PROTO-POWER RANKINGS

Iako mi ne pada na pamet pisati skoro post dnevno kao što je bio slučaj lani, kako i dalje ne namjeravam odustajati od ritma gledanja minimalno utakmice dnevno, od ove sezone odlučio sam pisati power rankingse svaki tjedan. Bit će i postova između kad god bude vremena i inspiracije, nadam se uskoro i ponekom podcastu, ali tjedni power rankingsi služit će kao primarni dokument sezone. Poslužit će da sve one natuknice skupljene tijekom tjedna negdje završe, a ujedno i da pratimo razvoj momčadi i igrača. Jedina bitna novost je da franšize neću raspoređivati po vlastitom dojmu, ma koliko se trudio da on bude potkrijepljen objektivnim činjenicama, već isključivo po učinku pojedine momčadi u obrani i napadu, odnosno izvedbi u tzv. 4 faktora. O novom sistemu ipak detaljnije idući put.

Za ovo prvo izdanje u kojem još nemamo nikakve podatke na raspolaganju, poslužit ću se osvježenom IOR prognozom finalnih omjera za pojedinu momčad, s tim da su, za razliku od originalnih projekcija, ovoj prognozi dodani svi najnoviji podatci. To je posebice bitno obzirom na hrpu ozljeda koja je prije starta sezone pogodila cijeli niz momčadi, u rasponu od onih sa stvarnim ambicijama do onih totalno slackerskih. Uz pomoć dostupnih podataka o težini ozljede, a time i vremenski očekivanom izbivanju s parketa, izračunat ćemo nova očekivanja od određene momčadi po IOR formuli, a, kako se u međuvremenu dogodio i trade Jamesa Hardena, koji je itekako promijenio odnos snaga na Zapadu, naravno da i njega moramo uzeti u obzir. Također, kako se kroz predsezonu jasnije stekao dojam o rotacijama, raspodjela minuta u pojedinim momčadima nešto je drugačija, što je dovelo do toga da su neki i bez promjena rostera završili s boljim ili lošijim scoreom u odnosu na prvotni izračun.

Kako ćemo ići redom kroz svih 30 klubova, ovo će ujedno biti i prilika da istaknemo sve promjene na rosterima koji su konačno zaključeni. Osim imena koja su dodana za popunu klupe, navest ću i nove ugovore koji su dani vlastitim igračima na zadnji dopušteni dan. Jasno, zaključeni roster je u NBA okvirima fleksibilan pojam, posebice s novom stretch provizijom koja omogućuje klubovima da otpuste igrača i plaćaju ga tijekom dužeg perioda (što praktički znači da se ovi sitni ugovori koji su ostali Orlandu i Houstonu nakon što su otpustili garantirane igrače neće ni osjetiti), a i dobro dođe u slučaju da netko poželi raskinuti s puno bolje plaćenim igračem – npr. kada Knicksi odluče otpustiti Stoudemirea prije iduće sezone, stretch provizija će im, kao što samo ime kaže, omogućiti da 45 milja koje su mu dužni razvuku na 5 godina, tako da će mu umjesto 22 milje za 2013. platiti 6.5 milja, a što je pak posebno bitno zbog salary capa. Koji će doduše 5 godina nositi mrtvi teret vrijedan jednog midlevel igrača, ali barem neće biti zagušen ovom mrcinom od ugovora.

Kako su momčadi poredane od 1 do 30, samo bih još napomenuo da će uz novi score biti naveden i stari, čisto da se istakne promjene tamo gdje je do njih došlo.

1. MIAMI 61-21 (61-21)

Josh Harrellson je upao na roster, što naravno nije imalo nikakvog utjecaja na IOR, time ni na prognozirani score, ali bi njegovo prisustvo moglo dobro doći tokom sezone. Nećemo reći da Heat sada ima pravog centra, ali još jedan visoki pick & pop igrač dobro dođe, pogotovo ako je praktički besplatan. Obzirom da je čak i Rashard Lewis u ovom okruženju počeo pokazivati puls (barem ako je suditi po predsezoni i otvaranju protiv Bostona), Harrellsonovu meku ruku treba držati na oku. Iako su njegove minute u Knicksima lani bile skromne, a time je i njegova IOR vrijednost bazirana na malom uzorku, radi se o solidna 33 boda što ga u tom kontekstu čini igračem rotacije, odnosno sedmim čovjekom po kvaliteti na rosteru.

Naravno da stvarnost nije takva, Haslem i Anthony trenutno ipak imaju provjerene vrijednosti i prednost u rotaciji, ali ne dođeš do dobrih brojki tijekom boravka na parketu slučajno, kao ni do jednog od 15 mjesta na šampionskom rosteru. Drugim riječima, dogodi li se nešto Boshu ili Haslemu, Miami bi ovaj put mogao imati znatno bolju zakrpu nego ikada tijekom prve dvije sezone (šifra: Juwan Howard). Dodajmo dva živa tijela poput Lewisa i Harrellsona totalnoj krađi zvanoj Ray, zaokružimo sve skupa know how samopouzdanjem kojega Heat sada posjeduje na kolektivnoj razini i jasno je kako su oni trenutno na jednom višem nivou od ostatka lige.

2. LA LAKERS 55-27 (55-27)

Čak i ako im umanjimo vrijednost zbog Kobeovih problema sa stopalom koji su ozbiljniji nego itko želi priznati (istegnuće stopala na mladom čovjeku možda nije ozbiljno, ali na Metuzalemu koji iza sebe ima više kilometara nego Golf III i jedva je u stanju napasti reket iz driblinga, itekako je zabrinjavajuće), Lakersi i dalje izgledaju kao favoriti na papiru. Problem pak o kojem papir nema pojma, a o kojem nažalost i velika većina masovnih medija šuti, činjenica je da ova momčad u svojim redovima ima petu kolonu, opasne unutrašnje neprijatelje koji su im trenutno najveći problem. Naravno, radi se o trenerima Mikeu Brownu i Eddiu Jordanu koji vode neke vlastite bitke, pri tome zaboravljajući koga imaju na raspolaganju.

Nije slučajno da su Lakersi izgubili 9 utakmica u nizu, ma kako nebitne te utakmice možda bile. Izgubiti 9 puta ne vole ni Bobcatsi, a kamoli skup ovakvih veličina, stoga je jasno kako će se uskoro morati ili odustati od uvođenja Princetona, koji jednostavno nije sistem u kojem i Nash i Howard mogu profitirati (šteta što Krešimir Mišak nema NBA blog, jer bi on vjerojatno zaključio kako je Princeton Kobeova ideja, obzirom da je to bio jedini način da i dalje zadrži ulogu prve opcije pored Nasha i Howarda), ili pod hitno pronaći nekakve druge uzorke rotiranja igrača.

Pau Gasol je već nakon utakmice protiv Dallasa javno rekao da ovaj napad nema smisla i da se moraju vratiti bazičnim stvarima (tipa, korištenju centara u post up situacijama umjesto na vrhu reketa ili korištenju Stevea kao playmakera, a ne kao čovjeka koji trči uokolo kroz blokove), ali gledajući oba susreta Lakersa moram priznati da sam ostao ugodno iznenađen kako se oni u nečemu tako kompleksnom već poprilično dobro snalaze. Posebice je dobar dojam ostavio Dwight koji pokazuje rijetko viđen osjećaj za pravovremeni pass, a Gasol očekivano briljira.

Također, nije problem ni u samom korištenju Princetona obzirom da ga koriste povremeno (stoga je možda bolje govoriti o klasičnom pokretnom napadu s čitanjima igre nego o nekoj složenoj koncepciji kretanja i postavljanja), a da na post up i spot up situacije i dalje otpada dvije trećine napada. Problem su nijanse, recimo premalo je pick akcije za Nasha, a previše je ovlasti dano Artestu, ali kad se to izbalansira te kada se dodatno uigraju u kretanjima prilikom korištenja Princetona, Lakersi će imati pravo bogatstvo napadačkih akcija na raspolaganju. Sad lagano shvaćam i želju da se ovako nešto ubaci u napad, jer u ovakvom 5 na 5 sistemu puno manje do izražaja dolaze godine glavnih igrača. Igrati 1 na 1 protiv Duranta i Westbrooka jednako je porazu, ali suprotstaviti njihovo bezglavo jurcanje pravom sistemu, e to Lakersima daje šansu. Uglavnom, ono što im je trenutno ogroman problem, moglo bi vrlo lako postati veliki plus kada dođe playoff.

Međutim, problem ostaje istovjetan lanjskome, a po svemu sudeći čini se da Mike Brown to nikako ne shvaća – rotacije. Klupa je loša za potrebe NBA sezone, ali je bolja od lanjske, samo Brown i dalje nema boljeg rješenja od korištanje Gasola s drugom postavom ili čak i ostavljanja same druge postave na parketu. Antawn Jamison jednostavno nije dovoljno dobar da sam nosi momčad u ulozi šestog igrača i ovdje će Lakersi morati ili ozbiljno razmisliti o drastičnim pristupima (Nash kao šesti igrač?) ili posegnuti za nekim pojačanjem. Ostao im je dio midlevela, taman za dovesti još jednog veterana, a kako su već probili 100 milja za plaće ove godine, taj dodatni trošak je zanemariv. Obzirom da su najtanji upravo na trojki, gdje Artest nema prave zamjene, jasno je kako su pogriješili pustivši Barnesa da odšeta.

3. SAN ANTONIO 54-28 (54-28)

Kod njih se nije promijenilo ništa, osim konteksta. Dok si Oklahoma i Lakersi pucaju u vlastita stopala, Spursi mudro čekaju iz prikrajka. Tko zna, možda je upravo ovo njihova godina.

4. OKLAHOMA CITY 52-30 (54-28)

Sistem je izuzetno nepovoljan bio prema njima i s Hardenom (prognozirao im samo 54 pobjede i treće mjesto na Zapadu), a bez njega ih dodatno diskvalificira. Ipak, divizijska titula ne bi trebala doći pod upitnik. Treba istaknuti da nisu produžili s Maynorom, koji je na ljeto slobodan igrač (nadaju se da će Reggie Jackson pokazati napredak kao play ove sezone), kao i to da su Hardenovim tradeom opustošeni roster popunili s dva donedavna igrača Magica te prije toga Kentuckya, Ortonom i Ligginsom.

Što se samog tradea tiče, već smo sve apsolvirali, Presti je svjesno žrtvovao sadašnji uspjeh za buduću fleksibilnost rostera (da je Harden ostao, OKC bi ušao u hard cap sfere u kojima je nemoguće pojačati rotaciju), čime je samo još jednom pokazao da je fantastičan u svome poslu. Sad, da li su mogli jurišati na naslov ove sezone? Očito ni tu nije htio riskirati ponavljanje situacije kakvu su proživljavali u Clevelandu, Denveru ili Orlandu. A to da li su mogli progutati ponos, odustati od plana i riskirati stavljajući sve na jednu opciju, u to ne treba ulaziti, jer ovo je prije svega vrhunski poslovni potez (svi koji mislite da su onih finalnih 6 milja razlike smiješni, dobro razmislite, jer, kako god okrenete, jedan jedini dolar je granica između soft capa i hard capa, pitajte samo Bullse).

Moj osobni stav je da je za dobrobit lige puno važnije da je Harden završio u Houstonu nego da je ostao u Oklahomi, tako da uopće njihov evenutalni gubitak ne uzimam srcu niti ga smatram tragičnim, dapače, ovo je prvi dokaz da novi CBA ipak pomaže da se ostvari konkurentnost u ligi. Sreća u cijeloj situaciji je što James Harden ima sve potrebno da se razvije u rasnu prvu opciju, tako da ni max koji je dobio ovom prilikom ne predstavlja problem. Još samo kad bi liga uvela MLB pravilo po kojem veći dio zarade ulazi u zajednički bazen iz kojega se dalje raspoređuje, onda bi i Lakersi i Knicksi možda živjeli po istim pravilima. Dok se Lakersi moraju odreći oko 15-ak milja umjesto 100 (što bi otprilike bila cifra po MLB pravilima) od svojih godišnjih 300 milja od tv prava, nitko im ne može zamjeriti što troše debelo iznad prosjeka – njihovo je obveza pružiti najbolji mogući proizvod obzirom na to da ih netko (tv kuće) za to masnu plaćaju.

5. LA CLIPPERS 50-32 (50-32)

Clippersi nisu osjetili pomak od pada Oklahome, ali i dalje djeluju kao najopasnija plutajuća mina. Obzirom na trenutne probleme Lakersa i medijski odnos prema sportu u Los Angelesu, možda bi konačno mogli zasjeniti gradske suparnike i u žutom tisku, ne samo na parketu.

6. BOSTON 50-32 (50-32)

Barbosa i rookie Joseph zaokružuju roster, ali bez većih utjecaja na ono što smo znali od ranije – Boston je jedini pravi izazivač Heatu u konferenciji. Iako pogled na prvu utakmicu to baš i ne potvrđuje – Miami je djelovao kao momčad s brzinom više, a Bostonu još slijedi proces uigravanja. Terry još nema rolu, ali on je manji problem, puno veći je totalna izgubljenost Jeffa Greena viđena tijekom predsezone i potvrđena u sudaru protiv Heata.

7. DENVER 49-33 (49-33)

Pad Oklahome otvara im vrata za lov na divizijski naslov, ali za njih je najvažnije da je Lawson potpisao novi ugovor. S njim, Iggyem i Gallinariem kao predvodnicima mirni su dvije sezone, sad samo treba dočekati doprinos od mladih pod košem. Ovdje moram istaknuti da su sistemi Johna Hollingera i ekipe iz Basketball Prospectusa ludi za njima, stavljajući ih na vrh Zapada i prognozirajući im oko 60 pobjeda, a sklon sam vjerovati da je tome tako zbog oslonjenosti njihovih proračuna na napadačku stranu igre. Trudeći se uključiti obranu barem približno 50% u formulu, Denver sam praktički osudio na slabiju projekciju, ako se 49 pobjeda na ovakvom Zapadu može tako okarakterizirati. Sad ćemo vidjeti tko je lukaviji, američki original ili balkanska kopija.

8. ATLANTA 49-33 (49-33)

Dodataka Tollivera daje jedno toplo tijelo pod košem, ništa više. Njihova najveća slabost ostaje nedostatak stopera na boku jer bi davanjem minuta Stevensonu na račun Morrowa ili Korvera vrlo lako mogli srušiti ovu projekciju za pobjedu ili dvije (Stevensona praktički nisam ni računao nadajući se da će razum prevagnuti i da će za rotaciju na boku biti dovoljni Korver, Morrow i Williams, uz dozu Teaguea i Harrisa).

9. INDIANA 47-35 (47-35)

Grangerovi problemi s koljenom ne obećavaju, ali nisam ih mogao uzeti u obzir obzirom da još nema vijesti o tome koliko je stvar ozbiljna. Ipak, padom Knicksa dolaze do prednosti domaćeg parketa u eventualnoj prvoj rundi, što u ranijoj projekciji nije bio slučaj.

10. NEW YORK 47-35 (48-34)

Gubitak Amarea na nešto manje od dva mjeseca nije toliko bolan jer Amare je po sistemu bio granična treća opcija, što je relativno lako zamijeniti ako imaš solidnu klupu (što Knicksi imaju) i čvrstu jezgru (Carmelo i Chandler to svakako jesu). Kad bi gledali samo lanjsku sezonu, na koju u sistemu otpada oko 70%, dva mjeseca bez njega ne bi ni uzimali u obzir, ali ovih 30% koji se odnose na dvije prethodne sezone, u kojima je Amare još mogao potrčati bez da se raspadne, tjeraju nas da vodimo o računa o takvom “gubitku”. Kada smanjimo njegov IOR doprinos rotaciji dobivamo Knickse mjesto niže, s pobjedom manje – umjesto 48-34, njihov novi score je 47-35. Osobno pak mislim da će bez Amarea igrati bolje, što im samo povećava šanse da nadmaše projekciju.

Dodatak rosteru Rasheeda Wallacea (istrošeni veteran) i Chrisa Copelanda (formirani šljaker koji daje još jednu dodatnu 3&D opciju na boku, praktički Renaldo Balkman sa skok-šutom) apsolutno nema nikakvog značaja na rezultat, ali još jednom naglašava nebrigu Knicksa oko razvoja igrača – ova dva mjesta trebali su iskoristiti na dojučerašnje NCAA igrače poput Johna Shurne i Henrya Simsa, spremiti ih u NBDL i nadati se možda razvoju nekog svog Lina. Naravno, tako nešto čini se previše racionalnim potezom za Knickse.

11. MEMPHIS 46-36 (46-36)

Zbog straha od poreza ostali su na samo 13 imena, ali za njih je najvažnije da su Bayless i Randolph za sada zdravi i da je novi vlasnik konačno preuzeo klub.

12. BROOKLYN 45-37 (43-39)

Dvije pobjede manje u diviziji (Knicksi i Sixersi) nekome su morale otići, a teško da ima bolje opcije od divizijskih rivala. Osim toga, za razliku od prvotne projekcije ovdje smo Teletovićeve minute dali Blatcheu koji se izborio za garantirani ugovor, što je dodatno napumpalo ukupni IOR Netsa (znam, zvuči besmisleno da Blatche nekome pomogne, ali Mirzina projekcija bila je poprilično skromna). Od svega je pak najvažnije sve glasnije šaputanje o Deronovim zglobovima – mislim, tko najavaljuje operaciju nečega što će se dogoditi iduće ljeto dok sezona nije ni počela? Također, Prokohorov je brigu o klubu prepustio posrednicima odlučivši se u potpunosti posvetiti političkoj karijeri, pa će biti zanimljivo vidjeti hoće li time Billy King dobiti dodatne ovlasti da uništi franšizu.

13. CHICAGO 44-38 (44-38)

Loše zdravlja kapetana Kirka i očajna situacija na jedinici uzeti su u obzir puno ranije, tako da nove komplikacije nisu ostavile traga na broju pobjeda, iako u ovom novom rasporedu u kojem su ih preskočili Netsi idu na Boston umjesto na Atlantu (bude li Rose tada dio rotacije, to znači da nas čeka izuzetan dvoboj prve runde). U svakom slučaju, momčad s Dengom, Boozerom, Gibsonom i Noahom trebala bi izboriti playoff makar Nate Robinson bio najbolje ime na vanjskim pozicijama (uz dobrog starog Ripa kojega tijekom sezone zasigurno čeka neka duža pauza). Najvažnija vijest za njih je produženje s Gibsonom za solidan ugovor, 38 milja za 4 godine. To ni škrti Reinsdorf nije mogao odbiti platiti.

14. DALLAS 43-39 (43-39)

Zanimljivo, njih ni gubitak Dirka nije bacio iz sedla, štoviše situacija s Wolvesima lansirala ih je jedno mjesto više iako score ostaje isti. Objašnjenje? Njihova dubina u stanju ih je izvući iz ovakvih situacija i održati iznad vode dok se Dirk ne vrati, kvalitetne dvije petorke prednost su u regularnoj sezoni (kad Dirkove minuta rasporediš na Mariona, Wrighta i Branda, nekako preživiš). Ogroman plus za Jaea Crowdera koji je u sezonu uletio kao dežurni revolveraš, miks Kennetha Farrieda i J.R. Smitha.

15. UTAH 42-40 (42-40)

Povijest se izgleda ponavlja, Jazz još jednom jaše prema osmom mjestu. Iako, obzirom na činjenicu da danas imaju stvarno dvije izuzetne petorke i još već dubinu nego lani, ostanu li na okupu ne bi nas trebao ni iznenaditi krenu li u lov na Memphis i šesto mjesto.

16. MINNESOTA 41-41 (45-37)

Wolvesi svakako i dalje imaju šansu za upasti u playoff, ali skoro dva mjeseca bez Lovea i Rubia ipak će ih baciti u popriličan zaostatak. Bez prvog skakača i ključnog obrambenog igrača (Rubio je uz Kirilenka trebao davati ravnotežu ovoj isključivo napadu okrenutoj rotaciji), Adelmanov Ku Klux Klan odred ipak neće biti toliko opasan. Njihova sreća je što imaju izuzetno lagan ulazak u sezonu u kojem im obrambeno-skakački problemi ne bi trebali predstavljati problem, tako da, odrade li očekivano u napadu, Lovea i Rubia bi mogla po povratku čekati pozitivna nula, koja će znatno olakšati pravi start u sezonu koji će dogoditi negdje sredinom 12 mjeseca.

17. PHILA 41-41 (42-40)

Kako Bynum nije spreman za otvaranje sezone, a obzirom na sve probleme koje je ovoga ljeta imao s koljenom, mislim da slobodno možemo umanjiti njegovu projekciju sa 72 (koliko sam uzeo u obzir za ovu sezonu) na 66 odigranih utakmica, što znači da Sixersi gube jednu utakmicu i skoro pa padaju u negativne vode. A to da Istok u playoff šalje negativnu momčad, na to smo već navikli.

18. GOLDEN STATE 40-42 (41-41)

Obzirom da Bogut iza sebe još nema ni pošteni trening i pitanje je koliko će minuta dobivati na startu sezone (krenuo je sa skromnih 18), a da se Curry i dalje nije u stanju pomaknuti bez da izvrne gležanj, dodao sam dodatne penale u broj odigranih utakmica ovoga dvojca (u startu sam ih stavio na optimističnih 72). Logično, to Warriorsima dodatno otežava lov na playoff. Štoviše, obzirom da se kod Curry očito radi o kroničnom stanju za koje nema lijeka, bojim se da su ovih 66 prognoziranih utakmica još i previše. Time je i novi ugovor koji su mu dali Warriorsi totalno zbunjujući – zar nisu mogli čekati do ljeta da vide može li izvući nešto iz svojih zglobova umjesto da mu odmah garantiraju skoro pa max ugovor? Obzirom na ugovore Bogutu, Curryu i Leeu, njih dogodine čekaju bolni rezovi s Jeffersonom i Biedrinsom, zajedno su im dužni 20 milja i tu će izgleda u akciju stretch provizija.

19. MILWAUKEE 39-43 (39-43)

Roster je bio već davno finaliziran, tu iznenadnog napretka nema, osim što je izgledno kako će imati još manje produkcije na boku obzirom na Dunleavyeve probleme sa stopalom i činjenicu da su se već pomirili s Tobiasom Harrisom kao ozbiljnom opcijom. Što je dobra vijest za Tobiasa Harrisa, ali ne i za njihovu obranu.

20. TORONTO 38-44 (38-44)

Nema promjena, iako se nakon najava da misle dati ozbiljne minute Valanciunasu poneka pobjeda manje može očekivati. Također, novi ugovor DeRozanu u svjetlu draftiranja Rossa i preplaćivanja Fieldsa nema nikakvog smisla – em su bacili 42 milje tijekom 4 godine (sličan iznos dobio je i Lawson, što je apsurdno), em su dodatno trošili na poziciji swingmana u koju već imaju uloženo previše i koju je realno vrlo lako pokrpati igračima klase DeRozan (atletama bez šuta). Sve se čini kako Colangelo još jednom ima namjeru Raptorse ukopati u sredini.

21. NEW ORLEANS 33-49 (33-49)

Iako sam uračunao Gordonu sličan broj propuštenih utakmica kao Bynumu, Bogutu i Curryu (umjesto 72 uzeli smo 66 kao realan broj), zbog stanja s koljenom koje ni ljeto kasnije nije ništa bolje nego na kraju prošle sezone, sistem ne vidi razloga dati Hornetsima poneku pobjedu manje u odnosu na raniju prognozu. Razlog nije u tome što Hornetsi imaju dobru zamjenu za Gordona (jer je nemaju), već u tome što su Hornetsi u startu bili po IOR bodovima debelo ispred ostatka Zapada, zbog čega bi trebali izbjeći dodatni pad (drugim riječima, kombinacija Davisa, Andersona, Vasqueza i Smitha trebala bi biti dovoljna da ih održi iznad vode u periodima bez Gordona). Mudro su odbili pokupiti opcije na zadnju godinu rookie ugovora Henrya i Aminua, što znači da ih iduće ljeto brišu iz knjiga, što im pak daje dodatnih 7 milja mjesta na salary capu. Nastavi li Gordon i dalje biti u ovakvoj magli s tim koljenom, taj prostor će im dobro doći. Monty Williams je situaciju oko svog glavnog igrača opisao frustrirajućom, ali bitno je da ne preraste u depresivnu.

22. PORTLAND 32-50 (32-50)

Blazersi ostaju na svom prognoziranom scoreu dok god imaju udarnu petorku na raspolaganju. Terry Stotts je u predsezoni dao do znanja da ima namjeru kopirati stil igre mentora Karla i napraviti od Blazersa brzu i agresivnu tranzicijsku momčad, što znači da će Lillard imati još veće šanse ukrasti Anthonyu Davisu titulu rookiea godine uspije li ostati na pristojnom šutu iz igre i solidnim omjerima asista i izgubljenih.

23. HOUSTON 32-50 (29-53)

Ispada kako je Harden vrijedan tri pobjede, što se ne čini previše, iako u ovoj prvoj sezoni to neće biti ni bitno – Harden je odmah potpisao dvostruki max (najviše godina i najviše love, što je čak 26 milja više nego su mu nudili u OKlahomi, tako da mislim da mu više nitko normalan ne može zamjeriti što je promijenio boje) tako da će tu biti dovoljno dugo da pokaže kako zaslužuje biti smatran legitimnom prvom opcijom. Zanimljivo je istaknuti kako Rocketsi uz 15 igrača imaju još barem petoricu koju moraju plaćati da ne igraju za njih (što ih opterećuje za dodatnih 5 milja ove sezone, što se pak raspoređeno stretch provizijom neće ni osjetiti). Plus je i što se Scott Machado usprkos nezavidnoj situaciji izborio za mjesto među 15, to sve govori o njegovim kvalitetama. Obzirom da je Linovo koljeno dosta klimavo, Machado bi tijekom sezone mogao dobiti priliku uz Hardena, što znači da će barem dva moja najveća draft ljubimca ostaviti traga na ligi u prvoj godini (Machado i Crowder, treći je Orlando Johnson u Indiani, on je u nešto nezavidnijoj situaciji).

24. DETROIT 32-50 (32-50)

Slično Raptorsima, Pistonsi ovom prilikom dovode prognozu u pitanje garantiranjem velike minuteže svom rookie centru. Međutim, oslanjanje na Valanciunasa i Drummonda su dva poteza koja ove sezone nemaju pozitivnog značaja, ali za ubuduće su itekako bitni.

25. SACRAMENTO 31-51 (31-51)

Rocketsi ih preskaču dolaskom Hardena, što znači da se Kingsi vraćaju u pet najgorih. Happy times!

26. CLEVELAND 31-51 (28-54)

Od slabijih Wizardsa i posebice Magica jedino korist očito ima Cleveland, koji je dobio nekoliko pobjeda više na kontu. Dok čekaju da se Kyrie i Dion uigraju (protiv Wizardsa su izgledali odlično, naglasivši zašto su Cavsi riskirali s Waitersom na draftu – jer Irving nije klasični play, više je šuter, zato mu i treba dvojka koja voli daviti loptu i olakšati mu pozicioniranje na perimetru), izgleda da će glavni playmaker biti Varejao koji se u UCLA high post akcijama snalazi kao Bill Walton (ili je to samo tako izgledalo protiv slabašnih Wizardsa i Emeke Flat Okafora)

27. PHOENIX 30-52 (28-54)

I dalje ostaju najgora momčad Zapada, dapače, promoviranjem Beasleya u ozbiljnu napadačku opciju pored Dragića i Gortata na dno su osuđeni (tako je barem izgledalo u predsezoni, možda budu pametniji sada kada su krenule prave utakmice), ali pad Warriorsa i Wolvesa donio im je dvije pobjede viška na kontu.

28. WASHINGTON 30-52 (31-51)

Wallova ozljeda već je bila uračunata u prvotnu prognozu, a ovom prilikom novi udarac im stiže u vidu Neneovih problema sa stopalom pored kojih stoji opaska kronični (izgleda da je i on žrtva plantarnog fašizma). Denver je izgleda dobro iskoristio njihov očaj i uvalio im ugovor koji teško da će ikada opravdati svoju težinu, obzirom da problemi sa stopalima ne odlaze i imaju običaj znatno usporiti one koji od njih boluju. Jedan Timmy se sasvim dobro snašao igrajući u nižoj brzini, ali ovisnik o fizikalijama poput Nenea po svemu sudeći je ostavio svoje najbolje dane iza sebe (i sada se pridružuje Okaforu u tandemu visokih koji, da parafraziramo Genea Wildera i Richarda Pryora, niti trče niti skaču).

29. ORLANDO 26-56 (29-53)

Ozljede Ayona i Harringtona (oba su out barem pola mjeseca) ozbiljan su udarac obzirom da su prvotnoj projekciji bili uzeti u obzir kao dio top 8 rotacije, a ulazak u sezonu s back-up playevima poput Etwauna Moorea i Isha Smitha brine se za ostalo. Pad od tri pobjede u odnosu na raniju prognozu je očekivan, Rob Hennigan na to zadovoljno klima glavom, prvi pick je sve izgledniji.

30. CHARLOTTE 19-63 (16-66)

Na dnu Istoka ništa novo, osim tri dodatna pobjede koju im donose problemi Magica i pad svih ostalih. Nakon što smo uračunali da će i Wizardsi i Pistonsi i Raptorsi i Sixersi biti slabiji od očekivanoga, Bobcatsi se odjenom ne čini više toliko kriminalni, iako su i dalje uvjerljivo najgori roster lige.

4 thoughts on “PROTO-POWER RANKINGS

  1. Čuli dodatak dodatak Sheeda nema nikakav značaj??

    Pa ne more čovjek da povjeruje

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *