30 FOR 30: CHICAGO

SCORE: 50-16

MVP: Tom Thibodeau

X-faktor: bench mob

50 pobjeda od 66 mogućih (u normalnoj sezoni, ovakav postotak bi donio score 62-20) i top 5 pozicija u napadačkom i obrambenom učinku fantastični su rezultati sami po sebi, ali kad uzmemo u obzir da su ih Bullsi ostvarili igrajući gotovo cijelu sezonu daleko od idealnog konteksta, onda stvarno znamo da imamo posla s posebnom družinom. Rose je potvrdio svoj franšizni talent, ali nažalost samo u 39 utakmica, okrunivši sve onim nesretnim doskokom u playoffu. Luol Deng ih je odigrao 54, ali sa slomljenim zglobom lijeve ruke zbog čega je odradio čak i goru sezonu od 2009. kada je zbog problema s tetivom propustio 33 utakmice i po prvi put u karijeri pucao ispod 45% iz igre (sada mu se to dogodilo drugi put). Deng koji nije šuterski učinkovit nije Deng koji je sposoban biti top 3 opcija u napadu, a to Bullse, koji nemaju klasičnog all-star igrača pored Rosea, stavlja u još nepovoljniji položaj.

Ozljede su mučile i Richarda Hamiltona, koji je u ono malo što je igrao dokazao kako je i dalje igrač sposoban pomoći na oba kraja parketa i zaokružiti petorku, ali pokazalo se kako Bullsi imaju jedan puno veći problem od ovoga spleta nesretnih događaja, problem koji ima ime i prezime – Carlos Boozer. Što nas dovodi do onoga bitnoga u priči – čak i da su imali Rosea, Denga i Hamiltona potpuno spremne, Bullsi bi imali ozbiljnih problema protiv Miamia, a možda i Bostona, zbog pogreške u koracima prilikom slaganja udarne petorke. Ta je, pogađate, enormni ugovor Carlosu Boozeru.

Naime, s Roseom kao neospornom triple-threat vrijednosti, Bullsima nedostaje druga banana, igrač sposoban kreirati šut sebi i drugima i držati napad podmazanim. Deng i u najboljim danima nije all-star vrijednost u tim segmentima igre, njegova snaga su obrana i šut iz spot up pozicija koji, kada funkcionira kako treba, od njega čini solidnu treću opciju u napadu. Noah je šljaker pod košem koji pošteno odrađuje svoj posao u obrani i skoku, ali u napadu je nevidljiv (smiješnih 8 pokušaja iz igre tijekom 30 minuta) i još ovisniji od Denga o pravom pasu. Hamiltonu osim asista još treba i cijeli niz blokova da se oslobodi. Boozer je trebao uskočiti u tu rupu i svojom igrom u postu donijeti novu opciju u napadu, postati igrač koji može raširiti obranu igrajući 1 na 1 pod košem. A Bullsi su trebali znati da od toga neće biti ništa prije nego su mu dali ugovor na 5 godina težak skoro 80 milja i tako vezali svoju budućnost uz limitiranu jezgru koju čine 1 franšizni igrač i 4 igrača koji su prije vodonoše nego nositelji.

U ligi u kojoj imate Oklahomu s tri all-star igrača na perimetru sposobna u svakom trenutku stvoriti višak šutom, ulazom ili asistom, odnosno u ligi u kojoj imate Miami s dva franšizna igrača koja su all-round igrom sposobna sama donijeti pobjedu, formula Bullsa teško da ima prolaza čak i u slučaju da ih zdravlje savršeno posluži. Bez obzira što imaju fantastičnu rotaciju, što je Thibodeauva obrana granitna i što igraju nesebično i aktivno u napadu, s gomilom pasova, blokova i kretanja bez lopte, fali im ono ključno – talent. Što bi rekli Weezer, “The World Has Turned And Left Me Here”. Matchupovi postaju sve zahtjevniji, a Bullsi stoje u mjestu.

Stvar je jednostavna – Boozer, nominalno druga opcija, danas je igrač za popunu petorke, pouzdan obrambeni skakač i odličan šuter s poludistance koji zahtijeva posebne suigrače u obrani i u napadu da bi bio koristan (u obrani nekoga da mu pokriva leđa, a u napadu nekoga da mu podvali loptu). Takvi apsolutno imaju vrijednost, ali ne kao temelj potencijalne šampionske momčadi. Uostalom, brojke govore sve – iako je odigrao najviše utakmica od svih važnijih igrača na rosteru i iako je imao dovoljno prilike nametnuti se kao igrač koji nosi napad, Boozer je završio sezonu s najslabijim prosjekom koševa u karijeri nakon rookie sezone, što dovoljno govori u kojem smjeru njegova igra ide.

Uostalom, Thibodeau ga je ionako držao u igri ispod 30 minuta kako bi napravio što više mjesta za pravu snagu ove momčadi – klupu. Koja je, ruku na srce, glavni razlog zašto su Bullsi dominirali u regularnom djelu. Potencijalne šampionske momčadi obično su krcate u početnoj petorci, a na klupi im uglavnom sjede prolaznici i veterani, dok su Bullsi tijekom cijele sezone imali prilike napadati rezerve protivnika sa sastavom koji bi bez problema pregazio većinu ekipa s dna Istoka. Redom se radi o igračima koji imaju startnu vrijednost i u jednom periodu karijere su to i bili – Korver je tricaški specijalist koji zna odraditi svoje u obrani, Brewer je vrhunski stoper koji može zabiti dovoljno da u pravoj situaciji starta (ne i u Bullsima kojima treba kreatora u napadu, ali bez problema bi odradio rolu Sefoloshe u Thunderu), a Gibson i Asik su posebna priča.

Iako bench mob ima još likova vrijednih spomena (od maskote Scalabrinea do combo strijelca i šutera Lucasa), upravo je ovaj dvojac svojom energijom u obrani radio onu ključnu razliku na leđima koje su Bullsi nizali pobjede. Gibson danas praktički nije ništa slabiji igrač od Noaha u toj ulozi podizača energije, dapače, zahvaljujući solidnom šutu s poludistance i bržim reakcijama pod košem (Gibson je za 700 minuta manje ostvario skoro isti broj blokada kao Noah) nametnuo se kao prvo ime rotacije visokih, a Asik se potvrdio kao jedan od najboljih back-up centara u NBA, čovjek koji zabije ono što mora u napadu, ali koji kruh prvenstveno zarađuje izuzetnim postavljanjem i kretanjem u obrani.

Odličnim balansiranjem obrane i napada, odnosno prve i druge petorke, Thibodeau je tako još jednom izvukao maksimum iz onoga što je imao na raspolaganju. Ove godine nisu imali sreće pa nisu dobili šansu vidjeti da li je taj njihov maksimum dovoljan za otići do kraja, a ubuduće će zbog svega ranije spomenutog teško dobiti novu priliku. Roseova ozljeda izbacuje ih iz konkurencije dogodine, a na početku 2013. i Noah i Boozer i Deng i dalje će biti preplaćeni za ono što pružaju, posebice Boozer koji će, ako nastavi s ovakvim padom igre, tada biti zreo za klupu i rolu pick & pop specijaliste.

Održati ovako učinkovitu klupu na okupu u ligi gladnoj talenta nemoguća je misija i jasno je kako Bullsima treba infuzija svježe krvi. Uostalom, dok imaju Rosea u naponu snage bit će u igri za veliki stvari, sada se samo treba osigurati od grešaka u koracima prilikom slaganja nove jezgre oko njega. Jer, kada jednom zezneš s maksimalnim ugovorom, zeznuo si cijelu generaciju, ne samo prostor na salary capu.

FAST FORWARD

Prva logična stvar koja se nameće sama po sebi je amnestija Carlosa Boozera. Samo, obzirom na Roseov upitan oporavak iduće sezone, točnije povijest takvih ozljeda koja jasno ukazuje da igračima ponekad treba i do dvije godine da se vrate u prijašnju formu, taj potez ne bi donio nikakve koristi. Samo s garantiranim ugovorima za svoju startnu petorku Bullsi su ispunili salary cap, tako da im eventualna amnestija Boozera ove sezone ne bi niti otvorila značajan prostor za dovesti nekakvo pojačanje, niti im je takav rizik uopće potreban ako će igrati bez pravog Rosea (dakle, bez šansi za naslov).

Kako su već krcati, sve što trebaju je popuniti roster i čekati bolja vremena za značajnije promjene. Iako, promjene teško da će ih zaobići. Čeka ih odluka da li zadržati Asika, Korvera, Brewera i Watsona, a tu je i pitanje sve boljeg Gibsona koji treba i veću minutažu i puno veći ugovor već dogodine. Minimalno u rangu Noaha, što će jednoga od njih dvoje zasigurno staviti u izlog.

U svakom slučaju, Bullsi ne moraju sjediti prekriženih ruku, ovu sezonu odmora koju su dobili moraju iskoristiti kako bi se što bolje pripremili za budućnost, prvo kroz prostor na salary capu, a zatim i prikupljanje talenta. Praktički, gledajući novi kolektivni ugovor, oni su danas momčad s tri maksimalna ugovora (Rose, Deng, Boozer) i jednim za graničnog all-star igrača (Noah), a jedino Rose i donekle Noah opravdavaju svoj status (centri koji igraju isključivo u jednom smjeru toliko vrijede na ovom tržištu tako da godišnja gaža nije prevelika, ali problematični su dužina ugovora i kontekst – skupi visoki koji ne može zabiti 15 koševa po utakmici baš i nema smisla na rosteru bez više od jednog strijelca pored sebe). Ukratko, ovakvo rasipništvo jednostavno nije održivo.

TRENUTNA JEZGRA: Rose, Deng, Boozer, Noah, Hamilton, Gibson, Butler, Teague, Mirotić (66 milja)

REALAN ROSTER: jezgra + Lucas (minimalac), Fisher (minimalac), Korver (5 milja), Gray (minimalac)

IDEALAN ROSTER: jezgra – Boozer (amnestija) ili Noah (trade) + Hinrich (3 milje) i Pachulia (5 milja) ili Korver (5 milja), Asik (5 milja), Lucas (minimalac)

– Mirotića navodim samo zbog financijskih razloga, on zbog bahatog odštetnog zahtjeva Reala neće tako skoro u Chicago (bit će tu za drugi Roseov pokušaj s novom generacijom), ali pošto je izabran u prvom krugu drafta prava na njega zauzimaju svoje mjesto na salary capu

– Bullsi imaju prava zadržati i Brewera i Watsona i Korvera, ali jedino bih se kladio na ostanak Korvera jer zadnjom godinom njegovog ugovora prelaze 70 milja, što znači da im ostaje taman nekoliko milijuna prostora do granice poreza na luksuz da popune roster igračima na minimalcu

– Brewer i Watson nemaju garantirane nikakve iznose, što znači da bi se samo izbrisali iz salary capa (npr. u slučaju da otpuste Korvera, Bullsi su mu dužni pola milje koja se računa u salary capu za sljedeću godinu), a njihove uloge u rotaciji zamijenili bi lanjski rookie Butler (slično Breweru pokazao stoperski mentalitet i manjak kvalitete u napadu) i novi rookie Teague (Watson je lani kao prisilni starter odigrao kriminalnu sezonu, a kako se Lucas pokazao još boljom opcijom kao back-up strijelac, njegov odlazak čini se gotovom stvari)

– u idealnoj verziji Bullsi shvaćaju da je Asik itekako potreban da momčad zadrži svoj identitet (svakako važniji za budućnost od Boozera) i mečiraju Houstonov ugovor, a kako im ostanak Korvera i Asika donosi prelazak preko granice poreza na luksuz, prisiljeni su napraviti prvi korak u razbijanu jezgre

– dakle, ili će ipak amnestirati Boozera, što bi otvorilo dovoljno prostora da potpišu Asika i ostave Korvera te ostanu u sivoj zoni između granice salary capa i poreza na luksuz, ili će trejdati Noaha, osloboditi nešto manje prostora, ali zauzvrat dobiti korisnog igrača u nekoj sign & trade varijanti

– pri tome bi se morali odreći zadnje Korverove godine ili Asika kako bi otvorili dodatan prostor na salary capu, dijelom da ne riskiraju s porezom (npr. dobiju li 8 milja nazad za Noaha, to bi uz Asika i Korvera plus nekoliko igrača na minimalcu značilo da prelaze granicu poreza na luksuz), a dijelom i da nazad prihvate sličnu vrijednost (ne odreknu li se Korvera, nazad mogu dobiti tek igrača teškog oko 3 milje, plus moraju pronaći momčad koja može progutati razliku između Noahovih 11 milja i tog znatno manjeg iznosa kojega šalje u drugom smjeru)

– Atlanta teoretski može potpisati Hinricha za 7 milja na dvije godine (prva rata 3 milje) i poslati ga u paketu s Pachuliom (5 milja, u zadnjoj godini ugovora) za Noaha – Bullsi se riješavaju suludih 50 milja koje su mu dužni, imaju Gibsona, Asika i Pachuliu koji mogu pokriti Joakimov učinak u skoku i obrani, plus se dovode u situaciju da amnestijom Boozera početkom 2013. imaju manje od 40 milja na salary capu i dovoljno novca za produženje s Gibsonom i nova pojačanja (možda i Mirotića)

– naravno, nema šanse da Ferry pristane na prihvat ovakvog ugovora nakon što se taman riješio Johnsona, ali morao sam ovo iskombinirati kako bih pokušao ponovo spojiti Noaha i Horforda

8 thoughts on “30 FOR 30: CHICAGO

  1. Lijepo ti to pišeš, svaka čast. Koliko utakmica pogledaš po godini?
    Ima li mayo kakve šanse da potpiše za bullse u slučaju da bullsi ne produže ugovore korveru, breweru i watsonu?

  2. zbilja me interesuje otkud toliko oduševljenje Ašikom? Ašik je imao tu sreću da je upao u organizovan tim sa jasnim odbrambenim shemama, čini mi se da bi ovaj posao obavilo 80% back up centara u NBA ligi. S tim u vezi, ne vidim čemu njegovo preplaćivanje, jednostavno, dovedeš nekog narednog za manje pare, a uz dobar skauting može se pogoditi i neki koji može pogoditi nešto u napadu

  3. Uh, i Weezer se spominje. Da me nisi dobio tekstovima dosad (a jesi), dobio bi me tim 🙂

  4. Nema tu nikakvog oduševljenja, radi se o čisto racionalnim potezima. Asik sjajno odrađuje svoj posao i u ovom kontekstu je puno korisniji nego što bi trebao biti gledajući isključivo talent, a to vrijedi midlevela. Problem je ta treća godina koju su izmislili Rocketsi, ali ja na stvar gledam ovako – iduće dvije godine Bullsi ne mogu naći bolju opciju za 5 milja po godini da se postave na glavu. Tu je sve ružićasto. Problem je dakle tih 15 milja koje mu moraju platiti 2014-2015. Što dovodi do sljedećega – Bullsi će tada imati prostora jer će netko od preplaćenih startera sigurno otpasti putem. Plus, kome bi za dvije godine radije plaćao taj iznos, njemu ili Boozeru? Za Asika barem znaš da će odraditi svoje u obrani i skoku.

    S druge strane, potpuno je opravdano ako Bullsi odbiju ovakav rizik jer Asik sigurno nije vrijedan 25 milja na tri godine.

    U pravu si kad za njegov uspjeh kriviš organizaciju i jasnu viziju igre trenera i momčadi, ali nisi kada misliš da bi taj posao odradilo 80% back-up centara u ligi, brojka je bliža 10% i svi su uglavnom dobro plaćeni. Jako malo ih ima takav raspon ruku i lateralnu brzinu kao Asik da mogu igrati jednako kvalitetnu obranu i pod košem i na perimetru. Plus, dok bi taj novi igrač pohvatao konce izuzetno zahtjevne obrane, učinak klupe Bullsa bi se strmoglavio.

    Dakle, nije baš jednostavno zamijeniti kvalitetnog igrača, ma kako on neatraktivan bio, da je tako lako pronaći bilo kakvu kvalitetu onda mu ne bi Houston tek tako dao lovu.

  5. šteta što ova generacija Bullsa nije dobila pravu priliku da pokaže je li ima smisla složiti momčad s ovako dubokom rotacijom. prošle godine se naslućivao potencijal, a ove godine je Roseova ozljeda sve sjebala. sad je teško očekivati da ova ekipa ostane na okupu i to opet zbog Roseove ozljede. da je on zdrav, s eventualnom sitnom korekcijom bi se isplatilo još jednom pokušati s ovim rosterom. ovako je to teško napraviti jer je ovo preskupa momčad, a u sljedećoj sezoni neće biti contenderi. što će biti za dvije godine je u ovom trenutku teško zamisliti.

    činjenica da se Bullsi u ovoj draft/free agency ludnici ne spominju baš previše može značiti da je škrti Jerry opet odlučio ništa ne trošiti i ne ulaziti u neke rizične transakcije ili da spremaju neki veliki potez. do sada su se Bullsi spominjali uz neke free agente, ali ništa strašno. jedina jača glasina je prije drafta bila da bi Deng mogao otići za neki pick između između 6. i 9. mjesta, ali od toga ništa (volim Denga, ali ideja nije bila za baciti pogotovo ako se moglo doći do Harrisona Barnesa).

    jedini veliki potez koji bi za Bullse imao smisla je dovlačenje Howarda. Dwight trenutno nema nikakvu bolju opciju od Chicaga + valjda je i njemu jasna situacija da se u trenutno postavljenim pravilima igre u NBA do naslova ne može bez dva jaka igrača u momčadi, a Rose+Howard kombinacija djeluje zajebano. e sad, kako Orlando gubi sve veći broj partnera s kojima bi mogli napraviti taj trejd (Magic je to trebao riješiti prošle zime), onda bi se Bullsi mogli izvući da u paketu uz Noahu (+neki pick(ovi) +izlazeći ugovori) ne daju Denga. Noah mi je najdraži igrač, ali klub je klub, jebiga

    no, kako ja mislim da Bullsi neće napraviti neki pokušaj za taj trejd, onda se nadam da će se ipak odlučiti da Boozera amnestiraju odmah. koliko god da je točno da se u sezoni koja dolazi neće jurišati na naslov i koliko god bi možda bilo logičnije s amnestijom sačekati do sljedeće godine, ja bih to učinio odmah. Taju će se trebati dati novi ugovor i s tim ugovorom ne treba čekati, u pregovore treba ići odmah. daš mu mjesto startera i kreneš u pregovore o produženju u rangu 8-9 milja godišnje. može on dobiti i više od toga, ali probaš igrati na to da si mu dao povjerenje, rano krenuo u pregovore, bla, bla. on je ionako nedavno izjavio da bi bio sretan da do kraja karijere ostane u Bullsima

    što se Boozera tiče, njegova vrijednost na tržištu će s godinama samo padati. kako amnestirane igrače mogu kupiti ostali klubovi, možda mu neko ponudi i do 5 milja po sezoni (vrijedi on i više) što znači da bi mu Bullsi morali plaćati 10-ak godišnje.

    u toj situaciji mečiraš Asika (ta treća godina jest zajebana, ali je i zadnja u ugovoru pa je se možda i može riješiti, ali to je razmišljanje za 2014.) i pokupiš s amnestije Eltona Branda koji onda služi kao zamjena za Taja. Brand je imao solidnu prošlu sezonu.

    što se tiče vanjskih pozicija ja bih probao ići na O.J.Maya. ako se on može dobiti za nekih 5-6 milja po sezoni to bi bilo sjajno. a mislim da bi se moglo. u toj situaciji ne potpisuješ CJ Watsona (iako ima dosta doabr ugovor za ovu sezonu), ali potpišeš Korvera i Lucas. Brewer je 99% bivši igrač Bullsa

    onda ostaje ova rotacija Bullsa:
    PG – Teague, Lucas, Mayo
    SG – Hamilton, Mayo, Korver
    SF – Deng, Korver, Butler
    PF – Gibson, Brand
    C – Noah, Asik

    tu treba dodati veterana pod košem i to je to. nije to neka sjajna ekipa, ali se stvara konkretnija jezgra za ljeto 2013. kada bi Bullsi trebali krenuti u sastavljanje šampionske momčadi + moglo bi se ostati ispod salary capa ove godine. 2013. ovoj momčadi izlazi minimalno 10 milja, a jezgra je tu. ipak, kao što rekoh, sve je to zajebano sastavljati kada se vidi tendencija da momčadi imaju nekoliko pravih zvijezda u momčadi.

    i da, koliko god Komesario dobro pisao i analizirao, toliko je ovaj prijedlog trejda Noah za Hinricha+Zazu smiješna. tu govoriš kako Asik na tržištu s razlogom vrijedi 8 milja prosječno, a Noahinih 12 prosječno bi dao za ovu dvojicu igrača.

  6. Dobra ekipa, al Mayo bi isto dodatno otežao situaciju u budućnosti.

    A šta se tiče mog prijedloga, očito nisi skužio da se radi o čišćenju salary capa i da trade ima smisla jer daješ dugoročnih 50 milja koliko je težak Noah za 10 koje brišeš već dogodine. Nikakve igračke usporedbe tu nisu rađene

  7. Maya potpiše na tri godine za midlevel. To je ugovor kao Ripov. Nekako mislim da Mayo neće dobiti više

    Amnestija Boozera je jedini pravi potez čišćenja salary capa. Ove godine probaš složiti ovu gore “moju” momčad, 2013. (bez ugovora Korvera, Hamiltona pa možda i ovog Branda) se može ponuditi 15-ak milja nekome ako se nađe takav, a tada i Deng ulazi u zadnju godinu njegovog suludog ugovora. Po meni je on veće opterećenje salary capu nego Noah. Samo apropo ovih par komentara i tekstova zadnjih dana u kojima si spominjao Asika i Haddadija ovaj Noahin ugovor nije neki pritisak. Naravno, bilo bi super napraviti upgrade na toj poziciji (kao što bi svaka momčad željela napraviti upgrade na svakoj poziciji), ali osim Howarda teško je naći neku situaciju gdje bi i vuk bio sit i ovce na broju

  8. Kao što rekoh u postu, Noah ima ok ugovor što se tiče godišnje gaže, problem je kontekst – njegova dužina koja se poklapa s dva maxa koji to nisu i koje će biti puno teže negdje utopiti od njegovog.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *