30 FOR 30: DALLAS

SCORE: 36-30

MVP: Dirk Nowitzki

X-faktor: Mark Cuban

Nijednu priču o protekloj sezoni Dallasa nije moguće započeti bez spomena Cubanove odluke da raspusti šampionsku jezgru (iako je nominalno GM Donnie Nelson, nije tajna da Cuban za razliku od ostalih vlasnika sudjeluje u svim aspektima rada kluba, od evaluacije igrača i sastavljanja rostera do brige o salary capu). Gledajući široku sliku, potez je to koji ima itekako smisla iz više razloga. Prvi je svakako taj da Dallas u startu nije bio tipična šampionska momčad.

Prvo, bili su tek osmi i po obrambenom i po napadačkom učinku, a momčadi koje osvoje naslov s takvim brojkama, dakle bez da su top 5 barem u jednom segmentu igre, možete nabrojiti na prste jedne ruke – Miami (2006), Houston (1995) i Washington (1978). Drugo, jezgra u startu nije bila posložena oko takvog tipa talenta koji bi izdržao duži niz godina (osim Dirkove franšizne vrijednosti, ključni igrači bili su obrambeni specijalisti Marion i Chandler, udarač tempa Kidd i spot up šuter Terry, dok je jedini triple-threat igrač na vanjskim pozicijama bio Jose Barea, poznat i po tome što je pored Dereka Fishera izgledao kao svjetlija i ćelavija verzija Allena Iversona).

Ukratko, Cubanu je itekako bilo jasno da je naslov Dallasa barem podjednako rezultat izuzetnog spleta okolnosti (šuterska forma, gomila zone na koju liga nije navikla) i povoljnih matchupova (ostarjeli i na vanjskim pozicijama sakati Lakersi, nezrela Oklahoma, nespremni Heat koji je cijeli playoff odradio s 4 igrača) kao i kvalitete momčadi koja je isto tako mogla ispasti već u prvom kolu protiv Blazersa koji su im se pokazali kao najveća prepreka na putu do trofeja (od Blazersa izgubili 2 od 6, do kraja playoffa izgubili 3 od 15). Uostalom, tijekom Dirkova boravka u Dallasu su okupljene i talentiranije i bolje momčadi koje nisu napravile ništa (sjetimo se samo ekipe iz 2007. koja je poharala ligu s 67 pobjeda u sezoni da bi ekspresno ispali u prvom krugu od Warriorsa koji su upali u šutersku formu tu jednu seriju prije nego ih je Utah razmontirala već u sljedećem kolu).

Davanje ugovora Chandleru i Barei na tržištu koje će uskoro nuditi Howarda i Derona Williamsa tako je proglašeno nedovoljno vizionarskim, što je pak cijelu sezonu stavilo u status čekanja. Koji će se naknadno pokazati promašenim, ali poanta je da Dallas i dalje ima konkurentnu momčad koja će u najgorem slučaju nakon isteka Dirkova ugovora moći krenuti u novi ciklus praktički s nule (amnestiraju li Haywooda u međuvremenu Mavsi će 2014. biti u sličnoj poziciji kao Heat prije dvije sezone, dakle s praznim salary capom i prostorom za potpisivanje tri maksimalna ugovora, uz ipak jednu bitnu razliku – tada na tržištu neće biti dostupna ni približno kvalitetna generacija).

Što se same sezone tiče, najveće iznenađenje bila je odlična obrana koja je ostala na istoj razini kao i godinu ranije usprkos odlasku obrambenog majstora poput Chandlera. Razlog za to je i dalje ostala zona koju je Dallas nastavio prakticirati češće od konkurencije, Carlisleove stalno miksanje obrana, činjenica da Mavsi na rosteru nemaju lošeg obrambenog igrača (ironično, upravo je Haywood kao teški centar zadužen za guranje u reketu bio najslabija karika u čestim preuzimanjima i rotacijama kojima je Carlisle sklon), a pomogla je i pojava Brandana Wrighta, dugonje koji zbog operacije ramena praktički nije igrao dvije godine. Mavsi su nekadašnjem lutrijskom picku dali šansu, a on im je vratio solidnom imitacijom Chandlera i aktivnom obranom na perimetru i u reketu.

S druge strane, napad nije bio u stanju odraditi ništa slično. Bez Chandlerovih blokova i pick & roll realizacije, Mavsi su postali još više osuđeni na šut, a dodatno ih je pokopala nesposobnost mlade nade Bauboisa da nadoknadi Bareine napadačke eksplozije s klupe (1 slobodno bacanje po utakmici, manje od 3 asista i 28% šuta za tri su postotci koje bi Portorikanac ostvarivao zavezanih očiju). Napad im je tako postao bolno jednodimenzionalan, pa nije pomoglo ni što su još jednom bili najučinkovitija momčad lige u spot up situacijama i što je Dirk i dalje bio nezaustavljiv u izolacijama – pick & roll momčad koja nije u stanju realizirati pick & roll jednostavno ne može biti efikasna u napadu.

Individualno, Dirk je usprkos slabom startu i slavljeničkom ljetu odigrao još jednu vrhunsku sezonu ne pokazujući znakove starenja, Terry je opet bio snajper na kakvog smo navikli, a u ovu sjajnu igru s vanjskih pozicija odlično se uklopio i Carter koji se pokazao pravim pojačanjem u ulozi igrača zadatka (VC definitivno zaslužuje prezir zbog načina na koji je igrao veći dio svoje karijere, ali to nije razlog da ne pohvalimo njegovu sjajnu prilagodbu 3&D ulozi u Dallasu).

Nažalost, to je bilo manje-više sve od oružja s kojima je Carlisle raspolagao. Osim povremenih zakucavanja Wrighta koji je igrom u oba smjera debelo nadigrao svoj minimalni ugovor, Mavsi su djelovali razbijeno – Marion i Kidd poklekli su pod teretom godina (prvi može zabiti samo ako uhvati odbijanac u napadu, drugi samo otvorenu tricu), West je odigrao kao rezerva, Mahinmi i Haywood natjecali su se tko će manje imati loptu u rukama, a promašaj zvan Lamar Odom nećemo ni spominjati (čak i da su dobili njegovo prosječno izdanje, ne bi preživjeli prvi krug).

Naravno, ako ste Carlisle i Dirk, sve ovo ste mogli istrpiti gledajući u budućnost. Međutim, sada kada je jasno da Derona nema, a i da će Dwight vrlo vjerojatno završiti negdje drugdje, postavlja se pitanje kako se postaviti u novoj, predzadnjoj Dirkovoj sezoni kao max igrača.

FAST FORWARD

Cuban danas možda izgleda mudro i štedljivo kao rijetko koji vlasnik i GM u ligi, ali činjenica da mu je momčad deset milja ispod salary capa iako ima samo 7 igrača pod ugovorom dovoljno govori o nekim prijašnjim vremenima u kojima se trošilo na sve strane. Ugovor Haywooda je, naravno, prva šaka u oko, 38 milja koje su Mavsi dužni isplatiti ovom trećem centru ozbiljne ekipe (masivni gurači pod reketom koji nisu u stanju čuvati ni perimetar ni obruč od napada nasrtljivih bekova i krila danas su upravo to, treći centri u rotaciji, petnaesti igrači na rosteru, pa se logičnim nemeće pitanje – zašto plaćati Haywooda ili Perkinsa deset milja kada možeš imati Jasona Collinsa, doktora takvog stila igre, za minimalac?), a bole i još dvije preostale godine na Marionovom ugovoru.

Kako je teško zamisliti da će Cuban ikoga pretplatiti sada kada je ostao bez Derona (pa i bez B opcije Nasha), očekivati još jednu mirnu godinu čini se najlogičnijim raspletom. Kvragu, kako je krenulo možda ovo bude prvi roster od kada je Cuban postao vlasnik koji ne samo da neće plaćati porez, već možda čak ne prijeđe ni granicu salary capa.

TRENUTNA JEZGRA: Dirk, Marion, Haywood, Carter, Beaubois, Jones, Wright, Cunningham (47 milja)

REALAN/IDEALAN ROSTER: jezgra + West (3 milje), Brand (5 milja), Crowder (minimalac), James (minimalac)

– Mavsi iz nekog razloga i dalje čuvaju prava na Finca Koponena koji baš ne briljira u talijanskoj ligi, to im zauzima dodatnu milju prostora

– igrači koji se spominju kao potencijalna pojačanja su Sessions i Miles, u slučaju da ovaj prvi pristane na kratkoročan ugovor (godinu do dvije, nema šanse da mu Cuban ponudi išta duže) iz kombinacija otpada Delonte koji je lani solidno odradio posao kao zamjena Kiddu, a Miles baš i nije potreban pored Mariona, Cartera i niza mladih igrača koji mogu pokriti swingmanske pozicije

– u slučaju da netko ponudi više tijekom licitacije za amnestiranog Branda, rezervna opcija mogao bi biti Anthony Randolph iz Wolvesa ili pak ostanak Mahinmia

6 thoughts on “30 FOR 30: DALLAS

  1. Pitanje: da li Dallas po prvi puta u Dirk-eri ostaje bez playoffa???
    Čak i po idealnom rosteru kojeg si stavio, ja mislim da je to lako moguće!!!
    Naravno, također se slažem da je to dobro za budućnost franšize ali neznam je li Dirku ostalo dovoljno vremena da doživi novu cotendersku ekipu.

  2. kako to da im Finac ulazi u salary cap ?
    koliko razumem rookie scale za draftovane a nepotpisane igrače važi u prozoru od 10ak dana posle drafta

  3. Svi ovi igrači draftirani u prvoj rundi koji ne igraju u NBA (na pamet mi pada Mirotić, Finac i onaj nesretni Freeland) vode se u salary capu dok god ne počne NBA sezona. Kad sezona počne, a oni su na nekom drugom rosteru u Europi, onda se taj iznos briše do idućeg ljeta kada opet ide sve iz početka.

    Zašto ovo rade? Meni je jedino logično objašnjenje to da se taj iznos ne bi mogao koristiti za nove malverzacije i da bi se momčadi prisilile da ipak učine nešto s tim pravima, odnosno da ona imaju nekakvu vrijednost. Mislim, nije uopće teško zamisliti da bi ekipe poput Lakersa radije izabrale nekog tipa za kojega znaju da će ostati u Europi, samo da ne moraju tu milju (koja je u njihovom slučaju dvije milje jer plaćaju porez) trošiti na nekog rookiea od kojeg nemaju koristi. Ovako, obzirom da im se taj iznos ionako računa u cap dok traje tržnica, onda im je bolje dat šansu nekom klincu.

    Uostalom, toliko su razbacuju uokolo s tim pravima da im se moralo na neki način i dat nekakvu vrijednost, zar ne?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *