OI PUNKS

Jedan dan nas dijeli od početka najboljeg košarkaškog reprezentativnog turnira. Zašto najboljeg? Jednostavno, zato što je najkraći i donosi najbolju USA selekciju. Za razliku od olimpijske košarke, SP u basketu nepotrebno je razvodnjen s 24 momčadi, a ni USA košarka baš nema običaj na njega slati najbolju moguću reprezentaciju. Eurobasket, od nedavno i sam razvodnjen preko svake mjere uključenjem 24 momčadi, neću ni spominjati, dovoljno mi je sjetiti se dva posta koja sam morao pisati o njemu jer sam izgubio okladu (o gledanju Hrvatske da ne pričam).

U Londonu ćemo imati samo 12 reprezentacija, a kada odbijemo onih nekoliko koje su tu završile po neizbježnom kontinentalnom ključu (zamislite koliko ih tek upadne u turnir od 24 repke), ostaje nam krema današnje reprezentativne košarke i stvarno gomila sjajnih utakmica (u četvrtfinalu klasik do klasika). Stvarno, od potencijalno opasnih momčadi nedostaje samo Grčka, ali oni već nekoliko godina muku muče sa smjenom generacija i ponajviše vodstvom reprezentacije. Naime, iako imaju hrpu sjajnih mladih igrača spremnih uskočiti u role veterana, od odlaska litvanskog trenera Kazlauskasa (koji je mirno kraju priveo odličan posao koji je odradio Giannakis) pod vodstvom Iliasa Zourosa djeluju totalno bezidejno, što potvrđuje i šokantni poraz od autsajdera Nigerije u kvalifikacijama za olimpijski turnir.

Uglavnom, u dva tjedna gledat ćemo 5 kola po skupinama, 3 turnirske utakmice bez popravnog i samo tako, nakon jedva 14 dana natjecanja, imat ćemo podijeljene medalje, bez one gnjavaže u dodatnim skupinama koje mi dan-danas predstavljaju najveći misterij u postojanju FIBA-e (ma nije misterij, njima za razliku od Olimpijade treba sav novac do kojega mogu doći, ali je svejedno patetično).

Da ne dužim, idemo redom od prvog favorita prema zadnjem autsajderu, u pokušaju da istaknemo neke stvari na koje treba obratiti pozornost. Naravno, uz neizbježnu prognozu. Uživajte, ja znam da hoću jer nema izvjesne reprezentacije koja mi pokvari svako slično iskustvo.

USA

Zlato možda nije garantirano sa 100% kao 1992. i 1996. kada su ih predstavljala jedina dva prava Dream Teama, ali i ovih 99.9% s kojima su došli bit će sasvim dovoljni. Ova nova generacija USA košarkaša nema onakav bazen visokih igrača koji je direktoru Colangelu bio na raspolaganju ’90-ih (Robinson, Ewing, Olajuwon, O’Neal, Mourning), a praktički jedina dokazana centarska klasa (Howard) otkazao je nastup zbog ozljede, što USA team čini ranjivim. Da se ta ranjivost ne iskoristi pobrinut će se LeBron James u formi života (jednako bitan za ovu reprezentaciju kao i za Miami) te nepodnošljiva lakoća zabijanja Kevina Duranta, koja s ovom smiješnom FIBA tricom postaje još nepodnošljivija.

Tyson Chandler odradit će odličan posao u obrani, koja će, kao i uvijek kada je selekcija sastavljena od NBA igrača u pitanju, donijeti dominaciju. Chandlerova pokretljivost u kombinaciji s presingom kojega USA uživa upotrebljavati protiv nedorasle konkurencije, ključni je razlog zašto njihove utakmice završavaju ogromnim razlikama (jedva čekam vidjeti brzinu i snagu Jamesa i Iguodale u paru – zamislite još da im se može priključiti Wade). Neke zemlje poput Španjolske napadačkim talentom sustigle su Amerikance, kruženjem lopte i šutom su ih možda i nadmašili, ali dok ne budu u stanju igrati obranu kao oni, uzalud im sve (drugim riječima, dok ne daju putovnicu ponekom atleti u rangu Ibake i na vanjskim pozicijama).

U presingu na loptu i konstantnom rotiranju najviše će uživati trener Krzyzewski, kojem se vođenje utakmice neće previše razlikovati od onoga što radi na Dukeu – svi ga slušaju i svi igraju obranu. Što samo potvrđuje onu tezu iz vremena Dream Teama da veliki igrači uživaju biti okruženi drugim velikim igračima – kada ne nose sav teret napadačke igre na svojim leđima, puno im se lakše koncentrirati na ostale bitne aspekte igre, od kojih je jedan definitivno i uživanje u igri. A kako malo tko uživa u igri više od najvećih, jasno je kako ova kombinacija profi mentaliteta i srednjoškolske atmosfere garantira da će team USA pružiti maksimum.

Kako se o igri nema toga previše za reći, sada bih se osvrnuo na nekoliko zanimljivosti koje nisu isključivo vezane uz kontekst rezultata.

Prvo, sjajna je stvar za Hornetse što će Anthony Davis provesti cijelo ljeto s Tysonom Chandlerom – mislim, da su tražili mentora koji bi rookiea pripremio na ono što će se od njega tražiti u NBA, boljega na bi našli. Sjajan potez i Colangela koji ovako odgaja igrača koji će mu dobro doći i u idućem ciklusu – uspije li Stern stvarno progurati pravilo po kojem će ne OI ići samo igrači do 23 godine, Davis će na idućim igrama biti ključna poluga USA repke pod košem, kao što je to danas Chandler.

Drugo, ovo natezanje oko toga koji Dream Team je bolji postaje smiješno. Čak i da ova generacija ima preostala tri franšizna talenta koja joj nedostaju (Rose, Wade, Howard), usporedbe s generacijom iz ’92. (pa čak i ’96. iako nju nitko ni ne spominje) su i smiješne i bespotrebne.

Istina, ova repka definitivno ima veću konkurenciju od originalnog Dream Teama. Da se nisu raspali SSSR i Juga i da su nekim slučajem polufinalisti Rusija i Litva bili jedna momčad, odnosno da je trojka Petrović-Kukoč-Rađa uz sebe imala Divca umjesto Arapovića, Dream Team se ne bi prošetao do medalje, odnosno morali bi barem malo ubrzati korak. Realno, današnja Španjolska bolja je reprezentacija i od Hrvatske i od Litve, a ovo čak i nije neka specijalno jaka Španjolska (Pau osjeća godine, nema Rubia, Calderon na putu bez povratka). Naravno, govorim o izdanjima iz 1992. kada Kukoč još nije bio NBA igrač i kada je Sabonis već prošao svoj vrhunac. Današnji Španjolci nemaju beka klase Petrovića ili Marciulionisa, ali imaju dubinu i all-star centre koji bi se pobrinuli da se ta razlika ne osjeti.

Međutim, vratimo se mi usporedbi Dream Teama, jer ovo povlačenje paralela između Euro repki ima još manje smisla. Jedina pozicija na kojoj današnji team USA ima prednost je ona playmakerska i to iz dva razloga. Prvi je taj što je Stockton u Barceloni igrao s napuknutom nogom (čime je samo potvrdio da je najžilaviji član Dream Teama), a drugi što je Magic bio na kraju karijere. Chris Paul je pak još uvijek na vrhu, a i može stati u istu kategoriju hall of fame talenta sa spomenutom dvojicom (iako Magic ima naslove, a Stockton trajnost i konstantu, Paul je taj koji ima dvije najbolje sezone na poziciji nakon Oscara Robertsona).

Mislim, da su igrali u istom razdoblju, Paul bi sigurno bio u najužem izboru za Dream Team, kao i LeBron, Kobe i Durant. I dok bi James i Durant izbacili Pippena i Mullina, a Kobe Drexlera, najveće šanse za ulaskom opet bi imao Paul zbog manjka playmakera. Naime, ne zaboravimo da je Isiah Thomas trebao biti treći play, ali su mu vrata momčadi zatvorena zbog nesuglasica s Jordanom (iako, realno, Thomas je već bio na zalazu karijere i definitivno njegov izostanak nije nikakva tragedija – u Magicu i Birdu Dream Team je već imao dovoljno onih kojima se pozivom odavala počast). Kako je Magic već bio out iz lige zbog AIDS-a, Colangelo i Chuck Daly su do zadnjeg trena držali jedno mjesto otvorenim za playmakera, a taj je trebao biti Timmy Hardaway (meni osobno jedan od najdražih igrača ikada, danas gotovo zaboravljen i samo zato je šteta što nije bio dio originalnog Dream Teama).

U ovom kontekstu, Paul bi bio sigurna oklada. Na kraju je Magic riješio sve probleme (a bilo je onih koji mu nisu htjeli dopustiti da nastupi zbog virusa), pa je zadnje mjesto pripalo Drexleru koji je Portland upravo odveo do NBA Finala. Naravno, to ne znači da Daly i Colangelo nisu zažalili zašto nisu poveli još jednog playa – ne zaboravimo da je najveći dio turnira USA odigrala s Jordanom i Pippenom na playu jer je Stockton zbog spomenute ozljede propustio prvi dio turnira, a Magic je izvrnuo koljeno i praktički bio u sporednoj ulozi do samog kraja.

Uz usporedbu playmakera, kontekst nam još dopušta nešto slično izvesti s trojkama. James je uber-Pippen, a Durant u naponu snage opasniji je igrač od Mullina u naponu snage i Birda u raspadu. Da li i bolji šuter? Ne, zato na ovoj poziciji ostavimo neriješeno.

Ali, svaka daljnja rasprava je suvišna. Usporedba Jordana s bilo kojim drugim bekom je besmislena, kao i ondašnjih visokih s današnjima. Ewing i Robinson bolji su centarski par od ičega što današnja NBA može ponuditi, a isto vrijedi i za Barkleya i Malonea na četvorci. Uglavnom, trenutna USA selekcija bi se mogla nadati da James nadigra Pippena, da Paul ostvari prednost na jedinici, te da Durant šuterski parira Mullinu i Birdu. Nedovoljno za prolaz. Da su tu Wade, Howard, Rose i Garnett umjesto Hardena, Williamsa, Davisa i Anthonya, slika bi bila nešto bolja, ali ne toliko da bi se paradigma promijenila – selekcija iz 1992. najbolja je selekcija ikad okupljena. Ona iz 1996. je sljedeća, ali ova trenutna je svakako bolja od one iz 2000. i one iz 2004. pa i one iz 2008.

Uostalom, o razlici u kvaliteti dovoljno govori i podatak da LBJ mora igrati 30 minuta da bi stvari bile pod kontrolom, dok je Jordan imao minutažu kao i svi drugi i još se stigao posvetiti isključivo obrani (prvi kradljivac turnira) i organizacije igre, a koševe je prepustio Barkleyu, Robinsonu i Maloneu. James, koji je za ovu generaciju ono što je MJ bio za onu, takav luksuz si ne može dopustiti. A što se tiče ove usporedbe između Jordana i Jamesa, dopustite da je dodatno objasnim.

Razlika između Jordana i ostatka Dream Teama je bila veća nego razlika između ostatka Dream Teama i all-star igrača koji nisu otišli u Barcelonu, a ista stvar je i danas u odnosu između Jamesa i suigrača. I nije ovo teza uspostavljena samo na temelju brojki, iako je one neumoljivo podržavaju, već i na jednoj izjavi pokojnog Chucka Dalya. Nakon što je proveo ljeto s najboljim igračima svijeta, Daly je rekao sljedeće: “uzimao sam zdravo za gotovo da je MJ najbolji igrač na svijetu, ali tek sada, kada sam ga svaki dan gledao na treninzima protiv suigrača iz Dream Teama, shvatio sam da je na jednoj potpuno drugoj razini”. Krzyzewski je možda preoprezan da tako nešto kaže u skoroj budućnosti, ali možete se okladiti da ima isto mišljenje o Jamesu i njegovoj važnosti za ovu momčad. I to je i najveći razlog zašto se nitko i ne uzrujava oko manjka mesa pod košem – kao što je MJ odradio sve što je trebalo u Barceloni, LBJ će isto napraviti u Londonu. Uživajmo u igrama majstora.

PROGNOZA – ZLATO

ESPANA

Nije apsolutno nikakvo pretjerivanje reći da Španjolci imaju najbolji frontcourt na igrama. Svaka čast Chandleru kao obrambenom asu i korisnom pick & roll napadaču, svaka čast Loveu na skakanju i Jamesu na snazi i spretnosti, ali gledajući centarsku tehniku, igru leđima i all-round učinak u reketu, braća Gasol i Ibaka su jedina prava all-star kombinacija pod obručima. Naravno, to ne znači ništa pošto su bokovi i bekovi debelo inferiorni u odnosu na USA protivnike, pa se ta mala prednost pod košem ipak neće pretočiti u ozbiljniju prijetnju Amerikancima. Da je Rubio zdrav i potpuno spreman, pun samopouzdanja nakon sjajne sezone s Wolvesima, njegova brzina i obrana donijele bi određenu težinu u vanjsku liniju Španjolaca. Da je Fernandez onaj od prije 4-5 godina, a ne ova današnja olupina, onda bi se USA već morala ozbiljno pripremiti.

Da je, da je. Rubia nema, Rudy je ispodprosječan NBA bek, a to znači da će Španjolcima ritam davati vječni Calderon, sjajni play i uvjerljivo najgori obrambeni igrač na poziciji u cijeloj NBA (imati lošeg obrambenog playa protiv USA stila igre smrtni je grijeh), revolveraš Navarro (streaky šuter koji je iz nekog razloga i dalje glavni napadački oslonac reprezentacije nakon starijeg Gasola) i hakler Llull (kojemu će lekcija američkog presinga dobro doći da shvati kako nije tako izuzetan košarkaš kakvim si daje pravo biti u Realu – kad sam već kod Reala, baš me zanima kako će se razmaženi Rudy slagati s razmaženim Sergiom iduće sezone, nekako sumnjam da će biti dovoljno lopti za sve). Previše za ostale reprezentacije, ali preslabo za zanimljivo Finale.

Klupa Španjolaca je također hvale vrijedna – pouzdani Rodriguez pokušat će doći do minuta na pretrpanim vanjskim pozicijama kao back-up play, čvrsti Reyes bit će četvrti visoki, a od sada i Fernandez ima NBA zamjenu – na trojki će ga mijenjati novi član Trail Blazersa Victor Claver. Njihova utakmica protiv Brazila 6.8. bit će ključni susret prvog dijela – pobjednik izbjegava USA u polufinalu.

PROGNOZA – SREBRO

BRASIL

Ne osvoji li Brazil na ovom natjecanju broncu, neće nikada. Argentinci, koji su ih sprašili na lanjskom prvenstvu Južne Amerike u Finalu, nalaze se pred krajem svog biološkog ciklusa. Grci, Litvanci i Srbi prolaze kroz smjenu generacija koja ih je učinila toliko ranjivima da dvije od tri košarkaške sile nisu na turniru. Rusi i Francuzi su dobri, ali nitko nema rotaciju pod košem sposobnu suprotstaviti se trojici rasnih NBA centara koje je za ovaj turnir okupio Brazil. S odmornim i zdravim Varejaom, Splitterom u naponu igračke snage i na vrhuncu zrelosti nakon sjajne sezone sa Spursima te s pick & roll majstorom Neneom, Brazil je spreman zagorčati život možda čak i Španjolcima.

Kako na vanjskim pozicijama imaju ponajboljeg playa u Europi Marcelinha (Barcelona) i još uvijek opasnog NBA strijelca Barbosu, očito je kako ova reprezentacija konačno ima i potreban balans. Jasno, nedostaje im jedan rasni swingman, ali, nažalost, Oscar Schmidt umirovio se prije 10 godina. Ova generacija možda nema igrača sposobnoga biti prvi strijelac turnira, što je Schmidt uredno bio (na jednim OI u prosjeku zabijao 42 poena po utakmici), ali ima šansu postići ono što Schmidtu nikada nije pošlo za rukom – osvojiti medalju.

Uz Ruse, Francuze i Argentince, najveća prepreka na putu do podija bit će im tanka rotacija – nakon spomenutih 5 majstora, ostali ključni igrači uglavnom vrijeme provode po brazilskoj ligi, što, sudeći po ranijim iskustvima, nikako nije garancija velikih stvari. Dok trojka pod košem može izdržati čak i ozbiljniju ozljedu, u slučaju da se Marcelinho i Barbosa budu osjećali makar malo lošije od idealnog, moglo bi doći do gadnih problema na vanjskim pozicijama.

PROGNOZA – POLUFINALE

RUSIJA

Nevjerojatna je konstanta ove generacije od kada ju je preuzeo fenomenalni David Blatt. Iako danas svi znaju kako funkcioniraju, nitko nema rješenja za njihovu zonu u obrani i flex igru u napadu. Ali, tako je to kada imaš superstara oko kojega možeš izgraditi igru na oba kraja parketa, a AK-47 je upravo to u ovoj momčadi, naizgled tih i skroman igrač, ali u srži pravi terminator. Rusi tako imaju zlato iz 2007. (EP), ali i deveto mjesto iz 2008. (OI), odnosno sedmo mjesto iz 2009. i 2010. (EP i SP). Zanimljivo, nitko nije ove rezultate smatrao neuspjehom, nitko nije digao ruke od reprezentacije, a niti je netko pomislio dati otkaz Blattu. Što je dovelo do bronce na sljedećem EP-u i potvrde novog niza mladih talenata poput Alexeya Shveda (Minnesota) i Vitalya Fridzona (Khimki), zbog kojih se danas Rusi s pravom mogu nadati medalji.

Rusi su lakoćom prošli dodatne kvalifikacije, u sjajnoj su formi, tijekom kvalifikacija i priprema odlično su igrali veterani Kirilenko, Monya i Khryapa, a kao najbolji igrač u ovom razdoblju nametnuo se fenomenalni šuter Fridzon, koji je u maniri rasnih euro-šutera u stanju sam-samcat dobiti utakmicu ako ga krene trica. Blatt ima odličan balans obrane i napada, iskustva i mladosti, kreacije i šljakanja, a ima i izuzetnu rotaciju od 10 nesebičnih igrača koji, u Kirilenkovom stilu, igraju svi za jednoga, jedan za sve. Kad svemu ovome dodaš Mozgova (Denver) i Kauna (CSKA) pod košem, uz napomenu da u mladom, 18 godišnjem, Sergeju Karaševu imaju najboljeg juniora na prvenstvu (NBA skauti već imaju na oku igrača kojega smatraju novim Kirilenkom), jasno je kako su Rusi krcati i kako ih ni slučajno ne smijemo zanemariti.

PROGNOZA – POLUFINALE

ARGENTINA

Dok imaju Ginobilila, Argentinci se mogu nadati medalji, ali ova današnja momčad nije ni sjena nekadašnje super generacije. Sve stariji i sporiji Scola više nema Oberta da mu čuva leđa, Nocioni već godinama nije na razini potrebnoj da obranom i tricama održava energetsku razinu momčadi, a pouzdani play Prigioni je napunio 35 godina. Ponos i znanje im nitko ne može osporiti, ali pitanje je hoće li uopće imati dovoljno moći za suprotstaviti se Brazilu, a kamoli Španjolskoj. Praktički, uz Ginobilieve ulaze i kreaciju te Scolino trpanje s vrha reketa, njihova najveća snaga ovom prilikom bit će šuterski učinak Carlosa Delfina koji je konačno dočekao priliku biti jedan od tri šerifa.

PROGNOZA – ČETVRTFINALE

FRANCE

Gledao sam većinu njihovih utakmica kroz pripreme i nisu ostavili dojam momčadi sposobne uloviti medalju. Parker i Batum su totalno van forme, a njihova NBA trojka pod košem nije u istoj klasi sa španjolskom i brazilskom. Ipak, ova jezgra je dokazala da zna igrati zajedno, a lanjsko srebro s Eurobasketa jasno govori da su u naponu snage kao generacija. Sredi li Parker noge i ruku (ova situacija s okom ga je vidno uzdrmala, ali još ga je više uzdrmalo što do prije 15 dana nije zaigrao košarku), postaju opasni, a pridoda li se Batum svojom tihom, ali ubojitom igrom, imaju odličan temelj.

Gotovo je sigurno kako će se na njega nadograditi uvijek pouzdani all-round swingmani De Colo (konačno prelazi u Spurse i pridružuje se francuskoj koloniji u San Antoniu) i Gelabale (Khimki), a svoje će odraditi i Diaw, Turiaf i Seraphin. Problem je jedino što je to njihovo odrađivanje premalo u ovoj konkurenciji – iako su u stanju igrati zatvorenih očiju zajedno, Diaw i Turiaf više nisu garancija kontroliranog reketa. Mladi Seraphin ostavlja dojam najmoćnijeg visokog kojega imaju na raspolaganju, ali s 22 godine i tek jednom poštenom NBA sezonom iza sebe, momak je premlad i presirov da preuzme veću odgovornost.

PROGNOZA – ČETVRTFINALE

LITVA

Litva ima sličan problem kao i Srbi i Grci, trenutno se nalazi u smjeni generacija koju je puno teže uspješno prebroditi kada nemaš vrhunski talent na koji se možeš osloniti. Njihov najbolji mladi igrač, centar Raptorsa Jonas Valanciunas, još je nekoliko godina udaljen od faze karijere kada će ga se moći smatrati nositeljem, a kako su sjajni veterani Marčulionis, Songaila i Kaukenas jednom nogom u mirovini, najveći teret nosit će međugeneracija sastavljena od gomile solidnih košarkaša, ali bez zvijezda. Litvanci su uvijek opasni oslonjeni na svoja dva tradicionalna elementa (igru ulaz-povratna-trica i rotaciju od deset igrača), ali nisu favoriti za medalje. Takva je stvarnost kada ti je prvo ime Linas Kleiza, a tri glavna šuterska oslonca Pocius, Maciulis i Kalnietis.

PROGNOZA – ČETVRTFINALE

AUSTRALIJA

Bez Boguta i bez specijalnih novih mladih talenata, Australci će biti tipična tvrda družina koja će se mlatiti u reketu i koje će stići onoliko daleko koliko ih odvede back-up play Spursa Patty Mills. Millsova kombinacija trica i brzine bit će dovoljna za prikriti manjak talenta protiv slabije konkurencije poput Kine i Britanije, a to znači da će Australci gotovo sigurno među osam. Šteta jedino što to znači da idu na USA, gdje im neće pomoći ni solidna veteranska pick & pop vještina Davida Andersena (NBA izbjeglica), a ni žilavost Aleksa Marića (Pao), Brada Newleya (Valencia) i kapetana Matthewa Nielsena (Khimki). Ova četvorka u frontcourtu ima potencijala biti smetnja momčadima s manjkom mišića, ali, osim USA u četvrtfinalu, već u grupi ih čekaju Brazil i Španjolska sa svojim NBA centrima, što je matchup koji im nikako ne pomaže planirati nekakav podvig. Svakako obratiti pažnju na mladog beka Dellavedovu, playmakera i lidera sveučilišta St. Mary’s – radi se o prvoklasnom snajperu i bit će zanimljivo vidjeti kako će reagirati u igri bez lopte kao pratnja Millsu.

PROGNOZA – ČETVRTFINALE

NIGERIJA

Izbacili Grke na leđima sjajnog Ikea Diogua (17 koševa, 12 skokova), čovjeka koji usprkos sjajnoj NCAA karijeri na Arizona Stateu nikada nije opravdao svoju poziciju 9. picka u NBA (u 6 sezona promijenio 6 klubova, novu NBA šansu čeka u Portoriku). Doduše, možda je bolje reći da su Grci izbacili sami sebe jer nisu u stanju odraditi smjenu generacija bez Spanoulisa u glavnoj ulozi, ali to je problem njihovog (vrlo vjerojatno uskoro bivšeg) izbornika Zourasa.

Ono što je puno važnije od slučajnog izbacivanja Grčke je solidan otpor koji su na istom kvalifikacijskom turniru pružili Rusima te lakoća kojom su izbacili Dominiku s Alom Horfordom (Diogu ga je uništio s 25 koševa i 10 skokova). Uz Ikea, drugi najvažniji igrač je mladi atleta Hornetsa Al-Farouq Aminu, a borbenost i skočnost koju ovaj dvojac prezentira stavlja ih iznad ranga totalnih autsajdera (Kina, Tunis, Britanija) u rang s Australijom. Šteta što od navedenih igraju u skupini samo s Tunisom, ali to je taj ustupak koji se morao napraviti domaćinu kako bi se eventualnom pobjedom nad klokanima plasirali dalje.

PROGNOZA – 9. MJESTO

BRITANIJA

Luol Deng je krasan mladić koji na izuzetan način odaje zahvalnost zemlji koja je pomogla njemu i obitelji da pronađu bolji život, ali osobno mi je bezveze da ovoliko odgađa operaciju šake zbog čiste simbolike. Britanci osim njega nemaju nikoga vrijednog spomena, njihovi bekovi su treća liga Euro košarke, a među hrpom visokih balvana ističe se tek Joel Freeland kojega je Portland ipak iz nekog razloga odlučio dovesti u NBA. Sudeći po ovom potezu i činjenici da će dogodine imati čak 5 rookiea na rosteru, izgleda da Blazersi ni sami ne vjeruju da će u skorije vrijeme biti playoff momčad.

PROGNOZA – 10. MJESTO

KINA

Bacit ću pogled na njih barem jednom da vidim koliko su napredovali u ove zadnjih 4 godine, obzirom na gomilu sredstava koju ulažu u svoju nacionalnu ligu. Ali, činjenica da su jednom drugorazrednom košarkašu poput Yia dali da nosi zastavu na otvaranju igara, pored svih vrhunskih sportaša koje imaju, govori mi da su tradicionalno prizemljeni Kinezi kada je košarka u pitanju totalno nerealni (iako uz Yia ovaj put dovode i veterana Wang Zhizhia i novog mladog ultra-viskog centra, 221 cm krakatog Zhang Zhaoxua).

PROGNOZA – 11. MJESTO

TUNIS

U pripremnim utakmicama u prosjeku su gubili po 30 razlike, a to je neka brojka koje bi se trebali držati i na turniru. U biti, o njima ne bi imao što reći da nisam gledao ljetnu ligu u kojoj je tijekom dijela u Orlandu za Utah Jazz igrao njihov 217 cm visoki centar Salah Mejri. Čovjek ima 26 godina, igra u Belgiji i izgleda kao made in Taiwan verzija Hameda Haddaia.

PROGNOZA – KOŠ RAZLIKA -120

14 thoughts on “OI PUNKS

  1. Mislim da bi rusi mogli biti iznenadenje prvenstva, tocnije u finalu. Centri su korektni, pf i sf pozicije odlicno drze monya, ak47 i khrjapa. Jedino ne znam tko ce im playa igrati, tu imaju probleme jer su shved i fridzon primarno suterl.
    Ovo o vaznosti za ekipu jamesa i jordana mi je malo bezveze. Ipak su ameri osvojili svjetsko sa durantom i ostalom hrpom rubnih all starova.

  2. Meni naprotiv Brazil izgleda kao “biggest sleeper”…

    Nemam neki “izuva iz cipela” argument, ali žilavo mi djeluju i uvijek namuče Amere.
    Huertas i Nene kao pnr opcija u napadu, Barbosa kao scorer i Varejao u svojoj defenzivnoj roli, tu je još i Splitter…

    Ovo za eventualne ozljede ništa ne znači, to je faktor na kojeg ne možeš utjecati. Ako se recimo Španjolcima ozlijedi Gasol, drastično im padaju šanse za srebro…

  3. Zanimljive su mi ove usporedbe ovih dream teamova. Čak mislim da ovaj dream team nije bolji ni od onog iz 2008.

    Mislim da je onaj igrački imao više kvalitetnijih pojedinaca:
    boozer,kidd, james, kobe,deron,redd,wade,howard, bosh,paul, prince, antony
    u odnosu na ove wesbrook, harden,durant, james,bryant,paul,igoudala,antony,deron,davis,chandler,love.

    onoj generaciji od tada vrhunskih igrača mislim da su falili samo amare i garnett, dok u ovoj generaciji ima igrača koji nisu među 12 najboljih amerikanaca.

    također mislim da stokton i sa slomljenom nogom i magic sa sidom 🙂 su bolji igrači od paula, derona i wesa, svaka njima čast ali ova dvojica su najbolji razigravači all time

    ps. još da je 92 igrao wilkins 92(povreda) i hakeem mjesto onog koledž boya, kakvi bi tek onda bili

    šteta za francuze što nema tri nba-ovca beabous(rasteretio bi parkera da ne igra 40min po meču), mikael pietrus i noah. Sa njima u timu bili bi opasan konkurent špancima

  4. Drago mi je da neko napokon ruse stavlja u borbu za medalju,iako im zrijeb i nije bas naklonjen,doduse,prva dva mjesta skoro pa garantuju 1/2 iako ce borba biti zilava…Ako budu prvi i dobiju Spaniju onda u eventalnoj reprizi u 1/2 mogu ici do medalje…AK47 je predobar igrac,MIN nije pogrijesila sto ga je dovela…Fali im play al mogao bi to krpiti Ponkrashov…SPomenuo si i ovog novog Kirilenka,nadam se da ce dobiti minute iako je to tesko ocekivati pored zivog Monye,Khryape i Voroncevitsha koji ce se svi mijenjati na 3-4 poziciji…Rusija do srebra ! 🙂

  5. Meni se zapravo sviđa ova Sternova ideja da igraju igrači do 23 god. starosti, jer bi to doprinjelo neizvjesnosti košarkaškog turnira i bilo bi puno zanimljivije. Jer primjerice da je to pravilo već sada na snazi za SAD bi igrali Durant, Harden, Westbrook, Love, Griffin, Irving, Davis ,Rose, Cousins, Monroe(naravno neki od spomenutih su ozlijeđeni, međutim shvaćate poantu) itd., tako da bi i dalje bili konkurentni. A moglo bi se još eventualno ovima “mladima” priključiti tri igrača iznad 23 godine, kao što je to slučaj u nogometu na OI.

  6. @ ivan – ali i deja nije da samo sad igra s u-23 momčadi, nego i svi ostali. znači, sve bi se vratilo u isti položaj

  7. Najbolje bi bilo onda staviti u-17, pa se možda i mi nekad dočepamo medalje 😉

    to ograničavanje nema nikakvog smisla

  8. @A.E. – ja baš ne vidim Redda i Princea kao zaslužne, Boozeru svaka čast na brojkama te sezone, ali, ono, Boozer, plus Kidd je tada već bio na zalazu, tako da mi je ova selekcija osobno puno smislenija i bila bi definitivno top 3 da su Howard i Wade unutra (onoj su ko što kažeš falili Amare i Garnett, ali i Billups, Pierce i Duncan)

    par činjenica – Hakeem 1992. još nije imao riješenu papirologiju i kao Nigerijac uopće nije imao pravo nastupa za Dream Team, a Wilkins nikada nije ni ušao u ozbiljnije razmatranje, kada je on sredio ACL znalo se već 11 igrača, a za preostalo mjesto “borili” su se Drexler i Thomas

  9. Samo nek se zna:

    Chris Paul (2 naj sezone) – 22 p, 11 a, 3 st, 5 sk, 49% šut, 37% trica, 86% sl

    Isiah Thomas (2 naj sezone) – 22 p, 12 a, 2 st, 4 sk, 46%, 30% trica, 77% sl

    Magic (2 naj sezone) – 22 p, 12 a, 2 st, 7 sk, 49% šut, 34% trica, 90% sl

    Stockton (2 naj sezone) – 17 p, 14 a, 3 st, 3 sk, 52% šut, 32% trica, 84% sl

    napomena: Magic je imao 203 cm visine, Isiah i Stockton bili su na 185, a Paul je zastao na 182. To što čovjek igra danas i nema patinu pored svog imena, odnosno doživljavamo ga kao nekoga od krvi i mesa za razliku od ovih “svetaca” ne znači da treba bit slijep kod zdravih očiju

  10. Originalni dream team je imao 9 od 10 igrača iz prve dvije All-Nba petorke iz netom završene sezone + Bird, Magic i Laettner kao sveučilištarac. Jedini igrač koji je falio iz druge petorke je bio Tim Hardaway. Ni Hakeem, ni Isaiah nisu bili u prošloj sezoni čak ni u trećoj petorci, a jedan Mullin kojeg se često podcjenjuje je bio u prvoj (mislim da mu je to bila najbolja sezona u karijeri). Dakle sve najbolje što vrijedi iz SAD-a u tom trenutku je bilo u momčadi. Za usporedbu današnji team ima 4 igrača iz prve nba petorke (fali jedino Dwight), 3 iz druge i 2 iz treće + Deron i Iggy i Anthony Davis kao sveučilištarac. Mislim da je jasno iz aviona da ova ekipa ne može ni po čemu biti bolja od prva 2 dream teama.

  11. Gdje budete pratili OI u košarci (na HRT-u ili na streamovima)? Ako imate kakav HD stream, bio bih vam zahvalan da ga podijelite samnom!

  12. @Gee Wilkins zbog povrede nije bio razmatran pošto je cijeli drugi dio sezone bio van stroja. Čak sam nedavno negdje o tome nešto čitao. On je tada ipak bio najbolja trojka lige i pored pipena.

    evo trunčicu tačnija statistika iz 2 naj sezone

    Paul – 21.9p, 11.3a, 2.8st, 5.0sk, 49%šut, 37%tri, 86%sl.

    Thomas – 21.3p, 12.5a, 2.4st, 4.2sk, 46%šut, 29%tri, 77%sl.

    Magic – 23.2p, 12.5a, 1.7st, 7.1sk, 52%šut, 25%tri, 88%sl.

    Stockton – 17.2p, 14.4a, 2.8st, 2.8sk, 51%šut, 38%tri, 82%sl.

    Da dodam za Stocktona da je 10 sezona zaredom bio dvocifren u asistima od toga čak 9 sezona prvi asist lige, dalje 10 sezona 2 i više stilova. U prvih 13 sezona propustio 4 ????? tekme. Da nije bio rezerva prve tri sezone imao bi daleko više od nestvarnih 15806 asista i 3265 stilova.
    status “sveca” je zaradio prije svega svojim igrama i trajanjem( nešto slično kao Nash) jer ipak on nije dočekan u ligi kao zvijezda, tek su ameri nakon dobrih 7,8 sezona skontali o kakvom se fenomenu radi (prvi poziv na all star 89, a prva petorka tek 94.

    Magic 9 puta zaredom dvocifren u asistima, jedna sezona ovo treba naglasiti skoro TRIPLE DOUBLE 18.6p, 9.6sk, 9.5a, 2.7st

    Ne potcjenjujem Paula čak šta više smatram da je zadnjih nekoliko sezona sigurno najbolji plej lige, ali ipak mislim da nije dostigao ovu trojicu, nakon one dvije fenomenalne sezone brojke mu lagano padaju i sve više i više kuburi sa povredama.

    I mislim da se ne bi trebale gledat samo par sezona nego cijela karijera, jer i npr. Kevin johnson je imao par sezona na 22p 11a, pa ga niko ne poredi sa ovom trojicom besmrtnika.

  13. a u vezi ova dva dream tima, to je samo moje subjektivno mišljenje koje se da osporiti.

    ali evo da uporedim igrače koji su tada igrali i ovi sad koji igraju. Pošto ima dosta igrača koji su igrali 2008 i koji će igrat sada uzet ću u obzir učinke koje su imali 2008 i koje imaju ove sezone.

    2008 vs 2012
    1.Paul > Paul
    2.Deron > Deron
    3.Kidd Kobe
    5.Redd = Harden
    6.Wade > Igoudala
    7.Prince Davis
    10.Bosh Antony
    12.Howard > Chandler

    Po ovome 6:3 za 2008, a i kad bi stavili znak jednakosti između istih igrača bilo bi 3:3 s tim što mislim da Redd iz 2008(koji je tada slovio za najboljeg šutera lige, uz Alena) je bolji od ovog Hardena koji se još nije u potpunosti iskazao, ali neka bude nerješeno 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *