DAY FORTY – THE LEGEND OF LECHOKE

Stvarno izuzetan playoff nastavio se i sinoć događajem oko kojega nastaju mitovi. Pitanje je da li i prestaju (gotovo sam siguran da će tokom dana osvanuti na desetke kolumni koje će isticati kako Jamesova partija nije bili toliko specijalna jer je prošla bez guste završnice), ali da je James bio najbolji kada je bilo najpotrebnije – jeste.

Njegova fantastična partija u napadu bazirana je isključivo na skok-šutu – LeBron je 13 od 19 ubačaja zabio izvan reketa. Ali, puno važnija od šuterske eskapade (ili od bilo kojeg klišeja o izdizanju iznad trenutka ili povijesnom hvatanju konteksta za muda) bila je Jamesova all-round energija i uopće kolektivni učinak Miamieve obrane.

Jamesov suludi šut napravio je razliku drastičnom i utakmicu legendardnom, ali za nastavak serije bitnija je kontrola koju je James uspostavio nametnuvši se kao prvo ime na parketu agresivnom igrom u napadu i dominantnom obranom na Pierceu (9 poena uz šut 4-18), odnosno način na koji je Heat kolektivno reagirao na problematiku zvanu dvojac Rondo – Garnett.

Dvije promjene u pristupu su se pokazale ključnima. Prvo, Wadeovo striktno pokrivanje Ronda veći dio utakmice odsjeklo je playmakera Bostona od igre i natjeralo ga na puno više rizičnih solo akcija koje nisu donosile rezultata. Brojke su na kraju solidne, ali samo maskiraju činjenicu da Rondo cijelu večer nije uspio kontrolirati ritam. Također, odličan posao koji je odradio u obrani i skoku, Wadea amnestira od još jedne očajne napadačke partije.

Srećom po Heat, James je sinoć bio one man offense tijekom cijele utakmice, ali način na koji su prve tri četvrtine Wadeu lopte ispadale iz ruku i nedostatak ideja prilikom standardnih izolacija bio je sve samo ne ohrabrujući za sve koji čekaju da se Wade konačno probudi i odigra na razini barem približnoj onome što je prikazao u NBA 2K utakmici protiv Pacersa (osim onih par susreta protiv Indiane, njegovo playoff izdanje daleko je od šampionske razine).

Druga ključna reakcija obrane Heata odnosi se na branjenje Garnetta kojem su sinoć one ugodne pozicije u kojima može primati Rondove lobove bile odsječene. Tijekom cijelog boravka na parketu Garnett bi bio udvajan odmah po približavanju low postu i to tako da bi se jedan igrač Heata rotirao između njega i koša, dok bi se drugi postavio ispred u pokušajima da spriječi dolazak lopte.

Garnett je tako sveden samo na 7 pokušaja iz reketa i to uglavnom iz statičnih post up situacija, koje nisu ni upola izgledne kao svi oni ziceri koje je realizirao nakon što bi dobio pravi pas u pravoj situaciji i kada između njega i obruča nije bilo ničega osim zakašnjele reakcije visokog igrača Heata koji ga nije aktivno čuvao već se uglavnom bavio ulogom pasivnog stupa za koju ipak treba imati i visine i mase.

Miami se tako u potpunosti iskupio za mlaku obranu reketa od prije dva dana. Doduše, nedostatak prave rampe pod košem i dalje im visi nad glavom, Boston je opet zabio više nego dovoljno ulazima (42 poena u reketu, 10 više od sinoć na skok-šut oslonjenog Heata), ali ovaj put su to barem kompenzirali demonstracijom nečega što bez premca rade najbolje u ligi – brzim, energičnim i čestim rotacijama.

Osim Garnetta u low postu, zaustavili su i pick igru agresivnim preuzimanjima, plus su stigli zatvarati i šutere jer Boston nije bio dovoljno strpljiv tražiti loptom idealnu situaciju – 14 asista (od čega 10 Rondovih) su premalo protiv obrane koja je prisiljena slati 3 do 4 čovjeka na loptu kako bi zatvorili reket.

Tako se još jednom pokazalo kako ovoliki broj dugonja i atleta može biti nezgodan, pogotovo kada su na parketu James, Wade, Bosh i Battier. U tim trenutcima preuzima se bez ikakvog razmišljanja jer sva 4 mogu barem solidno čuvati sve pozicije. Bosh je doduše dva puta ostao na Pierceu i nije imao brzinu da ga zaustavi, ali James i Battier su se izuzetno kvalitetno jedan napad gurali s Garnettom, da bi već sljedeći trčali uokolo za Rondom. Reakcije Wadea i Battiera u post up situacijama u kojima nemaju prednost bile su posebice sjajne, u djeliću sekunde napali bi loptu, što je rezultiralo s 5 ukradenih.

U izuzetnom kolektivnom izdanju obrane ipak treba istaknuti Bosha, koji je za razliku od prethodne utakmice u kojoj je djelovao kao duh, ovaj put pokazao izuzetnu energiju u postu. Miami je tako odlično pripremljenom i realiziranom obranom sveo Boston na nešto realniju mjeru od onoga kako im je napad funkcionirao zadnjih nekoliko utakmica (ne treba zanemariti da je ovo ipak statistički najgori napad koji je ušao u playoff), ali treba istaknuti da se ne radi o nekakvom neriješivom problemu.

Ako tri glavne opcije pronađu načina za zabiti svoje kvote pored poboljšane obrane Miamia, ako Bass i Allen ponove solidne role (sinoć su bili jedni od rijetkih koji su odradili svoj posao) i ako se priključi barem netko od ovih upitnika s klupe (sinoć su svi nestali), šanse itekako postoje.

Prvo, očekivati da Heat/James ponove ovakvu šutersku večer je iluzorno. Možda se i dogodi, možda čak i Wade proigra (sve teže je nadati se nečemu takvom, pogotovo obzirom na nova zaduženja u obrani), ali realno je od Jamesa očekivati 30 umjesto 45 koševa, uz realizaciju bližu 50% nego ovih bolesnih 73% (ukupno zabio 19 od 26 lopti, ako netko još nije uočio taj detalj). Možda Bosh napravi korak naprijed i održi napad podmazanim, ali nabijanje razlike tijekom cijele utakmice možemo isključiti.

Novopronađeni recept u obrani je definitivno nešto što Heatu daje bolju startnu poziciju u G7, ali tu dolazimo do drugog razloga zašto Boston ima šanse – još uvijek postoji načina na koji se slabosti Heata u reketu mogu iskoristiti. Prvo mi na pamet pada povratak pick & pop akcijama Garnetta i Ronda. Boston je okrenuo seriju u onom trenutku kada se Garnett iz šutera pretvorio u zvijer u postu, a možda je sada upravo povratak njihovom najvećem oružju ono što je potrebno da obranu Heata izbaci iz fokusa.

KG je sinoć uzeo samo 6 šuteva izvan reketa, od čega su 5 bili skok-šutevi unatrag s lijevog bloka, a samo jednom je potegnuo onaj svoj danas već tradicionalni skok-šut s poludistance između vrha reketa i linije za tri. Samo jednom. Heatu je trebalo dosta vremena da se navikne na novog Garnetta i imam osjećaj da bi preseljenje izvan reketa i otvaranje utakmice s nizom pickova koji završavaju popom umjesto rollom itekako utjecalo na ritam utakmice.

Jasno, pod uvjetom da KG zabije te šuteve. Kako su i jedna i druga momčad itekako sklone upadanju u crne rupe u napadu, a kako su obje obrane u stanju rotacijama zatvoriti prilaze reketu, skok-šut im je ionako glavna opcija. Jedino što će u ovoj situaciji netko s njim umrijeti, a netko si produžiti život.

Miami ima domaći teren. Ima Bosha nazad u rotaciji čime izlazi iz okvira ranjene momčadi, tu su sada u puno boljem stanju u odnosu na Boston. Ima najboljeg igrača na parketu. Ima momentum na svojoj strani jer Doc je sada taj koji mora naći načina za održati napad živim i staviti Ronda, Piercea i Garnetta u bolje pozicije nego što su ih imali u sinoćnjoj utakmici.

Međutim, sve su ovo sitnice naspram izjednačenosti koja prati cijelu seriju. Score od 3-3, dva produžetka, 13-11 u četvrtinama za Miami. Iako je koš razlika +21 za Heat i iako je Miami dobio obje utakmice koje su riješene prije zadnjih 5 minuta, Celticsi samo trebaju ostati u egalu i pratiti ritam, jer u završnici imaju šanse. Ne zato što su oni face sa srcem prvaka, a Heat papčine koje su proslavile naslov prije nego su zaigrale prvu utakmicu, već zato što u postavljenim napadima Boston nije ništa lošiji (ili je bolje reći jednako je osrednji) kao Miami.

Uđe li se u zadnjih 5 minuta u egalu, šanse su 50-50 iz jednostavnog razloga što Heatov talent ne može garantirati da će nadigrati više opcija koje na raspolaganju ima Boston. Dok je Rondu u ovim situacijama najvažnije prepoznati i pročitati idealnu situaciju, James i Wade isključivo se moraju oslanjati na slash & kick igru. Međutim, ponove li kombinaciju šuterske i obrambene razigranosti iz G6, manjak kvalitetnih napadačkih opcija u petorci (ponavljam – u petorci, dakle ne u “lošem” mozgu dva nositelja) neće ni biti važan jer do guste završnice neće ni doći.

4 thoughts on “DAY FORTY – THE LEGEND OF LECHOKE

  1. na stranu šta je lebron odigrao chamberlainovski i sam samcat pobijedio boston, to je bitno, ali ne toliko koliko ovo: lebrona je krenuo šut. čitav playoff mu je mid-range igra štucala, nije imao ritma i nije pogađao. sinoć ga je opasno krenulo, a on je veoma ”streaky” šuter- kad je vruć pogađa sve u idućih 5-6 utakmica, a kad ga ne ide ne može pogodit otvoren šut sa 5 metara. ostatak playoffa bi mogao bit cirkus

  2. Istina da je streaky i da je možda ušao u ritam, ali nemoguće je očekivati da će netko tko uzima ovoliko šuteva iz vana ostati na 70% šuta. Takve nizove ne mogu ostvariti ni specijalisti koji uzimaju 3-4 šuta po tekmi, a kamoli volume scorer s odgovornosti prve opcije.

    Lani kad je upao u onaj niz protiv Bullsa u finalu konferencije od druge utakmice na dalje, šuterski nije išao iznad 50% (ukupni šut od G2 do G5 bio mu je 47%), što je sjajno, ali nije bolesno. Čak i protiv Bostona u lanjskom polufinalu, u G2 koju je dobio na sličan način, gađao je 14-25, što je “pišljivih” 56%, nakon čega je pao na svoje standardne playoff brojke.

    Tako da je neozbiljno na njegovom šutu gradit ikakve prognoze. Bude li gađao bliže 50% nego 40%, jasno da obzirom na količinu lopti koju troši daje veće šanse Heatu. Ali, još 5 ovakvih ili približno sličnih utakmica zasigurno se neće dogoditi.

  3. ma e, na to mislim, ako on gađa preko 45% skok šut možeš se slikat, jer u ovom playoffu je baš bio loš šta se šuta tiče, ali je to kompenzirao boljom realizacijom oko reketa, floaterima i slično… ako vrati šut na taj postotak bit će uistinu neobranjiv… samo se nadam da ga sve ove minute neće opet slomit ko lani

  4. Taj floater na žalost koristi premalo, već sam pomislio da mu je postao go to move. Za umrijet od smijeha je kad vidiš klona Karla Malonea kako poleti s vrha reketa i baci naranču u košaru, suza style. Krene li opet zabijat 3-4 puta po utakmici, bit će to najbolje što je Chalmers napravio za franšizu od kad su ga draftali (Mario naime tvrdi da ga je LBJ na početku sezone zamolio da ga nauči tajnama floatera).

    Što se eventualnog sloma tiče, gledajući minutažu lani je probio 3000 minuta, ali ove sezone je zbog lockouta tek na 2400 (uključen i dosadašnji playoff), tako da to ne može bit opravdanje, a mislim da nije bio glavni razlog ni lani.

    Puno veći problem i protprošle i prošle i ove godine je pritisak koji proizlazi iz potrebe da svaku minutu daje maksimum jer inače momčad ne igra ni upola dobro. Nitko drugi u ligi ne nosi ni približno ovoliki teret uspjeha momčadi, a to stvara onaj puno opasniji umor, psihološki, koji James ne podnosi baš najbolje (i to mu ne treba zamjerit, svaki igrač ima svoje pluseve i minuse).

    Tu Wade i Bosh moraju povući puno više nego to rade trenutno, jer inače ovaj Heat se ne razlikuje puno od zadnjeg izdanja Clevelanda. A u tom slučaju ni novi slomovi u trajanju utakmice-dvije nisu isključeni.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *