DAY THIRTY-SIX – IN THE RAJON OF RONDO

Najzanimljiviji podatak iz sinoćnje utakmice odnosi se na napad Bostona koji je u prvih 15 minuta utakmice zabio 45 koševa, a u preostalih 38 “čak” 48. I tu nije kraj bizarnostima – ovo je utakmica u kojoj je drugu večer za redom zapaženu ulogu imao Keyon Dooling, ali i Norris Cole, valjda po prvi puta nakon četiri mjeseca. Pa ti sada reci nešto pametno o scenariju koji ima više dodirnih točaka s fantastikom nego dramom.

Doduše, utakmica je u ovim svojim usponima i padovima bila izuzetno zabavna. Boston ju je otvorio dimeći se iz svih cilindara, rešetajući goste sa svih strana što fenomenalnim pasovima što eksplozivnim skok-šutevima (opet su na 10-ak minuta izgledali kao da je 2008.), a Heat je još jednom u utakmicu ušao mlako u obrani i bezidejno u napadu. James je tako i drugi susret za redom najveći dio prvog poluvremena igrao 1 na 5 te tako održavao razliku na nekih 15-ak koševa.

Ključ za Boston bio je naravno Rondo čija brzina u tranziciji i slash & kick igra nisu dozvoljavali obrani Miamia da se organizira, dok bi Pierce, Allen i Garnett uredno zabili svaku povratnu loptu koja ih je našla na otvorenom šutu. Bila je ovo treća utakmica za redom u kojem je Rondova kontrola ritma (i lopte, opet je imao samo 3 izgubljene) bila glavni čimbenik na parketu i dok je tako Boston ima šanse – Miami bez namještene obrane i bez kontri nije ni približno moćan protivnik.

Također, Garnettova igra u reketu i sve manji broj skok-šuteva naspram sve agresivnijeg korištenja visine u low postu donose ploda, posebice u skoku. Skok-šutera ionako ima dovoljno, a KG donosi potreban balans. O njegovoj ulozi u čuvanju obruča da ne pričamo, Miami je do prvih lakih koševa stigao tek kada je on sjeo na klupu. Srećom po Heat sinoć je Haslem bio voljan boriti se za svaku loptu s Garnettom kao jedini visoki te tako anulirati Garnettov značaj u završnici, ali dominacija dvojca Rondo-KG u njihovim pozicionim bitkama okreće seriju u smjeru kojem se malo tko nadao.

Naravno, tome doprinose i blijeda izdanja Wadea i Jamesa koji pored žilavog Piercea i iz utakmice u utakmicu sve boljeg Allena ni približno ne dominiraju kao što bi trebali da se ova serija mirno privede kraju, a i naznake klupe koju je Boston dobio u zadnje dvije utakmice dobrim dijelom anuliraju onu minimalnu prednost koju je Heat imao na papiru po pitanju rotacije. Dijelom svakako zasluge idu Riversu koji je mudro odlučio zacementirati Hollinsa i Stiemsmu na klupi te se bazirati na niskoj postavi i rotaciji od osam ljudi, a dijelom inspiraciji kojoj su na domaćem parketu podlegli Pietrus i Daniels (ne mogu zabiti, ali drže svoje obrambeno i donose potrebnu energiju) te posebice Dooling koji je opet zabio sve što je potegao i tako držao Boston živim u onim rijetkim trenutcima kada Rondo i KG nisu zajedno na parketu.

Kako ipak nije 2008-a, Bostonu ogroman problem predstavlja zadržati ovakvu suludu učinkovitost u napadu (često i onu prosječnu), manjak energije osjetio se u nastavku kada je Heat konačno podigao razinu igre u obrani, probudili su se Wade, Chalmers i ostatak pratnje, pa se prednost Bostona polako počela topiti. Kod Celticsa se počeo osjećati umor, veterani više nisu mogli pratiti Ronda kao u uvodnom dijelu, što je uskoro rezultiralo i potpunim preokretom, odnosno prvom prednošću Heata na utakmici.

Razlika ostvarena u prvom dijelu omogučila je Bostonu ostanak u egalu i šansu na kraju, šansu koju su iskoristili u očajnom produžetku u kojem je palo ukupno 6 koševa i u kojem je bezidejnost u napadu bila zapanjujuća. Dijelom zbog toga što su James i Pierce ispali iz igre zbog osobnih pa su ih u akciji zamijenili Cole i Daniels, a dijelom zbog umora i manjka napadačkog talenta diljem obiju rotacija. Iako su obje momčadi na kraju imale šansu, Boston je svoju iskoristio preko Ronda koji je mudro napadao obruč, dok je Heat svoju propustio preko Wadea koji je potpuno bezveze pucao tricu preko ruke (bitni detalji, ali još je možda bitnije da takav odnos gledamo tri od četiri utakmice – Boston koji maksimalno koristi svoje skromnije resurse i Miami koji se dobrim dijelom sam upuca u nogu).

Gledati na ove zadnje minute kao na slučaj potpuno je opravdano sa strane konačnog rezultata (niti bi se radilo o prvom ziceru koji je iscurio Rondu, niti o prvom krumpiru kojega je Wade nerezonski zabio), ali ne i sa strane igre tijekom cijelog susreta. Jer, Rondov ulazak i polaganje simboliziraju njegovu dominantnu i prije svega pametnu igru, dok Wadeov promašaj i uzalud bačenih 20 sekundi tog zadnjeg napada jasno ocrtvaju njegovu individualnu blijedu partiju, ali i manjkavi kolektivni IQ u napadu.

Sad, iako se za oba poraza Heata kao razlog može podcrtati njihova na momente loša igra u obrani, obzirom da je Boston vrlo lako mogao imati 3-1 i da ima ponajboljeg igrača trenutno na parketu, nije fer zanemarivati njihov kut priče i činjenicu da daju sve od sebe. Miami dijelom ne može do zraka i zbog obrane Celticsa, posebice Wade koji kao playmaker uopće ne sudjeluje u ovoj seriji jer ga udvajanjima na perimetru Celticsi već drugu utakmicu za redom potpuno izbacuju iz ritma.

Rivers kao da je odlučio pustiti Jamesa da radi svu štetu nadajući se da ovaj neće moći sam bez Wadea i to se za sada pokazuje ispravnim (iako mi nitko ne može reći da je to jedini razlog, Wade trenutno jednostavno nije u onom ritmu kojim je završio seriju protiv Pacersa, što samo naglašava njegovu sve veću veteransku rolu i prolazak zenita – kada nisu u stanju igrati konstantno u playoffu iz večeri u večer, onda te se mirne duše može proglasiti čovjekom čija karijera je ušla u silazno razdoblje).

Heat je teoretski momčad s više rezervi (ne samo kod Wadea, nego i u skoku, kontrama i ulazima u reket) i na tome se baziram kada ih i dalje smatram favoritima (osim ako nekim slučajem Boston nije naišao na čudesni lijek koji preko noći može vratiti Piercea i Allena u optimalnu fizičku spremu, oni takvih rezervi nemaju). S druge strane, praksa do sada pokazuje kako je Boston potpuno ravnopravan protivnik, često i bolji kada nametne odgovarajući ritam.

I zato će G5 biti i najzanimljiva utakmica do sada. Heat doma igra s puno više energije na početku susreta, ali to im samo po sebi neće biti dovoljno ako se Wade ne pridruži Jamesu i tako anulira značaj koji za Boston imaju Rondo i Garnett. I dok je bolja partija Wadea imperativ za Heat, Rivers mora nastaviti dobivati doprinos od 8 igrača i na gostovanju jer Chalmers, Haslem, Battier i (u manjoj mjeri) Miller pokazali su se kao rotacija od koje svaku večer možeš računati na nešto. Ostane li Boston opet s 3 i pol igrača koliko ih je imao u prvoj utakmici, šanse će im padati brže od dionica facebooka.

16 thoughts on “DAY THIRTY-SIX – IN THE RAJON OF RONDO

  1. meni je samo drago da nisam navijač Kelta. ne znam kako bih preživljavao svaku ovu utakmicu

  2. omoguĆiti! često koristiš tu riječ, pa je red da ti se skrene pažnja. btw super blog, veliko mi je zadovoljstvo čitati te 🙂

  3. navijaci celticsa su mentalno jaki … poput momcadi koju prate:))

  4. Blesava utakmica, puno prekida, faula, spornih sudijskih odluka…Da, istina je da Boston čini se igra na maksimumu mogućnosti, dok Majami često djeluje bezidejno. To je ta postavljena odbrana Bostona, koju sam onomad naveo kao ozbiljan problem za Majami.
    Čini mi se po onim komentarima prije početka serije samo ja vjerovao da Boston može ozbiljno zaprijetit Majamiju, iako je tačno da im mnogo šta neočekivano polazi za rukom.

  5. Ti si fan tako da se tvoje vjerovanje ne računa jer se bazira na emocijama 🙂

  6. Razlog za posljednja dva poraza Miamia jest njihova katastrofalna obrana. Rondo se šeče po reketu, KG se poigrava pod košem, a Pierce i Allen lakoćom pospremaju otvorene šuteve. Zaista mi nije jasno što je uzrok takovom padu koncentracije i energije u obrani, ne znam, izgleda kao da su je ostavili na Floridi. A kad nema obrane nema niti napada, jer ostaju bez koševa iz tranzicije. Što se napada tiče, ni tu stvari ne funkcioniraju najbolje. Ne znam zašto ne igraju pick&roll, Wade ponovno u fazi očaja( ne znam što se s nim događa, međutim regularna sezona, a sada i playoff pokazuju da on definitivno kreće silaznom putanjom). Gledajući ovakav Miami u posljednje dvije utakmice, stekao sam dojam da namjerno gube(koliko god to infantilno i smiješno zvučalo) jer kako drugačije objasniti ovoliko loše predstave i ovoliko loše Spoelstrine taktičke zamisli. Jer nije Boston toliko proigrao i nije Boston toliko dobar, koliko je Miami katastrofalno loš.

  7. eto vidiš, a ja sam živio u uvjerenju da si kolega jazzer.

  8. Smajlagiću trudim se, do kraja playoffa ću valjda po defaultu pisat omogućit

    Ivana, Miami je lošiji nego je bio protiv Pacersa, ali protiv Pacersa su morali zaustaviti Collisona i Hilla, Rondo je ipak na drugom planetu. Oni tu obrambeno ne mogu puno (pa odigrali su fantastičnu obranu u drugom dijelu sinoć), ali recimo mogu zabit poneki koš viška. Jer recept protiv Bostona nije odjednom postao ništa drugačiji nego je bio protiv Pacersa – ako Wade i James ne igraju kao svemirci, onda su momčad za kitu

  9. “Jer nije Boston toliko proigrao i nije Boston toliko dobar, koliko je Miami katastrofalno loš.”
    Bullshit. Momcad igra koliko joj protivnik dozvoli.

  10. Mimai-eva najveća snaga je obrana i to je temelj njihove uspješnosti, te ukoliko taj segment ne funkcionira događa se ono što se dogodilo u posljednje dvije utakmice. Rondo igra sjajno ovu seriju, međutim niti on niti itko drugi nije nezaustavljiv. Chalmers ga ne može čuvati i to je bilo jasno već nakon prve utakmice, no zato su tu Wade i James koji se mogu na njemu izmjenjivati. Jer kad se zaustavi Ronda zasutavlja se čitavi Boston. Jučer su odigrali sjajnu obranu u drugom dijelu, no postavlja se pitanje zašto nisu tako zapeli u prvom poluvremenu i u prvoj utakmici. Slažem se da bi i napad mogao biti bolji(prvenstveno Wade), no kao što i broj koševa koji su primili u posljednje dvije utakmice sugerira, izostala je obrana(jednostavno ne smiju dozvoliti Bostonu da zabije 90+ poena). Ja sam potpuni laik no čak i ja mogu neke stvari zaključiti, a nije mi jasno kako Spoelstra ne može.

  11. Primit 93 poena za 53 minute je sjajan rezultat, pa držali su Boston na 41% šuta za utakmicu i 7 poena iz kontri, što su više mogli. Nije to tako jednostavno, neka James drži Ronda pa su riješili problem. A tko će onda držati Piercea?

    Miami ima isti problem u obrani od početka godine – nedostatak centra. Kad nemaš pod košem čovjeka koji može zalipit bananu, nemaš kako zaustavit Ronda koji živi od brzih ulaza u reket. James može sakrit nedostatak playa, može sakrit nedostatak strijelaca, ali zar bi trebao zatvarat i reket? Šta još da napravi, da natoči pivu i servira hot dog svakom u dvorani?

    Spoelstra nije laik, bez brige, zato vrlo dobro zna da će usporavanjem ritma usporiti i Ronda, kao što su to napravili u drugom dijelu četvrte. Njegova najveća briga je kako u ovom trenutku dobiti poštenu napadačku partiju od nekoga tko se ne zove Chalmers i kako Wadea staviti u poziciju da zabija s više od 33% šuta.

  12. ovo mi je veliko iznenađenje. očekivao sam 4-1 heata prije početka serije, sad je sve otvoreno.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *