30 FOR 30: CHARLOTTE

SCORE: 7-59

MVP: Gerald Henderson

X-faktor: kriminalne igre (i još gori pristup poslu) Tyrusa Thomasa i Borisa Diawa

Ovih 7-59 govore dovoljno o sezoni Bobcatsa tako da neke velike priče nisu potrebne. Osim što su ponijeli titulu najgore momčadi svih vremena po postotku pobjeda u sezoni (obzirom da se igralo manje utakmica ne bi bilo pošteno govoriti o najmanjem broju pobjeda, iako im pripada i ta čast), Bobcatsi su imali uvjerljivo najgori napad i obranu lige. Ovo drugo je u neku ruku bilo i očekivano gledajući njihov roster na početku sezone, roster koji kao da je bio složen za lov na najviše kombinacija u draft lutriji. Međutim, totalni kolaps koji su doživjeli bazira se dobrim dijelom i na neprofesionalizmu iskazanom od strane dva najiskusnija igrača.

Boris Diaw, koji se preko ljeta od all-round krila nekoć sposobnoga igrati svih 5 pozicija na parketu pretvorio u kita, predao se praktički nakon dvije utakmice i posvetio se dovođenju u formu kako bi spreman dočekao raskid ugovora i prelazak u playoff momčad (čovjek je ostvario ukupno bolje brojke u onih 20 utakmica sa Spursima nego u 37 u Bobcatsima). Ovakav odnos prema igri jednog od veterana na parketu brzo je doveo do problema u svlačionici koji su eskalirali apsolutnim miniranjem sezone od strane Tyrusa Thomasa, preplaćenog podizača energije, koji je svojim odnosom prema igri u jednom trenutku čak natjerao trenera Silasa da izgubi živce i pokuša se fizički obračunati s njim usprkos 68 godina na leđima. Razumljiv potez od nekadašnjeg robusnog krilnog centra Celticsa i Sonicsa (3 naslova prvaka), šljakera bez velikog talenta koji je cijelu karijeru izgradio na borbenosti u skoku i obrani, nečemu što Thomas ove sezone u nijednom trenutku nije pokazao.

Čovjek je prijašnjih godina barem energijom i atleticizom maskirao potpuno neshvaćanje igre (skakao bi i zabijao dovoljno zicera u napadu, lovio blokade i ukradene u obrani, pa je i manjak ikakve ideje u oba smjera lakše prihvaćen), ali ove sezone to nije bio slučaj. Jedini veteran koji je opravdao svoju ulogu bio je Maggette, ali on je zbog ozljede propustio pola sezone, što je definitivno dodatno otežalo situaciju u napadu (Reggie Williams, koji se oporavio od ozljede taman kada je Maggette otpao, nije uspio zamijeniti Coreyev učinak iako je doveden da bude iskra u napadu).

Uglavnom, nije čudo da je jedini dio igre u napadu koji zaslužuje prolaznu ocjenu onaj izolacijski, u kojem su Maggette, Walker i Augustin očekivano bili solidni, odnosno u kojem je Henderson odigrao iznad očekivanja nakon što je iznenada dobio priliku iz igrača zadatka postati prva opcija u napadu. Kada su svi spomenuti veterani na razne načine digli ruke od svega, Henderson je ostao onaj s vrućim krumpirom u rukama i snašao se solidno, zahvaljujući čvrstom prvom koraku i odličnim rješenjima prilikom ulaza.

Momak je bez konkurencije izrastao u najpozitivnijeg igrača na rosteru, što u neku ruku baš i nije pohvalno obzirom da se učinkom nije izdigao iznad svoje klasične role swingmana koji igra obranu i puca duge dvice (da kojim slučajem zna zabiti tricu, mogli bi ga s pravom smatrati startnom 3&D opcijom u ligi). To što je MVP njihove sezone bio jedan igrač koji bi u prosječnoj momčadi popunjavao petorku, a u šampionskoj bio ograničen na rolu s klupe, valjda govori dovoljno.

Uz iznenađujuće dobar učinak u napadu (osim te nesretne trice – zabio ih je samo 11 u sezoni uz 23% šuta što su brojke koje itekako zabrinjavaju glede njegovog daljnjeg napretka), nekadašnji igrač Dukea bio je i prvo stopersko ime na bokovima, također jedinog dijela obrane koji zaslužuje prolaznu ocjenu. Nakon što je Maggette otpao iz rotacije, kao partner Hendersonu na boku nametnuo se Derrick Brown, napadački limitiran igrač izuzetnih obrambenih kvaliteta, a ova kombinacija omogučila je Silasu da konačno stvori nekakav pritisak protivničkim vanjskim linijama. Nažalost, pod košem se nije desilo ništa slično, promocijom mladoga Biyomba u startnog centra Bobcatsi su dobili izuzetnog skakača, ali i igrača nespremnog igrati obranu u sredini. Koji je uz sve bio i još jedan igrač manje u napadu. Koji je i ovako već bio uvjerljivo najgori u ligi.

Najgore od svega, od cijelog niza mladih igrača koji su tijekom sezone dobili šansu (uz spomenute, Silas je forsirao još Whitea i Mullensa, odbačene igrače Thundera), jedini koji su se nametnuli kao potencijalo korisni u budućnosti već su dobili svoje zamjene – Ben Gordon je stigao da kao potvrđeni i pouzdani šesti igrač preuzme ulogu strijelca s klupe od Kembe Walkera, a na draftu su izabrali Michaela Kidd-Gilchrista i Jeffreya Taylora koji igraju ne samo iste pozicije kao Henderson i Brown, već su i stilom igre slični obrambeno orijentirani igrači. S druge strane, Augustin je totalno podbacio u ulozi startnog playa, ne uspijevajući pratiti solidnu asistentsku stranu svoje igre (pouzdan slasher i pick igrač) ikakvim šuterskim učinkom, a o rupi pod obručima da ne pričamo (White i Mullens su navodno krpali pozicije pod košem, ali su se prvenstveno istakli promašivanjem otvorenih šuteva s poludistance).

Osim ako Kemba u kampu ne dokaže da je spreman preuzeti rolu playa (odličan slasher, ali loš razigravač u dva na dva situacijama) i osim ako Biyombo u istom tom kampu ne postane Mutombo, očekivati od Bobcatsa da, usprkos infuziji svježe krvi, budu išta bolje plasirani na kraju iduće sezone – iluzorno je. Ali, s Gordonovim šuterskim kvalitetama i preko drafta dodatno ojačanom obranom i uopće rotacijom na bokovima, uz novog trenera koji je prije svega obrambeni guru, barem možemo biti sigurni da se opet neće osramotiti na ovakav povijesni način.

FAST FORWARD

Bobcatsi će prve ozbiljnije poteze oko rostera raditi dogodine, ona riskantne možda tek 2014. ili 2015. kada će imati prostora za uključiti se u lov na slobodne igrače. Ove sezone kreću u lov na novi visoki pick i prikupljanje novih mladih talenata, čemu doprinosi i činjenica da su već sada, bez potpisanih Browna i Augustina, popunili salary cap dovoljno da ispune pravilo o minimalnoj potrošnji za plaće (donja granica je 46 milja), a to im pak omogučuje da miruju i ne rasipaju uzalud resurse. Svakako treba potpisati još ponekog veterana pod košem da se popuni rotacija, ali, barem što se one nositeljske razine talenta tiče, roster je finaliziran.

TRENUTNA JEZGRA: Gordon, Thomas, Diop, Carroll, Biyombo, Williams, Walker, Henderson, Mullens, Kidd-Gilchrist (48 milja)

REALAN ROSTER: jezgra + Taylor (minimalac), Brown (2-3 milje), Augustin (midlevel), White (minimalac)

IDEALAN ROSTER: jezgra – Thomas (amnestija) + Taylor (minimalac), Brown (2-3 milje), Augustin (midlevel), Craig Smith (minimalac), Ilyasova/Kaman (10 milja)

– srećom, još samo ovu godinu moraju trpiti dva mrtva ugovora Diopu i Carrollu, veteranima koji su dovedeni kao obrambeni centar i šuter, da bi se pokazalo kako se ovaj prvi više ne može kretati, a da ovaj drugi nije sposoban ubaciti loptu niti u gledalište

– idelan roster se bazira na scenariju u kojem Jordan shvaća kako Thomas nije vrijedan novih glavobolja, odnosno kako Biyombo ne može sam izgurati cijelu sezonu pod košem, što dovodi do jednog skupog, ali ne predugog (3 godine, 2 garantirane) ugovora za veterana koji može pomoći u sredini (Kaman) ili barem za nekoga tko može odigrati sezonu kao startna četvorka (Ilyasova), Craig Smith je samo bonus, fajtera takve klase za minimalac teško je naći

– ako ne amnestiraju Thomasa, eventualnu pomoć mogu pronaći za puni midlevel na kojega imaju pravo jer ne plaćaju porez, recimo dostupni su Haddadi (vrijedan punog midlevela) ili Mohammed koji već ima iskustva s organizacijom (pola midlevela)

10 thoughts on “30 FOR 30: CHARLOTTE

  1. jebemti što je dobro biti visok: Haddadi vrijedan punog midlevela?

  2. Typo ti je njihov skor, 7-59, a ne 7-39, nisu toliko bili dobri 😀

  3. Apsolutno, ako Asik vrijedi više od 5 milja godišnje, onda i Hamed kao back-up centar minimalno toliko zaslužuje.

    Statistički, njegov učinak u 36 minuta bio bi 12-12. Eye test kaže da ovaj drugi dio prognoze (skokove) može odraditi lakoćom, onaj prvi (zabijanje) ipak bi išao malo teže (nema drvene ruke, ali nisu mu baš ni baršunaste). Ključ zašto vrijedi midlevela je taj što igra obranu sa svojom visinom i što je u ove četiri sezone naučio pravilno rotirati se.

    Znači, prisustvo u reketu, kontrola skoka i povremeni spremljeni zicer – to je danas midlevel igrač.

  4. ma ja mislim da ni Asik ne vrijedi puno više od 5 milja – neki prosjek od 6,5 milja po godini za Asika bi bilo realno, ali znamo da visoki u NBA ligi zarađuju masno

    jebemti, ni ja ni draga nismo baš visoki tako da mali birdie neće moći uzeti lovu kao Haddadi

  5. ovaj free agency je kao banket pijanih milijardera, lete pare na sve strane…

    I onda su igrači krivi za lockout.

  6. Po meni treba toj ekipi dati vece ovlasti DJ Augustinu , momak umije igrati , sa MKG ce prestavljati makar nesta pozitivno , jako sam se zacudio da je Jordan draftao Kembu , on nije taj potencijal da igra 1 na 5 , njega i Thomasa pokusati trade-ati za neke postene sljakere 😉

  7. DJ umije igrati, ali na razini back-up playmakera. Meni je isto drag onako sitan i brz, ali brojke zadnje dvije godine su neumoljive – nije u stanju kreirati šut sebi niti odigrati pristojnu obranu, a to nisu odlike NBA startera.

  8. nadam se da uskoro stize tekst i o NYK… svaka pohvala za sve sto radite, pravi je gust citati vase tekstove…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *