30 FOR 30: MIAMI

SCORE: 46-20

MVP: LBJ

X-faktor: LBJ

Naslov prvaka je konačno u Jamesovim rukama, ali ne treba se zavaravati dojmom iz Finalne serije i pojednostavljenom percepcijom Heata kao prvog favorita iduće 3-4 sezone. Miami je do trofeja došao poprilično izraubanom stazom na kojoj su se ozbiljnim preprekama pokazali tanka rotacija, ozljede glavnih opcija i katastrofalan izbor visokih igrača. Ovo prvo onemogučilo je stvaranje redovne postave jer Spoelstra praktički tijekom cijele sezone nije znao na koga može računati nakon tri udarne opcije. Srećom, skraćena sezona omogučila je zato raubanje Jamesa (odigrao 700 minuta manje nego godinu ranije), koji je svojim all-round učinkom pokrio gotovo sve rupe:

– imao najbolju skakačku sezonu u karijeri (čime je pomogao sakriti manjak drugog visokog)
– imao najbolju tricašku sezonu u karijeri (uzimao samo kvalitetne šuteve)
– imao najbolji postotak ubačaja u karijeri (češće se spuštao u reket)

Neuništivog Jamesa nisu pratili Wade i Bosh, koji su propustili svoj dio utakmica (Wade čak 27), a posebice teški su bili problemi s ozljedama u playoffu (Wadea je koljeno nakon Indiane osudilo na sporednu ulogu, dok je Bosh praktički propustio toliko utakmica da je na kraju ostavio manji trag i od Chalmersa i od Battiera). Sreća u nesreći bila je što su se stvari nekako poklopile – Wade je izdržao taman toliko da pomogne Jamesu protiv Indiane, a Bosh se vratio baš kada je gorilo pod petama protiv Bostona. Zajedno protiv Oklahome pak nisu imali problema, ali nemojte si dopustiti vjerovati kako je to samo znak da bi, da su bili zdravi tijekom cijelog playoffa, samo tako prošetali do naslova od početka do kraja.

Oklahoma je predstavljala povoljan matchup jer je omogućila Spoelstri da igra s 5 najboljih igrača tijekom cijele serije, a to je nešto što Heat tijekom sezone ipak nije imao prilike često raditi. Naime, zbog kriminalne selekcije visokih i činjenice da je Udonis Haslem danas tek dobar skakač, Miami ima ozbiljnu rupu pod košem iz koje proizlaze svih njihovi problemi. Kada igraju s momčadi protiv koje mogu Jamesa staviti na četvorku, a Bosha na peticu, ti problemi su dobrim dijelom sanirani, ali čim moraju posegnuti za Haslemom ili Anthonyem kako bi uspostavili neki balans protiv ekipa s kvalitetnim parom visokih, sve pada u vodu.

Limiti njihovih centara glavni su razlog zašto napad s Jamesom i Wadeom (koji su sposobni kreirati šut sebi ili drugima u svakom trenutku) okružen hrpom tricaša nije mogao bolje od 8. pozicije po učinkovitosti. Prvo, nije lako igrati 4 na 5, a na to ste osuđeni kada Haslem gađa 42% iz igre i kada Anthony ne gađa uopće. Drugo, ne možete si dopustiti trčati u kontre ili ići na skok u napadu jer nemate potrebnu kontrolu skoka pa morati uvijek slati ili Jamesa ili Wadea da paze na obrambeni skok. Jednostavno, da bi dobio šampionsku obranu, a za nju su mu trebali Anthonyeva obrana na perimetru, Battierove stoperske kvalitete i Haslemovi skokovi, Spoelstra je morao žrtvovati napad.

Uostalom, porazi u sezoni jasno govore gdje leže problemi Heata. Maknemo li 3 poraza na kraju sezone kada su odmarali glavne igrače, ostaje nam 17 utakmica koje je Heat izgubio. Maknimo po dva poraza protiv Bostona i Chicaga, te jedan protiv Oklahome i Lakersa, pošto se radi o dokazanim playoff momčadima koje imaju potrebno iskustvo za suprostaviti se Heatu, i ostaje nam 11 poraza protiv momčadi bez pedigrea. Koje su ipak imale jednu zajedničku stvar – sjajnog visokog igrača ili čak par takvih.

Orlando je tako dobio Heat čak dva puta na leđima Howarda (jednu utakmicu imao je 25 koševa i 24 skoka, sljedeću 24 koša i 25 skokova). Atlanta ih je dobila dok je Horford bio u komadu jer ga nitko nije mogao čuvati (James je bio zabavljen Smithom i Johnsonom). Milwaukee ih je dobio dva puta, jednom slučajno, ali jednom na leđima Boguta (James je čudesan obrambeni igrač, ali ni on ne može parirati pravim peticama). Indiana ih je jednom ubila skokom i igrom kroz Hibberta. Slomili su zube i na Memphisu s Gasolom i Randolphom, ali i na Jazzu predvođenim Jeffersonom i Millsapom. Ovo je 8 utakmica, a preostala tri poraza su protiv momčadi izuzetno potentnih napada (Clippersi, Nuggetsi i Warriorsi), što naglašava i moguće probleme u slučaju da obrana nije besprijekorna protiv efikasne run and gun igre, jer tada napad teško može pokriti svu razliku.

Naravno, nije im pomoglo ni što su veći dio sezone bili bez pomoći Battiera (odigrao najgoru šutersku sezonu u karijeri, pri čemu se šalio sam sa sobom govoreći da je razlog zašto ne može ništa zabiti taj što nije navikao uzimati toliko otvorenih šuteva) i Millera (opet propustio pola sezone zbog raznih ozljeda), što je samo stavljalo dodatan naglasak na korištenje Haslema, Anthonya i nešto kasnije Turiafa.

Svi ovi navedeni problemi u neku ruku mogu poslužiti da se još jednom uvjerimo kako je briljantan posao odradio James. Kada su trebali playmakera, stopera, skakača, strijelca, centra – uvijek je bio spreman odgovoriti na izazov. Osim manjeg broja utakmica, ono što mu je najviše pomoglo je sazrijevanje unutar momčadi, dakle jasnije definirane uloge igrača (Bosh se bolje snašao u ulozi stretch četvorke, Wade i James manje su se izmjenjivali u kreiranju akcije, a više su igrali zajedno, manje su uzimali bezvezne šuteve, a više se kretali bez lopte i tražili loptu u post), ali i puno jasnije definiran identitet momčadi (sve polazi od obrane na bokovima Wadea i Jamesa, ravne onome što su prezentirali Jordan i Pippen, što i ne čudi obzirom da je Wade slabija verzija Jordana, a James bolja verzija Pippena).

Iskustvo lanjskog poraza također nije zanemarivo. Dok je u prvoj sezoni Spoelstra puno sramežljivije i tradicionalnije rotirao, u drugoj je koristio svaku priliku za eksperiment u pokušaju da stvori prednost. Dok su u prvoj sezoni Wade i James najviše vremena proveli diveći se jedan drugome na lakoći kojom mogu doći do dobre prilike za realizaciju, u drugoj su shvatili da je od stvaranja šanse važnije – iskoristiti je.

Ovaj know-how bit će najveći plus Heata u idućim godinama, a da li će biti dovoljan da se još jednom (ili više puta) pobijede i slučaj i konkurencija, pokazat će isključivo vrijeme.

FAST FORWARD

Miami s tri (skoro) max ugovora (vrijednost popusta kojega su Rileyu dali James, Wade i Bosh nije toliko važna u milijunima, to što na Floridi nema poreza na primanja pobrinut će se da njihovo odricanje bude puno manje bolno, ali je itekako važna u pogledu salary capa – da su uzeli maximum kao npr. Amare i Melo u New Yorku, Heat bi danas imao još barem 7.5 milijuna veći proračun, što bi ove godine iznosilo dodatnih 15 milijuna poreza), s tri midlevela (Haslem, Miller, Chalmers) i dva mini-midlevela (Anthony i Battier) odavno je probio granicu razumne platne liste. Ali, to je cijena naslova prvaka.

Cijena pak zakrčenog salary capa je nemogućnost pojačavanja rostera, a tu na scenu stupa – naslov prvaka. Ray Allen uzeo je popust jer se zaželio novog izazova, a i zato što je procijenio da s Heatom ima veće šanse za novim naslovom nego s Bostonom. Također, možda je shvatio da pored Terrya i Bradleya u Bostonu neće dobiti previše prilike, dok se preseljenjem južnije preko noći opet pretvorio u četvrtog najboljeg igrača na rosteru. Praktički, odigra li Ray na razini zadnje godine, a nema razloga za sumnjati u tako nešto, Heatu donosi bolju šutersku opciju nego što su se nadali da će je imati onoga dana kada su potpisivali Mikea Millera.

Ukratko, strah od forme Battiera ili Millerovih leđa u Miamiu više ne postoji – ako naiđu na matchup u kojem mogu igrati s najboljom petorkom, sada znaju da ih četvrta opcija neće iznevjeriti. Bonus je što će Ray biti izuzetno motiviran, što zbog rivalstva s Bostonom, a i zato što mu treba 59 poena da preskoči granicu od 23 000 koševa u karijeri. Ubaci li makar lanjsku kvotu od 655 koševa, što mu je uspijelo u samo 46 utakmica, preskočit će Baylora, Dantleya i Parisha na listi naj strijelaca svih vremena te će usput zauzeti poziciju broj 21. odmah iza Barkleya, Iversona i Ewinga. Mislim, s ovakvim stvarima se ne zeza.

Dovođenje Rasharda Lewisa za veteranski minimum također bi se moglo pokazati zanimljivim potezom. Do nedavno najskuplji igrač lige sada je veteran na minimalcu, a uspije li se vratiti makar u dio forme koju je pokazivao prije odlaska u Washington, bit će koristan član rotacije. Najbolji dani su odavno završili, ali sada kada nema utega onog kriminalnog ugovora, Lewis opet može podsjetiti kakav je nekada bio matchup problem (kao da Heatu treba još jedno takvo oružje) – dovoljno visok i jak da čuva krilne centre, dovoljno dobar šuter da samo šutiranjem s perimetra opravda minutažu. U biti, korisni Lewis je baš ono što treba Heatu jer bi im omogučio poštenu zamjenu za Bosha, ali ponekad i bolju opciju od Battiera u niskoj petorci (kada James ide na opasnog bočnog igrača u niskoj postavi Heata, to obično znači da Battier mora čuvati protivničkog krilnog centra, a Lewisovih 208 cm bi ga poštedili tog posla).

Naravno, okupljanje dva udarna igrača Supersonicsa u razdoblju od 2003. do 2007. dodatni je razlog za podraviti ovoljetnu kupovinu Miamia.

JEZGRA: James, Bosh, Wade, Allen, Chalmers, Battier, Haslem (66 milja)

ROSTER: jezgra + Miller, Lewis, Anthony, Jones, Cole, Pittman (82 milje)

– o tome koliko u Miamiu vlada obiteljska atmosfera najbolje govori podatak da suprotno svoj logici biznisa nisu amnestirali Mikea Millera, čime bi uštedjeli 6 milja poreza (u zajednički fond će ovako morati uplatiti 12 milja), ali Riley je svakom igraču dao pravo glasa, a Miller je rekao da bi rado pokušao još jednom

– svi znamo za popuste koje je dala Velika Trojka, ali istu stvar je napravio Haslem, ali i James Jones koji se odrekao garantiranih 15 milja, pristao na otplatu dijela ugovora i onda potpisao za minimum (zato Heat ove godine plaća čak dva ugovora čovjeku, jedan redovni i drugi koji se odnosi na otplatu starog ugovora, što Jonesu donosi 3 milje ove godine, ali usput štedi Miamiu 6 u ukupnoj svoti koju su mu morali uplatiti)

– što je to u Rileyu da se igrači odriču novca nemam pojma, ali sjetimo se samo lani Bibbya koji se odrekao garantiranih 6 milja da bi zaigrao za minimalac

– jedino opravdanje imaju Haslem i Jones koji su lokalni momci (rođeni baš u Miamiu) i koji su već zakaparili budućnost u organizaciji i nakon prestanka igračke karijere

9 thoughts on “30 FOR 30: MIAMI

  1. Sjajan tekst kao i obično, a što se Miamia tiče, oni i dalje nisu zakrpali tu rupu na poziciji centra. Mislim logičnije je bilo da sve napore ovog ljeta usmjere ka dovođenju Cambya ili nekog sličnog centra nego Allena i Lewisa(iako će i oni nesumnjivo biti od velike koristi). Druga pak nelogičnost je ostavljanje Millera u momčadi sada kad je potonji dvojac doveden(MIller pored njih dvojice gubi svoj smisao i davati mu 6 mil. je potpuno besmisleno i nepotrebno).

  2. Gee, daj mi molim te u 2 rečenice objasni situaciju oko salary capa Cavsa. Oni moraju potpisati nekoga za neki iznos sad da bi bili na dozvoljenom minimumu za plaće?

  3. @echo

    Stvar je vrlo jednostavna, svaka ekipa mora iskoristiti minimalno 85% salary capa, a za narednu sezonu to iznosi $49.337…..znači to je prag kojeg moraju prijeći…

  4. Nikola je na pravom putu, ali je pobrkao iznos, ovo što navodi je za sezonu 13/14. U idućoj sezoni minimum je 46 milja (80%) što sam više puta naveo u postovima, a to znači da ih ni jedan ni drugi ne čitate, sram vas bilo. Uglavnom, od sezone 14/15 morat će se trošit 90% capa i to će bit granica do kraja ovog kolektivnog.

    U slučaju Cavsa to znači da moraju potrošit još oko 15 milja na plaće (pokupiti svoje opcije ili dovesti slobodne igrače ili pokupiti nekog veterana s visokim ugovorom kojega se drugi žele riješit), a onda još mogu i 12 do granice capa. Uostalom, u postu o Clevelandu od prije 13 dana objašnjena je situacija u detalje, a kako Cavsi nisu bili baš aktivni podatci o salary capu su još relevantni http://ispodobruca.com/?p=3551

  5. niste u pravu do kraja.

    1) The salary floor is $43.4 mil this year.
    2) The amount spent on players is measured on the last day of the season, not at the start of the season.
    3) There is no “teams must spend” rule. There is just a fine. The fine is exactly the amount that the team is under the floor. The money from the fine is put into a bonus pool and distributed to all the guys who played for the team that year.
    4) The money that the Cavs still owe Baron Davis counts as money spent on players. The Cavs will be on target to spend over $43.4 mil this year by the time they sign the rookies on 7/11.

  6. Gee imam malu primjedbu vezanu za Battiera. Istina je da je imao najlošiju šutersku sezonu, ali je u PLayoffu bio fenomenalan, a posebno u finalu, i siguran sam da njega nije bilo da Miami ne bi bio prvak ma kako to čudno zvuči.
    I takođe mislim da i pored Lewisovih 208 cm on je katastrofa u odbrani i ne može ni jednu 4ku čuvat za razliku od Battiera, tako da čisto sumnjam da će se naigrati u ovom Miamiu

  7. @nikola

    novi info, ok, ja sam imao ovu informaciju (a kao što vidiš broj se poklapa pa sam bio uvjeren da je u pitanju tvoj previd)

    http://www.cbafaq.com/salarycap.htm#Q15

    @echo

    tako je, amnestirani ugovor se broji do minimuma, to sam smetnuo skroz s uma iako sam uočio kad sam proučavao pravila amnestije za ovaj post http://ispodobruca.com/?p=3089.

    onda su mirni, ne moraju trošit na dodatne ugovore iako naravno mogu jer i dalje imaju sav onaj prostor na salary capu, samo ga ne moraju trošit uzalud jer penale neće plaćat

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *