30 FOR 30: DENVER

SCORE: 38-28

MVP: Ty Lawson

X-faktor: nepostojeća obrana

George Karl je opet uspio u slaganju izuzetno efikasnog napada – Nuggetsi su bili treća najučinkovitija momčad lige u tom segmentu. Od kada je napustio izolacijski stil koji je Nuggetse krasio veći dio njegove karijere u Denveru i stvorio momčad u stilu svojih run and gun Bucksa s početka milenija (koji su s tri vrhunske napadačke opcije na vanjskim pozicijama u Cassellu, Allenu i Robinsonu praktički bili preteča današnje Oklahome), Karl je u zadnje tri sezone, s ili bez Carmela Anthonya, imao top 3 napad lige (2012. i 2010. treći, 2011. prvi) zasnovan na brzoj i čestoj tranziciji, agresivnim ulazima vanjskih igrača i puno povratnih lopti iz reketa otvorenim šuterima.

Naravno, ogromna razlika u odnosu na potencijalnu šampionsku generaciju koju je okupio u Milwaukeeu (i koju je u Finalu Istoka 2001. zaustavio Mutombo sa Sixersima, prije nego je njega u Finalu pregazio Shaq), leži u činjenici što današnji Bucksi nemaju Raya Allena u naponu snage kao legitimnog franšiznog igrača, iako Galinari i Lawson mogu poslužiti kao nekakve kopije Cassella i Big Doga. Ono u čemu se pak ove dvije Karlove momčadi ne razlikuju je mizeran obrambeni učinak, koji je, kako nas povijest uči, teško sakriti i kada imate Ray u jednoj od najboljih individualnih sezona na pozicije dvojke od vremena Jordana (nešto slično u razdoblju zadnjih 15 godina prezentirali su samo Kobe i Wade više puta, odnosno McGrady, Carter i Roy u sezonama života), a kamoli kada vam je drugo ime na boku Arron Afflalo.

Nuggetsi su tako izletili u prvom krugu od Lakersa koji su bili zreli za poraz jer im matchup protiv momčadi koja je duplo brža i bazirana na igri iz vana nikako nije odgovarao, ali Denver za razliku od Dallasa godinu ranije nije bio u stanju iskoristiti šansu. Zašto? Pa, zato što u trenutcima kada odlučuje jedna lopta Gallinari ipak ostaje Gallinari, ne pretvara se nekim čudom u Dirka. Nažalost, čudnim odlukama oko rostera (ogromni višegodišnji ugovori Afflalu i Chandleru čime su bez ikakvog razloga poduplali istu poziciju istim prosječnim igračem) smanjili su šanse da pronađu svoju prvu opciju, ali tijekom sezone dogodila im se barem jedna dobra stvar – dobili su dva zanimljiva visoka igrača.

Umjesto Nenea koji je bio predviđen kao višegodišnja opcija pod košem i pouzdani pick & roll partner Lawsonu kako bi se unijelo malo raznovrsnosti u napad, Nuggetsi su svom rookieu Fariedu pridodali McGeea iz Washingtona (Wizardsi su rado preuzeli ogromni Neneov ugovor koji bi ionako pretrpani salary cap Denvera dodatno zagušio). Mlade snage nisu ni približno korisne u napadu kao što je to bio Nene, ali imaju potencijal donijeti ovoj momčadi obrambenu fazu igre koja joj nedostaje. Jasno, i jednom i drugom trebat će još dosta vremena da realiziraju potencijale, ali već u startu su pokazali da mogu od Nuggetsa učiniti barem sjajnu skakačku momčad. Kada nauče staviti savršene fizikalije u službu igre i kada nauče igrati obranu glavom i nogama, a ne samo srcem, Denver će pod vlastitim košem imati potreban balans visokih sposoban igrati unutar-van.

Naravno, postoji rizik da JaVale nikada ne pretoči Chandlerovske fizikalije (brzina i raspon ruku) u nešto konkretno, ali obzirom na zagušenost salary capa, druga karta na koju mogu odigrati im ne preostaje. Lawson se u sjajnoj sezoni nametnuo kao top 10 playmaker lige i kao jedan od rijetkih igrača na rosteru koji igra na obje strane parketa, a Gallinari je sjajno krenuo u sezonu, da bi nakon cijelog niza ozljeda izgubio ritam, ali i ostavio dojam kompletnog igrača koji si lakoćom kreira šut i koji zasigurno može šutirati bolje od mizernih 41% (31% za tricu). Ova dvojica su se nametnuli kao lideri, a treći čovjek je Afflalo, dokazani 3&D majstor koji je solidno odradio posao u napadu, ali kojem bi zasigurno bolje legla manje zahtijevna uloga spot up šutera od one agresivnog drugog beka koju pred njega stavlja Karl.

Prva potpuna sezona bez Carmela tako je ostavila polovičan dojam. S jedne strane, Nuggetsi su okupili zanimljivu jezgru s dva granična all-star igrača (Danilo i Ty), dva izuzetna mlada talenta pod košem (Faried i McGee) i pouzdanim igračem zadatka (Afflalo), a s druge previše su se pouzdali u klupu koja je funkcionirala samo zato što je Al Harrington potpuno neočekivano odigrao ponajbolju sezonu u zadnjih 5 godina. Upravo u tom učinku klupe krio se i najveći problem – iako su na nju potrošili jednako kao i na startere i iako su nakon tradea s New Yorkom vjerovali kako će upravo dubina rotacije biti njihova snaga, osim veterana Harringtona i uvijek barem zabavnog Millera (uvjerljivo najsporiji bek u ligi) nitko nije odradio ništa.

Chandler se nakon povratka iz Kine ozljedio odmah nakon što je potpisao besmislen ugovor (18 milja na tri godine previše je za igrača koji ima potencijal biti tek nešto viša, ali i puno neučinkovitija verzija Afflala), Brewer je samo potvrdio da nije klasa za stalno mjesto u rotaciji, Kupus i Mozgov da su dva balvana koja jedva da pomažu i u skoku (tri garantirane godine Grku još su jedan sumnjiv ugovor), a Birdman je sezonu završio s novim problemima sa zakonom, ali i odavno načetim leđima.

Ipak, ima i jedna svjetla točka – u samo 26 utakmica rookie Jordan Hamilton pokazao je da možda ima nešto u onim pričama kako se radi o još talentiranijem, ali i još manje discipliniranom strijelcu od J.R. Smitha. S tim da ovo drugo nije ni bitno – Karlu je previše potreban još jedan kreator na boku da bi se zamarao time što mali nije u stanju razlikovati dobar od lošeg šuta. Krene li u pravom smjeru tijekom druge godine, možda bi upravo on mogao biti najveće pojačanje za Nuggetse koji praktički nemaju drugog načina za ići naprijed osim ovog rasta iznutra.

FAST FORWARD

Kao što je ranije spomenuto, Nuggetsi su se toliko nakrcali osrednjim ugovorima da im kao jedina opcija za promjene ostaje tržnica. Kako je još prerano za prekrižiti ovaj novi Karlov projekt, za očekivati je da Denver ove godine neće biti previše aktivan i kako će im potpisivanje McGeea biti glavni prioritet. A obzirom da Lawson stiže na naplatu već dogodine, šanse da iduće dvije godine budu ozbiljniji igrači na tržnici su minimalne (to razdoblje bi trebalo biti i dovoljno da se pokaže može li se na McGeeu i Fariedu graditi budućnost).

TRENUTNA JEZGRA: Gallinari, Afflalo, Harrington, Chandler, Andersen, Brewer, Mozgov, Kupus, Lawson, Faried, Hamilton, Stone, Miller (50 milja)

REALAN/IDEALAN ROSTER: jezgra + McGee (10 milja)

– izborom Fourniera na draftu Denver si je uštedio milju, ali ona se svejedno vodi u salary capu, tako da će konačni iznos platne liste biti preko 60 milja, što je poprilična svota za jednu graničnu playoff momčad

5 thoughts on “30 FOR 30: DENVER

  1. Pratio sam kratkotrajnu lawsonu epizodu u europi i bio je kriminalan. On nije u odredenim trenucima znao sta radi na parketu, nije znao organizirati nikakav napad na postavljenu obranu, sut za tri mu je bio jako los, a ulaz mu je bio skoro svaki put zaustavljen jer ga je uvijek cekalo neko visoko drvo usred reketa. Mene je jako razocarao i mislim da su ga cak otpustili iz ekipe zalgirisa.

  2. Gledao sam ga i ja par puta i nisam mogao vjerovati koliko je bio loš, točnije koliko ni trener ni on nisu imali pojma što bi trebali igrati na parketu. Ali, to samo govori koliko nema smisla donositi zaključke na temelju onoga što je itko pokazao u nekoliko utakmica tijekom lockouta bez treninga (Kinezi su napravili pravi posao stavivši klauzule u ugovor da igrači ne mogu nazad u NBA, ovi u Europi samo su napravili loš marketinški potez i košarkaški potpuno besmislen). I nisu ga otpustili nego je počela NBA sezona u kojoj je bio sjajan.

  3. Pogledao sam denver samo u seriji sa lakersima i nije me odusevio. Jak je u tranziciji, ali kada treba nesto organizirati za druge na postavljenu obranu tu je jako lose reagirao. Njemu jednostavno odgovara brza igra kakvu prakticira denver, a s takvom igrom ne mozes nesto ozbiljno napraviti u nba-u.

  4. Ne znam što si ti gledao, ali protiv Lakersa je odigrao majstorski. Idealan je za stil igre koji prakticiraju Nuggetsi, istina (koji košarkaš nije), ali vrtio je pick n roll bez greške i stalno napadao obranu. Mislim, šta očekuješ od njega, da bude Stockton? Čovjek kreira za druge kao slasher, isto kao i Rose i većina ostalih. Uostalom, protiv playeva Lakersa je imao Paulovski omjer izgubljenih i asista (1 naprema 4), a i u sezoni je bio top 10 u tom segmentu.

    Stil igre Denvera, posebice bez ikakve obrane, ne garantira ozbiljne rezultate, ali to ne znači da treba ignorirati čovjeka zato što nije superstar, pogotovo na osnovu nekoliko odgledanih utakmica.

  5. Protiv Lakersa je Ty prvu utakmicu odigrao pacerski, ali u ostalima je bio ponajbolji igrac Nuggetsa.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *