DAY THIRTY-FOUR – TIME MACHINE

U utakmici bez očekivanog playoff naboja i grča, manjak kojega u ovakvom kontekstu dovoljno govori o energetskoj razini Celticsa, Boston je odradio posao zahvaljujući inspiriranoj obrani u drugoj četvrtini, izuzetnom realizatorskom učinku u trećoj te fantastičnoj all-round partiji Garnetta koji je zaslužio titulu igrača utakmice. Plus, nije odmoglo ni što je velika četvorka na trenutke (jako kratke, ali ipak…) podsjećala na dane ponosa i slave.

U startu je utakmica imala revijalan ton – za razliku od trećih utakmica u koje domaćin ulazi s minusom od dva susreta i u kojima smo po defaultu navikli gledati očajničku borbenost od prve sekunde, početnih 12 minuta prezentirana nam je kvalitetna napadačka košarka bez obrana koja je s vremenom postala bitka između Jamesa i Celticsa.

Naime, dok su kod Bostona bili redom raspoloženi svi, ili barem dovoljno igrača da se okupi petorka, kod Heata doslovno polovicu utakmice nije igrao nitko osim Jamesa (nešto kasnije je stvar u svoje ruke preuzeo Chalmers, ali ta rečenica dijelom i objašnjava zašto je Heat izgubio – mislim, Mario je odradio super posao i opet je igrao dobro, ali kada se on nametne kao najaktivniji playmaker i prva opcija, to nikako nije znak da je sve ok).

I dok od epizodnih igrača ne očekuješ previše u ovim prelomnim susretima (doduše, ne očekuješ ni ovakvo apsolutno ništa koje su prezentirali Battier, Anthonya i Haslem), fascinirao je izostanak eksplozivnosti i uopće agresivnosti kod Wadea (pomislio bi čovjek da mu treba još jednom pustiti vodu iz koljena – možda bi bilo najbolje da mu ugrade slavinu).

Uglavnom, Boston prvu pravu prednost stvara prilikom prvoga Jamesova odlaska na klupu po zasluženi odmor, a za to su dobrim dijelom zaslužni igrači s klupe, swingmani Daniels i Pietrus (energija u obrani) te Dooling (ubacio sve što je potegao, plus omogućio Rondu da se barem jednom pošteno odmori), a ne treba zanemariti ni Docovu odluku da se potpuno odrekne visoke rotacije i bazira isključivo na Pierceu kao četvorci (balvani Hollins i Stiemsma odigrali su jedva 10 minuta, a kada tome dodaš da je Bass brzo skupio osobne i odigrao samo 17, ostaje ti 35 minuta koje su u određenim periodima kao četvorke podijelili Pierce, Pietrus i Daniels, bez da su dozvolili Heatu ikakvu prednost u skoku ili lakim koševima).

Prednost Bostona zacementirala je odluka Jamesa da se nakon povratka na parket pridruži suigračima u bacanju cigli umjesto da nastavi s dominacijom u reketu. Miami tako u ovom prvom dijelu nije pokazao apsolutno ništa kao momčad, ali obzirom na njihove furiozne treće četvrtine, moglo se očekivati hvatanje nekakvog ritma i konačno igranje s energijom primjerenom playoffu.

Samo, ovaj put ništa od toga. Garnett je zatvorio reket uz pomoć ponekad i svih preostalih Celticsa, izazivajući tako Heat na potezanje s poludistance koje je rezultiralo šutom od 2-11 u ovom periodu. S druge strane, Boston je većinu toga donosio u reket i tako izgradio prednost od 20 koševa pred zadnju četvrtinu. Niz Millerovih trica i opuštenost Celticsa omogućili su Heatu povratak na desetak razlike, ali Pierce, Garnett i Rondo ipak su preiskusni da dopuste sramotu poraza od ovakvog mlitavog izdanja Heata koji cijelu utakmicu nije istrčalo ni poštenu kontru, a o nekom napadanju obruča da ne pričamo (čak i kada bi iznudili slobodna uredno bi ih promašili – kukavnih 10-20 s linije dovoljno govore).

U biti, obzirom na igru i govor tijela tijekom večeri, odluka Spolestre da na -20 drži Jamesa i Wadea na parketu i pokuša povratak s ultra niskom postavom (James na centru, Chalmers play, Wade, Miller, Battier uokolo) činio mi se više kao potez neozbiljna čovjeka nego očajnog sportaša – ne mislim da bi eventualno odmaranje tijekom zadnje četvrtine išta značilo za energetsku razinu udarnog dvojca Heata u sljedećoj utakmici, ali čemu ih opterećivati run and gunom i dodatnim trošenjem u trenutcima kada je svima na planeti jasno da je utakmica izgubljena u drugoj i trećoj četvrtini i da nema tog seruma koja zombije iz rotacije Heata može oživjeti.

Uostalom, podatak da je upravo s ovom mini postavom Heat došao do prvih laganih koševa u reketu i niza polaganja više govori o pristupu Celticsa nego o nekom fantastičnom Spoelstrinom izumu. Čim je Rondo počeo bacati lobove Garnettu kao jedinom pravom visokom na parketu, ovaj smiješni eksperiment mogao se smatrati završenim.

Heat iz ovakvog razvoja događaja, odnosno produženja serije, kao jedinu pozitivnu stvar može uzeti veću mogućnost uključenja Bosha u rotaciju (navodno bi mogao zaigrati već sljedeću utakmicu), njemu je svaka minuta na parketu dobrodošla pred Finale. S tim da ipak treba biti realan – svaka čast obrani Heata, odnosno potencijalu kojega posjeduje, ali, ovakve blijede partije koje prezentiraju protiv Bostona, u sudarima s Oklahomom ili Spursima neće proći nekažnjeno.

S Boshom ili bez njega, Miami u završnu seriju ulazi kao autsajder (ako se uopće sjeti da prvo treba proći Celticse). Nije da trenutno imam neke brojke s kojima mogu potkrijepiti ovakvo mišljenje, radi se isključivo o osjećaju baziranom na viđenom, ali naslonjenom uz jednu logičku konstrukciju koja mi se čini bliža stvarnosti nego demagogiji – Heat je lošiji nego lani, a i Oklahoma i San Antonio su bolji nego Dallas prošle godine. Ergo, predstavnik Zapada u 5 ili 6 čini mi se kao logičan rasplet playoffa.

11 thoughts on “DAY THIRTY-FOUR – TIME MACHINE

  1. Ti kao da Bostona nema. Za dlaku je falilo da imamo 2-1 za Boston sad, ask judges. Malo je čudno govoriti o nekoj dominaciji Miamija ako to imamo na umu bez obzira na njihovu starost. Serija bi se mogla jako zakuhati ako dođe do toga da se igra best of 3, bez obzira na povratak Bosha

  2. heat sinoć u niti jednom trenutku nije zaigrao svoju obranu, boston ih je ubio u skokovima, a osim lebrona nitko iz heata nije niti došao na utakmicu – mislim da se wade nije niti oznojio. lijepa pobjeda celticsa, ali ovakav učinak od danielsa ili doolinga mislim da više neće vidjeti. a bosh je u gotovo punom treningu, radi skupa sa ekipom i vjerojatno će ući na par minuta u idućoj utakmici, čisto da raširi reket i malo odvuče garnetta od koša.

    inače šta kažete na glasine da KG ide u mirovinu nakon playoffa?

  3. ne moze u mirovinu, jos mu milja fali da stigne SHAQ-a kao igrac koji je najvise zaradio od kosarke. Svaka cast Danielsu i Doolingu. Cinilo mi se sinoc kao i u game 2 da boston bi se mogao nadigravat njima s niskom postavom gdje Rondo i KG imaju ocite missmatcheve. Kad uzmu game 4 bit ce to jako zamiljiva game 5

  4. i zanimljiv mi ovaj listic, odigrao gotovo identican ali umjesto kg stavio rondo vise asista, a buduci da od sredine 3/4 nije ubljezio nijedan….

  5. Glasine o mirovini KG-a smatram šupljakom i nekakvim balonom, opipavanjem tko će se prvi javiti, jer svi ti igrači igraju do krajnjih granica, ako imaju bilo šta u sebi (a monstrum je dokazao da ima) pa taman igrali u drugoj filipinskoj ligi sjever..

  6. daniels i dooling odigrali nešto + odluka da se KG koristi kao pravi centar protiv nedorasle mu konkrencije + anemija wade-a = pobjeda kelta

  7. zaboravio sam još dva faktora: ja textam da će lekonj zabit 60 nakon pet minuta (onda je krenuo u jedno 1-7 seriju) i ray allen zakucava

  8. nebi se složio da je heat lošiji nego prošle sezone, obrana im je puno bolja, napad je na prošlogodišnjoj razini, također mislin da spursima ako miami bude aktivan i agresican ko oklahoma u obrani proslu utakmicu ( viruen da mogu puno bolje igrat obranu od oklahome ), nema ko pogađati, odnosno sam sebi kreirati šuteve i pogađati iz nemogučih situacija ko što je to radia nowitzki. mislim da su daleko od autsajdera.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *