DAY TWENTY-NINE – FEAR THE BALD

Prva utakmica nije nam donijela napadačku rapsodiju kakvu smo možda očekivali (izdanje Spursa iz prvih 36 minuta bilo je daleko od nečega što bi se vezalo uz pojam klasika, kao i igra Oklahome u zadnjoj četvrtini), ali jeste hrpu zanimljivih događanja i zabavnih poteza. Po igri do završnice jasno je kako Oklahomu treba shvatiti ozbiljno, a po igri u zadnjoj četvrtini jasno je da su Spursi spremni opravdati ulogu favorita.

Doduše, u uvodu to nije tako izgledalo jer su dužina i brzina Thundera u obrani onemogučili Spursima da razviju napad, svodeći ih dobar dio utakmice na ranjivu momčad koja je govorom tijela poprilično podsjećala na ono lanjsko izdanje protiv Memphisa. Ovakav početak možda se mnogima učinio šokantnim, obzirom na jedan od fascinantnijih preokreta ove sezone, promjenu kolektivnog narativa koji sada toliko favorizira San Antonio da na vagon Spursa uskaču svi.

Što je obzirom na njihove igre i rezultate potpuno logično, ali i pomalo neozbiljno, posebice kada neki dokazani promatrači ponukani brojkama (koje u ovom kontekstu nove serije baš i nemaju neku vrijednost) prognoziraju doslovno šetnju Spursima do Finala, zanemarujući pritom da Oklahoma može sve što može i San Antonio (na manje konstatnoj razini, jasno, ipak je ovo momčad koja tek dolazi u stadij zrelosti, dok su Spursi u svome već cijelo desetljeće), dok San Antonio ne može stvoriti iz ničega svog Duranta ili pomladiti se.

Ta mladost je u startu predstavljala ogroman problem Spursima koji su očajno kontrolirali loptu, omogučivši Oklahomi niz lakih koševa. Dužinom i brzinom Thunder je smetao u tolikoj mjeri da je San Antonio uz 7 izgubljenih lopti samo u prvom periodu dobio i 4 banane, što je njihove efikasne napadače pretvorilo u statiste. Jedini trenutci u kojima je napad Spursa djelovao šampionski bili su 1 na 1 majstorije Ginobilia, točnije njegove izolacije i nerezonske trice (u košarci nema dvojbe što je bilo prije, kokoš ili jaje – individualni talent je ono što omogučuje sistemu da se kotrlja, a ne obrnuto, a to je Manu svojom sjajnom partijom još jednom dokazao).

Moram priznati da me pomalo živcira graja koja se diže oko San Antonia (koji je lani imao identičnu statistički dominantnu sezonu ekspresno zaboravljenu nakon što su naletili na nezgodne Grizzliese), momčadi koja je primjer uigrane i pametne košarke, a ne nikakvo čudo koje se spustilo s neba. Ako uključite um i izbaciti biblijske motive iz upotrebe, vidjet ćete da Spursi nisu nikakva najezda skakavaca već, kao što to i sam Pop ističe svakom prilikom, veteranska skupina koja zna svoj posao i spremna je iskoristiti svaku šansu koja joj se pruži (naravno, narativ nalaže da se ovakve izjave Popa tumače kao skromnost umjesto kao istina).

Thunder im predstavlja ogroman matchup problem, prvenstveno kroz pick igru i Duranta (ni za jedno ni za drugo nemaju lakih rješenja, visoki su im prespori za igrati obranu na perimetru i preuzimati bekove, ne postoji swingman koji može uštopati Duranta), a to je nešto što se neće riješiti samo od sebe zato što su Spursi izaslanici Boga, već prvenstveno potezima na parketu. Dakle, prije nego počnete smišljati hvalospjeve Spursima koristeći fraze koje ne znače ništa, obratite pažnju na događanja na parketu jer ona su jedino bitna i ne dopustite da vas glupost masovnih medija, koji se natječu u potrazi za senzacijom (a krunjenje Spursa dva kruga prije kraja to svakako jeste), odvrati od uživanja u onome bitnome. Onda ćete vidjeti da najveći dio utakmice San Antonio nije imao lijeka za Westbrooka nakon pick & rolla, kao ni za Duranta u izolacijama, ali na kraju je Pop naletio na dobitnu kombinaciju. Odnosno, više njih.

Prestali su gubiti lopte zaigravši s tri playa (Parker, Neal, Manu), pristupili su ozbiljnije pas igri, ali i realizaciji, zamijenivši ishitrene šuteve ulazima i napadanjem reketa. Zatim, odlučili su ostavljati šut Westbrooku nakon picka umjesto da bezglavo jure za njim i pokušavaju mu smetati (svaka čast Russellovom šuterskom napretku, ali manje je koristan s poludistance nego u reketu), a ključni obrambeni detalj stavljanje je Captain Jacka na Duranta.

Dok Jackson nije započeo bitku s Durantom za svaki centimetar kopirajući Artestov stil obrane, KD je radio što god je poželio u napadu (Leonard je usprkos dužini i žilavosti pored njega izgledao kao bek, i to naivan i mekan bek). Tako da pravi razlog zašto su Spursi minus od deset koševa prije zadnje četvrtine u samo desetak minuta pretvorili skoro u plus 20, leži u konkretnim potezima, a ne nekakvim čudesnim nizovima pobjeda i koš razlike iza kojih će se narativ još jednom pokušati sakriti. Nemojte si dozvoliti to zanemariti – usporivši Duranta i pronašavši balans između Parkera i Westbrooka, Spursi su si dali šansu i iskoristili je.

Thunder si je pak tako nešto uskratio, a najvećim dijelom odgovornost na takvom razvoju stvari leži u lošoj partiji Hardena kojega je Ginobili potpuno nadigrao. Brada na gostovanjima nikako da zaigra u ritmu kao doma, ubacio je 19 poena, ali oni su nebitni naspram all-round neučinkovitosti na koju je sveden sa samo jednim asistom, četiri izgubljene lopte i čak dvije osobne u napadu u naivnim pokušajima da se zabije u reket (pa nek netko kaže da flopove treba ukinuti, iznuđivanje osobnih je jedan od ključnih obrambenih elemenata, jer kako bi drugačije inače obrambenom igraču omogučili donekle poštenu bitku protiv ovakvih driblera).

U neku ruku Thunder ima sreće što je Fisher od nikuda zabio dovoljno da sakrije činjenicu kako Harden nije na razini (šanse da Fish ponovi ovakvu šutersku partiju su ravne nuli), što je uz niz nebitnih trica u završnici zamaskiralo rasturanje koje su Spursi izveli u zadnjih 12 minuta, dok kod Spursa još jednom treba spomenuti Neala koji je – uz malu veteransku postavu s četiri beka, Manuov napad i Jacksonovu obranu – najzaslužniji za preokret i anuliranje atletske nadmoći Thundera. Fizikalijama protivnika suprostavio se um, i to ne samo um koji pazi na svaku loptu i svaku akciju, već um koji van svake logike puca od samopouzdanja.

Slično kao što Manuova razbijanja udvajanja driblingom i trice preko ruke više liče ruletu nego podmazanom sistemu, tako su i clutch koševi Neala rezultat prije svega njegovih velikih muda koja nikakve brojke ne mogu dočarati (slika možda može, ali sumnjam da je itko želi vidjeti). Mislim, od kada je lani pogodio onaj šut za pobjedu protiv Memphisa, Neal za sebe očito vjeruje da je inkarnacija Steva Kerra i Johna Paxsona i to se ne boji dokazivati iz prilike u priliku.

Iako je Thunder odlično koristio očajnu obranu Spursa u pick igri i izolacijama većinu utakmice, čim su se u završnici našli u situaciji da moraju stizati rezultat, odnosno čim su ostali bez lakih koševa iz kontri i preko Duranta, počeli su srljati i uzimati loše šuteve (tu Hardenova loša partija dolazi do izražaja, njegova odgovornost u raspodjeli lopte je kritična), što je dovelo do preokreta momentuma koji su Spursi održali zahvaljujući lukavim Popovim potezima i Manuovim sjajnim ulazima koji su uništavali svaki pokušaj organizirane obrane.

Spomen Popa dovodi nas do još jednog ključnog matchupa, onog trenerskog. Dok je Pop u završnici pogodio s Jacksonom i Nealom, smirio napad uvođenjem veterana i pojačao obranu odustajanjem od agresivne obrane pick igre (potpuno suprotno od igre na početku susreta i onoga kako su igrali protiv Clippersa, bez iskakanja i udvajanja), Brooks je u završnici bespotrebno držao Perkinsa kao jedinog visokog na parketu umjesto Ibake, koji sa šutom i pokretljivošću ipak predstavlja opasnost u napadu i obrani. Također je nejasno zašto je prilikom igre s malom postavom podredio Sefoloshu Fisheru, obzirom kako je Thabo pokazao da je jedini na rosteru u stanju nositi se s Ginobiliem koji je driblinzima po ćevape slao i Fishera i Hardena i Westbrooka.

Stoper Thundera energijom je stizao zatvoriti dobar dio rupa na perimetru, a, vrativši ga u igru nakon što je momentum već debelo bio na strani Spursa, Brooks je, blago rečeno, kasno reagirao. Jasno je što je ovdje pokušao, pored tri nositelja stavio je iskustvo (Perkins i Fisher) umjesto mladosti (Sefolosha i Ibaka), ali to je i potpuno pogrešan pristup rješavanju problema. Pokušaji da Spurse dobijete na iskustvo imaju otprilike jednako smisla kao da otjerate poskoka ugrizom.

Jednostavno, protivnikove slabosti treba uvećati forsiranjem svojih pluseva, a ne prilagodbom. Fisher i Perkins možda imaju iskustvo ovakvih utakmica, ali nemaju noge da pokrivaju pick igru Spursa, pa je i nedostatak pokretljivosti u obrani pomogao Spursima da u završnici lakše dolaze do lakih koševa. Pop s druge strane nije imao nikakvih problema poslati mlade Greena i Leonarda na dno klupe, svjestan da njihova energija ne donosi razliku, iako se na papiru činilo kako bi barem trebala otežati život jurišima lake konjice Thundera.

Druga utakmica ne može doći na raspored dovoljno brzo ako mene pitate, sad je samo pitanje da li je ovu formulu Spursa iz završnice moguće primjeniti na ostatak serije ili se radilo o trenutku nadahnuća, odnosno, ako su Jackson i Neal tu da ostanu na štetu zelenih Greena i Leonarda, kako Durant i društvo misle na to reagirati.

32 thoughts on “DAY TWENTY-NINE – FEAR THE BALD

  1. Ma jebeš ti sve kad ja navijam za Spurse. Celticse si još mogu oprostit, ali Spurse…

  2. po meni spursi su tribali pobjedit puno uvjeriljivije, jer neke open šuteve koje stavljaju zatvorenih očiju nisu sinoć pogađali. bonner dvi otvorene trice, green 3 otvorene trice, također dotaka bi se i slobodnih bacanja, također kriminala za san antonio. ne znam stekao sam dojam da su spursi bolja momčad, puno grešaka su radili u napadu, mnogo izgubljenih lopta koje inaće ne rade te ih je jedino to odvojilo od uvjerljivije pobjede. po meni je to prevelika pauza ništa drugo pa im je malo tribalo dok se uštose. možda griješim 🙂

  3. Uživao sam u sinoćnjoj predstavi obiju momčadi,ali pokazalo se što znači iskustvo i dobar trener…Ok,mogu se složiti sa tobom Gee da se pretjerano uzdižu Spursi,ali kako ostati ravnodušan na njihovu igru i rotacije koje Pop vrši na terenu…OKC se sinoć pokazala u dobrom svjetlu,ali po nijih Pop nije Mike Brown i Lakersi da neće iskoristiti slabosti protivnika…Duranta su jučer usporili,Westbrook se opet vratio starim navikama gubljenju lopte i forsiranju nepotrebnih šuteva…Parker nije Sessions pa da ga ovaj može maskarirati…Učitelj Manu je nadmašio učenika Hardena…Prvo poluvrijeme su Spursi gubili dosta lopti,mislim da su imali 14 izgubljenih lopti naspram 7 OKC…Kada su se Spursi prilagodili i naviknuli na ritam OKC u drugom poluvremenu tada su presudile dobre rotacije i dobro kruženje lopte…Bez obzira što je OKC napravila seriju u 3 četvrtini,Spursi su kaznili forsiranje Westbrooka,indisponiranost Hardena…Najbolje mi je bilo kada je Pop svojim igračima rekao da želi da budu malo nasty….
    Ova serija će biti neizvjesna,ali vjerujem da Spursi mogu proći OKC…

  4. @ boris3103 – griješiš ako misliš da Spursi inače nemaju problema sa slobodnima, u donjoj trećine lige su po postotku i sinoć se nije radilo o nikakvom velikom ustupku, tu je prednost Thundera osjetna (Splitter se osramotio s 1-5, a da je zabio barem još jedno Spursi bi bili na svojih 70-ak posto).

    Što se promašaja za tri tiče, nemoguće je zabiti svaki otvoreni šut. Da im je upala samo jedna od svih koje si naveo, Spursi bi bili na svom standardnom postotku, ovako su pucali solidnih 33%.

    I tu donekle gledaš krive stvari, ali time samo potvrđuješ moju tezu o nerealnoj fami koja se stvorila oko Spursa kao nekakve savršene mašine koja šiba trice sa svih strana, umjesto košarkaškoj momčadi sa svojim vrlinama i manama.

    Drugi put umjesto da brojiš promašaje obrati pažnju kako su rotacije Thundera i sjajna obrana pick igre prisilile San Antonio na gomilu loših šuteva koje inače ne uzimaju. Super je dodavati se uokolo do prvog slobodnog čovjeka, ali što kada naiđeš na obranu koja je dovoljno aktivna i sposobna pokriti svaki tvoj pas dalje i koja ti onemogući šuteve na koje si inače navikao?

    Onda šalješ Ginobilia u akciju da stvara višak, eto što.

  5. @gee, dobro, ti si se sad dotakao prosjeka momčadi, govorim što se tiće samih greena i bonnera, ta dvojica pogađaju tricu na open šutevima 4/5 te mi je malo čudno bilo viditi da ni jednog ni drugog ne ide 🙂

  6. Gee mogu se složiti svaka momčad ima svoje vrline i mane,ali Spursi imaju Popa što je velika prednost u maskiranju tih mana…OKC je jučer odigrala odličnu obranu,ali Brooks nije dorastao Popu što se tiče rotacija i čitanja igre…OKC mora igrati svih 48 minuta odlično u obrani,ali jučer su se pred kraj raspali,posebno mi je bila upečatljiva ona akcija kod izvođenja lopte ispod koša kada je Manu kroz trostruki blok pobjegao Hardenu i lagano položio…Istina je da trice nisu ulazile što je zasluga OKC koja je odlično trčala u obrani kako bi omela šutere San Antonia…Spursi mogu igrati i unutarnju igru na Duncana,Splittera i Diawa što primjerice OKC nije lagano sa Perkinsom na parketu plus začudilo me što je Ibaka bio na klupi u 4 četvrtini…

  7. Treba također reći da su Spursi imali lakše protivnike u play-offu od OKC i da je ova utakmica bila veliko iskušenje za njih,ali su uspjeli slomiti otpor talentirane OKC plus Spursima će biti još lakše kada se aklimatiziraju na OKC stoga mislim da iskustvo pobjeđuje…Također bila je upečatljiva ona obrana na Durantu pred kraj kada su ga trojica zatvorila i prisilila na gubitak lopte…

  8. mislim da malo previse blatis spurse, ja ne znam drugacije kako se igra kosarka nego da lopta kruzi okolo do najbolje situacije za sut, a ako to ne ide onda se ide na izolaciju svoga najboljeg igraca
    oklahoma nema nikakvo kruzenje lopte nego se ceka bradu, westbrooka i duranta i njihov nesvakidasnji talent
    dok ce god u oklahomi westbrook imat vise suteva od duranta i dok ce on silit igru ova ekipa naslova nece vidit, jos pogotovo sa brooksom kao trenerom

  9. gee, samo jedna opaska, piše se “omogućili”, a ne “omogučili”, primjetio sam to par puta već, pa zato 😀

  10. Sto se tice Spursa i vase rasprave, mislim da je istina negdje izmedju, ali cemo se sloziti oko jednog – Greg Popovic je doktor kosarke! Znam da nisam nista novo rekao, ali eto… 🙂

  11. da je oklahoma ovo dobila, sad bi ovdje bilo 20 komentara tipa: spursi su imali dosad lake protivnike, durant je bog, spursi su ekipa sa regularni dio, i sl.
    gee je barem dosljedan, ne govori kako vjetar puše.
    smatram da će spursi proći ako dobiju iduću, jer su oni prekvalitetna ekipa da bi ispustili 2-0, ali isto tako smatram da neće uzeti naslov protiv brutalne miamieve obrane.

  12. Serija sa OKC će biti i dalje neizvjesna,a mogući susret sa Miamiem u finalu po meni su Spursi u prednosti ne samo zbog Popa već i korištenja svih igrača plus Miami osim Velike Trojke nema dubinu kao što Spursi imaju,a dosadašnje igre Spursa pokazuju kako protok lopte i penetracija mogu razbiti bilo koju obranu,a konkurencija na Zapadu je puno jača nego na Istoku tako da je to još jedna prednost Spursa…Miami mora igrati na visokom nivou i moraju još bolje igrati nego kao što su igrali protiv Indiane zadnje dvije tekme…Samo tako mogu osvojiti naslov…

  13. Čuj brutalna Majamijeva odbrana – jest za ekipu bez pleja. Mene ovaj Majami uopšte nije oduševio, pogotovo jer se imaju dosta toga zahvaliti Telećem Osmijehu iz Indiane. Pa njima bi za meč-ap više odgovarali Tanderi, nego Spursi. Pik,pik,pik…
    Sinoć je došlo do svojevrsne zamjene uloga, Harden je divljao, dok je Westbruk igrao pod kontrolom. Neugodno mi je bilo kod onih par promašenih zicera Timijevih. Opet se vidi manjak organizovanosti u ovoj ekipi gdje intencija premašuje bilo kakvu paradigmu. Da, Gee, upravu si kad napominješ i nedostatak onog tečnog kruženja lopte i kod Spursa, prouzrokovano dužinom i brzinom Tandera, ali ovdje dolazi do izražaja ono što sam/smo već govorili kad je neko u komentarima napisao da Sparsi igraju timsku košarku i bla, bla,bla…Pokazalo se da kao i svi zavise od individualnih talenata, a ovaj put je Manu iskočio. No dobro, vidjećemo, možda i imaš pravo u ovom skepticizmu.

  14. Normalno da je za uspjeh potreban talent,ali potrebna je i organizacija koja kod Spursa savršeno funkcionira…Kod Spursa uvijek netko iskoči što ne može biti slučajnost dobiti 19 zaredom i u play-offu 9 zaredom…Možemo mi sada raspravljati i uspoređivati kakve su protivnike jedni i drugi imali tko je imao teži put…Spursi su glatko razmontirali Utah,Clipperse također plus posebno je bila upečatljiva pobjeda u utakmici 3 kada su nadoknadili 24 razlike…Jučer su imali veliki izazov u OKC,ali su i to prošli…Spursi su dobro iskautirali OKC,ali im je trebalo vremena da smanje pogreške u igri prije svega mislim na 14 izgubljenih lopti u prvom poluvremnu i samo 2 izgubljene lopte u 2 poluvremenu…Nije slučajno da su Harden i Westbrook onako par puta napravili faulove u napadu jer ih je Pop dobro pripremio…
    Uglavnom vidjeti ćemo kako će se serija dalje razvijati,ali ako Spursi dobiju slijedeću u velikoj su prednosti…

  15. Super mi je što me ovaj jedan optužio da “blatim” Spurse. Ne smije se dirat u svetinje, ne dao bog napisat nešto kritično.

    Ako netko ne kuži što pokušavam, da objasnim još jednom – pokušavam osvjestiti ponekog pravog zaljubljenika u košarku da zagrebe ispod površine ideala (tipa ovih bljuvotina – Spursi se dodaju, OKC su sebični bla bla bla) koji ionako pogoduju samo medijskoj mašineriji da lakše proda priču i obrati pažnju na igru jer ovo što će se imati prilike vidjeti u ovoj seriji (i što se već imalo prilike vidjeti u prvoj utakmici) apsolutni je vrh košarkaške igre.

    Treba upijati svaki Popov, Manuov i Hardenov potez jer teško ćemo vidjeti nešto jednako dobro barem do idućeg finala Zapada. Opustite se i uživajte, ali nemojte biti glupi i držat se ovih lijenih teza o dobrom i lošem načinu igre košarke – postoji samo uspješan i neuspješan stil.

  16. Ova serija je praznik kosarke.. Ako ode u sedam zasluzuje svoju paradu

  17. Gee slažem se sa tvojim postom…naravno da OKC sazrijeva pošto su mlada momčad,ne igraju oni loše i njih je lijepo gledati,ali Spurse još lijepše sa Duncanom,Parkerom i Manuom,hehe 😀

  18. Pa dobro čovječe, de barem reci kome se obraćaš kad kažeš “ne budete glupi”. Ko je ovdje uspostavio taj ideal, osim tog jednog fana?

  19. Obraćam se isključivo i samo onima koji se prepoznaju u tome (a kako sam se i sam prošle godine koristio sličnim bedastoćama, najviše se obraćam samom sebi i podsjećam se na ono što je bitno)

  20. Smeta me to obraćanje nekom imaginarnom kolektivu koje ima uniformirano mišljenje, mada je očito da se ovdje nađe na dosta različitosti. No dobro, valjda se čovjeku ne da ili nema kad odgovarati svakome ponaosob.

  21. osjecam se prozvanim ali glupim bas ne
    prvo da kazem da ova serija spursa ce biti duga jer je oklahoma prokleto talentirana ekipa, ocekujem minimum 6 odlicnih meceva, nadam se prolazu spursa
    @gee, ne bi slozio s tobom da oklahoma moze igrat sve moguce napade kao spursi, recimo nemaju visokog igraca koji moze ledima igrat ili razigrat ekipu sa vrha reketa
    najveca prednost ekipe oklahome je durant i njihova mladost-atleticnost i brzina
    naravno slazem se s tobom vezano za obranu spursa koja je jednostavno prespora za branit pick & rolla oklahome
    ali oklahoma ima jednu manu zvanu westbrook ( decko je jednostavno glup za igrat playa kada harden nije na terenu ) donosi ishitrene i nekontrolirane odluke koje njegovu ekipu uglavnom kostaju pobjeda
    ali daleko najveca prednost spursa je gospodin popovic koji fenomenalno vodi ovu skupinu, dok njegov kolega je jako izgubljen u rotacijam
    moje neko misljenje da bi oklahoma morala u vaznim trenucima igrat sa petorkom haredn-westbrook-sefolosha-durant-ibaka

  22. Da li netko zna od kuda nadimak Captain Jack? Kad ga je dobio i da li ima neka priča iza toga?

  23. Mislim da nema, nadimak je dobio kad ga je Nelson proglasio kapetanom Warriorsa, što je svima tada bilo urnebesno jer Jackson baš i nije oličenje profesionalizma pa se to komentiralo kao još jedan nelsonovski potez (nelsonovski potez je onaj potez koji nema previše smisla, ali ga svejedno napraviš u nadi da će šok sistema donijeti makar kratkoročnu korist). Obzirom da su tada već bili popularni Pirati s Kariba, rodilo se Captain Jack kao ime i prezime.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *