanje i podjelu banana).

Doduše, treba priznati Kobeu da se u završnici dva puta spustio pod koš i zabio dva skok-šuta iz okreta, jer je Brooks iz nekog razloga uvjeren da Fisher više koristi momčadi od Sefoloshe, posebice kao Kobe stoper (u trenutku dok se Kobe spuštao na Dereka drugi napad za redom pomislio sam kako će ih ova poklonjena četiri poena koštati na kraju i ne mogu se oteti dojmu da je tako i bilo).

Kriterij suđenja je bio takav da se svirao svaki dodir, što je dobro došlo umornim Lakersima koji su na kraju valjda jahali činjenicu da ne bi bilo dobro za gledanost kad bi serija završila u 4 utakmice (Lakersi su na kraju završili s 14 slobodnih više, što je malo previše obzirom da je s druge strane stajala momčad koja je u regularnom dijelu pucala uvjerljivo najviše slobodnjaka, a posebice obzirom da su do zadnje četvrtine bile tu negdje, da bi u zadnjih 12 minuta Lakersi pucali 10 slobodnih više).

Jasno, mogli su Durant i društvo češče birati ulaze od šuta pa bi možda i dobili koji odlazak na liniju slobodnih viška, ali nije ni bitno jer su opet pokazali da su bolji, lakoćom radeći razliku čak i u dva navrata tijekom završnice (Harden i Durant su nezaustavljivi, stoga bi Brooks trebao Hardena poštediti čuvanja Kobea jer se opet nakracao osobnima i nije stigao igrati više od 29 minuta).

Lakersima ne može pomoći ni da do kraja serije imaju suđenje kao nekada protiv Kingsa, za razliku od one momčadi ova jednostavno nema dovoljno vatre. A kad smo već kod suđenja i gledanosti, možete li zamisliti što se mota Sternu po glavi u ovim trenutcima kada je liga na vrhuncu popularnosti, a prijeti joj ozbiljna opasnost od Finala između Spursa i Pacersa? Sama pomisao na to u stanju mi je izmamiti smiješak na lice.

11 thoughts on “DAY TWENTY-ONE – NATIONAL KOBE ASSOCIATION

  1. sinoć čitam na twitteru ovaj komentar: ”surprise, surprise, joey crawford is the referee tonight. laker$ must win, says david stern.”

    i tako i bi. isto očekujem i za heat u nedjelju.

  2. evo pokoja iz navijackog kuta

    u stvari je boston MORAO zaključit utakmicu u prvoj četvrtini ili do sredine prvog poluvremena jer su nasrnuli na početku ko lovački psi, fili nije mogao niti jedan open luk dobit, čak i kad bi našli nekog izoliranog uvijek se najbliži kelt baco na nj sa ispruženom rukom i na kraju su ih kelti tolko izbezumili da otvorene šuteve ili polaganja nisu mogli pogodit. uz to keltima sve ulazilo. i tu su kelti zapravo trebali otić na +20, jer (a) ne mogu tako intenzivnu obranu igrat celu tekmu (b) nemre im sve ulazit celu tekmu i (c) nemre fili sve promašit celu tekmu. umjesto toga ovdje je boston dozvolio fili da ostane na “prihvatljivih” 10-15 razlike.

    e sad i to bi trebalo bostonu bit dovoljno ako fakat misle po finale, ko god bio s druge strane. po meni se utakmica slomila u trenutku kad je boston uzeo forsirat KG-a u trecoj da ga vrate u napadacki ritam (u koji uopce nije usao, a to je ocito filin primarni plan bio – ustopat KG-a, sto su fino napravili). e sad umjesto da KG-a sjednu kad je poceo pi…..it, i nastave koristit bassa koji je fenomenalno krenuo u tekmu, oni su trazili i trazili KG-a (ili je on trazio loptu i sebe) misleci da ce ga sad napaljenog krenut. no za to uopce nije bilo potrebe jer su dotad imali sve pod kontrolom. nakon toga fili se, kako to obicno biva, vratilo za katastrofalno sutersko prvo poluvrijeme i ulazilo im je fakat svasta. uz to je obrana puno bolje profunkcionirala, a boston im je pomogao sa jos dodatnim neforsiranim TO. cak su par koseva pogodili iz necega sto je licilo na izradjenu akciju . na kraju potpuno zasluzena pobjeda fili, nagrada za povratak nakon onakog masakra kakav su dozivjeli u prvom.

  3. prvo da pohvalim autora za sve što radi, i tako ljubiteljima basketa omogućava pravi uvid u NBA( ne samo šture izvještaje kao na ostalim sajtovima).
    da i ja kažem svoja zapažanja 🙂
    Boston nikad nisam gotivio(osim kad igraju protiv lakersa ili chicaga i spursa) ali mi je žao ovih staraca što nisu rješili seriju noćas jer im je ovo vjerovatno zadnja šansa da nešto naprave, ali da je ray zdrav mislim da bi bez problema prošli, ovako igrač manje na terenu.
    Zatim sam pogledao ovu drugu tekmu i ne mogu se oteti dojmu da je ovo sasvim druga dimenzija za ove na istoku. Mislim da samo miami i chicago naravno kompletni mogu se kako tako nositi sa prvih 5,6 ekipa sa zapada, ostali bi u seriji izvukli najviše 2 pobjede(u ovo sam 100% uvjeren).
    Ali me nervira suđenje, dva tima sa hrpom sjajnih individualaca igraju atomsku košarku ali to sve pokvari balet kriterij, pa ljudi ovo je muška igra nemojte to raditi. Možda i zbog ovoga još patim za devedesetima kada se morao zaslužit faul i kada su igrači smjeli pokazat emociju posebno u playoffu, a danas se namrštiš dobiješ tehničku. Ako se nešto ne promjeni po tom pitanju NBA će imat sve manje pravih istinskih fanova jer ovo je dno što rade u zadnjih 10ak godina.
    thunder je izgubio ovu utakmicu zbog meni nerazumljive odluke da fisher čuva(i uopšte da igra u tim momentima, a po meni ne bi trebao igrati nikako osim u revijalnim ut.) kobea u trenutcima kad se thunder trebao odvojit na nedostižnu razliku.
    Ali opet sam uvjeren da lakersi nisu u stanju da dobiju ove monstrume ni jednom više u seriji, osim ako tetka gasol i bynum ne odigraju dosta bolje od ovoga što su igrali do sad. Mada mislim da je to nemoguće jer pored ibake i perkinsa stvarno, po ovome što gledam ne može se niko naigrat. A i ovo su dobili jer je blake pogodio masu važnih šuteva.
    da dodam da mi je tužno bilo gledat bryanta (iako ga ne gotivim ni malo od 2004) kako mu lijepe rampe svaki drugi napad i prolaze ga ko da ga nema, ipak godine čine svoje.
    Samo moram se osvrnuti na ovo uspoređivanje sa spursima za razliku od tebe mislim da neće ništa ovisiti o spursima nego samo o ovim luđacima, jer su prejaki i u napadu i u odbrani da bi ovi popovi ratnici imali bilo kakvu šansu.
    Možeš smatrati perkinsa drvetom ali protiv tog drveta barem koliko sam ja gledao svih ovih godina niko se nije naigrao.
    nadam se da nisam bio puno dosadan ali eto reko da i ja podjelim svoje utiske.
    PS. kad si već pomenuo onu seriju i suđenje protiv kingsa ne bi lakersi ni tada prošli da je igrao stojaković

  4. A.E. ne bih se složio s tobom da nijedna ekipa sa istoka osim bullsa i heata ne bi uzela više od dvije pobijede, prvih 5-6 ekipa sa zapada.
    pa denver je uzeo 3 pobijede trećoj ekipi zapada, a oni nisu nista jaci od zdravih celticsa (allen, pierce, bradley, green, itd), ma ni od ovakvih celticsa, od indiane, zdrave atlante (smith, pachulia, horford), zdravog new yorka (amare, shump, pa cak i onaj jazavac lin, chandler virozan), itd.

    pola istoka je poharano ozlijedama… po čemu to indiana ili boston ne mogu izbaciti clipperse? to je sve relativno, daleko je to od tvojih 100 posto da NE MOGU uzeti vise od 2 pobijede.

    sto se tice spursa, oni su meni favoriti u eventualnom finalu protiv oklahome. pop je jebena ikona. nakon one partije kad im je bynum ima mislim 33 skoka, u idućoj partiji ga limitira na par skokova (nisam sad siguran, ne da mi se provjeravat), ali ono je fantazija kako i na koji ga je način držao dalje od koša, tako da ne može skupljati skokove.

    sad zatvori pick clippersima a ovi zive od toga, da ih ne ide sut gubili bi po 30 razlike svaku partiju. u regularnom dijelu (znamo da to nema previse poveznica sa playoffom) je dvaput dobio oklahomu 10-ak razlike. covjek zna kako i na koji nacin zaustaviti bilo koga. spursi imaju iskustvo, imaju veliku trojku, imaju sutere, imaju boljeg trenera, imaju sve sto je potrebno da izbace oklahomu… ne bih se slozio s tobom da tu sve ovisi o thunderu, dapace, jedino im je durant tu nekakva prevaga, prije bih rekao da puno toga ovisi o njemu.

  5. leonard cohen
    ma ovakve celticse bi denver izbacio, a oni zdraviji ne mogu biti godine stigle 🙂
    Indijana i boston ne mogu izbaciti clipperse zbog CHRISA PAULA( puno se podcjenuju clippersi a da su imali lakšu prvu rundu daleko bi više naudili spursima, ai ovako mislim da će im odkinut par pobjeda ako grifin i paul budu barem na 90%.

    ovo za spurse i thunder se ne mogu složiti ali eto vidićemo za nekih 20ak dana ko je bio u pravu, samo da napomenem da imaju 4 allstar igrača pa mi je malo to klimavo da je samo durant prevaga.

  6. da ali ginobili i harden se ponistavaju, parker i russ također, duncan je bolji od ibake. ostaje durant…

  7. leonarde ibaka će uništit duncana u odbrani, ne vidim načina na koji će mu ovaj moći parirat, jedino ako iznudi pokoji faul na iskustvo ali i na sudački kriterij koji će mu sigurno ići na ruku, također će uhvatit mnogo napadačkih skokova tako da ne mislim da je duncan u prednosti ovdje, ali sad da mi puno ne pametujemo da pričekamo barem prvi meč mnogo toga će se vidit

  8. ibaka je odlican bloker, ali 1 na 1 je duncan za njega tata.

    a spursi mogu zaigrat i sa bonnerom koji bi širio ibaku do trice, i onda bi duncan bio sam sa perkinsom (koji je također odličan obrambeni, ali timmy moze traziti izmedu njih dvoje tko ce mu biti bolji matchup)

  9. Ne možemo reći za ibaku da je samo odličan bloker, pa čovjek je u džep stavio i gasola i dirka, a to nije mala stvar. podsjeća me na garneta iz mlađih dana koji nije dao protivniku da diše plus što ovaj ima strašan filing za blokadu.

    za spurse neće biti dobro u odbrani ako bonner i timmi zajedno igrali jer će im se onda ova dvojica nakupit napadačkih skokova(vidiš svaki novčić ima dvije strane)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *