30 FOR 30: INDIANA

SCORE: 42-24

MVP: Roy Hibbert

X-faktor: David West

Trud koji je godinama ulagan u saniranje štete nastale tučnjavom u Detroitu, konačno se isplatio ove sezone kada su Pacersi opet postali dio gornjeg playoff doma Istoka. Samo, iako su ušli u top 10 u ligi i po napadačkoj i po obrambenoj efikasnosti, Pacersi još uvijek dijelom podsjećaju na onu momčad koja se još prošle godine grčevito borila za osmo mjesto u konferenciji.

Prvi razlog tome je manjak franšiznog talenta. Hibbert je kvalitetan centar koji je ove sezone konačno bio konstata na oba kraja parketa od početka do kraja sezone, ali činjenica kako nije u stanju igrati više od 30 minuta i, još važnije, realizirati više prilika iako se dobar dio akcija vrti preko njega, svakako stavljaju upitnik na njegovu ulogu u momčadi. S druge strane, nominalno još uvijek prva opcija Danny Granger odigrao je prvi dio sezone šuterski ispod svake razine, što ga svejedno nije spriječavalo da glumi alfa mužjaka, iako je iz aviona jasno da je jedan od jednakih.

Uvijek kada dođemo do ovakvih situacija u kojima imate gomilu graničnih all-star igrača, na pamet padnu Pistonsi. Ali, ne treba preduboka analiza da shvatimo kako Pacersi nisu Pistonsi – Detroitova šampionska generacija sastojala se od veterana u naponu snage (prosjek godina velike četvorke 27.5, ali što je važniji svi su bili u rangu od 25 do 29 godina), dok je jezgra Indiane sastavljena od dva igrača čiji najbolji dani tek dolaze i koji će se neminovno u jednom trenutku razići s veteranima čije najbolje godine su možda već prošle (Granger ima 29, West 31, a raspon između njih te Hibberta i Georgea kreće se od 21 do 31).

Drugim riječima, vrijeme će pokazati hoće li se ova momčad ikada priključiti izazivačima, jer jedini rast koji im ostaje je onaj iznutra. Ali, o tome više malo kasnije u postu.

Pogonjeni Hibbertovim sazrijevanjem, Georgeovom eksplozijom i Westovom nenametljivom, ali ultra-korisnom all-round igrom, Pacersi su gazili kroz ligu iznad svih očekivanja, živeći od agresivnog napadanja reketa i post up situacija. U ovom drugome dominirao je Hibbert, a u ovom prvome pomogli su Granger (koji je učinkom sa linije slobodnih nadoknadio očajan šuterski učinak) i Hansbrough (koji je totalni original po pitanju NBA vještine koja ga drži na parketu – nema šut, ne vidi suigrače, nije u stanju skakati, nema brzinu ni visinu za igrati obranu, ali zato itekako zna napasti obruč i iznuditi kontakt svaki put kada dobije loptu). Obrambeno pak nisu imali slabe točke – reket se čuvao izuzetno kvalitetno (barem dok je na parketu bila kombinacija Hibbert – West), Hill i Collison uništavali su protivničke playeve presingom, a Granger i George nametnuli su se kao najbolji par stopera na boku u NBA nakon Wadea i Jamesa.

Nažalost, u playoffu protiv Heata pokazalo se kako nemaju potrebnu dubinu da kompenziraju slabosti petorke, zbog čega nisu iskoristili sjajnu šansu da izbace Miami koji je, igrajući bez Bosha i s Battierom u formi daleko od one koju je imao u Finalu, praktički ovu seriju izgurao s 3 igrača.

Naravno, sve polazi od te osrednjosti. Pacersi su imali dobar napad, ali ne pretjerano kreativan i ne pretjerano pouzdan (tu na scenu stupa manjak talenta, ali i slabašan učinak na poziciji playa). Imali su dobru obranu, ali nisu bili u stanju prezentirati je tijekom svih 48 minuta (tu na scenu stupa loša klupa i ne baš uvijek jasne odluke trenera Vogela). Imali su Grangera u ulozi prve opcije, iako se radi o igraču kao stvorenom za ulogu druge ili treće. Što nas opet vraća do Birda.

Larry legenda je odstupio s mjesta trenera Pacersa sezonu nakon što su igrali Finale protiv Lakersa 2000. Iako je kao razlog naveo raniju odluku da ne trenira duže od trogodišnjeg ciklusa, ljudi koji ga dobro poznaju tvrdili su da je u pitanju njegova nesposobnost da se nosi s limitima. Naime, kada je u direktnom sudaru s Lakersima shvatio da generacija koju ima na okupu (s ostarjelim Millerom još uvijek u ulozi glavnog pokretača) nema nikakve šanse svladati Kobea i Shaqa, Bird je shvatio da je pametnije igrati golf nego trenirati momčad osuđenu na neuspjeh.

Kada je prihvatio ulogu predsjednika i GM-a iz sjene, Bird se našao pred novim izazovom, radeći sjajan posao u slaganju šampionske momčadi koja se raspala jedne večeri u Detroitu kada je Ron Artest izgubio svoj metta peace. Svjestan koliko je bio blizu, Larry se bacio u još jedan mukotrpan ciklus slaganja nove momčadi, da bi nakon skoro desetljeća truda dobio šansu protiv Heata. Rođeni pobjednik, jedini čovjek u povijesti ne samo NBA nego valjda i sporta uopće koji je proglašen najboljim, MVP-em, i kao igrač i kao trener i kao GM (Pat Riley ima prsten u svakoj od ovih rola, ali kao igrač ipak nije bio ni približno bitan za uspjeh svoje momčadi kao Bird), odmah poslije poraza povukao se s funkcije.

Navodno je u pitanju zdravlje, ali, ako ćemo postavljati teze, možda je Bird postao svjestan limita ove momčadi i shvatio kako je došlo vrijeme da se odstupi jer su James i Wade jednostavno previše za ovu momčad. Dobra vijest za Indianu je što ova teza nužno ne mora biti točna. U slučaju razvoja Georgea i Hibberta i pojačanja na poziciji playa, Pacersi mogu do kraja. Međutim, zbog tog ograničenog priliva talenta na ovakvo tržište i zbog spomenute generacijske razlike između veterana i mladih igrača, puno izglednije šanse su da je Bird bio u pravu što se još jednom povukao u situaciji dok je momčad bila na vrhu.

FAST FORWARD

Pacersi su se našli u sjajnoj situaciji na početku ljeta – s dva vlastita all-star potencijala na kojima mogu graditi, plus dva dokazana granična all-star veterana, ali i s dovoljno prostora za dovesti jednako kvalietno pojačanje (s 20 milja mogli su udomiti bilo koji max ugovor). Nažalost, nisu bili u igri za Steveom Nashom ni u jednom trenutku (idealno rješenje), ali nisu ništa poduzeli ni da se dokopaju neke druge opcije.

Recimo, mogli su ponuditi maksimum Ericu Gordonu, spariti ga s Paulom Georgeom na boku i Dannya Grangera staviti u izlog kako bi se dokopali korisnog playa. Mogli su i čekati iduću sezonu u kojoj bi čak i nakon davanja maksimalnog ugovora Hibbertu (prva godina iznosi 13 milja) opet ostali s preko 20 milja prostora kojega su mogli potrošiti na produženje ugovora s Westom i lov na potrebno pojačanje. Obzirom da su se na tržištu našla čak dva dokazana playa Rocketsa, mogli su pretplatiti Dragića ili pokušati ukrasti Lowrya besplatno kao Raptorsi.

Nažalost, od svih ovih scenarija izabrali su onaj najgori. Novi GM Kevin Pritchard se uz podršku novog/starog predsjenika Donniea Walsha brzo pobrinuo da sav trud koji je bivši dvojac Larry Bird – David Morway uložio u prikupljanje talenta i saniranje financijske situacije učini uzaludnim, ponudivši lanjskom trećem beku Georgeu Hillu 40 milja za 5 godina. S ovih dodatnih 6 do 8 milja koliko će iznositi Hillova godišnja rata, Pacersi su praktički sami sebi uništili izglede da budu važniji igrači u nekim budućim transakcijama, osudivši se na ovu jezgru koja još nije dosegla maksimum, ali koja ima i svoje limite.

Realno je za očekivati da će Hibbert postati važniji igrač i u obrani i u napadu, kao i da će George realizirati šutersko-stoperski potencijal i postati rasni all-star igrač, nekakva kompletnija verzija Grangera. Međutim, čak i tada im nedostaje pouzdani peti kotač, nešto što Hill definitivno nije. Solidna igra u završnici sezone i dobre igre koje su pokazali u playoffu s njim za kormilom prije su rezultat toga što su konačno makli Collisona iz petorke nego toga što je Hill nešto specijalno. Hillova 3&D kvaliteta (sjajan spot up šuter u stanju odigrati odličnu obranu na obje vanjske pozicije) neosporna je, ali Pacersi nisu momčad s dokazanom jezgrom kojoj treba samo iskusni igrač zadatka. Oni su potencijalni izazivač u formiranju kojem je puno potrebniji ili dodatni kreativni impuls na poziciji playa ili prostor na salary capu.

Teoretski, kreativna kvaliteta koju posjeduju na preostalim pozicijama (mogu vrtiti igru kroz post preko Westa i Hibberta, a George je već sada sjajan slash & kick igrač) može maskirati Hillove slabosti u organizaciji igre, ali ovdje ne dovodim u pitanje potencijal rasta kojega momčad ima, već jednu nepotrebnu odluku uprave koja je tom potencijalu uskratila najbolju moguću situaciju da se realizira.

TRENUTNA JEZGRA: Granger, West, Hibbert, Hill, George, Hansbrough, Green, Pendergraph, Mahinmi, Plumlee, Augustin (60 milja)

REALAN ROSTER: jezgra + Johnson (minimalac), Stephenson (minimalac)

– nelogično su se pojačali na boku Geraldom Greenom (što bi se moglo pokazati krađom, kad bi Green imao vremena igrati pored Grangera i Georgea), što će zatvoriti minute mladom Orlandu Johnsonu, a još blesaviji potez je 4 god dug ugovor back-up centru poput Mahinmia (16 milja ukupno), koji pak zatvara minute Plumleeu (hej, ja ću prvi biti za to da se Plumleeu spriječi dolazak do minuta, ali čemu ga onda uzeti u prvoj rundi)

– potpisivanje Augustina kako bi se dodao dokazani back-up play samo je dodatno otežalo financijsku situaciju (dodatne 3 milje na salary cap koji će biti probijen kada potpis Hibberta postane služben), a nije previše popravilo roster u odnosu na lanjski (Augustin je slabija opcija za minute s klupe od Collisona, Mahinmi i Plumlee su nešto bolja rješenja od Amundsona, ali ne za toliki novac, a jedino bi Green trebao biti plus u odnosu na Jonesa)

5 thoughts on “30 FOR 30: INDIANA

  1. oj Komesario, kakvu grešku si napravio – West je potpisan lani, a Boozer, Amare i Bosh prije dvije godine.

  2. Jako puno mogucnosti su imali pacersi i sve mi se cini da su pogrijesili u svim potezima. Ok pretplata hibberta jer je malo centara na trzistu, ali hill i augustin, pa mahinmi. Po meni su sve to losi potezi. Hill vrijedi mid levela na 3 g, augustin im ne treba jer su za te novce kao sto i sam kazes mogli uzet dragica ili lowry, mozda cak i brooksa. Ugovor mahinmia je totalna budalastina.
    Mene je west najvise impresionirao u ovoj ekipi pogotovo u PO-u. Pokazao se kvalitetnijim od boozera. Granger je dobra druga opcija za sampionsku ekipu, a jedino ako se george razvije u nesto monstruozno mogli bi postati contenderi. Hibbert mi je jako cudan centar, davis ga je masakrirao u seriji na oba kraja parketa. Protiv heata je bio dobar ali stalno u problemima sa oeobnim greskama. Zanimljiva su ekipa sa dva all star potencijala hibbertom i georgeom, iskusnim westom kojega ce valjda zadrzati nakon isteka ugovora. Ja bi jedino mijenjao grangera za playa ili scorera (currya, ellisa, stuckeya, martina).

  3. Nisam uopće skužio niti mi je palo na pamet provjeravat, to sam dodao onako bezveze. Ništa, režem ta dva ionako nepotrebna pasusa, thanks

  4. mogao si to ostaviti ali samo malo promijeniti kontekst – definitivno je West za 10 milja po sezoni puno bolja opcija od Boozera/Amarea za ove svoje ugovore. to govori koliko su i Knicksi i Bullsi pretjerano željeli dovesti nekog napadački orijentiranog visokog kako bi postali bolji, a sada moraju plaćati cijenu tih bezveznih poteza. Bullsi još i mogu otpustiti Boozera (hoće sigurno, ali ne ove godine), a Knicksi se moraju zajebavati s Amareom još godinama

    inače, Indiana nosi titulu jedne od najgorih momčadi što se tiče ovoljetne tržnice. osim Hibberta svaki potez je bio katastrofalan

  5. granger po meni moze biti samo treca opcija u sampionskoj ekipi.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *