DAY THIRTY-FIVE – DIRKEVIN DURANTOWITZKI

Spursi su se očekivano prilagodili poboljšanoj obrani Thundera jednostavnim potezima. Umjesto pick & rolla, kao osnovu 2 na 2 igre nametnuli su hand off akcije preko Duncana ili Diawa na visokom postu, otvarajući tako linije dodavanje sekundarnom umjesto primarnom playmakeru koji se u ovoj podjeli uloga pretvarao u napadača. Uz ulogu primatelja u hand off akciji, Parker je stavljan u izolacije u kojima je protiv Sefoloshe mogao koristiti brzinu da dođe do prostora. Timmy je također primao loptu u low postu za razliku od pinch post akcija koje su se u prijašnjim utakmicama pokazale neučinkovitima – iz ovih pozicija nije bio triple threat opcija, ali obzirom na njegovu brzinu i šut koji su daleko od vanserijskih u ovim godinama, low post pozicija koja nudi samo dva izbora (pivotiranje i šut ili povratnu loptu) nije ništa manje efikasan izbor od igre licem košu.

Ovim promjenama Spursi su izbjegli ulazak u zamke koje im je u prethodnoj utakmici (ali i u najvećem dijelu prvog dvoboja u San Antoniu) predstavljala dužina i agresivna rotacija prve linije obrane protivnika, izbjegavši bespotrebno gubljenje lopti i pritom odigravši smireno i učinkovito u napadu – Timmy, Tony i Manu zabijali su iz kvalitetnih situacija, Leonard i Green nisu brzali s reakcijama i odigrali su puno zrelije, momčadski su izgubili samo 10 lopti, a ukupan šut bio je izvrstan (50% ukupno, 48% za tricu).

Međutim, čak i ovakvo kvalitetno napadačko izdanje nije pomoglo da se nametne brži ritam utakmice – Thunder je kontrolom skoka i izuzetnom realizacijom utakmicu sveo na bitku kroz postavljene napade (samo 12 poena iz kontri ukupno) koja im apsolutno odgovara. I tu sad moramo istaknuti par fantastičnih pomaka nabolje koji su Oklahomi omogučili da se iz često divlje skupine revolveraša (koja nam je zadnjih par godina itekako kidala živce) pretvori u rasnu veteransku playoff momčad.

Prvi je svakako kontrola lopte – od momčadi koja je tijekom regularnog dijela sezone tavorila na dnu lige s uvjerljivo najviše izgubljenih koje su bile rezultat pretjerane sklonosti izolacijama i 1 na 5 jurišima, OKC se pretvorila u skupinu koja igra pod ručnom i pazi na svaki posjed lopte. Ključ ove promjene leži u manje soliranja, prije svega u manje Westbrooka koji je pokazao da svoje fantastične fizikalije može staviti u službu momčadi bez da troši najveći broj lopti.

Drugi razlog, razlog koji bi vrlo lako mogao biti i najvažniji za eventualno podizanje šampionskog pehara za koji tjedan, leži u kruženju lopte prezentiranom u zadnje dvije utakmice. Iako su tijekom sezone imali nekoliko bljeskova kojima su pokazali da su u stanju igrati najbolju košarku u ligi, nisu ostavili dojam da su na takvom stupnju razvoja koji bi im omogućio prezentiranje takve košarke na regularnoj bazi, posebice ne tijekom playoffa.

Međutim, nakon što su drugu utakmicu za redom razmontirali Spurse upravo seciranjem obrane ulazima i dodatnim pasovima, ovaj pomak nabolje moramo uzeti za ozbiljno i utvrditi kako Oklahoma očito zna na koji način treba igrati za otići do kraja. Slash & kick iz prethodne utakmice, koji se uglavnom bazirao na bacanju lopte prema vanjskim pozicijama, ovaj put je dobio i dodatnu protutežu u namještanju zicera u reketu – vanjski igrači Spursa ostajali su na bokovima da spriječe baraž trica, čime su stavili dodatni pritisak na rotaciju visokih koja nije izdržala. Durant i Harden su skupili 15 asista namještajući zicere Ibaki, Perku i Collisonu jer, čim bi ušli u reket, jedan visoki igrač Spursa bi krenuo na udvajanje, ostavljajući otvoreni prostor iza leđa kojega drugi partner olovnih nogu jednostavno nije mogao stići na vrijeme zatvoriti.

Time je Spurse glave došla njihova rak-rana o kojoj pričamo cijele sezone i ujedno i jedini razlog zbog kojega sam osobno prije početka playoffa odbijao San Antonio staviti u skupinu izazivača ostavivši ih u kategoriji kvazi-izazivača – njihova obrana jednostavno nije na šampionskoj razini. A nije iz razloga što nemaju visokog igrača sposobnog začepiti sve rupe u rotacijama koje nastaju prilikom bilo kojeg oblika preuzimanja, bilo da se radi o pick & roll ili drive & kick akciji.

Dovođenje Diawa i Jacksona donekle je zakrpalo tu rupu, ali ovakvi kvarovi sustava ne mogu se tek tako riješiti improvizacijom (a oslanjanje na dva igrača koji su doslovno istjerana iz bivših momčadi nije ništa drugo nego improvizacija). Opasnost od ponovnog curenja visi Spursima nad glavom tijekom cijelog playoffa, a Thunder je prva momčad s dovoljno talenta da tako nešto iskoristi. Pop se igrao Keyser Sozea, pokušao je iskoristiti stihijski moment cijele sezone i stići do cilja bez posljedica, praveći se da vrag ne postoji, ali vrag je tu i Oklahoma ga je potpuno razotkrila.

Također, ovom prilikom treba skinuti kapu Brooksu čija tvrdoglava vjernost visokim postavama s dva centra možda nije donijela uspjeha u prve dvije utakmice, ali danas daje šansu Thunderu da ukrade ovu seriju. Naime, niska postava Oklahome ubojitija je napadački, ali ujedno omogućuje i Spursima lakši ulazak u tranzicijsku košarku u kojoj im nema premca. Ostajući pri igri s dva visoka, Brooks je zadržao kontrolu u skoku i tako prije svega usporio ritam susreta.

Zato i ne čudi da je Pop sinoć riskirao sa skokom i da je puno ranije na parket poslao postavu s Jacksonom na četvorci, ne bi li natjerao Brooksa da duže na parketu ostavi nisku postavu i tako Spursima omogući šansu da podignu ritam. Međutim, Brooksu nije padalo na pamet odustati od visoke rotacije, a i zašto bi kada su upravo Perkins, Collison i Ibaka energijom i realizacijom držali konce utakmice u svojim rukama tijekom tri prve četvrtine.

Perkins je posebice bio čudesan na početku kada je standardnu aroganciju konačno nadogradio i konkretnim učinkom, trčeći i skačući kao Dwight Howard, pokretljivošću i snagom dolazeći do lakših pozicija za skok ili koš. Perkovo pomlađivanje pratio je i Collison netipičnom napadačkom agresivnošću koja je zbunila Spurse navikle da ga uopće ne čuvaju izvan reketa, a o Ibakinom izdanju ne treba trošiti riječi, šut 11-11 sve govori (uz standardnu realizaciju ispod koša i kvotu zakucavanja, 6 pogođenih lopti s poludistance dale su povratnim loptama Duranta idealnu pratnju).

Ovakvu realizaciju centarskog trojca Spursi jednostavno nisu mogli pratiti (22-25 ukupan je šut sinoćnje Velike Trojke), ali bez obzira na Ibakinu večer života i agresivne Perkinsa i Collisona, ovakva neozbiljnost zadnje linije obrane mogla bi Popa dovesti do sloma živaca. Pokušao je dodati brzinu u rotacije pod košem uvođenjem Blaira, to je na kratko funkcioniralo i vratilo Spursima samopouzdanje u obranu, ali Blair nije rješenje niti će to biti. Prvo, Blairove loše obrambene reakcije tijekom sezone su i glavni razlog zašto se posezalo za Diawom, a drugo, čak ako Pop donekle i zakrpa rotaciju visokih, Oklahoma ima Kevina Duranta.

KD je, naime, konačno bio najbolji igrač na parketu i uzeo stvar svoje ruke u završnici, nakon što prve dvije utakmice nije imao ni šanse ni ideje kako napasti Spurse. Sinoć je pak fantastičnu all-round partiju zaključio franšiznom rolom u zadnjoj četvrtini, postavljajući se desno na vrh reketa, gdje bi, nakon jednostavnog istrčavanja iz bloka pod košem, primio loptu i zabijao u maniri najvećih. Ovakvoj klasi takvi šutevi su ziceri i to je točno ono što smo prekjučer spominjali, potreba da se Durantu doda lopta u kretanju unutar prostora trice, a ne samo na izolacije iz vana. Izbaciš dribling iz jednadžbe i dobiješ ubojicu u rangu Dirka koji je u 5 napada za redom zabio 4 skok-šuta (18 poena u zadnjoj četvrtini, 36 ukupno).

Meni je fascinantno gledati kako ova momčad sazrijeva, prvo u obrani, zatim u kontroli lopte, pa u kruženju lopte i sada konačno i u organizaciji igre. Ovo što Thunder prikazuje nije tek rezultat nekakvih trenerskih rošada ili jednostavnih odgovora na izazove protivnika, ovo su ozbiljne sistemske promjene koje inače zahtijevaju dugo vrijeme prilagodbe. Obzirom na brzinu kojom igra ove momčadi raste, očito je da posjeduju potreban košarkaški IQ i da je, kao u nekakvom hollywoodskom scenariju, on odlučio isplivati tek suočen s najtežom preprekom.

OKC je danas ne samo talentiranija, već i raznovrsnošću i zrelošću potpuno ravnopravna momčad Spursima. Koji su nakon tri mjeseca prvi put ostali bez momentuma i jasnog odgovora. Jer, jedno je bilo opet naći načina da napad profunkcionira kad imaš dovoljno opcija i talenta, ali kako srediti obranu u situaciji kada jednostavno nemaš potrebno ljudstvo? Dok čekamo odgovor koji će morati biti spreman za G5, uzmimo u obzir još jednu zanimljivost – Popovicheva taktika forsiranja faula nad lošim realizatorima slobodnih na kraju se Spursima vratila kao bumerang, obzirom da je Brooks jadnog Splittera ubio u pojam slanjem na liniju s koje ovaj trenutno nije u stanju pogoditi ni ocean. Nije ključno, ali dovoljno govori o promjeni momentuma – bez pouzdanog back-up centra, rupe u reketu samo su se povećale.

8 thoughts on “DAY THIRTY-FIVE – DIRKEVIN DURANTOWITZKI

  1. ne znam, gledajući sveukupni dojam u ove dvi utkamice, mišljenja sam kako je oklahoma bolja momčad koja mladosti, energijom, talentom, i brzinom ima moć ugušiti lepršavost spursa, te kako će uzeti ovu seriju u 6oj. 🙂

  2. “Međutim, nakon sinoćnje partije jasno je da nikakve eventualne promjene koje Oklahoma može napraviti u pripremi nisu dovoljne, jer najbolja košarka Spursa jednostavno je bolja od najbolje košarke Thundera. Za približiti se nivou kojega Spursi prezentiraju (a sinoć su odigrali utakmicu bez greške), Thunder će morati raditi preko ljeta, jeseni i zime, jedan proljetni iskorak naprijed jednostavno je još uvijek premalo”, kaže Komesario prije četiri dana.

    Ne kažem da se mišljenja ne mogu mijenjati kao i stvari po kojima su ta mišljenja stvorena, ali mi je zabavno bilo ovo izvući 🙂

  3. Moje mišljenje se nije mijenjalo od početka serije – podjednake momčadi, Thunder ide dalje. Ovo što si izvukao se odnosi na jednu utakmicu i totalno je izvučeno iz konteksta (pošto si novinar, ne čudi me). Ponove li Spursi onakvu igru kao što je bila u drugoj, jasno da će opet dobiti.

    Ipak kontekst se mijenja, to je istina – Thunder je nadmašio sva moja očekivanja. Prognozirao sam u ih Finalu, mislio sam da će talent i Durant biti dovoljni, ali ne i da će igrati bolju košarku veći dio serije od Spursa.

    Što naravno ne znači ništa – ovo je i dalje 50-50 serija u kojoj ide dalje onaj tko češće uspije nametnuti svoj ritam. I to je to.

  4. premoćni su mi komentari po medijima zadnjih par dana: spursi su se u 48 sati sa povijesno vrhunske razine spustili na razinu starčadi koju će mlađarija iz oklahome pregaziti… još nek kelti dobiju večeras pa će opet krenuti i priče o raspadu heata i o tome kako nemaju šanse u finalu

  5. mene ne čudi to s komentarima jer izvještaj s utakmice odradi netko tko utakmicu nije ni pogledao već je samo pogledao box score. a tko će biti bolji? bolji će biti onaj koji više bude uspijevao igrati na većoj razini. svi oni imaju svoj nekakav prosjek do kojeg se dolazi boljim i lošijim igrama. bolji će biti onaj koji će u ovom dijelu sezone ponavljati one partije koje su im iznad prosjeka

  6. Pa da, ali pritom se valjda i protivnika nešto pita 🙂

    Ma krajnji rezultat je nebitan, serija od 7 se pobrine da prođe bolji i tu nema sporova, ali kao i kod svega u životu putovanje je uvijek važniji dio od cilja.

    Zato ne postoji ništa bolje od NBA košarke i playoff formata od 7 – iz utakmice u utakmicu ti padovi i usponi ovise o desetinama faktora koji imaju jednaki značaj. Tu se krije prava slast za svakog pravog fana, a ono navijačko izgubili-dobili treba ostaviti za vikend navijače koji će npr. sada gubiti živce oko igre naše repke na EP iako je uspjeh sam plasman na takvo natjecanje s onako limitiranim rosterom.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *