RANKING THE PLAYERS, PART FOUR (75-139)

IGRAČI ZADATKA STARTNE KVALITETE

75. MIKE DUNLEAVY (Bucks), 59 bodova

Nakon što je zbog kroničnih problema s koljenima prestao biti preplaćeni starter, Dunleavy se snašao u skromnijem nastavku karijere, nametnuvši se tijekom zadnje tri sezone kao sjajni šesti igrač. Razlog njegovih sjajnih brojki prvenstveno leži u šutu za tri i solidnoj obrani, ali ono što ga stavlja u sam vrh igrača zadatka su sposobnost kreiranja, posebice za druge – kad je Dunleavy na parketu, lopta je uvijek u pokretu.

76. JARED DUDLEY (Suns), 59 bodova

Dudley je čudo od igrača, od prvog dana u ligi pa sve do već zrelih godina u Phoenixu, uvijek daje svoj maksimum u 3&D roli. Dodatnu vrijednost daje mu i podatak da sve bolje igra na dvojki, što ga čini kompletnim swingmanom.

77. WESLEY MATTHEWS (Blazers), 59 bodova

Još jedan klasični 3&D majstor koji briljira u obrani i igri bez lopte.

78. TONY ALLEN (Grizzlies), 58 bodova

Allen je specifičan slučaj jer njegova vrijednost dolazi prvenstveno iz obrane, a loš šuterski učinak nadoknađuje agresivnim ulazima i odličnim učinkom s linije slobodnih.

79. JOHN WALL (Wizards), 57 bodova

Dok su svi ranije nabrojeni igrači definitivno i učinkom i stilom igre pravi pripadnici ove skupine, Wall je tu u prolazu. Tako se barem nadaju u Washingtonu. Njegove prve dvije sezone bile su razočaravajuće za jedan prvi pick drafta, za što dio krivnje svakako možemo pripisati lošem kontekstu u kojem se Wall našao. Doduše, napredak u drugoj sezoni je bio popriličan, što ne isključuje ni mogućnost kvantnog skoka u trećoj sezoni (kao što nas povijest uči, rasni talenti eksplodiraju upravu u trećoj godini), iako treba biti oprezan zbog očajnih šuterskih i ne baš ohrabrujućih kreatorskih brojki. Jedino u čemu je Wall već sada sjajan to je obrana, njegove fizikalije i atleticizam isplaćuju dividende barem na jednom kraju parketa.

80. THADDEUS YOUNG (Sixers), 56 bodova

Young je dokazani strijelac na koju god ga poziciju stavili – zaigra li trojku, zabit će u postu, zaigra li četvorku, izvući će se vani. I to bi bilo to – njegove all-round brojke nisu vrijedne spomena, ali je tako uspješno specijaliziran kao strijelac da bi se izborio za minute u svakoj momčadi lige.

81. KAWHI LEONARD (Spurs), 56 bodova

U rookie sezoni nametnuo se kao legitimna 3&D opcija, a Pop ga već sada proglašava nositeljem igre u budućnosti. Obzirom na fizikalije koje garantiraju dominaciju, nije isključeno da već ove sezone dobije važniju ulogu u napadu.

82. BROOK LOPEZ (Nets), 56 bodova

Lopez je jedna od rijetkih petica koja može zabijati lakoćom u postu i oko posta (izuzetno meka ruka i izuzetno spretni pivot potezi), ali tromost u obrani, nesposobnost bacanja povratnih lopti i, najgore od svega, antitalent za skupljanje skokova, osuđuju ga na sporedne role. Igrač totalnih krajnosti.

83. TIAGO SPLITTER (Spurs), 55 bodova

Splitter npr. nema ni zrno realizatorskog talenta Lopeza, ali zato će zabiti sve ono što mora, pokupiti svoju kvotu lopti i odigrati poštenu 1 na 1 obranu s protivničkim centrom. Tražiti od njega išta više od ovoga nije preporučljivo.

84. J.J. REDICK (Magic), 55 bodova

Redick je dokazana rasna 3&D opcija, ali i igrač koji bi mogao imati sezonu karijere u novom Orlandu u kojem je, barem po sistemu, prvo ime. U idealnim je godinama (27), a uz dokazane vrline pomoćne radne snage ima poprilično dobre brojke i u igri s loptom, posebice kao kreator za druge.

85. VINCE CARTER (Mavs), 54 boda

Vince se sjajno snašao u roli pomoćne radne snage, uvijek odličnom šutu dodao je i solidan obrambeni učinak, a iako više ne kreira za sebe kao u najboljim danima, ostao je nesebičan asistent koji ne davi loptu, što je ogroman plus u ovoj roli (posebice za takvog veterana).

86. GORAN DRAGIĆ (Suns), 54 boda

Dragić ima poprilične oscilacije u svojoj NBA karijeri, ali lanjska sezona čini se kao potvrda da je u svoj 25 godini sazrio. Prije svega kao pouzdan pick & roll playmaker, ali i kao potencijalni triple-threat koji bi se u sistemu Phoenixa vrlo lako mogao pretvoriti u još učinkovitijeg igrača. Njegove kreatorske i realizatorske brojke su odlične, a dodatni plus su mu i sve bolji obrambeni učinci. Kvantni skok je možda previše očekivati obzirom na mali uzorak i nekonstantne učinke, ali vrata prema kategoriji iznad su mu definitivno otvorena, hoće li proći kroz njih ovisi isključivo o njemu.

87. DEMARCUS COUSINS (Kings), 54 boda

Još jedan izgledni kandidat za kvantni skok. Cousins u svoju treću godinu ulazi kao potvrđeni skakač prve klase, ali i čovjek koji je svojom nezrelošću van parketa, a posebice na parketu, srozao svoj talent do dna. Ajde, to što je apsolutno nezainteresiran za obranu, to se još može pripisati godinama i kontekstu, ali očajne šuterske brojke i mizerna realizacija u reketu za ovakvog fizički i talentom dominantnog igrača su neoprostivi. Uspije li svoje all-round talente ikada staviti u službu rezultata, bit će top 10 visoki igrač u NBA dok kažeš “nepotreban skok-šut iz vana”. Tome u temelj govore i solidne asistentske brojke koje samo potvrđuju da zna, pitanje je samo želi li.

88. MONTA ELLIS (Bucks), 54 boda

Atraktivni bek je i dalje jedna od najboljih combo-opcija u ligi, solidan kreator za sebe i za druge, čak i pouzdan šuter i obrambeni igrač. Njegov najveći problem je što u ničemu od navedenog nije iznad prosjeka. Volume scoreri na vanjskim pozicijama su zadnji po važnosti na prehrambenom lancu zato jer ih jednostavno ima previše, a i previše su ovisni o brzini i driblingu zbog čega rano izgore. Oni najbolji, poput Lou Williamsa ili Ellisa, u stanju su biti itekako korisni u ulozi trećeg beka i lidera druge postave, ali učinkovitost im pada paralelno s većom ulogom koju imaju u napadu. Nađe li se Ellis jednoga dana u ulozi sličnoj Williamsu, umjesto da ga uporno koriste kao prvu ili drugu opciju, njegova učinkovitost bi trebala rasti, a s njom i IOR bodovi. Dok god ga se vodi kao nositelja i graničnog all-star igrača, nabijat će šuplje brojke. Jasno, u lošim momčadima. U dobrima ne bi ni došao u priliku za tako nečim.

89. KYLE KORVER (Hawks), 54 boda

Klasični 3&D genijalac i idealan primjer drugog swingmana za popuniti petorku. U napadu može igrati obje pozicije na boku, u obrani jednako solidno brani dvojke i trojke. Nikada neće daviti loptu, uvijek će pucati kada je otvoren. Korver je ukratko majstor svog posla, bilo kao igrač zadatka u petorci, bilo kao specijalist s klupe, a za one koji sumnjaju da su njegove odlične obrambene brojke rezultat sistema Bullsa jedan podatak – isti učinak čovjek je ostvarivao i dok je bio u Jazzu, u puno slabijoj obrambenoj momčadi od Bullsa.

90. GEORGE HILL (Pacers), 54 boda

Hill je dobar dio karijere proveo kao combo opcija i prvi bek s klupe, a u drugom dijelu lanjske sezone u Indiani potvrdio se i kao 3&D opcija, što mu je i donijelo novi bahati ugovor. Obzirom da su mu šut za tri i igra u obrani (jednako dobro čuva oba tipa bekova) najbolje strane, odluka Pacersa da instaliraju igrača zadatka na poziciju jedinice ima smisla. Uostalom, od zadnja 4 naslova, čak tri su pokupile momčadi sa sličnim profilom na poziciji – Heat lani s Chalmersom, Lakersi prije toga s Fisherom. Jasno, i Heat i Lakersi imali su izuzetne kreatore na boku ili pod košem, kreatore koji su mogli sakriti nedostatak vizije vlastitog quarterbacka. Stoga, teoretski, Hill ima talenta za popunu petorke, ali, u praktičnom smislu, za ovakvu Indianu možda bi bolje bilo da im je playmaker netko tko je stvarno u stanju kreirati akciju.

91. BRANDON BASS (Celtics), 54 boda

Odličan šuter s poludistance koji će zabiti ono što mora i pokupiti svoju kvotu skokova, Bass je idealna zakrpa svake petorke s dominantnim centrom. U Bostonu se njegova igra često poklapa s Garnettovom (obojica žive na laktu odakle ispaljuju skok šut za skok šutom) te bi idealno bilo kad bi Bass imao rolu trećeg igrača. Naravno, život nije idealan, stoga ovako kvalitetnog strijelca nema smisla držati na klupi ma koliko neadekvatan obrambeni igrač bio.

92. BRANDON JENNINGS (Bucks), 54 boda

Jennings nije ni combo ni 3&D igrač, njegov gen je onaj čistog playmakera koji davi loptu, vrti pick & roll igru i driblingom ulazi u srce obrane odakle baca povratne. Problem? Rasni playmaker po defaultu je top 3 opcija u momčadi, međutim Jennings takvu odgovornost još nije uspio opravdati. Njegove šuterske brojke su osrednje, a kad uzmemo u obzir njihov volumen, možemo reći kako su i loše (da je treći po broju ispaljenih lopti u momčadi, njegov učinak bi bio podnošljiv, ali kada si prvi potrošač i pri tome ispaljuješ duplo više od sljedeće opcije – i da, Jennings je lani ispalio duplo više lopti od Ilyasove – jasno je da svojim neučinkovitim igrama vučeš momčad na dno). Još veći problem od šuta je njegova mizerna realizacija u reketu, što si jedan slash & kick igrač ne može dopustiti. Obranu nećemo ni spominjati, obzirom da Jennings na nju ni ne pomišlja. Kao 3&A opcija, Jennings treba poseban kontekst koji će iz njega izvući ono najbolje, a okruženje u Milwaukeeu teško da je rješenje. Ako ništa drugo, barem ima vremena za napredak – tek su mu 22 godine.

93. MARCUS THORNTON (Kings), 52 boda

Thorntonov prelazak u Sacto činio se još jednim nepotrebnim bacanjem novca Kingsa na bočnog igrača, ali za razliku od Salmonsa i Garcie, izgleda da su ovaj put pogodili. Thornton nije 3&D igrač koji će popuniti petorku, njegova osnovna vrlina je izuzetna realizacija u svim oblicima (odličan u ulazu, šutu i s linije), dakle nešto što se idealano da koristiti u ulozi prvog strijelca s klupe. Za sada, dok god uspijeva opravdati potrošnju, može proći i kao starter, iako je sasvim logično postaviti pitanje nisu li baš zbog ovakvih startera, koji su dobri isključivo u jednom pravcu igre i imaju samo jednu vještinu, Kingsi tu gdje jesu.

94. RICKY RUBIO (Wolves), 51 bod

40 utakmica, dakle pola regularne sezone, bili su dovoljni da se Ricky Rubio ubaci u top 100 igrača u ligi i to usprkos očajnim šuterskim postotcima. Jednostavno, njegova kombinacija obrane i asista garantira mu ulogu startera, a doda li ikad barem solidnu realizaciju u reketu ovim temeljima (šut da ne spominjem), bit će top 50 igrač. I on se kao i Wall treba ugledati na Ronda, kao primjer playmakera koji bez šuta može biti učinkovit u napadu. Dok to ne postanu, bit će isključivo D&A jedinice (obrana + asisti), kao takvi sasvim originalni, ali i sasvim nepredvidljivi.

95. ANDREA BARGNANI (Raptors), 50 bodova

Bargnanin je pod Caseyom odigrao najboljih pola sezone života, potvrdivši se kao pouzdana stretch četvorka koja može trpati dovoljno da opravda startne minute iako je teoretski stvoren za rolu s klupe. Njegova obrana nikada neće biti vrhunska, a njegove skakačke brojke očito će zauvijek biti na razini beka, ali pored pravih suigrača, Bargnani bi mogao biti nekakva made in China verzija Dirka.

96. CARL LANDRY (Warriors), 50 bodova

Landry je dosta sličan igrač Bargnaniu po tome što je koristan isključivo kao strijelac. Ne skače, ne igra obranu, ali daj mu loptu i on će tebi dati koševe. Minus mu je što nije dalekometni šuter, zbog čega je idealan kao opcija s klupe. U Warriorsima će upravo to i biti, što bi mu samo trebalo dati na vrijednosti.

97. BRANDAN WRIGHT (Mavs), 50 bodova

Wright je zanimljiv slučaj, lani je briljirao u Dallasu u ograničenoj minutaži kao mini verzija Chandlera (odličan i pokretan obrambeni igrač s izuzetnim osjećajem za blokade, pouzdan skakač koji će zakucati sve ono što mora u napadu). Ono što iznenađuje je činjenica kako je mali radio isto svaki put kad bi dobio priliku igrati – njegova brojke iz Dallasa ne odskaču previše od onih iz Warriorsa. Dakle, ne radi se o nikakvom iskakanju iz okvira, već o činjenici da ga u Warriorsima nitko nije ni mogao primjetiti, što zbog konteksta (loša momčad u kojoj je lako nabiti brojke), što zbog nesreće (propustio sezonu i pol zbog ozljede ramena i to upravo treću sezonu u kojoj lutrijski igrači obično iskoče). Dakle, Dallas je lani doživio zakašnjelo buđenje jednog lutrijskog talenta koji će, ako ostane zdrav, nastaviti s napredovanjem i dobivanjem sve više minuta.

98. ISAIAH THOMAS (Kings), 50 bodova

Zadnji pick lanjskog drafta totalna je krađa za Kingse. Pola sezone sjajnih igara nisu uzorak za koji bi stavili ruku u vatru, ali čak i uz malu regresiju, Thomas je play startne kvalitete sposoban kreirati za sebe i druge, ali, što je važnije, i zabiti. Od svih 3&A opcija u ovoj konkurenciji, njegove brojke su bile najsolidnije, a obzirom da su ostvarene u lošoj momčadi, to dodatno govori o njegovoj zrelosti.

99. JEFF TEAGUE (Hawks), 50 bodova

Teague je napravio novi korak naprijed nakon solidne rookie sezone, potvrdivši se kao pouzdana playmakerska opcija u napadačkim aspektima igre.

100. TAYSHAUN PRINCE (Pistons), 50 bodova

Dobri stari Prince od prvog dana u ligi bio je primjer idealnog igrača zadatka na boku. Obrambene brojke su mu i dalje odlične, šuterski odradi posao, a malo ga unazad vuče činjenica da je danas u Pistonsima top 3 opcija. Iako zna razigrati i može napasti obruč, to nisu njegovi primarni talenti, a potrošnja energije u tom segmentu oduzima mu vrijednost u obrani i spot up situacijama. Šteta što nije na vrijeme prešao u playoff momčad.

101. SHAWN MARION (Mavs), 50 bodova

Marion je veteran sličan Princeu, ali njegova vrijednost dolazi iz drugih područja. Naravno, prvenstveno iz obrane, dakle tu su isti, ali dok je Prince solidan napadač i šuter, Marion je garbage man koji svu svoju vrijednost u napadu izvlači iz pozicioniranja, kretanja i skoka. Upravo je skok i dalje njegovo najveće oružje, a nesebičnost izražena kroz vrijednost u ovim kategorijama, samo je potvrđena dobrim omjerima asista. Naravno, nesebičnost je neophodna da bi bili koristan igrač na trojci bez kvalitetnog šuta, po čemu je Marion definitivno original.

102. MARCUS CAMBY (Knicks), 49 bodova

Još jedan veteran koji je gubitkom eksplozivnosti postao nula u napadu, ali koji i dalje može odraditi sjajno obrambeno-skakački dio posla. Kao zamjena Chandleru, Camby je luksuz, a bit će zanimljivo pratiti hoće li se Woodson koji put odlučiti i na verziju s njima dvojicom kao parom visokih. S jedne strane, to bi značilo da igraš napad s dva igrača koji ne mogu zabiti ništa izvan polukruga pod samim košem (a Camby više ne može zabiti ni od tuda), ali s druge, Chandlerovo odlično kretanje i alley-oop majstorstvo zasigurno bi bili nagrađeni od Cambyevih pasova s vrha reketa – noge su ga možda izdale, ali Marcus je i dalje jedan od najboljih asistenata među visokim igračima.

103. CARON BUTLER (Clippers), 48 bodova

Butler uživa u svojoj veteranskoj fazi kao pouzdana 3&D opcija. Dok ne tražite od njega ništa više osim da igra obranu i čeka u kutu, ovaj 31 godinu star igrač koji često djeluje kao da ima barem 40, odradit će svoje.

104. JEREMY LIN (Rockets), 48 bodova

Još jedan 3&A play koji uz dovoljnu količinu lopti može držati podmazanim napad i, prije svega, svoj prosjek koševa. Ako se nekome čini da je pola sezone u New Yorku premalo da bi Lina stavili u praktički top 100 igrača lige, jedan detalj ih možda razuvjeri – u svojim skromnim minutama u Warriorsima, Lin je ostvarivao ok brojke za rookiea, a epizoda u New Yorku na to se nadovezuje kao tipična progresija za igrača druge godine. Sad je samo pitanje hoće li u klubu u kojem će sve biti podređeno upravo njemu, Lin u svojoj trećoj sezoni nastaviti rasti ili će zadržati na već sada zavidnoj razini. Obzirom da je poprilično star za igrača treće godine (24 godine), ja se kladim na ovo drugo.

105. JRUE HOLIDAY (Sixers), 48 bodova

S druge strane, Holiday je totalna suprotnost Linu. Ima sezonu više iskustva u ligi (3 naprema 2), ali i dvije godine manje (22 naprema 24). Dakle, razlog zbog kojega Holiday nije napravio očekivani skok u svojoj trećoj sezoni definitivno je dijelom vezan uz njegov rani ulazak u ligu, ali dio krivice svakako otpada i na razinu talenta. Naime, Jrue je tijekom svoje jedne godine na sveučilištu igrao dvojku, a dva glavna aspekta njegove igre koja su se istakle tijekom NBA karijere su trica i obrana. Ispada da je Holiday po svemu sličniji 3&D opciji poput Hilla, nego solidnim playevima poput Lina, Teaguea ili Jenningsa, specijalne talente poput Walla i Rubia da ne spominjemo (iako je po dolasku u ligu zbog obrane i atleticizma upravo Jrue često bio uspoređivan s Rondom). Kakav iskorak će napraviti u svojoj četvrtoj sezoni ovisi o tome koliko će se razviti kao kreator (do sada je, blago rečeno, bio skroman u tome). Ne napravi li ni u novoj sezoni korak naprijed, mislim da će mu putanja karijere biti poprilično određena, i ne, neće uključivati kvantni skok.

106. BRANDON ROY (Wolves), 47 bodova

Uf, koliko god je sjajno vidjeti Roya opet u akciji, toliko je teško ovako nisko staviti igrača koji bi danas zasigurno bio top 20 talent u ligi da ga ozljede nisu mumificirale. Ipak, obzirom da do prije nekoliko mjeseci nismo mogli ni znati da će opet zaigrati košarku, vidjeti ga u akciji bit će posebna privilegija. Kako je čovjek otišao u mirovinu u 27-oj godini (to valjda sve govori o težini situacije), jasno je kako u obzir za njegovu ocjenu nisam uzimao ni jednu sezonu prije nego su ga koljena potpuno izdala. Roy je 2011. doživio pad učinka kakvog swingmani njegove razine talenta obično dožive oko 34-35 godine. Uzevši to u obzir, a dodavši i godinu pauze, Royev pad u ovoj sezoni u odnosu na 2011. trebao bi biti minimalan. I dalje će to biti slabo pokretan visoki bek nesposoban za kreaciju na razini nositelja, ali njegovi all-round instinkti u kombinaciji sa solidnim šutom trebali bi biti dovoljni da pomogne u manje zahtjevnoj 3&D roli ili možda čak kao prva opcija s klupe.

107. TYREKE EVANS (Kings), 47 bodova

Još jedna žrtva ozljeda, Evans je zanimljiv slučaj po tome što iz sezone u sezonu igra sve gore od svog rookie izdanja. Čovjek je svojevrsni košarkaški Benjamin Button, a razlog za to su kronično bolesna stopala. Prognozirati daljnju regresiju ili povrataka ranijim izdanjima stoga je nezahvalno, ali obzirom na još uvijek poprilično visok stupanj košarkaške nezrelosti, mislim da Evansa možemo staviti u ladicu potencijalno sjajnih šestih igrača. Njegova kreativnost u slash & kick igri nije sporna, sporno je koliko će biti spreman koristiti je, ali sve ostalo je ogromni minus – od šuta do igre u obrani (lanjski eksperiment s njim kao 3&D opcijom u petorci pored Thorntona i Thomasa pokazao se neuspješnim).

108. ARRON AFFLALO (Magic), 47 bodova

Klasična 3&D opcija koja nema sreće završiti u okružju koje bi iz njega znalo izvući maksimum – u Denveru je zbog stila igre često bio prisiljen glumiti kreatora, a slična sudbina ga čeka i u Orlandu gdje je praktički top 3 opcija. Dakle, možemo očekivati napumpane brojke i slabašan učinak, puni slabiji nego da npr. igra u Bullsima i u kutu čeka povratne.

109. J.R. SMITH (Knicks), 46 bodova

Prototip šestog igrača, swingman sposoban ući u igru i igrati 1 na 5 koliko god treba. Smith je streaky šuter, ali i podcijenjeni kreator koji lakoćom otvara višak prostora za sebe i druge. Jedini problem je što ni u 26-oj godini još nije naučio prepoznati situaciju kada se od njega zahtjeva šut, a kada ulaz i dribling.

110. JAMAL CRAWFORD (Clippers), 45 bodova

Dugo godina u Hawksima je vrijedio za combo-beka iz snova, što je naziv koji s vremenom (prešao 30-u) polako ustupa mjesto onome o combo-beku iz noćne more. Ipak, dok god mu minute držite pod kontrolom, on će svojom kombinacijom kreacije i šuta odraditi posao. S tim da je ovaj put u puno boljoj situaciji od lanjske. Lani je u Portlandu često morao uskakati u ulogu startera i preuzimati puno veću odgovornost pored limitirane vanjske linije, dok ga sada u Clippersima uz Chrisa Paula čeka puno jednostavniji zadatak – nadoknaditi poene s klupe Moa Williamsa.

111. JASON RICHARDSON (Sixers), 45 bodova

Nekoć granični all-star swingman all-round kvaliteta danas je pouzdana 3&D opcija. Uživat će pored Bynuma budu li povratne lopte radile kako treba.

112. TREVOR ARIZA (Wizards), 45 bodova

Ariza je cijelu karijeru 3&D opcija koja je imala samo jednu sjajnu tricašku sezonu (točnije, playoff) – u sezoni 2009. u 23 utakmice zabio je 40 od 84 trice čemu može zahvaliti ne samo karijeru, nego i percepciju većine neutralnih promatrača. Nažalost, sve nakon bilo je put prema dolje, čemu je glavni razlog bio nepotrebno forsiranje jednog limitiranog igrača u roli napadačke opcije. Ariza može poslužiti kao slash & kick igrač u epizodama, ali ne kao stalna opasnost. Ulazi u već veteransku fazu karijere za bočnog igrača oslonjenog na atleticizam (27 godina), stoga je krajnje vrijeme da standardno kvalitetnoj obrani doda i pouzdani šut i postane ono za što ga majka rodila – 3&D pratnja boljima od sebe.

113. MARVIN WILLIAMS (Jazz), 45 bodova

Marvin je, za razliku od Trevora, dosta rano shvatio da jedan bljesak u karijeri ne znači karijeru. Njegov bljesak bio je draft (2. pick 2005. ispred Chrisa Paula i Derona Williamsa), a nakon 7 sezona došlo je vrijeme da se taj teret skine s vrata (čemu bi promjena sredine trebala dodatno pomoći). Šetajući ga između pozicija (visoki ili bočni) i uloga (starter ili prvi napadač s klupe), u Atlanti su konačno prije 4 godine shvatili da je Marvina najbolje pozicionirati u kut da čeka povratnu loptu, a usput ga u obrani natjerati da koristi svoju dužinu. I tako smo dobili 3&D igrača koji ulazi u zrele godine i koji je lani ostavio dojam čovjeka koji je u nirvani i koji se konačno pomirio sa životom.

114. ANDRE MILLER (Nuggets), 45 bodova

Miller je toliko star, spor, loš šuter i beskoristan obrambeni igrač da je više bilo i vrijeme da ga se makne iz role startnog playa. Što je Karl i napravio i sada ima najboljeg back-up playa u ligi. Obzirom na silinu kojom mu pada učinak iz sezonu u sezonu teško je vjerovati da će Miller odraditi sve tri godine novog ugovora do kraja (više se doslovno nije u stanju odlijepiti od poda), ali dok god ima glavu na ramenu taj će naći načina namjestiti suigračima zicer i sebi kreirati izglednu situaciju za realizaciju s poludistance.

115. JOSE CALDERON (Raptors), 45 bodova

A evo nam odmah nakon prvoga i drugog najboljeg back-up playa u ligi. Calderon već odavno ne može zabiti dovoljno da opravda minutažu i ulogu u petorci, o obrambenom učinku da ne pričamo (taj nikada nije skužio igru u obrani, više puta je zapeo u blok od pijanog zidara), ali ako treba vrtiti pick & roll i pogoditi otvoreni šut i dalje je doktor. Obzirom da će nakon isteka ove zadnje godine ugovora imati tek 31 godinu, bilo bi šteta da te kvalitete ne donese u Euroligu jer kandidata za igrati 10 do 15 minuta po utakmici u NBA ima sasvim dovoljno.

116. MATT BONNER (Spurs), 44 boda

I stigli smo tako do prvog pravog specijaliste, čovjeka koji apsolutno ničemu ne služi na parketu nego tome da šutira trice. A upravo su one razlog zbog kojega je preskočio kategoriju (možda i dvije, jer obzirom da ne igra obranu niti skače Bonner je upitan čak i kao treći visoki) – Bonner je jedna od najboljih stretch četvorki svih vremena sa suludim postotkom od 42% za tri u karijeri.

117. COURTNEY LEE (Celtics), 44 boda

Još jedan 3&D specijalist iz kalupa sposoban pokriti startnu poziciju usprkos jednoj ogromnoj mani – slično nekada Jasonu Kaponu, Lee sebe košta barem tricu po utakmici nepotrebnim ulaskom dodatni korak u prostor. Razvije li se ikada u pravu catch & shoot opciju, poneki dodatni bod mu je garantiran.

118. JAMEER NELSON (Magic), 44 boda

Nelson se još uvijek ne da, drži se taman tu negdje oko Felton linije koja razdvaja playmakere startne vrijednosti od back-up materijala. Mislim, nije da ne bi bilo bolje i za njega i njegovog poslodavca da je u back-up ulozi, ali čak je i lani, u najgoroj sezoni karijere, uspio odraditi solidan 3&A posao. Obzirom na godine (30 pred vratima) i kontekst (Magic je očajna, očajna momčad) za očekivati je da se pad nastavi i dalje, ali obzirom na žilavost koju iskazuje sve ove godine, zasigurno se neće raditi o padu ispod zamišljene linije.

119. MATT BARNES (Clippers), 44 boda

Njega sam ubacio naknadno pošto je posao s Clippersima čini se realiziran, inače je bio prvi na listi dostupnih slobodnih igrača. Kakva će njegova uloga biti pored Granta Hilla i Carona Butlera, to je teško predvidjeti, ali razlog zbog kojega se Barnes uvijek čini nepoželjnim igračem nije njegov talent (all-round podizač energije koji možda nije dovoljno dobar šuter da bude legitimna 3&D opcija, ali svakako može odraditi rolu prvog bočnog s klupe), već prije svega njegov jezik. Taj nikada nikome nije ostao dužan, o čemu svjedoče mnogobrojni sukobi s protivnicima, ali čak i suigračima i trenerima.

120. RONNIE BREWER (Knicks), 44 boda

Brewer je zanimljiv slučaj, igrač za kojega apsolutno svi znaju da je odličan obrambeni igrač, ali ujedno i igrač kojemu je užasno teško pronaći minutažu iz jednostavnog razloga što je nevidljiv u svim drugim aspektima igre. Opet, kao i većina vrhunskih specijalista, u tom jednom dijelu igre kojega odrađuje kako treba je toliko dobar, da je u stanju opravdati čak i startnu minutažu, što je jasno pokazivao u Jazzu. U Bullsima pak nikada nije dobio pravu šansu jer je uvijek bilo dovoljno drugih opcija.

121. DARREN COLLISON (Mavs), 44 boda

Collison ima 25 godina, dakle nije baš mladac koji dolazi, a tijekom tog razdoblja uspio se nametnuti kao sjajan back-up play koji je u stanju držati momčad pod kontrolom čak i u dužem periodu (sjetimo se kako je dobar posao radio u Hornetsima kada se Paul ozljedio). Problem je bio što je netko (Larry Bird) pomislio kako je 30-ak utakmica dovoljno da se Collisonu preda uloga startera, a to je pak rezultiralo s dvije godine muke koje je obilježila lanjska odluka Vogela da pred kraj sezone, odnosno pred početak playoffa, u petorku instalira Hilla i više se nikada ne osvrne. Dakle, puno veći uzorak jasno govori da Collison nema dovoljno vještina da odrađuje izuzetno bitan posao puno radno vrijeme – solidan je kreator, dobar šuter, ali i rupa u obrani. Nije dovoljno dobar da bude jedna od udarne tri opcije, prekvalificiran da bude tek obični back-up play. Vječni stanovnik Felton zone.

122. DEANDRE JORDAN (Clippers), 44 boda

Jordan će zabiti ono što mora i skakati, a tu uglavnom staje njegov doprinos. Draftiran je kao projekt nakon jedne neugledne godine na sveučilištu, a nakon dvije sezone promatranja konačno je pokazao da zaslužuje minute u rotaciji. Međutim, prošle sezone s novim bahatim ugovorom rastu i očekivanja, a rezultat ostaje klasično razočaranje. Nova sezona donosi novu nadu usmjerenu u samo jednom smjeru – napretku u obrani. Jer, slično kao što sjajni postotak šuta skriva činjenicu da je Jordan očajan realizator (sve što može zakuca, zbog čega ima bolji postotak “šuta” iz igre od slobodnih bacanja), popriličan broj blokada skriva činjenicu da je isto tako loš obrambeni igrač (direktni protivnici protiv njega popravljaju učinak za čak 25%, a Clippersi su jednako šuplji obrambeno s njim ili bez njega na parketu – netko tko bi prvenstveno trag trebao ostaviti u defanzivi, ne smije si dopuštati ovakve brojke). Fizikalije i pokretljivost kao preduvjet da se pridruži jednom Chandleru svakako postoje, sad je samo pitanje kada će glava pohvatati tijelo. Nova sezona definitivno će morati donijeti neki pozitivan pomak.

123. JARRETT JACK (Warriors), 44 boda

Jack je već godinama pouzdan back-up play, ujedno i dovoljno dobar kreator i šuter sposoban odigrati i rolu combo-beka. Ostane li zdrav, a to je uvijek upitnik, Warriorsima će dati još jednog sjajnog igrača s klupe.

124. BRANDON RUSH (Warriors), 43 boda

Landry je idealan treći visoki, Jack je idealan combo-bek, a Rush je idealan 3&D igrač za popuniti bok. Obzirom da Warriorsi imaju hrpu mladih igrača (Thompson, Barnes) koji će dobiti minute, ispada kako će Marc Jackson možda imati briga oko slaganja petorke, ali ne i oko klupe. Inače, Rush je godinama u Indiani igrao rolu dežurnog stopera, ali nije ostaviti značajniji trag zbog slabašnog napadačkog učinka. Selidbom u Zaljev eksplodirao je kao tricaš i konačno postao kompletan igrač zadatka. Naravno, obzirom da se radi o jednoj sjajnoj godini, uvijek postoji mogućnost regresije, dapače, teško da će šuterski opet biti jedan od vodećih igrača lige, ali bude li ona u očekivanim okvirima (drugim riječima, ne potone li na razinu iz Pacersa), Warriorsi mogu biti mirni što se bočne rotacije tiče.

125. DEMAR DEROZAN (Raptors), 43 boda

Ogromna minutaža nije pomogla DeRozanu da poboljša statistiku, dapače, samo je pomogla da ga se razotkrije kao nepopravljivo lošeg šutera i kilavog napadača. Međutim, Casey je ekspresno uspio njegov atleticizam staviti u službu momčadi, točnije obrane. Sad još samo treba naći načina dodati DeRozanu šut za tri ili ga barem naučiti da postane nešto stabilnija slash & kick opcija kako bi se zaokružio u igrača zadatka.

126. DERRICK FAVORS (Jazz), 43 boda

Za razliku od Cousinsa, Favors nije očiti kandidat za kvantni skok u svojoj trećoj sezoni iz jednostavnog razloga što do sada nije pokazao ni dijelić napadačkog talenta. Međutim, ono što je pokazao izuzetan je osjećaj za skok i neobjašnjivo kvalitetna igra u obrani za nekoga starog 21 godinu. Već sada, Favors je sposoban odraditi rolu R&D startnog visokog koji bi u doglednoj budućnosti mogao utjecati na utakmice na način sličan Chandleru. Nauči li ikada išta više od zakucavanja, trebao bi u potpunosti opravdati visoki treći pick kojim je izabran.

127. DEVIN HARRIS (Hawks), 43 boda

Klasična 3&A opcija na jedinici koja će se boriti s igračem sličnog profila za ulogu startera. Larry Drew će u svakom slučaju imati slatke brige obzirom da je lani kao back-up opcije Teagueu koristio potrošene Hinricha i Parga.

128. COREY MAGGETTE (Pistons), 43 boda

U svojim najboljim danima, Maggette je mogao proći kao treća opcija obzirom na izuzetnu sposobnost iznuđivanja slobodnih koja je anulirala slabašan raspon šuta. I danas je u stanju solidnoj obrani dodati učinak s linije slobodnih koji može maskirati manjak trice, ali ogroman problem u Detroitu bit će činjenica da je i Stuckey sličan igrač koji više iznuđivati prekršaje od gađanja trica, pa je realno očekivati da Maggette bude lider druge postave. S tim da treba zadržati i dozu opreza – s 32 godine na leđima i cijelim nizom ozljeda iza sebe, Maggette je ogroman kandidat za kvantni pad, iz korisnog igrača u NBDL klasu, ponajviše zato jer, bez šuta i asistentskog gena, nema zaštitnu mrežu na koju može pasti pod stare dane, kada treneri odluče da više nema smisla vrtiti akcije za njega.

129. JASON KIDD (Knicks), 43 boda

Neuništivi Kidd ne stari graciozno poput Nasha, ali i dalje zaslužuje mjesto u NBA rotaciji, prije svega zbog hall of fame sposobnosti organizacije igre (Kidd je doslovno quarterback, njegova ruka posjeduje i preciznost i snagu o kojoj većina smrtnika može samo sanjati), a zatim i zbog solidnih 3&D vrijednosti. Iako nije nezamislivo da Kidd odradi još jednu sezonu kao starter pored ogromnog upitnika zvanog Felton, kao back-up opcija pravo je blago, dijelom i zbog sposobnost da igra obranu na obje vanjske pozicije, pa čak i na manje fizički dominantnim trojkama.

130. LUIS SCOLA (Suns), 43 boda

Luis i dalje može trpati, ali njegov all-round učinak tone iz sezonu u sezonu. U obrani je nemoćan, skakački blijed. Ipak, u idealnoj je situaciji, bez pritiska i bez previše kvalitetnih opcija, u kojoj bi itekako mogao profitirati od onoga što ostane nakon 2 na 2 igre Dragića i Gortata.

131. JASON THOMPSON (Kings), 42 boda

Solidan R&D visoki koji će zabiti ono što mora, uhvatiti svoju kvotu skokova te jednako prosječno igrati obranu na oba tipa visokih igrača.

132. SAMUEL DALEMBERT (Bucks), 42 boda

Za njega vrijedi isto što i za Thompsona, uz jedan plus (Dalembert je fizikalijama prava petica sposobna držati sredinu obrane, iako te ne znači da je zbog toga učinkovit) i jedan minus (Thompson ima puno manju konkurenciju za minute).

133. AMIR JOHNSON (Raptors), 42 boda

Isti igrač kao Thompson, samo što je nemoćan protiv centara, ali zato ostvaruje plus obrambeni učinak protiv četvorki.

134. KLAY THOMPSON (Warriors), 42 boda

Došao je od nikuda i ostvario sjajnu rookie sezonu. Doduše, u gubitničkoj momčadi, ali bez nabijanja brojki. Thompson ni u jednom trenutku nije bio volume scorer, čvrsto se držao uloge 3&D igrača, a pri kraju sezone, kako je dobivao sve veće ovlasti, pokazao je i zavidnu sposobnost kreacije. Treba biti oprezan obzirom na mali uzorak, činjenicu da je Klay došao u ligu nakon 3 NCAA godine i blago rečeno neozbiljan kontekst druge polovice sezone Warriorsa, ali po svemu sudeći Golden State je 11. pick na jednom lošem draftu uspio pretočiti u kvalitetnog igrača zadatka. Minimalno.

135. STEVE NOVAK (Knicks), 41 bod

Slično Mattu Bonneru, Novak je izraziti specijalist za tri, uz jednu olakotnu okolnost – može odigrati nisko krilo, čime otvara mjesto u rotaciji dodatnom visokom igraču.

136. JODIE MEEKS (Lakers), 41 bod

Klasična 3&D opcija koja bi uz malo sreće u Lakersima konačno mogla eksplodirati. U Los Angelesu nikome neće pasti na pamet crtati za njega akcije, što je bio perverzni običaj Douga Collinsa u Philadelphiji.

137. DANNY GREEN (Spurs), 41 bod

Kad Popovichu treba rasni 3&D igrač za zaokružiti petorku, on ga stvori.

138. RAMON SESSIONS (Bobcats), 41 bod

Sessions je prvi igrač Bobcatsa na ovom popisu, ujedno i zadnji playmaker za kojega možemo reći da se nalazi na Felton liniji. Ono što ne možemo za njega reći je da se radi o 3&A igraču – zbog manjka šuta većinu karijere je proveo kao back-up play jer teško koja momčad si može dopustiti držati 30 i više minuta na parketu igrača s jednom vještinom (u njegovom slučaju to je pick & roll napadanje). Bobcatsi mogu, a to znači da, uspije li gađati tricu solidno kao što je to radio u Lakersima (najbolji šut karijere, barem do playoffa), Ramon bi u 25-oj godini mogao konačno napraviti mali korak naprijed.

139. GERALD HENDERSON (Bobcats), 40 bodova

Henderson bi bio fantastičan 3&D igrač kad bi imao šut iz vana. Za sada manjak te vještine nadoknađuje izuzetnim instinktima u napadanju obruča i solidnom realizacijom s poludistance, što je moguće samo u Bobcatsima u kojima mu kao jednoj od glavnih opcija u napadu pripada određena kvota lopti. U ozbiljnoj momčadi, gdje bi morao stati u red iza kvalitetnijih igrača, 20% šuta za tri bi ga pokopali. Ipak, 24 godine na leđima i solidna tehnika šuta kazuju kako se radi o nedostatku kojega se da popraviti.

1 thought on “RANKING THE PLAYERS, PART FOUR (75-139)

  1. Sve odlicno, jedino mi se cini da je Matt Bonner poleti previsoko, a Klay Thompson pa prenisko (isprid njega su zombiji ka Maggette, Jordan ili DeRozan).

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *