RANKING THE REFS

“A foul is not a foul until the referee blows his whistle.”
– Blue Chips, 1994.

Obzirom da sam odrastao u patološkom društvenom kontekstu sastavljenom od vjerovanja u to da se sve događa s razlogom te da istovremeno iza svega stoje nekakvi skriveni motivi, logično je da sam velik dio svojih formativnih fanovskih godina proveo psujući sudačke odluke. Opsjednutost ulogom ljudi u crnom u našim životima, pa tako i na sportskim terenima, danas pak pripisujem prvenstveno neobrazovanošću pojedinaca koji sportu, a tako i životu općenito, prilaze isključivo kao kanalu za ispucavanje frustracija, umjesto kao sjajnoj prilici da se dobru provedu.

Jasno, sudačke greške postoje i ne smije ih se zanemariti, posebice u okruženju opsjednutom nogometom, zastarjelom igrom u kojoj sudac i dan-danas, dok se po Marsu vozaju roboti, može poništiti regularan gol iako je svima koji posjeduju takvo čudo tehnologije poput TV-a jasno da za tim nema razloga. Child, please! Nogomet je ekstreman slučaj zbog činjenice da su golovi toliko rijetki pa je svaka sudačka pogreška koja utječe na rezultat dodatno naglašena, a ekstreman je i zbog spomenute zatupljenosti i nepoštenja koje takva zatupljenost izaziva (i tu ne mislim samo na upravnu i sudačku stranu, već i na odnose među klubovima koji su daleko od reguliranih).

Opet, tko glavonjama iz FIFA-e i UEFA-e može zamjeriti što ne poduzimaju ništa da poprave svoj proizvod kada su mase diljem svijeta spremne obasipati ih milijardama da bi uvijek mogle gledati 4 ista klub u završnici Ljige Prvaka i uvijek iste sudačke greške na nacionalnim turnirima?

Međutim, nije mi namjera gubiti vrijeme na raspravu o tome koliko koji sport ima problema s provedbom pravilnika u praksi. Niti mi je cilj istaknuti kako bi roboti radili bolji posao – NFL je najbolji dokaz da ni sve veća mehanizacija ne pomaže igri, dapače, samo joj dodatno oduzima draž dok suci i dalje u mnogim situacijama ostaju sami s vlastitim procjenama. Ne, samo želim naglasiti kako je suđenje sastavni dio sporta i da ga ne treba doživljavati kao nešto negativno, već ga prvenstveno treba pokušati shvatiti. Ukratko, treba prihvatiti ulogu sudca kao jednog od aktivnih sudionika utakmice koji, kao i igrači, može imati bolji i lošiji dan. I koji, kada se skupi dovoljan broj uzoraka, može imati svoju vlastitu statistiku koja će nam reći nešto o njegovim tendencijama i osobinama kao pojedinca, ali i o njegovoj kvaliteti kao profesionalca.

U sportu poput košarke, u kojoj je kontakt stalan, sudac ima ulogu režisera. Slična stvar je i s vaterpolom i rukometom, iako njih od košarke odvaja izuzetna uloga fizikalija, točnije, ne samo mogućnost da sudac svaki napad svira faul, već i isključenje. U sva tri sporta najvažniji je kriterij, odnosno potreba da se rano uspostave pravila koja vrijede za taj dan. U vaterpolu, u kojem sudac ionako ne vidi ništa, i rukometu, u kojem jedan put isti prekršaj znači isključenje, a drugi put niti prekid igre, poanta je samo da se svakoj momčadi omogući podjednaki broj lopti i šansi.

U košarci vrijedi slično pravilo jednakog broja šansi, iako zbog manje nasilja uloga sudaca biva umanjena dok talent igrača dobiva puno više prostora. Ja još u životu nisam gledao utakmicu rukometa ili vaterpola u kojoj se pola vremena ne provede pričajući o suđenju, a nagledao sam se košarke u kojoj ne primjetiš da netko sudi. Jasno, puno je više onih utakmica u kojima očite greške skrenu pažnju na ljude u crnom (ili sivom, po mudroj NBA logici neutralnosti i neupadljivosti – kako se ono kaže, najveći trik koji je vrag izveo jest taj da je uvjerio ljude da ne postoji), ali, osim da bi utvrdili kako su i suci ljudi itekako sposobni pogriješiti, te greške ne utječu značajnije na rezultat.

Ono što u NBA utječe na rezultat su tendencije sudaca da većinu ničijih lopti usmjere u pravcu domaćina, što je samo još jedan dokaz njihove ljudskosti, ali i nedostatka osobnosti, što je nešto na čemu liga radi već 30 godina. Naime, nekada je NBA bila krcata sucima koji su uživali u teatralnosti svojih nastupa, a posebice u izazivanju domaće publike, jer bi time dokazivali svoju muškost. Ponekad su u tome išli toliko daleko da bi zanemarili balans kako bi pomogli gostujućoj ekipi, što opet nije pošteno. Međutim, oni rijetki koji bi imali talenta i osobnosti da zanemare kontekst i koncentriraju se na poštenu raspodjelu dobara postali su legende, poput valjda najvećeg i najpoznatijeg NBA sudca ikada, Earla Stroma.

Samo da razjasnimo ovo o raspodjeli dobara – pri tome ne mislim na kompenzaciju za počinjenu grešku. Ne, ispravljanje jedne greške drugom ne vodi nikamo, a suci skloni takvoj filozofiji ne traju dugu. Pri tome mislim na sve one situacije u igri u kojima ni napadač ni obrambeni igrač nemaju izrazitu prednost i u kojima je ključno da sudac, ako je već odlučio svirati, ne dodijeli loptu svaki put domaćinu.

Kako je NBA košarka po mom mišljenju apsolutno najbolja zabava na svijetu, odlučio sam skrenuti pažnju i na ljude koji su itekako bitni za igru kakvu poznajemo. Ono, ako su vlasnik/GM/trener kao upravni dio svake franšize Otac, ako su igrači Sin, onda je sudac ono najbliže što NBA košarka ima Duhu Svetom. Uglavnom, izdvojio sam sve suce koji su odradili više od 40 utakmica prošle sezone (dakle, skoro dvije trećine), točnije njih 59.

Sada je trebalo izmisliti nekakvu formulu kako ih rangirati. Kako smatram da je poanta u tome da sudac što manje utječe na postotke, odlučio sam najviše nagraditi one koji su bili najbliže 50-50 učinku u sljedećim kategorijama:

– omjeru pobjeda i poraza domaćina, odnosno gostujuće momčadi
– postotku pobjeda domaćina, odnosno gosta
– koš razlici domaćina i gosta
– dosuđenim osobnim za jednu i drugu stranu
– dosuđenim tehničkim za jednu i drugu stranu

Također, kako je bitna stavka NBA utakmice ritam i atraktivnost, posebno sam odlučio nagraditi one

– koji sviraju najmanje ukupnih prekršaja (dakle, najmanje prekidaju akciju)
– na čijim utakmicama pada najviše koševa (omogućuju atraktivnu igru)

Dakle, tu je 7 kategorija, od kojih sam najviše težine stavljao na postotak, koš razliku i ukupan broj osobnih, a sve kako bi oni sudci koji previše prekidaju igru, omogućuju domaćinu prednost i u velikim postotcima rade na utakmicama koje dobivaju domaćini, upali u ogromne minuse. Kako svih 59 nisu radili jednaki broj utakmica, na kraju sam njihovim bodovima samo dodao broj odrađenih utakmica i tako došao do zbroja po kojem sam rangirao najveće sudačke talente u ligi.

Jasno, jedan skraćena sezona nije mjerilo, pogotovo kada nisam u obzir uzimao raspored, ali kroz tri-četiri sezone praćenja pokazat će se koliko je ovakav pristup bio uspješan. Obzirom na rezultate, čini mi se da stvar funkcionira. Nije egzaktna znanost, kao što to nije ni jedna statistika, ali, na kraju krajeva, nisu to ni suđenje, pa ni košarka, zar ne.

Plus, tko se voli kladiti, posebice na zicere, nije mu na odmet znati da postoje određene individuea koje neće dozvoliti da utakmica pobjegne domaćinu, ali i oni koji će napraviti sve da pomognu gostu.

Ako nekome bude čudno što se dva poznata imena ne pojavljuju, neka se zna – Steve Javie i Bennet Salvatore, dva poznata NBA specijalca zadužena za produženja playoff serija, a posebice u situacijama kada je domaćinu trebala pobjeda, propustila su proteklu sezonu zbog ozljeda. Javie je u takvom stanju da ide u mirovinu usprkos samo 57 godina, a Salvatore, iako 5 godina stariji, se nada povratku. Obzirom da je liga krcata sličnim plaćenicima-veteranima koje ćete upoznati u nastavku posta, nije da ga željno očekujemo.

I da, plaće su sljedeće – početnici zarađuju oko 150 000 dolara godišnje, a veterani i po pola milje, s tim da uz playoff bonuse ti iznosi znaju otići debelo iznad (nije ni čudo da se penzići svim silama bore da zadrže mlade snage izvan playoffa).

Kreće nabrajanje od najboljih do najgorih u svojem poslu, uz broj na dresu u zagradi, godine iskustva i broj ukupnih bodova.

ALL-STAR SUCI

1. John Goble (30), 5, 209 bodova

Iako je relativno mlad i u ligi je tek nekoliko sezona, već je dogurao do punog rasporeda, a čak i do playoff utakmica. Jasno, po ovim rezultatima Goble bi trebao suditi i Finale, a ne samo prvi krug playoffa, ali NBA sudačka organizacija je, kao i svaka druga u kojoj politika ima značajnu ulogu, vjerna veteranima, zaslužili to oni ili ne. Za Goblea svakako ima vremena, a gotovo savršeni omjeri u svim kategorijama (51% pobjeda za domaćine, 0 koš razlika, 50-50 omjer osobnih) i činjenica da u njegovim utakmicama pada vrlo dobrih 195 koševa, jasno ukazuju da na čovjeku treba držati oko. Jedini minus mu je što svira previše, 40 osobnih po utakmici, ali to je obzirom na broj koševa manji problem jer više ukazuje na old-school stil čvrste ruke (što dokazuje i 1.5 tehnička po utakmici). Goble hrabro ide prema vrhu, a to znači da će mu klubovi držati leđa (suce u NBA ocjenjuju vodstvo lige, kolege, ali i klubovi, a upravo oni daju najveće ocjene ovakvim kaubojima, što Goble definitivno jeste – prije NBA karijere bavio se uzgojem borbenih pijetlova).

2. Greg Willard (57), 24, 202

Veteran koji već godinama sudi najvažnije utakmice u playoffu, nažalost i jedan od rijetkih sudaca u završnicama koji je dobio najveće moguće ocjene po ovom sistemu, propustio je biti dio zadnjeg NBA finala nakon što mu je otkriven rak tijekom finala Zapada. Teško da ćemo ga gledati iduće sezone, što je ekvivalent tome da Chris Paul preskoči godinu. Šteta, ali držimo fige da se oporavi, liga ga definitivno treba.

3. Marc Davis (8), 14, 196

Davis vam je sigurno poznat po ovome.

Osim što je jedan od vatrenijih sudaca koji uživa u pritisku, Davis voli lupati tehničke i, ako ostavimo strastvenost na strani, definitivno je jedan od najpoštenijih u ligi.

4. Joe Crawford (17), 36, 193

Ok, i meni ide na živce svojom teatralnošću, ali upravo je Crawford pravi nasljednik Stroma i zadnji od stare škole. S godinama je smanjio lupanje tehničkih, neće tako lako ući u dvoboj s publikom ili domaćim trenerom (što ne znači da neće nikada), ali neće ni pasti pod utjecaj atmosfere. Kada griješi, onda to izgleda posebno iritantno zbog nastupa, sjetimo se samo epizode s Timmyem ili ovog klasika

Međutim, činjenice su jasne – kada vam sudi Crawford, imate šansu i pošteno suđenje. Crawfordov problem je što je previše eksponiran, ima daleko najviše postova i youtube klipova od svih sudaca i postao je sinonim za loš posao koji u ovom segmentu radi liga. Međutim, to što je svaka njegova greška postala simbol sudačke problematike, ne znači da je Joe najveći krivac, već da su ljudi previše lijeni da se pozabave ostalima. Usprkos težini kojom se dočeka svaka njegova pogreška, Joe i dalje ostaje omiljen svakoj gostujućoj ekipi i jedan od rijetkih veterana koji izbjegavaju kompenziranje – kada zezne stvar i dosudi očito pogrešnu odluku, Crawford se jednostavno ispriča riječima, a ne poklonjenom loptom u idućem napadu. Uostalom, umjesto da se bave urotama i Crawfordovim nepoštenjem, ljudima bi bilo bolje da shvate jednostavnu realnost – nakon 36 sezona u ligi, Joe jednostavno postaje prestar za svoj posao i greške su u ovoj fazi normalne. E, sad, zašto ne ide u mirovinu? Pa, zato što je ligi u interesu da ga zadrži na parketima dok god je u stanju biti jedan od najboljih, a po ovom rangiranju to definitivno jeste.

5. Mike Callahan (24), 22, 188

Vidjeti njegovo ime ovdje nije nikakvo iznenađenje jer radi se prepoznatljivijoj NBA njuški, s tim da uz Callahana ne vežemo pretjerenu pompoznost, a niti izaziva kontroverze. Čovjek radi svoj posao i u biti je idealan sudac za današnje doba, pošten i stručan, a istovremeno sposoban biti u pozadini. Jasno, kao veteran veli potegnuti tehničku, ali ništa iznad prosjeka.

6. Bennie Adams (47), 17, 188

Adams je ispod Callahana zbog manjeg broja utakmica i zbog toga što još uvijek nije postao sastavni dio finalnih rundi playoffa, lani je sudio samo prvi krug, ali pred njim je još minimalno 10-15 godina u kojima će zasigurno postati dio sudačke kreme.

7. Jason Phillips (23), 13, 187

Još jedan od mlađih koji je usprkos relativno mladoj dobi za sudca (samo 42 godine) već sudio finala konferencija i sakupio 13 sezona.

8. Leon Wood (40), 16, 186

Jedan od rijetkih NBA sudaca s pozitivnim omjerom na strani gosta, veteran koji se još nije probio u vrh (treba čekati odlazak penzića), ali je redovan dio playoffa.

9. Marat Kogut (68), 3, 186

Najmlađi NBA sudac, tek mu je 33, rođen u Ukrajini, u SAD stigao kao beba, a već sa 16 godina bio je licencirani sudac. Još nije dobio priliku za playoff, ali brojke ukazuju da se radi o talentu kojega ćemo gledati idućih 30 godina.

10. Curtis Blair (74), 4, 185

Bivši košarkaš (između NCAA i Europe imao i kratku NBA epizodu) baš je ono što NBA sudačko vodstvo traži i često protežira, sudac s igračkim iskustvom. Doduše, Blaira ne treba gurati jer će se talent pobrinuti za dugu karijeru – iako ima tek nekoliko sezone NBA iskustva, sudio je godinama u NCAA i po svim pokazateljima postat će playoff udarnik u idućih nekoliko godina.

11. Violet Palmer (12), 15, 181

Toliko o tome da žene ne bi trebale suditi – teta Violeta minimalno svira, ne daje tehničke, uživa u pozadini, ali održava 50-50 omjer faulova, drži utakmicu na solidna 192 koša i čak uspijeva održati goste u plusu, kako u omjeru, tako i u koš razlici. Definitivno ima veća muda od većine kolega.

12. Dan Crawford (43), 28, 180

Poznata veteranska faca koja, osim boje kože, ima dosta toga zajedničkog s prezimenjakom Joeom – vole davati tehničke, vole biti u centru pozornosti i uglavnom će se pobrinuti za poštenu borbu. Sudio čak 14 playoff utakmica ove godine, uključujući naravno i Finalne.

STARTNA SUDAČKA KVALITETA

13. J.T. Orr (72), 1, 179

Sudački rookie je u svojoj prvoj sezoni nakon prelaska iz NCAA ranga zadovoljio.

14. Gary Zielinski (59), 11, 177

Čudo od sudca koji je sve razrede preskočio s najvećim ocjenama, u NBA nastavlja graditi sjajnu karijeru. Iako je relativno neiskusan, već ima svoju kvotu utakmica u prvom krugu playoffa.

15. Derek Richardson (63), 15, 175

Majstor regularne sezone, čovjek koji usprkost 15 sezona iskustva još nema playoff nastup. Insideri kao glavni razlog ističu mirnu prirodu i nesklonost političkim igrama – čovjeku je samo važno biti na košarkaškom parketu, što dokazuje i činjenica da svako ljeto provede sudeći besplatno na dječjim ljetnim ligama.

16. Leroy Richardson (20), 17, 170

Bivši marinac izaziva respekt na parketu, ali nikako da izađe iz srednje klase i dobije neku značajnu playoff seriju.

17. Kevin Fehr (7), 17, 170

Usprkos dobrom pedigreu i ogromnom iskustvu (prije NBA sudio u CBA i ima već 54 godine), još se nije probio u udarnu skupinu.

18. Eddie F. Rush (32), 26, 170

Eddie je jedan od dugotrajnijih sudaca, a zbog ne baš sjajnih rezultata na fizičkim testiranjima (voli pojesti i lako je pomisliti kako se radi o ocu Big Babya) ispao je iz udarne playoff ekipe iako je još do prije 5 sezona bio neizbježan dio svake Finalne serije.

19. Bill Kennedy (55), 14, 168

Iako relativno mlad, Kennedy je već godinama ne samo redovan playoff sudionik, već i jedan od zabavnijih NBA sudaca

Valjda je stvar u prezimenu. Simpatična faca, poznat brk, a preživio je i jedan od žešćih bodychekova u NBA povijesti
http://www.youtube.com/watch?v=UE_3W-phuTE

20. James Capers (19), 17, 167

Slično Kennedyu, već dosta playoff iskustva, lagano se probija prema vrhu, a ljeti ima i školu za buduće sudce.

21. Zach Zarba (33), 9, 166

Mlad, kalio se i u D-ligi, ali već ima i playoff iskustva. Nasljednik Kena Mauera po količini gela u kosi, nadamo se ne i po količini masla na glavi.

22. Brian Forte (45), 5, 164

Još jedna mlada nada, poznat po tome što ne ispušta zviždaljku iz usta, što dokazuje i popriličan broj faula koje svira po utakmici.

23. Matt Boland (18), 8, 163

24. Tony Brown (6), 9, 163

Još dva relativno svježa imena koja se nisu stigla pokvariti i marljivo čekaju playoff dnevnice.

25. Eli Roe (44), 7, 161

Uz NBA sudio i NBDL i WNBA utakmice, poznat po rookie sezoni u kojoj je srušio sve rekorde po broju sviranih osobnih za početnika, s godinama se smirio, iako i dalje vodi utakmice koje uglavnom završavaju ispod 190 koševa.

26. David Jones (36), 23, 160

Evo konačno i jednog veterana, iako ne pripada u skupinu poznatih ovaj ćelavi djedica ima svoj dio playoff kolača.

ROTACIJSKA SUDAČKA KVALITETA

27. Tommy Nunez Junior (28), 8, 159

Sin Tommya Nuneza, legendarnog NBA sudca i danas jednog od glavnih sudačkih supervizora u ligi. Mislim, nećemo sada o sukobu interesa, mali Tommy očito nije tu gdje je slučajno, ali otac mu je bio poznat kao jedan od udarnih specijalnih agenata lige.

28. Mark Ayotte (56), 8, 158

Preko 20 godina iskustva u srednjoškolskim i NCAA natjecanjima, ukupno skoro 30 godina na parketu, profesionalac od 18 godine. Čeka svoje playoff krštenje.

29. Scott Foster (48), 18, 153

Veteran s ogromnim playoff iskustvom, ima mjesto u Finalu. I jedan od manje problematičnih liginih ljudi, a definitivno je ligin čovjek ako je ovako rano već stigao do Finala.

30. Dick Bavetta (27), 37, 152

Mumija prema kojoj se Joey Crawford čini kao dijete, uporno odbija otići u mirovinu usprkos sve slabijem vidu i sluhu. Ipak, fizički može izdržati ritam, a definitivno ima i gorih. Čak i u svojoj 72 godini Bavetta je ostao pomalo paranoični samotnjak koji i dalje ne želi napustiti parkete iako mu liga sve više i više smanjuje playoff zaduženja (u nedavnom playoffu imao samo 2 utakmice).

31. James Williams (60), 2, 152

Što je logičnije nego da s istim rezultatom kao Bavetta završi jedan od najmlađih sudaca u ligi. Williams nije ekstra talent i voli svirati za domaćina, ali samo ako je domaćin momčad krcata all-star imenima.

32. Tony Brothers (25), 18, 150

33. Kevin Cutler (34), 2, 150

Brothers je jedan od poznatijih veterana, standardni dio playoff rotacija, a Cutler jedan od mlađih koji još traži svoje mjesto pod suncem. Jedna ih stvar povezuje – vole domaćine.

34. Karl Lane (77), 1, 149

Rookie sezona prošla sasvim solidno.

35. Mark Lindsay (29), 5, 146

Baby face lige nije se do sada istakao ničim posebnim osim dječačkim izgledom.

36. Michael Smith (38), 19, 145

Jedan od opskurnijih veterana, minimalno playoff iskustvo usprkos solidnoj kilometraži. Sudeći po ovim brojkama, opravdano.

37. Ken Mauer (41), 26, 141

Uz Crawforda i Bavettu najpoznatija preostala sudačka njuška, smatran jednim od boljih sudaca. Što nije daleko od istine – iako je po ovom rangiranju rezultatima debelo ispod potrebne kvalitete za playoff, još uvijek je jedan od boljih među klikom koja dobiva najvažnije utakmice. A i one manje bitne

38. Tom Washington (49), 21, 141

Evo još jedno poznatog veterana, također člana udarnih utakmica.

39. Olandis Poole (50), 8, 140

Još jedan šljaker, taman se nalazi tamo gdje i pripada – u rotaciju.

SUCI ZA DNO KLUPE

40. Haywood Workman (66), 4, 138

Najpoznatiji igrač koji se pretvorio u sudca, za sada ne baš uspješno.

41. Sean Wright (65), 7, 137

42. Eric Lewis (42), 8, 137

Recimo samo da u relativno mladoj karijeri nisu ničim pokazali da su budućnost.

43. Scott Twardoski (52), 1, 135

Evo jedan rookie koji je mogao i bolje odraditi prvu sezonu.

44. Nick Buchert (54), 2, 131

Još jedno pojačanje koje to nije. Mladost mu ne smeta da ima jednu od najvećih kvota sviranih tehničkih.

45. Bill Spooner (22), 23, 130

Da se gomila neiskusnih nađe u ovoj kategoriji nije iznenađenje, ali jedan ovako iskusan sudac koji uredno svira playoff utakmice? Od njega možete očekivati puno nepotrebnih prekida

i puno tehničkih, ali i poneku utješnu gestu
http://www.youtube.com/watch?v=m-u9UiefbZ8

46. Ron Garretson (10), 25, 128

Jedan od poznatijih veterana, playoff udarnik, ali i legendarna tetkica koje će se vječno pamtiti po ovoj epizodi

Ne znam, možda ste među onima koji ovakve epizode tumače kao samovolju sudaca, ali meni je ovo urnebesno i samo je dodatni razlog da uzviknem I LOVE THIS GAME!

47. Scott Wall (31), 17, 125

Country boy se usprkos popriličnom broju godina u ligi nije probio do značajnih rola, a rezultati ovog rangiranja jasno daju do znanja i zašto.

48. Derrick Stafford (9), 25, 124

E, sa Staffordom smo već debelo u opasnim vodama. Čovjek je ovo ogromnog iskustva i jedan od najvažnijih imena u sudačkoj organizaciji, gotovo je nemoguće da Finale prođe bez njega. Problem je samo u tome što je Stafford (uz McCutchena, Motta i Malloya) postao najistaknutiji ligin čovjek za posebne potrebe sada kada nema Salvatorea i Javiea – kada netko od spomenutih sudi, pobjede domaćina u playoffu penju se iznad 70%. Drugim riječima, ako se kladite, kada vidite kombinaciju McCuthcen-Stafford koju liga voli ubotrebljavati u bitnim utakmicama, šanse da vam izmakne jedinica su minimalne. I Stafford i McCutchen vole svirati kada nema potrebe, skloni su jednako tehničkima tretirati i goste i domaće (što je dokaz sudačkog kukavičluka – old school kauboji uvijek će manje suditi nemoćnijim gostima) i jednostavno smatraju da je normalno u 50-50 situacijama prednost dati domaćinu. Čisti primjer je ova akcija iz prve utakmice Finala

49. Derrick Collins (11), 12, 123

Izgleda kao Staffordov mlađi brat, a tako i sudi – 70% utakmica ide domaćinu, omjer osobnih je uvijek na strani gosta, a ne radi razliku ni u tehničkima.

50. Monty McCutchen (13), 18, 122

Pogledati par pasusa iznad pod Stafford. Jedina razlika je što ima sklonost svađanju i teatru, ali time je njegova naklonost favoritima još bezobraznija.

51. Kane Fitzgerald (35), 3, 122

Tek tri sezone, a već u odabranom društvu na dnu.

SUDAČKA ZONA SUMRAKA

52. Courtney Kirkland (61), 12, 118

Nabildani sudac kojega lagano uvode u playoff pored puno zaslužnijih.

53. Brent Barnaky (70), 2, 115

Mladi „talent“.

54. Ed Malloy (14), 10, 113

Nije nikakvo čudo da najčešće sudi sa Staffordom i McCutchenom te da se uz njih “uči” playoff košarci.

55. Pat Fraher (26), 11, 111

Fraher se još uvijek pokušava probiti do playoff utakmica, inače jedan od važnijih WNBA sudaca. Ostaje se samo nadati da do ovoga prvoga neće doći, a WNBA ionako ne gledam.

56. Rodney Mott (71), 15, 110

Sa 73% uvjerljivo najskloniji domaćinima. Polako, ali sigurno, postaje dio playoff folklora.

57. Eric Dalen (75), 4, 95

58. Josh Tiven (58), 2, 95

Dva relativno mlada sudca koja, nadamo se, neće tako skoro dobiti značajniji raspored.

59. Tre Maddox (73), 1, 83

Imao jednu od najgorih rookie sezona u povijesti, u 43 utakmice podijelio 43 tehničke dok su domaćini pobjeđivali s 8 koševa razlike u prosjeku. Jasno, premali je to uzorak da bi mogli donositi velike zaključke, ali čovjek ima ozbiljne probleme sa živcima i NBA atmosferom. Jimmerova rookie sezona čini se kao all-star izdanje za ovakav rezultat.

Za kraj ostaje još samo reći, posebice kladiteljima, kako zanemarivanje sudaca njie pametno. Ne radi se tu o nikakvom Ickeovskom pogledu na stvari, već nema smisla zanemarivati nešto što je dio igre. Ako netko svakodnevno gleda liste ozljeda i prati trenutnu formu, trebao bi baciti pogled i na podjelu sudačkih zaduženja. NBA.com u tome je ažurna i svako jutro prije utakmica sudačke postave su poznate. A što se ostalih tiče, nas kojima je od svega najvažnija igra, nadam se da će ova lista pomoći kako bi se još više živcirali ili zabavljali kada konačno krenu utakmice. O playoffu da ne govorim – kada u prvoj utakmici Finala u Miamiu na parket istrče 14, 13 i 9, znat ću da tu večer LeBronu neće ginuti slobodna bacanja svaki put kada uđe u reket.

7 thoughts on “RANKING THE REFS

  1. Ron Garretson se obilježio glupim ali urnebesno smiješnim isključenjem Wallacea.
    Ovo sa sucima je nešto što treba uzeti u obzir pogotovo ako se kladi jer 2+2 u košarci (na parketu tj. vrijednost igrača) nije uvijek 4 (utjecaj trenera te pogotovo sudaca daje draž sportu te dozu nepredvidljivosti). Zato pohvale za ovako kompleksnu analizu koja daje novi pogled na NBA u cijelini a čemu mnogi ne pridaju dovoljno pažnje.

  2. Hvala bogu ili kome već da ima ljudi koji mogu i žele komentirati košarku, posebno NBA. Argumentiran i stručan pogled na najuzbudljiviji sport-NBA svijet. Izvrsni komentari, sjajne teme… Svaka čast.

  3. Svaka cast na volji za napravit ovo 🙂
    Mrzin komentare tipa “necemo pricat o sucima”. Normalno da cemo pricat o sucima, kad su toliki faktor u svakoj igri, posebno rukometu i vaterpolu, a ni u nogometu puno ne zaostaju.
    I drago mi je vidit da si upoznat s Davidon Ickeon 😀

  4. Nisu iste, miksaju se redovito, a određuje ih liga, odnosno odbor zadužen za suđenje na osnovu ocijena koje daju klubovi i supervizori. U playoffu se trude da stvari budu manje slučajne, ali uglavnom se oko 7-8 najboljih koji rade većinu utakmica posloži hrpa slabije rangiranih koji tako malo po malo otpadaju.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *