30 FOR 30: MEMPHIS

SCORE: 41-25

MVP: Marc Gasol

X-faktor: Zach Randolph

Memphis je u skraćenu sezonu ušao pun samopouzdanja. Nakon što su pola godine ranije izbacili Spurse u prvom krugu i odvukli polufinalnu seriju Zapada s Thunderom do sedme utakmice bez Rudya Gaya (ostvarivši pozitivan score 7-6 usprkos ispadanju), Grizzliesi su odlučili zadržati jezgru na okupu. Marc Gasol je dobio treći maksimalan ugovor (Gay i Randolph vlasnicu su preostala dva) što je značilo da su za iduće četiri godine popunili salary cap ugovorima sa samo 4 igrača (tu je i Conleyevih 8 milijuna po godini), ali radilo se o logičnom potezu. Naime, nagledali smo se raznih pokušaja okupljanja novih Pistonsa, ali nitko se još nije toliko približio okupljanju petorke sposobne donijeti naslov bez pomoći franšiznog talenta (Miami za isti novac ima Veliku Trojku, a ne Post-Pistonse, ali to je za neku drugu priču).

Recept je, doduše, nešto drugačiji. Randolph je pljunuti R. Wallace po lakoći kojom trpa i problematičnoj prošlosti (nažalost po Memphis, ne i po sjajnoj igri u obrani), ali Gasol je totalna suprotnost B. Wallaceu (dominira all-round učinkom umjesto obranom), Conley Billupsu (playmaker koji je naučio biti strijelac nasuprot strijelcu koji je naučio biti play), Gay Princeu (prvi je profinjeniji u napadu, drugi dominantan u obrani), a Allen Hamiltonu (stoper koji drži ritam igrom u obrani – strijelac koji daje ritam u napadu). Uloge su tako zamijenjene (centri su centri svega, naravno, ali Billups je lider Pistonsa, a Zach Grizzliesa, Allen i Prince su role playeri, Rip i Gay druge opcije, a Conley i Sheed daju potrebnu dozu graničnog all-star talenta – čak je i Darrell Arthur stilom igre pljunuti McDyess), ali ne i princip.

Istina, Pistonsi u naponu snage bili su bolja momčad, ali ne zaboravimo da Memphis ne samo da još nije stigao u napon snage, nego nije dobio ni poštenu priliku da zaigra zajedno sa svim dijelovima u jednom komadu. Nakon što su godinu ranije ostali bez Gaya za zadnjih 30 utakmica i playoff, ove sezone snovi su im se srušili nakon samo 4 utakmice kada je Zacha izdalo koljeno. Obzirom da su u sezonu ušli bez Arthura (Ahilova tetiva), ovaj udarac doveo je do novog preslagivanja. Marc Gasol morao je ponijeti veći teret u napadu, što je sjajno iskoristio. Izborio je all-star nastup, te, barem po meni, i pravo izbora u treću petorku lige jer, bez njegovih screenova i asista, Memphisov napad pao bi još niže od mizernog 19. mjesta u napadačkom učinku.

Naravno, pritom se i potpuno iscrpio (Hollins mu je povećao minutažu s 32 na 37 minuta), što je odnijelo svoj danak u playoffu kada nije imao snage dominirati protiv obrambeno limitirane visoke rotacije Clippersa. Također, prva opcija postao je Gay, kojemu je veći broj lopti smanjio produktivnost, a taj manjak u napadu protiv Clippersa u prvoj rundi nije se dao maskirati, usprkos još jednom čvrstoj obrani koja je sezonu završila na 7. mjestu uz tendenciju daljnjeg rasta. Conley i Allen zadržali su svoju razinu, posebice u stvaranju laganih košea u tranziciji, međutim, čak ni solidna izdanja Arthurovih zamjena Speightsa i Cunninghama nisu pomogla jer su veći dio sezone mijenjali ne samo Arthura, već i Randolpha.

Doduše, Zach se vratio dva i pol mjeseca kasnije u zadnjoj trećini sezone, odigrao ukupno 28 utakmica, ali vratio se kao pola igrača na kojega smo navikli, onemogućivši tako Memphisu još jedan pobjednički playoff niz. Uostalom, da se vratim još jednom na Clipperse, posebice na sedmu utakmicu koju je Memphis izgubio pred svojom publikom protiv jednako načetih Paula i Griffina. U idealnim uvjetima ovakva šansa se ne propušta, ali kada imate pola Zacha, premorenog Gasola i neprilagođenog Gaya, teško da možete bolje. Mislim, ako niste u stanju vrtiti svoju udarnu akciju, a ta je high-low igra između visokih igrača, osuđeni ste na Gaya kao prvu opciju bez vanjskog šuta (31% za tri i samo 34% s poludistance) i sposobnosti kreiranja prostora suigračima (2.3 asista). Čovjek je atleta koji zna igrati u reketu i ima fizikalije za pružiti potrebno u obrani, ali ako vam je on centar napada, niste ozbiljna momčad.

Ovim detaljima treba dodati i strukturne probleme rostera. Nejasnom odlukom na početku sezone pustili su Vasqueza, junaka prošlogodišnjeg playoffa, u Hornetse te su tako ostali i bez back-up playa (gadno su se prevarili ako su vjerovali da povratnik iz Europe Jeremy Pargo i rookie Josh Selby mogu igrati na NBA razini), a zauzvrat su dobili još jednog napadački limitiranog stopera (Pondextera, zbog kojega su kasnije Sixersima poslali Sama Younga koji je odjednom postao višak).

Naravno, cijelo ovo vrijeme nisu riješili pitanje vanjskog šuta, otežavajući tako dodatno život Gasolu i Gayu u postu jer, osim Conleya i Mayovih bljeskova, nisu imali igrače koji bi raširili obranu protivnika. Mayo je poseban slučaj, odigrao je solidnu sezonu kao strijelac s klupe, svima je bilo jasno da su minute koje će dobiti na obje vanjske pozicije u playoffu ključne upravo zbog tog šuta za tri i sposobnosti da zavrti akciju, ali, umjesto da bude odgovor na sve probleme, on je i sam postao ogroman problem – imao je više izgubljenih od asista (18 naprema 15) i usput je iz igre gađao 27% (29% za tricu). Mislim, kad staviš ovako sve na papir, pravo je čudo da je Memphis i izdržao do sedme utakmice (a nisam ni spomenuo sve problematične poteze koje je tijekom cijele serije vukao trener Hollins koji se iz lanjskog junaka pretvorio u ovogodišnjeg tragičara).

FAST FORWARD

U novu sezonu ulazi se s nešto manje arogancije, ali usprkos svim lanjskim felerima nema razloga za strah. Vrati li se Zach u formu od prije dvije godine, balans u momčadi opet će biti uspostavljen – Gasol će imati koga hraniti loptama s vrha reketa (ili Zacha nakon screena ili cutere s boka), bez da se pre-često mora spuštati u post, a Gay će se vratiti roli sporedne opcije koja bi trebala donijeti pomak u šuterskoj učinkovitosti (više otvorenih šuteva, manje izolacija). Conley će i dalje kontrolirati ritam i paziti da omjer pick igre, tranzicije, post up situacija i spot up prilika bude podjednak, a Allen će biti zadužen za davanje ritma ipak najvažnijem segmentu njihove igre, a taj je obrana – kombinacija dva masivna i pokretna tijela u reketu te tri aktivna i dugoruka igrača uokolo sama po sebi dovoljna je za playoff.

Odlazak Mayoa nije problem obzirom da su lukavo potpisali Jerryda Baylessa, momka koji je zadnje dvije sezone po svim statističkim pokazateljima igrač superioran Mayou u onome što Memphis treba (bolji šuter za tri, usput i pravi combo-bek sposoban igrati playa cijelo vrijeme, ali i trpati znatno boljim ukupnim šuterskim učinkom uz puno više slobodnih bacanja), ali ima jedan problem – nije u stanju ostati zdrav. Mayo je prosječan igrač, ali barem na njega možeš računati svaku večer. Bayless je pak lani opet propustio pola sezone te, usprkos tome što je draftiran iste godine kad i Mayo, na kontu ima 72 utakmice manje. Uspije li ostati zdrav, Memphis s njim riješava dvije muhe jednim udarcem (zamjenu za Mayoa i Vasqueza). Ne uspije li, pitanje je tko će zabiti Mayovih 100 trica godišnje.

A trice su detalj koji ni u ovom prijelaznom roku nije saniran, pitanje swingmana koji može zabijati iz vana i dalje ostaje otvoreno. Prostora na salary capu nemaju, Bayless ih je koštao mini-midlevel, a to znači da ih čeka još jedna godina mučenja u napadu. Srećom, jezgra je potpisana na iduće tri sezone i imaju dovoljno vremena da pronađu formulu uspjeha koja će uključivati i odluku o produženje s Allenom (slobodan igrač dogodine, ponudi li mu netko više od midlevela Memphis vrlo vjerojatno ostaje bez svog lidera, što u neku ruku i ne mora biti loše obzirom da Tony prelazi 30-u, što je za igrače zadatka obično znak da je vrijeme da počnu razmišljati o skromnijim rolama), ali prije svega sagledavanje šire slike i možebitne radikalne poteze. Zachu nije preostalo još puno godina na all-star nivou (ako ih još uopće i ima) te će, ako ih misle iskoristiti, morati pronaći nekoga tko će u Gayu vidjeti nositelja i tko će im zauzvrat dati prijeko potrebnog strijelca iz vana koji stvarno može igrati vani.

JEZGRA: Randolph, Gasol, Gay, Conley, Allen, Bayless, Arthur (63 milje)

ROSTER: jezgra + Cunningham, Speights, Pondexter, Pargo, Selby, Wroten (73 milje)

– trenutna blizina poreza na luksuz znači da su u Memphisu poprilično hrabri kada na ovako malom tržištu koketiraju s penalima (koji su neizbježni, a potpišu li još dva igrača za minimum na koja imaju pravo probit će čak i granicu soft capa i ulaze u teritorij koji im dodatno sužava mogućnosti)

– produženje sa Speightsom nije bilo nužno, mogli su naći sličnu produkciju za manje od 4 milje, ali obzirom da se radi o igraču na kojega imaju prava i zbog kojega nisu morali dirati svoj mini-midlevel, šteta je smanjena (da su doveli nekoga iz vana, ne bi im ostalo dovoljno za Baylessa)

– Arthur se vraća u ulogu prvog visokog s klupe (također ga potpisali preko capa), a to vjerojatno znači da se Haddadi ne vraća (svaki ugovor koji mu daju iznosit će duplo zbog probijene granice od 70 milja)

– lani su mogli zamijeniti Gaya za Ellisa i Wrighta (Warriorsi su sve do drafta tražili startnu trojku), a u budućnosti će to biti sve teže zbog postroženih pravila salary capa (naravno, uvijek će postojati očajne franšize poput Wolvesa spremne preuzeti ovih suludih 56 milja koliko ugovor garantira Gayu u iduće tri godine, ali poanta nije samo da ga se riješe – iako će i to možda biti slučaj za godinu dana – već da zauzvrat dobiju nešto više od npr. Ridnoura, Williamsa i Budingera)

– kad smo već kod Wolvesa, bilo je riječi o zamjeni Cunninghama (koji je povratkom Arthura nepotreban kao četvrti krilni centar i treći pick & pop visoki s klupe) za njihovog šutera Ellingtona, ali nikakvih službenih potvrda ovog tradea u ovom trenutku još nema (Ellington je jednodimenzionalni šuter od kojega nema previše koristi, ali ima više smisla u Memphisu od Cunninghama)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *