DAY FORTY-SIX – IT’S ABOUT DAMN TIME

Za početak jedan zanimljiv podatak koji dobrim dijelom objašnjava zašto je sve gotovo već nakon 5 utakmica. Kevin Durant je u seriji podijelio 11 asista ukupno, LeBron James 37. Prvi ima prosjek od 2.2 po utakmici Finala (3.5 tijekom regularne sezone, skoro 4 tijekom playoffa), drugome je prosjek 7.4 (6.2 tijekom sezone, 5.6 tijekom playoffa). Ukratko, jedan od njih je podigao razinu igre u ključnom trenutku, drugi nije. Najbolje od svega, sve se dogodilo u međusobnom obračunu tako da nikakvih repova nema – James ne samo da je osvojio prvi naslov i prvu titulu MVP-a Finala, dao je i odgovor na pitanje tko je najbolji igrač u NBA, ako slučajno još ima netko vani tko sumnja. Mislim, brojke su cijelo vrijeme bile jasne, ali bilo ih je moguće zanemarivati ultimativnim klišejima poput brojanja promašenih šutova u završnici ili prstenja. Više nije.

Osim što simbolički ukazuje na različite igračke nivoe na kojima se trenutno nalaze (ruku na srce, LBJ je u naponu snage, dok KD ima barem još 3-4 godine dok dosegne svoj plafon), u praksi ovi podatci o asistima dosta govore i o razlici između dvije obrane. Ona Heata jednostavno nije omogućavala kreaciju, gušeći svaki pokušaj drive & kick ili pick & roll igre (za nešto kompliciranije akcije OKC nije bila spremna), dok je James imao svo vrijeme svijeta da iz posta razigrava svoje suigrače i pronalazi ih na ulazima ili otvorenom šutu.

To da je Heat bolji obrambeno, to je bilo jasno svima, ali, izuzmemo li G3 koju su dobili van svakog rezona, razlog zbog kojega su došli do trofeja leži i u izuzetnom napadačkom učinku. Kad bi trebao izabrati jedan taktički detalj koji je presudio, onda je to svakako ta nemoć Oklahome da zadrži Jamesa izvan reketa. S stalnom dozom njegovih i Wadeovih koševa iznutra, sve što je trebalo bila je solidna podrška iz vani, a to su junački odradili prije svih Battier (trice u seriji gađao suludih 15-26 nakon najgore šuterske sezone u karijeri u kojoj je pucao za njega mizernih 33% za tri), a u nešto manjoj mjeri i Chalmers i Bosh. Ukratko, OKC je dobio po turu na oba kraja parketa.

Sad, tko je to mogao i pomisliti nakon prve utakmice u kojoj su izgledali sjajno. Krenuli su kao stroj, puni energije, ali dva šahovska poteza su bila dovoljna da se više nikako ne uspiju vratiti u poziciju kontrole nad serijom – stavljanje Jamesa na Duranta (u prvoj utakmici čuvao ga je tek nekoliko napada, Battier je bio primarni stoper) i stavljanje Jamesa full time na poziciju četvorke (u prvoj utakmici odradio 30 minuta na četvorci, nakon nje 44 u prosjeku).

Sinoćnja utakmica opet je počela sjajnim Jamesovim ulazima u reket, kojima se uskoro pridružila i podrška iz vana, prije svih u vidu Mikea Millera. Od sjajnih LeBronovih rješenja u post situacijama jedino je fascinantnija bila Brooksova vjera u Perkinsa i Fishera koji ni na koji način nisu dorasli postavi Heata u kojoj nema Mikea Bibbya i Erica Dampiera. Nažalost, Brooks je zakasnio godinu dana, protiv lanjskog Heata njegovo korištenje ovih mumija imalo bi smisla, ali protiv Bosha i Chalmersa baš i nema. Toliko o tome koliko je bitno veteransko vodstvo – i Fish i Perk imaju prstenje, ali uzalud ti svo iskustvo i teoretska saznanja kada u praksi nisi u stanju napraviti apsolutno ništa jer si limitiran talentom. Štoviše, dalo bi se govoriti o šteti koju ovaj dvojac čini svojim pretjeranim samopouzdanjem i neshvaćanjem uloge u prostoru i vremenu, ali ostavimo to za drugi put, u suštini radi se o totalno nebitnim likovima u ovoj sjajnoj priči.

Westbrook i Durant ušli su u utakmicu žestoko, ali opet bez pratnje (Harden nastavio s promašajima, lopte su mu tijekom cijelog Finala jednostavno curile iz obruča), što je dovelo do toga da otpor Oklahome i eventualne nade u preseljenje serije kući pucaju već polovinom druge četvrtine. Sredinom treće u parket je bačen ručnik, obrana se ne igra, a Heat odrađuje šuterski trening koji u jednom trenutku donosi prednost od sramotnih 27 razlike.

Lijepo je bilo vidjeti Mikea Millera u elementu, red je da i on ovakvom partijom obilježi Finale, ali i da do svog prvog prstena dođe kao donekle bitan sudionik, a ne potpuni autsajder. Uostalom, obzirom da je prvi kandidat za amnestiju, šanse da dođe do drugoga u nešto značajnijoj ulozi su ionako minimalne.

Svakako treba istaknuti i Super Maria, koji je u svojoj 3&D roli na poziciji playa istaknuo kandidaturu za nasljednika nikoga drugoga nego Dereka Fishera. Ulovi li Heat još koji naslov, a šanse za nizom od još 2 ili 3 itekako postoje, jednoga dana bi o Mariovim playoff herojstvima mogli pričati u istoj rečenici s Fisherovim.

A sve ovo nas konačno dovodi do Jamesa. Prvi prsten je tu i sada konačno možemo mirne savjesti pričati o povijesti. Tri titule MVP-a sezone, prsten i titula MVP-a Finala, uz vladanje ligom skoro cijelo desetljeće, dovoljan su razlog da o Jamesu ne pričamo samo kao o jednom od najvećih svih vremena, već možda čak i kao najvećoj trojki svih vremena. Ok, za usporedbe s Birdom još je rano, za to defintivno treba pričekati kraj karijere zbog Larryeva tri prstena, ali nema sumnje da će James nadmašiti Legendu po broju odigranih utakmica i sezona. Za sada bacite pogled na ove brojke.

42.7, 30.3, 9.7, 5.6

41.8, 27.5, 11.0, 5.9

Prvi red su minute, koševi, skokovi i asisti Jamesa u njegovom bez premca najboljem playoff izdanju, drugi Birda u po svim parametrima njegovom najboljem izdanju iz 1986. Doduše, bilo je i boljih statističkih izdanja Ptice, ali nisu završila okrunjena naslovom, a slična ostvarenja imao je i James – ne zaboravite da je u Finale odveo Cleveland s prosjekom od 25 koševa te po 8 asista i 8 skokova, uz pratnju koju su činili Big Z i Booby Gibson. Bird je pak imao izvjesne Parishe, McHaleove i slične pored sebe, ali to sada nije bit priče. Talentom, James je odmah do Birda i ako je još uvijek rano uspoređivati ga s Legendom, nije s ostalima. Uz dužno poštavanje Pippenu, ti ostali su Hondo, Dr. J i Baylor.

John Havlicek je gospodar brojki, što se dogodi kada igrate 17 sezona punom snagom i tijekom tog vremena propustite 42 utakmice. Pola sezone u 17 godina. I iako Hondo gledajući gole brojke nema premca, činjenica je da nikada nije bio prva opcija u svojoj ekipi. Čovjek je osvojio 8 naslova s dvije generacije Celticsa, ima jednu titulu MVP-a Finala, ali prvih 6 je osvojio s Billom Russellom i standardnom gomilom hall of famera kojima je Boston tih godina bio krcat, a preostala dva s Daveom Cowensom pod košem u periodu kada je ovaj ostvarivao 20 i 15 svaku večer usput igrajući sjajnu obranu protiv Alcindora i sličnih imena. Respekt akumuliranim brojkama, ali Hondo nikada nije izveo ništa slično ovome što je u ovom playoffu izveo LeBron ili što je Bird izvodio regularno.

Julius Erving došao je do jedinog naslova pred kraj karijere na leđima Mosesa Malonea (iako ima dva ABA naslova koja definitivno imaju svoju vrijednost), ali to mu se ne može uzeti kao minus jer je igrao u doba Magica i Birda, isto kao što Barkley i Ewing nisu krivi što su igrali u doba Michaela. Brojke su mu sjajne, ali primjetan je pad nakon prelaska u NBA koji se veže s gubitkom eksplozivnosti i starenjem. Dok su Bird i James u 26-oj dosegli potpunu zrelost, Doctor J. je u tim godinama već krenuo nizbrdo. Sjajan all-round igrač, ali za nijansu ipak slabiji skakač, asistent i obrambeni igrač nego su to Ptica i Kralj.

I ostaje nam još Elgin Baylor, možda i najveći konkurent Jamesu za titulu prvog do Legende. Baylor je imao užasan peh da nikada nije osvojio naslov iako je igrao u Lakersima zajedno s Westom i Chamberlaineom (nekakav Russell je bio smetnja tih godina), ali ostavio je sulude brojke za trojku koje do pojave Birda, a zatim i Jamesa, nitko nije skinuo. U svojih 12 bitnih sezona (dvije zadnje nema smisla ni brojati jer je uspio skupiti samo 9 utakmica zbog uništenih koljena) Baylor je samo jednom išao ispod 10 skokova u prosjeku, uredno iznad 25 u koševima, s 4 ili više asista.

Međutim, ono što ga je dijelilo od Dr. J-a ili Honda bila je lakoća kojom je igrao i na perimetru i u postu, što su obilježja i Birda i Jamesa. Obzirom da se uvijek može povući argument kako se ’70-ih nije baš igrala obrana i obzirom da Baylor ipak nema taj prsten, a niti mu brojke nisu tako zaokružene, po meni uopće nije preuranjeno LeBrona proglasiti drugim najboljim malim krilom koje je ikada kročilo zemljom. I jedinim koje je naslov osvojilo igrajući centra cijelu Finalnu seriju.

21 thoughts on “DAY FORTY-SIX – IT’S ABOUT DAMN TIME

  1. Zaslužen naslov, i najbolja stvar koja se mogla dogodit za NBA. Jedva čekam gledat rasterećenog Lebrona, kladim sa da ovo još nije njegov plafon, još više može unaprijed igru leđima i uvježbat baby-hook.

    Jedini način da Durant postane najbolji SF lige je taj da Lebron postane najbolji PF lige, i to je ono što bi ja volio, valjda će ove sezone opet na par tjedana kod Hakeema i onda da gledamo torture chamber vol 2.0

    Koliko god sam ja oduvijek bio fan ispoliranih centara i krilnih centara, prelazak lige na small ball je možda i najbolja moguća stvar za atraktivnost same igre, još samo da se riješe flopanja i mislim da ćemo narednih godina gledat najbolju košarku ikad.

    Meni osobno je veća uživancija gledat ovu obranu koju igra Heat nego recimo Magic gdje Howard samo dočeka svakog i zaljepi banane.

    Košarka je evoluirala i izumiranje centara kao Hakeem i Shaq ne mora nužno biti loša stvar.

  2. Očekujem jedan podcast gdje će biti rekapitulacija finala i cijele ove sezone…neka bude jedan trosatni podcast,hehe 😀

  3. ”For three quarters, LeBron James played at the single highest level I have ever seen from him. (Yes, I went to Game 6 of last round’s Boston series.) This was the greatest Bird impression ever attempted (and executed), something that could only be called “power point guard.” He did whatever he wanted on the low post, crashed the boards, got his teammates involved, made the right play time and time again … it was like watching Bird 2.0, only if Bird was also one of the three best defenders in the league. To repeat: LeBron was playing like a rich man’s version of the fifth-best basketball player of all time. I don’t care how much you hated “The Decision” — if you can’t appreciate what LeBron James is doing right now, you need to start following another sport. It’s one of the greatest night-to-night athletic feats we have ever witnessed.” Bill Simmons

    Vjerojatno ste svi ovo već vidili, ali kad već govorimo o Lebronu i Birdu treba spomenuti što o tome kaže najveći Birdov štovatelj u Svemiru 😉

  4. Bob Ryan, možda najveći živući historičar NBA i još veći autoritet po pitanju Birda od Simmonsa (jebiga, čovjek je ipak pratio i Russella i Larrya kao novinar, a ne samo navijač) već je izjavio da je LeBron bolji od Birda i da će u slučaju da osvoji još naslov ili dva, ispred biti samo Michael. Nigdje vijesti da li se Bobu nakon toga šleper zabio u dnevni boravak ili mu je možda satelit pao u kuhinju, tražim i dalje po netu 🙂

    @marcus

    košarka je najbolja stvar na svijetu igrala se s niskim ili visokim postavama, a trenutni manjak centara ne znači da za 5 godina nećemo imati tri nove franšizne mrcine sposobne nositi sav teret. centar je centar, što je uostalom na svoj način dokazala i Jamesova partija – tko dominira u postu, taj je gospodar prstenova.

  5. mislim da je Mario prvi igrač nakon Magica koji ima titulu prvaka u srednjoj, faksu i NBA-u

  6. ima i Shane ncaa i nba titulu.. sad nisam siguran za high school, vjerovatno i tamo je nesto uzeo. moracu provjeriti

  7. Ko ima vremena za to. Nego, kad će jedenje govneta, kako to misliš izvest?

  8. dragi Lastane, je li ti bilo teško napisati ovoliko tekstova u NBA sezoni? kako se nosiš s nedostatkom košarke?

  9. E, da, čestitke Heatu kao i njihovim navijačima.

    Također, +1 za podcast. 🙂

  10. E sad će još još Vodinstalater ispast i faca premda mu petljanje s govančićima spada u svakodnevni posao… Svašta!

    Nego Gee, previše te kuju u zvijezde, opasno je to po zdravlje i psihofizičku spremu. Srećom da se možeš ugledati na Kinga i njegovo skrušeno priznanje da ga je finale s Dalasom naučilo poniznosti i vratilo na put skromnosti. Slava Bogu.

    Nego, odgovori na pitanje: s obzirom da je Harden na Tvojemu blogu dogurao do aristotelovskih visina, treba li mu nakon Finala skratiti bradu ili glavu. Ili možda da Brooks zamijeni naočale s Westbrookom?

  11. Koji fini način da im se kaže da nemaju pojma o košarci. Falio je još samo Jim Rome i onda bi imao tri najveća sportska analfabeta koja se prodaju za stručnjake na okupu – Baylessa, Smitha i Romea.

    Bravo Cuban za uopće volju da išta objašnjavaš ovakvim likovima

  12. Cestitke sheatu I lekonju, potpuno zasluzeno I u pravom trenutku. Ipak moj MVP sezone ide nesumnjivo gee-u I isto tako nesumnjivo ne samo najboljem blogu nego I nba portalu

    Fala, uzivao sam u ispodobruca koliko I u sezoni. Naravno fala na doprinosima sickreu I birdieu.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *