THE OTHER SIDE OF THE BALL

Iako je obrambeni učinak već dobio ulogu kakvu zaslužuje u IOR-u, zaustavivši igrače koji ne igraju obranu da se plasiraju na više pozicije (fantastični mladi talenti koji za sada igraju samo u jednom smjeru poput Irvinga i Cousinsa su najbolji primjer), danas ćemo pokušati odvojiti obranu u potpunosti od ukupnog učinka ne bi li stekli dojam tko su najveći defenzivni majstori u ligi.

Proces odvajanja nije bio kompliciran, a sastojao se od određivanja obrambenih postotaka u tri osnovne formule koje smo koristili u IOR rangiranju (PER, WS/48, NPM). Sam postotak nije bilo problem odrediti pošto već postoje izdvojeni obrambeni učinci, bilo bazirani na individualnom učinku (PER protivnika) ili momčadskom (dozvoljeni poeni po posjedu lopte u WS sistemu koji uzimaju u obzir cijelu sezonu i koje sam samo morao preračunati u formu jedne utakmice). Za izvući obrambenu efikasnost iz net plus/minus učinka jednostavno sam odabrao postotak koji odgovara ovim dvoma (npr. ako nekome na obranu otpada 25 % individualnog i 35% momčadskog učinka, od +/- učinka odlučio sam izdvojiti 30% za obranu).

Završnu glazuru dale su, kao i u slučaju IOR izračuna, ocjene vještina. I dok sam u originalnoj formuli jednostavno obranu sveo na jednu od pet osnovnih vještina (koja uključuje, kao prvo, individualni PER učinak protivnika, kao drugo, pozitivni +/- učinak i, kao treće, iznaprosječne brojke u individualnim obrambenim vještinama poput blokada, ukradenih i floppova – ovisno o tome koliko su bili dobri u ove tri kategorije, igrači su dobivali ili gubili bodove), ovom prilikom sam posebno izdvojio učinak u blokadama, ukradenim loptama i iznuđenim faulovima u napadu kao posebnu kategoriju, kako bi najbolji dobili poneki dodatni bod. Razlog zašto baš ove tri vještine dobivaju dodatnu važnost je jasan – radi se o takozvanim stop kategorijama, dakle one rezultiraju prekidom napada, a što je više prekida napada, to je i obrambena efikasnost veća.

Iz istog razloga sam ignorirao učinak u skoku i broj prekršaja u obrani. Skok je osnovni dio igre i u napadu i u obrani, dovoljno kompleksan da ga se može smatrati zasebnom kategorijom, a uostalom dolazi do izražaja tek nakon što je protivnik uputio šut prema obruču. Naravno da će dobar obrambeni skok spriječiti daljni posjed lopte protivnika, ali, kako će u isto vrijeme omogučiti i vaš napad, pitanje je kako odvojiti njegovu obrambenu od napadačke vrijednosti.

Obzirom kako su najveći košarkaški treneri i teoretičari zastupnici teze kako je skok ono što povezuje igru i kako ne pripada jednom ili drugom dijelu terena, ovom prilikom sam ga izostavio. S druge strane, obzirom na manjak obrambene statistike, često ćete vidjeti kako se upravo skok vodi kao ključni segment igre u obrani, što više govori o lijenosti da se pronađe način za izračunati igru u obrani nego o samom skoku. Skok je jednostavno ključni dio igre, a ne samo jednog njenog dijela.

Što se faula u obrani tiče, obzirom da je njihova jedina funkcija odgoditi napadački pokušaj ili omogućiti lagane koševe protivniku, pitanje je koliko ih ima smisla uopće voditi kao dio ičega pozitivnog u igri (uostalom, nije slučajno da su neke od najboljih obrana lige, poput Bullsa ili Heata, ujedno i obrane s nekima od najmanjih postotaka osobnih). Dean Smith je odavno usadio u košarkašku svijest da je linija slobodnih najučinkovitija pozicija u košarci objasnivši to jednostavnim primjerom – prosječni košarkaš puca iz igre 50%, što znači da će iz 2 napada zabiti 2 poena. Ako umjesto šuta ta dva napada završi na liniji slobodnih, a ako uzmemo u obzir da prosječan košarkaš s linije puca 75%, iz 2 napada zabit će 3 poena (stoga neka vas ne čudi da su momčadi Georgea Karla i njegovih učenika poput Scotta Brooksa uvijek u vrhu lige po pokušajima s linije slobodnih, a time i po napadačkom učinku). Dakle, previše osobnih vas ne čini idealnom obranom, ma koliko se Jerry Sloan protivio takvom razmišljanju.

Uglavnom, iako ovo završno pumpanje vještina donosi malu dozu odstupanja od prvotne formule (do 3 dodatna boda), ovaj obrambeni IOR zamišljen je tako da u potpunosti odgovara onom ukupnom. Praktički, može se reći kako od, npr. 172 ukupna boda koja je ostvario James, njih toliko i toliko otpada na obrambenu stranu. A kako bi naglasili tko je više oslonjen na obrambenu stranu priče, pored DIOR bodova (opet originalan naziv, nema što) stoji i ukupni IOR učinak uz postotak koji otpada na obranu (u slučaju da dva igrača imaju isti broj bodova, bolje će rangiran biti onaj tko ima veći postotak obrambenih bodova u svom IOR učinku).

Podatci su također miks prošlogodišnjih i prosjeka zadnje tri godine, kao i u ukupnoj formuli, a još bih napomenuo kako sam u obzir uzeo samo igrače koji su bili top 5 u minutama u svojim momčadima. Logika jednostavno nalaže da se mnogobrojni obrambeni specijalci ovom prilikom ignoriraju jer, kako se radi o bodovima koji se izvode iz akumuliranih i sirovih brojki, netko s puno manje minuta jednostavno nije u stanju ostaviti značajniji trag na obrani bez obzira koliko dobra njegova individualna rola bila. Uostalom, tijekom IOR nabrajanja jasno su istaknuti svi igrači kojima je obrambeni učinak bio pozitivan, bez obzira o tome koliku malu ulogu igrali, tako da za ovu priliku gdje biramo samo desetak najboljih njihov izostanak (ili, ako hoćete, kratkoću liste) ne smatram problemom.

Ukratko, 11 igrača (11 jer nisam htio ispustiti Chandlera samo zato što je bio jedno mjesto iza deset imena koliko sam prvotno tražio) koji su u stanju obrambenim učinkom značajno utjecati na utakmicu su:

1. DWYANE WADE (Heat), 55 bodova (od ukupno 131, što iznosi 42% učinka)

Wade ima idealan omjer igre u napadu i obrani, čak i pre-idealan ako uzmemo u obzir teret koji mora nositi u napadu kao strijelac i kreator. Ali, u tome i leži glavna razlika između franšiznih igrača i onih smrtnika koje smatramo “tek” prvim opcijama – oni su dominantni na obje strane parketa. Wade je u jednu ruku klasični stoper (drži protivnike na 4 poena slabijem PER učinku od prosjeka), ali puno važniji je njegov stop učinak, posebice kao blokera (možda najbolji svih vremena za jednog bočnog igrača). A ni kao flopper nije loš, dapače.

2. DWIGHT HOWARD (Lakers), 54 boda (od ukupno 132, što iznosi 41% učinka)

Tu se nema što objašnjavati, svatko tko nije pao s Marsa zna da je Dwight izrastao u najpokretnijeg i najboljeg obrambenog visokog u ligi koji je u stanju vrhunski čuvati i svog čovjeka, ali i cijelu obranu. Da je lani imao sezonu u svom stilu (nešto slabije brojke od očekivanih, što zbog ozljede, što zbog konteksta u kojem je igrao), vjerojatno bi sada bio ispred Wadea. Fascinantno je i što mu ni isključivanje skoka iz ocjene uopće nije smetalo da ispliva na vrh. Ako se ne slažete s mojom odlukom da se iz rangiranja obrane isključi defanzivni skok, onda slobodno stavite Dwighta na prvo mjesto.

3. ANDRE IGUODALA (Nuggets), 50 bodova (od ukupno 91, što iznosi 55% učinka)

All-round specijaliziran za obranu koji je toliko dobar u tome što radi da je isplivao ne samo u vrh obrambenih igrača, nego i među top 20 u ligi po IOR-u. Njegove 1 na 1 stoperske brojke zadnjih godina su zastrašujuće (-6 PER poena u prosjeku imaju njegovi protivnici), ali ukupni obrambeni učinak nešto je slabiji, što je u biti logično jer bočni igrači ne bi smjeli imati stop brojke kao visoki. Jasno, osim ako se ne zovu Dwyane.

4. LEBRON JAMES (Heat), 47 bodova (od ukupno 172, što iznosi 27% učinka)

Taj James, stvarno je bezveze, tek je četvrti po dominaciji u obrani. Pih.

5. TONY ALLEN (Grizzlies), 44 boda (od ukupno 58, što iznosi 76%)

E, ovo se zove specijalac. Tony je savršen primjer igrača zadatka koji je u stanju popuniti petorku jer je u svom poslu vrh vrhova. Od stoperskog do stop učinka u debelom plusu, kao presing igrač na loptu nezamjenjiv u obrani Memphisa.

6. RAJON RONDO (Celtics), 43 boda (od ukupno 85, što iznosi 51%)

Ni jedan drugi play u ligi nije mu ravan. Odlične 1 na 1 brojke, odlična količina stop akcija na račun fantastičnih fizikalija, a naravno da je za sve zaslužna i ogromna količina minuta koju provede na parketu kao dio jedne od najboljih obrana lige. Sve što prođe pored njega zaustavi Garnett, a to definitivno itekako utječe na njegove brojke (vrijedi i obrnuto – ne bi Boston godinama bio u obrambenom vrhu da ima samo jednog dominantnog obrambenog igrača). Na kraju krajeva, ako Rondo kreiranjem zicera Garnettu može značajno utjecati na njegov učinak u napadu, zašto mu ovaj ne bi vratio uslugu u obrani?

7. KEVIN GARNETT (Celtics), 43 boda (od ukupno 93, što iznosi 46%)

Nakon Dwighta najpokretniji branič u ligi, bilo da se radi o preuzimanju ili pokrivanju zone. Nije više dominantan 1 na 1, a i u stop brojkama je tek dobar, što je očiti znak da godine čine svoje po pitanju golog atleticizma.

8. SERGE IBAKA (Thunder), 41 bod (od ukupno 72, što iznosi 57%)

Ibaka je tek lani počeo ostvarivati svoje obrambene potencijale što se tiče učinka na broj primljenih koševa, pokrivanje obrane i 1 na 1 igre. Kako mu je tek jedna prava sezona pomogla da se pozicionira tik iza Garnetta u sistemu koji u obzir uzima i ranija izdanja? Odgovor je jednostavan – Ibakin atleticizam omogučavao mu je, čak i prije, dok nije bio ni blizu ovako kompletan obrambeni igrač kao danas (a u kakvog se tek može razviti nećemo ovom prilikom), da ostvari stop učinke kakvima se može približiti tek Dwight.

9. LUOL DENG (Bulls), 41 bod (od ukupno 75, što iznosi 55%)

Još jedan bočni stoper balansiranog all-round učinka, ali čija vrijednost prvenstveno leži u fenomenalnoj 1 na 1 obrani, nedostaju mu stop brojke koje bi ga stavile u rang Iggya, pa čak i Allena.

10. JOSH SMITH (Hawks), 40 bodova (od ukupno 87, što iznosi 46%)

Njegov 1 na 1 učinak, posebice u postu, jedva da je vrijedan spomena, ali kombinacija pokretljivosti koju ima (zato je puno korisniji kao visoki nego na krilu) uz dodatak vrhunskih stop brojki, lansirala ga je u sam vrh obrambenih majstora prošle sezone. Sada će bit zanimljivo vidjeti može li ponoviti lanjske partije u paru s Horfordom, obzirom da su mu obrambene brojke iz ranijih sezona puno slabije u svakom segmentu osim u ovom ovisnom o fizikalijama. Tu je uvijek sjajan.

11. TYSON CHANDLER (Knicks), 38 bodova (od ukupno 79, što iznosi 48%)

Odličan stoper, solidne stop vještine, pouzdan visoki branič u svim segmentima igre. Praktički, Tyson je Dwight light kojega smo navikli dizati u nebesa zato što je velikim dijelom zaslužan za naslov Dallasa. I koliko god zahvalan igrač bio u oba smjera (odličan omjer napadačkog i obrambenog učinka od kada je počeo gađati slobodna pristojnim postotkom), ovaj njegov relativno niski plasman može poslužiti i kao upozorenje pred novu sezonu da ne ignoriramo Dwighta jer on može sve što i Chandler, samo još puno bolje.

5 thoughts on “THE OTHER SIDE OF THE BALL

  1. Komesario, može i ovdje poziv čitateljima na sudjelovanje u fantasy lig? Svi koji bi pokazali Komesariu da nema pojma o NBA-u, neka se jave u komentarima i dobit će pozivnicu za ESPN fantasy ligu od 20 momčadi. Rosteri od 15 igrača, aukcija.

  2. Nemam želje za fantasy ligom.. 🙂 zanima me u kojem rangu je završio Kobe u ovom rangiranju. Zadnjih godina stalno je u konkurenciji za obrambenu petorku lige, a kako mi se to uvijek činilo pomalo pretjerano kod njega..možda se varam pa, zanima me što kod toga kaže IOB kod toga.. i po nekoj tvojoj procjeni, za ovu sezonu nije skupio ovih 40 defanzivnih bodova, je li bio u tom 40+ rangu prije godinu, dvije.. nekad u karijeri?

    I još jedno.. koliki je rang Chrisa Paula..

  3. Kobe je pozitivan u većini kategorija i još uvijek je top 20 u ovom segmentu (stop bodovi su mu slabiji, ali to je razumljivo obzirom na godine), pa iako po onome što sam zbrajao u zadnje tri godine nije prelazio taj zamišljeni 40+ prag, mislim da sa sigurnošću možemo tvrditi da je nekoć, makar na kratko, bio među samom kremom (npr. u periodu između 2000. i 2004. dok još nije počeo glumiti mesiju imao je dobar momčadski obrambeni učinak zbog agresivne igre na loptu, iako kao stoper nikada nije bio ništa posebno baš zbog te sklonosti da ostavi igrača kojega čuva kako bi došao do lopte, pretpostavljam da je tada bio na vrhuncu obrambene moći).

    CP3 je treći play na listi, iza Ronda i Rosea koji bi, nastavi li progresijom koju je pokazao u zadnje dvije sezone, uskoro mogao upasti i u top 10. Rose je kompletan po svim parametrima, dok Paula drže stop bodovi (vanserijski kradljivac i flopper) te momčadski učinak, dok je 1 na 1 malo klimav, iako i dalje pozitivan. U svakom slučaju, obojica su u top 20.

  4. thx na ispunjenoj zelji… opet se ior pokazao vise nego odlican bar koliko se meni realno cini poredak… mozda sam malo dosadan ali sta mislis kako bi bilo da se odradi ior za jordana i jos neke velikane, samo da vidimo gdje je danasnja kosarka u odnosu na zlatne godine… ili pak da li je dream team 92 bolji od dt12 xd… mozda i nije najbolja ideja jer igracko okruzenje nije isto a i pravila nisu u potpunosti ista…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *