SUMMER FRENZY, vol.2

Za malu pauzu od osvrta na momčadi, nekoliko rečenica o trenutnim zanimljivostim vezanim uz OI, ljetnu ligu i tržnicu, ali i jedna šetnja kroz nedavnu povijest drafta kako bi se prisjetili nekih urnebesnih poteza NBA skauta. Uz napomenu da će opširni osvrt na tradeove s ocjenama za svaku momčad i svaki pojedini potez biti odrađen kada rosteri budu pred zaključivanjem, tamo kroz deveti mjesec prije početka trening kampova.

SECOND ROUND EUROSUCKY DRAFT

Nedavni draft na kojem su u drugoj rundi izabrani mnogobrojni opskurni Euro talenti podsjetio me na vremena kada su se pickovi po inerciji bacali na potencijalnog novog Kukoča, Stojakovića ili Dirka. Taman kada se prije par godina stvar smirila i kada se činilo da franšize radije biraju igrače koji im možda mogu pomoći odmah i na konkretan način, dogodio se draft u kojem je potraga za nadom opet dobila značajnu ulogu.

Stoga, jedan brzinski let kroz zadnje desetljeće drafta, uz koncentraciju prije svega na imenima koja su izgovorena jednom, da nikada ne bi ugledala svjetla NBA pozornica (i vjerojatno nikada i neće).

2002.
Dosta je reći da je Tskitishvili izabran peti, prije Nenea, Amarea, Carona Butlera, pa i Nenada Krstića. Na jednom od lošijih draftova (izuzev Minga nije bilo igrača top klase, a zanimljivo kako je Carlos Boozer pao u drugu rundu usprkos sjajnim brojkama na Dukeu iz sličnih razloga kao i Sullinger neki dan – svi su se pitali može li ostati zdrav, može li igrati obranu, nije li prespor za zabijati u ligi… možda se mogu i izvući neke pouke, zar ne) u prvoj rundi izabrani su i takvi biseri poput Slovenca Nachbara i Čeha Welcha.

Međutim, nas zanimaju oni na koje je potrošen pick i koji nikad nisu došli u ligu, a tih ima nekoliko – Miloš Vujanić (solidna karijera u Europi, iako sam onomad mislio da će biti bolji barem od Marka Jarića), Peter Fehse (još jedan biser Sonicsa koji se nisu baš proslavili s inozemnim skautingom, valjda su ove godine birali Nijemca zbog Dirka), Mladen Šekularac (totalni promašaj).

2003.
Godina Darka označava početak kraja slijepog biranja europljana pri vrhu, ali ne i u drugoj rundi. Pazi ove bisere – Slavko Vraneš, Szymon Szewczyk, Sani Becirovic, Paccelis Morlende, Remon Van de Hare, Nedzad Sinanovic, Sofoklis Schortsanitis (ajde, ovaj zadnji je možda mogao i pokušati u NBA). Imati prava na njih zbilja je sjajna stvar.

Međutim, ova godina je osim po tome što je u pitanju jedan od najboljih draftova ikada, ostala zapamćena i po čak devet ne-američkih pickova u prvoj rundi, od čega šest Eurosa (uz Darka tu su još bili Čabarkapa, Planinić, Diaw, Pietrus i Saša Pavlović). Naravno, tu su još trojica iz druge runde koja su imali svoje epizode – Zaza Pachulia (poštena NBA karijera), Lampe (njega se nije problem sjetiti barem zbog imena) i Andreas Glyniadakis (skupio 81 minutu u 13 utakmica za majstore opskurnog drafta u ovom razdoblju, Sonicse).

2004.
Godina u kojoj su u prvoj rundi izabrana tri Rusa za redom (nakon legendarnog Pavela Podkolzina, 226 cm visokog centra koji nije uspio zaraditi niti NBA mirovinu, Portland je dva picka u nizu potrošio na Viktora Khrypu i Segeja Moniu, ali, kao što je Simmons rekao u jednoj od meni najdražih fora ikada, to se dogodilo samo zato što je Vitkorov brat Fulla bio nedostupan) donosi trošenje pickova na sljedeće bisere – Viktor Sanikidze (Gruzijac koji i dan-danas igra u Virtusu, zanimljivo koliko NBA nade polaže u Gruzijce, reko bi čovjek da se radi o pravoj košarkaškoj naciji), Sergej Lishouk (nikad se nije maknuo s poteza Rusija-Ukrajina, ali kad netko ima preko 210, moraš potrošiti pick na njega), Sergei Karaulov (ovaj je čak imao iznad 215 i još manje je bitan).

Ovo je valjda jedini draft na kojem su izabrana 3 Sergeja, a zanimljivo kako je sve ove nebulozne poteze popratio i jedan dobar, odluka Dallasa da drafta Vassilisa Spanoulisa, legendu Grčke košarke koja, nažalost, u svojoj jednogodišnjoj epizodi u Houstonu, nije uspijela ostaviti pozitivan dojam. Umjesto da se muči izboriti mjesto pod NBA suncem, Vassilis se radije vratio ulozi šerifa u Grčkoj, a nešto slično je godinu kasnije izveo i Juna Carlos Navarro. Revolveraš iz Barcelone mogao je biti koristan treći bek u dobroj NBA momčadi, ali limitirana rola nije mu bila ni upola primamljiva kao ona lokalnog šerifa koju ima u Španjolskoj.

Što je, indirektno, i razlog zašto je Rubiu toliko dobro u NBA, a i zašto se u Europi teško razvijaju mladi igrači – dok NBA momčadi uglavnom vode računa o široj slici i napredak mladih stavljaju u prvi plan, a to znači da će trener bez obzira na negodovanje veterana forsirati mlade talente ako je to zacrtani put uprave, u Europi se sve vrti oko veterana (osim u rijetkim klubovima poput Partizana koji se isključivo bavi razvojem talenta). Ako veterani odluče da klinac neće vidjeti loptu, trener je tu nemoćan (a često ga i nije briga, jer veterani su ti koji mu omogučuju rezultate, samim time i posao). Razmislite malo o ovome ako se pitate zašto u Hrvatskoj ni jedan mladi talent nije uspio dobiti priliku i zašto je npr. Šarić sveden na ulogu promatrača u nebitnom klubu poput Zagreba (koji bez crnih fondova ne bi preživio ni jednu sezonu), dok jedan lutrijski pick u vrhunskom biznisu poput NBA odmah dobije ne samo priliku, već i punu podršku u svim aspektima života (od razvijanja talenta do savjetovanja u pogledu upravljanja novcem).

2005.
Uf, ovdje su se Magic i Clippersi gadno zeznuli sa izborom u lutriji. Orlando je potrošio pick na Frana Vasqueza, koji do ovoga ljeta nije pokazivao namjeru za odlaskom u NBA (slično našem Vujčiću, čovjek je više volio ugodnost od izazova, što je skroz ok, iako je još više ok što se konačno odlučio za put preko oceana i to u situaciji kada se Magic sprema na rebuilding), a Clippersi na Yaroslava Koroleva (koji je na kratko bio u ligi i bolje bi bilo da nije, novi Kirilenko kojega su očekivali jedinu sličnost sa sjajnim Rusom imao je u boji kose). Ok, bio je ovo jedan od slabijih draftova ako izuzmemo Chrisa Paula i Derona Williamsa, ali da su izabrali Grangera ili Leea, sigurno bi bolje prošli.

Seattle je ovdje opet odradio klasičan potez Sonicsa, posegnuvši za drvenim centrom u Johanu Petru, a Spursi su dokazali da su i oni od krvi i mesa draftiravši Mahinmia. Od ovih koji nas zanimaju, dakle draftanih, a nikada željenih, druga runda donosi Milu Ilića (mislim da se tako zove mesar u kvartu), Axela Hervellea (Belgijanac pobogu), Urosa Slokara (role player i u Europi), Cenka Akyola (role player i u Turskoj), Martynasa Andriusekviciusa (skupio 9 minuta NBA igre u karijeri prije nego se nepovratno vratio u okrilje europske B-lige, sedam godina nakon drafta i dalje je jednako žgoljav), ali i Roka Ukića (NBA 2K znao ga je izabrati za rookiea godine u simuliranoj sezoni) i Erazema Lorbeka (taj bi možda i dobio rolu u NBA da je ikada došao/ako ikada dođe).

2006.
Seattle nastavlja s centarskim ludilom (Mouhamed Sene kao 10. pick prve runde), Wizarsdi troše pick na kratkotrajnog NBA epizodista Oleksiya Pecherova dok su im dostupni Rondo i Lowry, a vrhunac prve runde je izbor Joela Freelanda koji će se možda tek ovoga ljeta priključiti Blazersima (iako stvarno ne znam zašto).

Na koga su bačena prava u drugoj rundi? Kosta Perović, Lior Eliyahu (od njega možda nešto i bude, meni je uvijek djelovao više NBA nego Euro, nešto kao Ilyasova bez šuta), Vlada Veremeenko (bjeloruski Kasun/Gortat), Yotam Halperin (znamo kako je završila NBA karijera Ibrahima Kutluaya, zato Yotame ostani u Europi), Edin Bavčić (neki dan Hornetsi dobili prava na njega, valjda kako bi natjerali Erica Gordona da ostane), Loukas Mavrokefalidis (dobar košarkaš, ali s pokretljivošću pregaženog jazavca) i Damir Markota (30 utakmica za Buckse, 30 skokova, 50 poena i 6 asista). Tu je počeo gubiti kosu.

2007.
Petteri Koponen iz nekog razloga našao se u prvoj rundi, a u drugoj su zaredali majstori – Fesenko (nada se još jednom NBA angažmanu) i Stanko Barać (što stariji, to mekši), jedan za drugim, da bi deset mjesta nakon njih Lakersi posegnuli za Marcom Gasolom (ima NBA angažman do kraja karijere ako želi, što stariji – to bolji). Spomenimo još i Renaldasa Seibutisa (ne kužim ovaj pick), Giorgosa Printezisa (igračina koja bi mogla poslužiti Spursima) i Milana Rakovića (iako izgleda k’o Peković, u pitanju je totalno bespotreban pick).

2008.
Bobcatsi su se tu proslavili (još jednom) draftanjem Alexa Ajinca (danas francuska liga) u prvoj rundi, dok je Minnesota pogodila s Nikolom Pekovićem u drugoj, kao i Portland s Asikom. Gledajući ove rezultate, bio je ovo možda najbolji draft što se opskurnih Europljana tiče ikada – Spursi su pokupili Gorana Dragića, Boston Semiha Erdena, a jedini upitni potezi su oni Jazza, koji je pokupio i Antu Tomića i Tadiju Dragićevića (predobri igrači za Europu da bi se samo tako osudili na par minuta u NBA).

2009.
Blazersi opet štede, pick prve runde troše na Victora Clavera (potpisao za Blazerse izgleda), a biseri iz druge runde su Henk Norel (Minnesota u potrazi za novim Danom Gadzuricem), Sergiy Gladyr (Atlanta poseže za ukrajinskim udarnim bekom), Emir Preldžić (Phoenix ima prava na čovjeka s tri putovnice). Solidni potezi u budućnosti bi mogli biti izbori Nanda De Cola (Spursi ga možda dovedu već nakon Olimpijskih) i Sergia Lulla (Denver tijekom drafta prava prodao Rocketsima koji u Realovom zvrku možda pronađu pojačanje, a možda tek novog Navarra).

2010.
NBA klubovi postali oprezni, na cijelom draftu bilo samo tri Eurosa, od toga Kevin Seraphin u prvoj rundi (dobar ulov Wizardsa preko Bullsa) i Nemanja Bjelica (dobar šuter) i Tibor Pleiss (dobro drvo) u drugoj (Wizardsi i Netsi).

2011.
Nakon razdoblja zatišja, ovdje opet počinje ludilo za mladim biserima iz Europe. Doduše, u prvoj rundi su s razlogom izabrani i Kanter i Valanciunas i Mirotić, a čak se i posezanje za Veselyem i Motiejunasom može razumjeti, radi se o zanimljivoj kombinaciji fizikalija i talenta koja bi napadačkim mismatchevima mogla anulirati manjak sirove snage. U drugoj rundi pak ni standardni niz bisera nije djelovao grozno, od Bogdanovića, Mačvana i Hange do Bertansa, sve redom igrači koji imaju nekakav pedigre.

Što donekle opravdava i ovogodišnju selekciju – čim jedan draft uspije u nečemu, možete se kladiti da će se u idućem ponoviti isti scenarij. Poklopilo se da je godinu ranije na draftu bila izuzetna generacija, što naravno nije nikakva garancija da će i ove godine biti tako. Ali, kada je nedostatak garancija spriječavao NBA GM-ove da nešto poduzmu?

OI PUNK

Grupe su okupljene, lov na srebro može početi. Ako vjerujete da itko može nauditi Španjolcima (ja ne). Nigerija iznenađujuće ušla u turnir, ali zasluženo, preko sjajnih Al-Farouq Aminua (Hornetsi) i Ike Diogua (toliko dominirao u ovom kvalifikacijskom turniru da mu ne gine novi NBA ugovor, možda i neki unosniji europski) ubili u pojam Grke i pregazili Dominiku s Horfordom. Šteta zbog Grka, ali kako su se glavnom turniru već dodali Rusi i Litvanci, još jedna Euro momčad bila bi previše (ne bi).

Rusi i Litvanci preko dodatnih kvalifikacija u lov na broncu zajedno s Francuzima, a možda i Brazilcima i Argentincima, ovisno o rosteru kojega dovedu? Kina, Australija, Britanija, Tunis i Nigerija kao autsajderi? Pričekajmo kraj mjeseca kada će se znati službeni rosteri pa ćemo vidjeti.

ORLANDO SUMMER LEAGUE REPORT

Dio u Orlandu je završio, počinje Las Vegas. Bilo je zanimljivih utakmica (puno više nezanimljivih), ali prije svega se nakupilo dojmova o igračima na pojedinim rosterima (koji na kraju neće imati nikakve veze jer se radi o ljetnoj ligi). Kako sam pogledao najveći dio akcije, da vidimo što vrijedi izdvojiti od sastava do sastava koji su, da usput kažemo i to, stigli na turnir u dva izdanja – ozbiljnom (Boston, Detroit, Utah, Oklahoma, s očitom namjerom da razigraju svoje talenta i testiraju niz imena, a takav pristup je vidljiv i na pozitivnom rezultatu) i neozbiljnom (Brookyln, Philadelphia, Orlando, Indiana, koji nisu imali previše svojih ciljeva pa su davali šansu svima, što je vidljivo i po negativnom scoreu).

Boston

– dominirali ligom, što zbog Sullingera (kupio skokova lakoćom, nešto i zabio kada ne bi promašio cijeli obruč) koji je u prvom trenutku izgledao kao mlađi brat Borisa Diawa (u zelenom izgleda još širi nego što jeste, čim je obukao bijelo stanje se popravilo), što zbog Moorea koji se grčevito bori za opstanak na rosteru (Celticsi još nisu pokupili opciju za sljedeću godinu, do kraja mjeseca bi mogao biti bez posla)
– JaJuan Johnson mekan i podređen Sullingeru, što nije dobar znak, a Fab Melo je ostavljao dojam čovjeka koji je prvi put u životu vidio košarkašku loptu, što također nije dobar znak

Brooklyn

– MarShon Brooks počeo turnir kao najgori igrač na parketu, ali se iz utakmice u utakmicu dizao i na kraju potvrdio da nema što raditi među ovom konkurencijom, ovo je NBA igrač (lakoćom ulazio u reket)
– Netsi se nakrcali veteranima poput Ala Thorntona i Adama Morrisona koje je čak bilo i malo otužno gledati kako se trude pored svih ovih klinaca, ali uzalud – Thornton i dalje nema pojma razlikovati dobar potez od glupoga, a Morrison i dalje nije u stanju čuvati ni stolicu
– izdanje Brooklyna koje je bilo poprilično stihijsko i neorganizirano čak i za ovakav događaj nije previše pomoglo Tyshawnu Tayloru da se dokaže (vidjela se samo brzina i eksplozivnost, ali ništa od playmakerske vještine), dok je Gruzijac Shengelia uglavnom izgledao kao da je pao s Marsa

Detroit

– znali smo da Drummond ima problema sa slobodnima, na UConnu je bio kriminalan, ali koliko god da sam ih gledao nikada nisam skužio da se radi o problemima epskih proporcija, momak je naime najgori izvođač slobodnih u povijesti (ne da mu se lopte odbijaju od obruča kao kada je Shaq bacao kamena s ramena, momak doslovno nije u stanju pogoditi tablu, fascinatno nešto)
– bit će zanimljivo gledati utakmicu između Pistonsa i Spursa, baš me zanima koliko će brzo Popu trebati da se odluči za hack-a-Dree, jer netko tko gađa ispod 30% slobodna jednostavno zova da ga se makne s parketa na bilo koji način (mali iskazao povremenu želju i volju, sposoban igrati obranu, ali da je sirov u napadu, to je blaga konstatacija)
– Singler bio odličan, NBA ready, English solidan za picka druge runde, a Daye konačno odigrao nekoliko dobrih utakmica u nizu (njegov konačni korak naprijed značio bi dosta za Detroit, ali nema šanse da vjerujem u to na osnovu toga što je kao NBA veteran dobro igrao u ovakvim utakmicama)
– Pistonsi su imali možda i najzanimljiviji roster na ligi, osim gomile svojih igrača bilo je tu i atraktivnih imena koja nisu prošla na draftu, prije svih minijaturni Ware koji ni u ovoj konkurenciji nije uspio doći do koševa i mrcina Gates koji je iskazao totalni manjak košarkaškog IQ-a (ni jedan ni drugi nisu spremni pomoći NBA momčadi)

Indiana

– potvrdilo se da je Orlando Johnson krađa u drugoj rundi, momak je agresivnom igrom davao ton bezličnom rosteru na kojem je glavnu riječ vodio vječni talent Lance Stephenson (iskazao se kao hakler i razigravač, ali nedostatak šuta, igre u obrani i nedefinirana pozicija ne garantiraju mu rolu na rosteru Pacersa dogodine usprkos sjajnim brojkama na ovoj ligi)
– Mason Plumlee pokazao se kao izuzetno pokretno drvo, ali ipak drvo, a postalo je jasno zašto Jeff Pendergraph ima garantirani ugovor za dogodine, čovjek čak ni u ovakvoj konkurenciji nije želio raditi ništa više nego skakati, skakati i skakati (igrači svjesni svojih ograničenja koji rade na svojoj roli puno lakše će dobiti priliku za popuniti roster od kvazi-zvijezda poput Stephensona)
– lijepo je bilo vidjeti bijelu braću Bena Hansbrougha s Notre Damea i Chrisa Kramera s Purduea (oba igrala u Njemačkoj gdje se uglavnom sklone svi NCAA bekovi bijele boje, a Ben čak i u Sloveniji), a i još jednom se uvjeriti da nemaju što raditi u NBA

Oklahoma

– Perry Jones all-round nastupom u prve dvije utakmice postao junak turnira i nagovijestio da bi mogao pomoći Thunderu odmah (kao da im je pomoć potrebna), Lazar Hayward pokazao se borcem koji pošteno odrađuje svoj ugovor (nema mjesta za njega u NBA, ali tip je toliko svestran igrač i kvalitetan strijelac da bi ga se u Europi moglo koristiti kao ozbiljnu opciju, valjda i neki skaut iz Španjolske lige ovo prati)
– potpuno su razočarali Cole Aldrich (nije se uspio nametnuti kao prisustvo u reketu ni na jednoj strani parketa) i Reggie Jackson (sebični scorer koji pojma nema o organizaciji igre, niti ga je briga, čekaj, pa ovo zvuči kao nešto što bi rekli za Russa Westbrooka u ranim danima života u ovoj organizaciji), s tim da ovaj potonji barem ima sulude fizikalije, dok Cole djeluje toliko nes(p)retno da se čini optimističnim proglasiti ga čak i nasljednikom Kendricka Perkinsa

Orlando

– domaćini su imali problema s rosterom jer su dan prije turnira ostali bez prvog playa Isha Smitha, ali to nije smetalo da pokažu dobar draft ulov – Nicholson je odmah pokazao da može trpati iz vana i u postu, a oduševio je centar Kyle O’Quinn, pokretan i spretan skakač koji bi mogao rano dobiti minute u rotaciji pod košem
– prolaznu ocjenu zaslužuje i krilo Justin Harper, njihov lanjski pick druge runde ima tijelo veterana i solidnu all-round igru te ga također nije teško zamisliti kao rotacijskog igrača

Phila

– kupus od rostera na kojem treba istaknuti skromnu igru i skromnu minutažu budućeg startera Lavoya Allena te bezglavu igru rookiea Harklessa koji je trebao biti prva zvijezda ovog sastava, da bi se utopio u totalno sivilo i onda dobio poštedu zbog ozljede (Sixersi su uvjerljivo igrali najgoru košarku, a to nešto govori)

Utah

– dali šansu svojim mladim snagama, mlade snage odradile posao – Kanter skakao i bio opcija u reketu, Burks lakoćom kreirao sebi i drugima (iako nije radio na šutu, i dalje ne može zabiti iz spot up pozicija, što je ogroman problem u lovu na mjesto startnog beka-šutera), Evans blokirao i zakucavao (super potez Jazza što su produžili s prvakom u zakucavanju), a čak se i rookie Murphy pokazao kao solidan šuter (ono što im je najviše nedostajalo u prošloj sezoni)
– od ostaloga treba izdvojiti nastup Stokctonova starijeg sina Mikea (mlađi David igra na Gonzagi, kao i otac nekoć) koji igra u Njemačkoj (a gdje drugo) te Millsapovog brata Johna (nepotizam je bio vidljiv na sve strane, u Sixersima je igrao Hollidayev brat, u Pacersima Hansbroughov, ali Jazz ga je očekivano imao u najvećim količinama)

FREE AGENCY

Uz gomilu zanimljivih tradeova od kojih bi neki mogli ozbiljno uzdrmati odnose snaga u ligi, za početak svakako treba istaknuti dva presedana s kojima je povezan, a tko drugi nego Jeremy Lin. Prvi se naravno odnosi na dogovor između lige i sindikata igrača oko toga da se rana Bird prava dodjeljuju i igračima potpisanima sa waivera, što je od danas pa ubuduće postalo sastavni dio kolektivnog ugovora. Nazovimo to pravilom Lina.

I tu dolazimo do Rocketsa, koji su odgovorni za drugi presedan koji ćemo jednoga dana zvati ili pravilo Rocketsa (Moreya?) ili pravilo Asika. Pravilo koje je praktički učinilo besmislenim pravilo Gilberta Arenasa, doneseno samo zato da bi se klubovima koji su izabrali kvalitetne igrače u drugoj rundi omogučilo da ih zadrže po normalnim cijenama. E, pa problem je u tom detalju što se u kolektivnom govori o samo dvije godine u kojima je zabranjeno ići preko midlevela, ali za onaj prostor nakon, treću i četvrtu godinu, navodi se samo kako momčad koja nudi ugovor ne smije ponuditi više od maksimalnog ugovora.

Računica je jasna – ugovor može biti na 4 godine, midlevel iznosi oko 5 milja, dakle dvije godine po 5, a maksimum je oko 15, dakle dvije godine po 7 do 8 milja. Samo, nigdje nije naglašeno da se mora raditi baš o 4 godine, što su Rocketsi iskoristili da dozvoljeni maksimum ubace u jednu, treću godinu, zbog čega su i Asiku i Linu dali dozvoljenih 25 miljuna u roku kraćem od predviđenog.

I dok se Bullsi još itekako misle hoće li matchirati ponudu za Asika (koju Houston još nije službeno uputio), Knicksi će gotovo sigurno potpisati Lina, makar to znači da će 2014. imati 4 maksimalna ugovora na salary capu (Amare, Melo, Chandler, Lin), što u grubo iznosi oko 78 milijuna dolara, a to će biti taman na granici poreza na luksuz. Kad dodaš da će imati još i Kidda i Cambya kojima su bez ikakvog rezona dali trogodišnje ugovore, ispada kako će Knicksi plaćati popriličan porez na luksuz.

Tipa, budu li 20 milja preko granice, a hoće jer nema šanse da ostanu samo na ovome sada i desetak minimalnih ugovora, to znači da više neće plaćati 20 milja poreza, već 60, a to je previše spaljenog novca čak i za Dolana (ne zaboravite da formula glasi – nakon prvih 5 milja preko porez je 1.5 dolar na dolar, nakon sljedećih 5 milja taj odnos je 1.75 naprema 1, pa nakon novih 5 on je 2.50 prema 1, pa onda 3.25 naprema 1… uz napomenu kako se franšizi koja prekorači granicu 3 puta u 4 sezone iznos poduplava – zamislite Knickse da 2016. moraju platiti 120 milja poreza, dakle iznos dva salary capa).

Knicksi se tako i dalje ponašaju kao da je Isaiah u uredu (što je u neku ruku možda i istina, njihov GM Glen Grunwald njegov je bivši pomoćnik i učenik, dok mu je vlasnik Dolan intimni prijatelj). Ono, vide ime „gle, Kidd, Camby, ti su mi poznati“ i onda ga dovedu bez obzira što su si ovim upravo povećali prosjek godina na 66, sve za onaj drugi krug playoffa koji im je maksimum. Kako on reče LeBatard nakon što je James izabrao Miami – NY, welcome to another decade of irrelevance.

Brzinski o ostalim događanjima. Uz odlične poteze Hawksa pod Ferryem, svakako u oči upadaju bezvezni potezi Pacersa (tipični za momčad koja za sebe vjeruje da je puno bliže cilju nego što jeste). Mavsi sjajno raspoređuju buduću fleksibilnost i zanimljiv roster za iduću sezonu (Brand, Kaman i Collison su pojačanja obzirom na lanjsku razinu talenta na jedinici i petici), Hornetsi su napravili sjajan posao dodavanjem Andersona Davisu i (možda) Gordonu, a sitne, ali bitne poteze vukli su i Raptorsi, Jazz i Sixersi.

17 thoughts on “SUMMER FRENZY, vol.2

  1. Drummond ima kriminalnu tehniku, slobodna da ne spominjemo, ali mora se priznat da je zvir, skakacki i blokerski gledano. Isplati se ulagat u njega.
    S druge strane cini mi se da je Sullinger spreman za NBA, odlicna tehnika, snalazljivost, a i potribna masa i snaga.
    Doduse sve ovo su utakmice sa znj momcadima i tek triba vidit kako ce se oni snac s pravin igracima.
    Sta se tice free agencya, cini se da ce Luis Scola sad bit dobra lovina za popunit rotaciju pod kosen, a kako ga Rocketsi placaju, tako nova momcad nece morat pljunut velike pineze za njega. Cak se spominje u kontekstu Lakersa. Bila bi to jako zanimljiva rotacija visokih (Gasol, Scola, Bynum ( odnosno Howard ako Lakersi uspiju u naumu).

  2. Pa, teoretski je moguće da Scola završi u Lakersima, ali u praksi baš i nije.

    Prvo bi trebao preživjeti aukciju u kojoj pravo sudjelovanja imaju samo momčadi sa prostorom na salary capu kojim mogu licitirati (ako je Dallas upecao Branda sa samo 2 milje, onda ni Scola neće dobiti više, a to znači da će mu Houston morati platiti onu razliku između novog ugovora i starog, a to je negdje 8 milja).

    Zatim bi, ako ga nitko ne pokupi na aukciji, trebao potpisati za veteranski minimum s Lakersima (pošto su ovi debelo preko salary capa i samo imaju tu opciju), a to mi je već teško vjerovati, obzirom da će se zasigurno naći i neka momčad koja nije mogla sudjelovati u aukciji s nekakvim midlevelom kojega može dati Scoli.

  3. Je u pravu si, sigurno ce ga neko pokupit, zaboravi san da moras bit ispod capa. Koliko uopce ima takvih momcadi?

  4. Bobcatsi, Hornetsi, Cavsi, Sunsi, Blazersi mogu licitirati koliko hoće, ali npr. i Dallas i Toronto imaju šansu dok se iznos kreće oko ovoga što ga je dobio Brand (Hornetsima za 2 milje legao bi kao naručen kako su ostali i bez Landrya i bez Kamana i bez Okafora i bez Ayona, dakle uz Smitha tu su samo pridošlice Davis i Anderson)

  5. Uuu bilo bi to dobro za Davisov razvoj, moga bi skupit koju fintu u postu od njega. Ali ne bi ni Cavsima lose lega.

  6. jbt, ja bio na moru dva tjedna, upalim stranicu tek ovaj ludi Gee napisao milijun članaka, treba to sve pročitat ^^

    Na moru nisam imao interneta i sad sam zadnjih par sati proučavao tradeove, ovaj Riley je kralj kakvog nema, kladim se da će ubost i Haywooda, a nagodinu Tony Allena. Ne mogu vjerovat da su ovi platili Brook Lopeza toliko love, ja sam mislio da će dobit 10 milja vrh vrhova, još je dao Wallaceu 10 milki, katastrofa.

    Morey je luđak kakvog nema, ja da imam takav posao ne bi se baš tako olako kockao s njime, jedino ako iza njega stoje vlasnici i ako zna da neće dobit otkaz ako ne dovede Howarda.

    Valjda se šališ za Španjolce, pa pojest će ih USA sve, kladim se da će svakog pobjedit sa +10. FEAR THE BROW!!

  7. “Grupe su okupljene, lov na srebro može početi. Ako vjerujete da itko može nauditi Španjolcima (ja ne).”

    Ovo znači da koliko su Ameri bolji od Španjolaca, toliko su oni bolji od npr. Francuske i Argentine.

  8. Čini se da je New York odustao od Lina i okrenuo se Fat Feltonu. Klasika za franšizu Knicksa.

  9. Hvala ti mrvica1987 što razmišljaš o onome što čitaš, za razliku od ova dva bisera prije tebe

  10. slucaj Drummond je bizaran. lik ima sasvim solidan skok sut s 4-5 metara za svoju visinu i logicno bi bilo da bacanja stvalja makar 70%! ali ne, tablu ne moze da pogodi kao sto je neko rekao. mislim da tu psiha igra kljucnu ulogu

  11. Dobar post. Samo bih se osvrnuo na Milosa Vujanica i Cabarkapu.
    Vujanic je bio takva majstorcina, ali povrede su ga upropastile u potpunosti. Ne znam da li bi uradio nesto u NBA-u, verovatno ne. Ipak su njihovi bekovi 5 klasa iznad evropskih. Ali, mogao je daleko vise da uradi u Evropi da ga nisu te proklete povrede upropastile.
    Slicna stvar i sa Cabarkapom. On je sasvim solidno igrao u Sansima. Sve do onog zivotinjskog faula Denija Fortsona koji mu je unistio karijeru. Steta, velika steta. Nikada se vise nije vratio na taj nivo igara.

  12. rofl tek sam sad skužio.. skužajte 😛

    Šta Knicksi misle preko Heata sa debelim Feltonom i fosilnim Kiddom na jedinici?

    Navodno traje opaka bitka za Miličića, Clippsi i Celticsi najviše zagrizli. Ne kužim na koju shemu taj lik još uvijek ima NBA posao.

  13. @marcus…….zato što će svima yebat kevu ako ga ne potpišu…..i čerku će da im kara 😉

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *