THE RANKINGS – WEEK 11.

Ovotjedna tema – tko je koliko nadmašio/promašio IOR očekivanja (po postotcima uspješnosti) od nultih rankinga (koji su sadržavali finalnu projekciju prije starta sezone) do danas? I, naravno, zašto? Jasno, uz temu bit će tu i standardnih opaski vezanih uz trenutne trendove pojedine momčadi.

A, kad smo već kod trendova, pozabavimo se jednim lažnim za početak.

Prošlogodišnjim sudarom Jamesa i Duranta u Finalu počela su naklapanja o smallball revoluciji. Međutim, kada makneš Knickse i Heat, koji su jedine dvije momčadi u ligi koje su većinu minuta pod košem odigrale s igračem kojega možemo okarakterizirati kao trojku, ispada kako je ostatak lige tradicionalan kao i uvijek (povratkom Amarea i sve većim korištenjem Jamesa u staroj ulozi teško da ćemo uskoro moći i o njima govoriti kao revolucionarima). Kad uzmeš u obzir da samo još Durant ima povremene role kao četvorka (20% svojih minuta odradio je “pod košem”), dobiješ poprilično jasnu sliku zašto određene momčadi uopće mogu računati na smallball postavu – zato jer imaju na raspolaganju talente kojima to fizikalije dozvoljavaju.

James, Durant i Anthony imaju fizičke prednosti koje im, osim dominacije nad protivnicima koji igraju njihovu poziciju, omogućavaju i da trpaju protiv viših i snažnijih igrača. Praktički, bez obzira na kojoj poziciji startali, zbog savršene kombinacije svog košarkaškog i fizičkog talenta oni su uvijek jednako nezaustavljivi i predstavljaju pravu matchup noćnu moru. Dapače, igrajući protiv igrača kojima mogu parirati fizički, ali od kojih su ujedno puno brži, oni ostvaruju i bolji učinak. Durant uredno podebljava brojke kad god ga Brooks prebaci na visoko krilo, a nije slučajno ni da Anthony igra sezonu karijere baš u ulozi četvorke. Čak je i James bolji kao četvorka nego trojka, iako je to ove sezone nešto manje naglašeno obzirom da igra isključivo četvorku.

Jasno, kada pričamo o poboljšanim učincima, mislimo prije sve na ono što se može vidjeti u box-scoreu, dakle na napadačku stranu igre. Jedan veliki minus o kojem se ne priča dovoljno je ono što njihov boravak na četvorci radi obrani i skoku. Naime, prebacivanjem pod koš dominantnih bočnih igrača, koji su u svim aspektima igre bolji od konkurencije, stavljaš ih u poziciju da moraju igrati obranu i skakati protiv puno snažnijih protivnika. Također, iako napadački učinak njihovih momčadi raste (jer njihovo micanje pod koš otvara prostor dodatnom vanjskom igraču i to uglavnom šuteru), onaj obrambeni opasno pada jer sada na krilu imate igrača koji neće uvijek nadskakati i nadjačati konkurenciju (što je kod Miamia posebno bolno jer su jednog od najboljih stopera u ligi gurnuli pod koš, izgubivši tako dobrim dijelom onu lanjsku sposobnost rotiranja i pritiska na loptu).

Što dovodi do sljedećeg zaključka – sve ono što si možebitno dobio boljim izdanjem u napadu, izgubio si na drugom dijelu parketa. Taj gubitak balansa najplastičnije prikazuje loš ovogodišnji učinak u obrani Knicksa i Heata, kao i to da se Miami počeo popravljati u obrani čim su Jamesa sve više počeli koristiti na perimetru otvarajući tako minute dodatnom visokom igraču. Nešto slično će morati napraviti i Knicksi koji ni u skoku ni u obrani ne nalikuju na lanjsku momčad ( koje je dobrim dijelom igrala bolju obranu zato što je Anthony na krilu bio puno veća smetnja nego je to sada dok pokušava braniti reket).

Oklahoma ima puno manje takvih problema zato što Brooks i dalje Duranta koristi po potrebi i radi promjene ritma, a ne stalno. Kad bi Knicksi i Heat pokušali nešto slično s Jamesom i Anthonyem, zasigurno bi popravili svoje obrane. Naravno, obzirom da su uvjerljivo na vrhu Istoka zbog sjajnih napada, takvi potezi vjerojatno im nisu na vrhu liste prioriteta, ali radi se o detaljima na koja svakako vrijedi obratiti pozornost. Da bi nešto dobio, moraš nešto i dati, a poznavajući vrijednost skoka i obrane u playoff košarci, pitanje je ne riskiraju li malo previše ovakvom podjelom resursa.

Uglavnom, ako vam je za revoluciju potreban superstar, onda to nije revolucija – revolucija bi bila da netko stvarno igra s četiri vanjska igrača, a ne trojicom i jednim hibridom koji se rađa jednom u generaciji. Tako da smallball Dona Nelsona i dalje ostaje iznimka, nikako pravilo.

I dok se mi bavimo pitanja poput toga izumiru li centri (ne, ne izumiru, samo evoluiraju u puno pokretnije obrambene igrače, po mogućnosti sposobne igrati licem košu u napadu), jedina prava revolucija koju imamo prilike gledati je ova šuterska, odnosno tricaška. Iz godine u godinu NBA se sve više okreće šutu za tri, a i ove godine uspjesi Knicksa i Rocketsa, pa i Heata i Spursa, jasno pokazuju važnost ovog šuta. Uostalom, već je dolazak Dallasa do naslova jasno pokazao da momčad može biti bolja u trici nego u skoku ili zaštiti reketa i otići do kraja. Dokazavši da je moguće otići do kraja s vanjskim šutom kao osnovom igre, Mavsi su srušili sve predrasude i otvorili vrata danima u kojima će biti nemoguće složiti petorku bez minimalno tri šutera, bez obzira na pozicije.

Već godinama pak gledamo kako trica polako osvaja ligu. Iako Larrya Birda smatramo mitskim bićem koje nije moglo promašiti tricu, činjenica je da čovjek u karijeri nije uzimao niti tricu u prosjeku po utakmici. Jednostavno, trica je bila oružje slabijih, nešto što su momčadi bez rasnog talenta pod košem koristile kako bi, u slučaju da imaju večer, možda iznenadile protivnike. Rocketsi su prvi NBA šampion koji je tricu učinio bitnom (puno prije Stana Van Gundya čovjek zvan Rudy T. okružio je svog briljantnog centra šuterima kako bi osvojio naslov s rosterom sastavljenom od jednog all-stara i 4 igrača zadatka).

Pop je napravio sljedeću veliku stvar, definiravši ulogu 3&D igrača, stavljajući rasnog stopera Brucea Bowena u kut kao specijaliziranog realizatora nečega što danas znamo kao najbolji šut u košarci (trica iz kuta je u biti duga dvica koja donosi poen više). Mike D’Antoni je u Phoenixu udario temelje igri koju danas znamo, okruživši klasični 1-5 pick & roll s tri šutera kako bi dodatno raširio reket, ali i omogućio što više povratnih opcija ako plan A ne upali.

Imati limitiranog specijalca u napadu danas više nije nikakav minus, dapače, u današnjim napadima stacionirani 3&D igrač ima jednaku važnost kao rasni kreator. Filozofija da superzvijezda mora uzeti sve šuteve više ne postoji, sve je više zamjenjuje nastojanje da se ispaljuju što bolji šutevi bez obzira tko ih uzimao, a idealni primjeri za to su Spursi (s dva 3&D igrača na boku) i Heat (koji ima trenutno dva najbolja šutera iz kuta u Battieru i Allenu – obojica zabijaju preko 50% iz tih situacija). Nije čudo da se ujedno radi i o momčadima koje su zadnjih par sezona ostvarile najveći broj pobjeda.

Knicksi i Rocketsi potežu od svuda i odvode stvar u novom smjeru, gradeći od trice osnovu, a ne tek dio konstrukcije napada, što dobrim dijelom objašnjava njihove sjajne ulaske u sezonu – zamijenimo li pola njihovih šuteva za tri dugim dvicama uz isti postotak, dobijemo napad koji zabija 5-6 poena manje po utakmici, a to bi, s ovakvom obranom kakvu trenutno igraju, značilo barem 3-4 utakmice minusa u odnosu na trenutni score. Možda ovakva potrošnja zbog nedostatka ostalih napadačkih opcija nije u stanju natjerati nas da zaboravimo onu klasičnu “tko živi od skok-šuta, umire od skok-šuta”, ali nas itekako može natjerati da se pitamo nije li vrijeme da složimo neku novu parolu, nešto tipa “tko ne šutira tricu, taj više nema šanse imati kvalitetan napad”.

Da se većini old school NBA fanatika prije 10 godine reklo kako će liga kroz desetljeće po filozofiji igre više nalikovati Euroligi ili NCAA nego staroj NBA u kojoj se svaki postavljeni napad vrtio kroz post, vjerojatno bi vas poslali u neku stvar. Danas je pak jasno da je igra kroz post postala tek dodatak, dok su prave stvari slash & kick prema otvorenom šuteru (iz čega proizlazi povećana vrijednost playmakera na jedinici, kao i lakoća kojom se na tržištu može pronaći solidnog beka koji zna napadati s loptom – više ne morate imati izuzetne fizikalije za igrati iznad prosjeka ovu poziciju jer vas nitko ne može gurati i držati rukama na perimetru, sada je važnije imati brzinu nego centimetre i mišiće ako ste bek visok 190 cm ili manje).

Centri će uvijek biti potrebni, a kao što vidimo iz primjera ovih 27 momčadi koje nemaju Jamesa, Anthonya i Duranta, dva visoka su bili i ostali nužnost. Međutim, u novom svijetu u kojem dominira šut, njihova uloga bit će isključivo vezana skok i obranu (koja je konačno dobila važnost koju zaslužuje i iz dana u dan postaje sve važnija u razgovorima o košarci). Momčadi bez kreatora u postu moći će konkurirati dok imaju obranu, a posebice će biti opasne ako imaju visokoga koji se u stanju izvući iz reketa i potegnuti tricu.

Čekali smo smallball, dočekali smo stretchball. Dani kada će sve NBA momčadi uzimati između 25 i 35 šuteva za tri su pred nama. Dobro došli u budućnost.

1. CLIPPERS (5630)

OČEKIVANO – 61%

TRENUTNO – 78%

Clippersi su na putu da, ostani li u ovom ritmu, dođu do 64 pobjede. U odnosu na lani, pa i u odnosu na našu projekciju, to bi bio napredak od 20%. Tako nešto moguće je objasniti samo transformacijom iz playoff momčadi u izazivača. Projekcije su nadmašili Jordan, Crawford, Bledsoe, Barnes, ma praktički svi igrači koji se ne zovu Griffin i Paul. Taj dvojac je pak ostao na svojim brojkama, nešto lošijim nego lani zbog manje minutaže, ali zar vam to što su svi oko njih odjednom puno bolji ne govori dovoljno? Postoji li važnije obilježje velikih igrača od toga da sve oko sebe čine boljima?

2. SPURS (5455)

OČEKIVANO – 66%

TRENUTNO – 74%%

Ti veteranima pripišeš regresiju, a onda Timmy odigra kao all-star starter i zadrži ih na standardnom učinku prethodne dvije sezone, točnije od kada je Pop uveo pick & roll kao osnovu napada, a flex stavio u stranu.

3. THUNDER (5150)

OČEKIVANO – 63%

TRENUTNO – 80%

Harden ih je trebao koštati pada od 3%, a čak ni s Hardenom sistem nije cijenio njihovu slabu rotaciju. Malo sutra – bez Hardena i bez rotacije trenutno su na putu da ostvare 8 pobjeda više nego što su ih ostvarili po lanjskom ritmu koji ih je doveo do Finala (u punoj sezoni njihovih lanjskih 47 pobjeda iznosili bi 58). Na ruku im svakako ide što su imali najlakši raspored od svih momčadi na Zapadu do sada, s gomilom domaćih utakmica i gomilom susreta s kramom Istoka, ali nisu puno teže prošli ni Clippersi.

Tako da sav napredak možemo pripisati razvoju momčadi. Ili bi, obzirom da su već bili legitimni izazivač, možda bolje bilo reći razvoju njihove mlade jezgre, posebice Duranta koji je po prvi put u karijeri po svim relevantnim brojkama iznad Jamesa. James je još uvijek bolji košarkaš, ali eventualna MVP titula dodijeljena Durantu neće biti rezultat nikakvog zasićenja javnosti Jamesom (iako će i taj faktor svakako odigrati ulogu), već potpuno zaslužena i logička odluka obzirom na ono što su pokazali tijekom sezone 12/13.

4. HEAT (5130)

OČEKIVANO – 74%

TRENUTNO – 68%

Poigravanje s identitetom i loše partije sporednih, ali bitnih pojedinaca, isključivi su krivac za nešto slabiju prezentaciju, a ovakvo minimalno odstupanje od projekcije usprkos svemu o čemu pričamo od starta sezone (nedostatak visokih i rotacije uopće, nedovoljno dobra obrana), samo potvrđuje da je Heat bio i ostao veliki klub, ali nikada nije bio momčad veća od života – teoretski je nemoguće doći do 70 pobjeda s ovakvim rosterom u ovakvom kontekstu (pri tome mislim i na raspored, ali i na broj utakmica koji definitivno mora uzeti svoj danak u zdravlju).

Zanimljivo je istaknuti da su pali ispod Bostona po mizernoj količini skokova u napadu. Bostona je pak zadnje tri godine najgora momčad u povijesti NBA po učinku u ofenzivnom skoku. Izvucite iz toga sami zaključke (natuknica – imaju veze s niskim postavama spomenutim na početku posta). Također, Boston barem ima obrambeni skok na koji se može osloniti, a Heat je pao u donju trećinu lige čak i u toj kategoriji. U čemu je problem?

Osim u nedostatku visine i raspodjeli minuta koja još uvijek preferira niže postave, najveći problem je sistemski – kako bi popravili branjenje šuta, Heatovci udvajaju sve u reketu i agresivno preuzimaju šutere. Time podsjećaju na lanjsku momčad u tom segmentu obrane, ali su pri tome ostali bez skoka jer stalnim rotiranjem često ostavljaju jednog protivničkog visokog bez pratnje, što ovaj koristi za skupljanje lopti. Momčadi s dva skakača u petorci tako uvijek imaju ogromnu prednost, a da ne govorimo kako se najveći broj tih dodatnih napada osvaja protiv drugih postava Heata koje sada imaju još manje tijela na raspolaganju od kada je Haslem dio startne petorke.

Dodaj svemu ovome i rošadu koja se dogodi kada je James pod košem i kada iz situacije u kojoj imaju najbolje skakače na pozicijama 2 i 3 postaju obična momčad i sve postaje jasno (James je fantastična skakač za trojku, ali tek prosječan za četvorku, Wade je sjajan za dvojku, ali nešto sasvim normalno za trojku, a to je ono što mora igrati da bi otvorio mjesto za Allenovu tricu u završnicama). Naravno, sve se ovo da riješiti potpisom jednog jedinog solidnog skakača.

Usprkos svemu, Heat i dalje ostaje jedina momčad s Istoka koja ima pozitivan omjer s playoff bratijom Zapada, usprkos tome što su, uz Sixerse i Celticse, imali uvjerljivo najteži raspored na Istoku s puno teških gostovanja. To dovoljno govori o tome da su klasa za sebe u konferenciji.

5. NUGGETS (4660)

OČEKIVANO – 60%

TRENUTNO – 57%

Njih je sistem skinuo u potpunosti, iako nije isključeno da će do kraja nadmašiti projekciju – upravo su u nizu u kojem od 13 utakmica 11 igraju doma i to protiv ne baš sjajne konkurencije.

6. GRIZZLIES (4565)

OČEKIVANO – 56%

TRENUTNO – 66%

Gadan raspored ih prati cijelu sezonu, tako da nije čudno da im se dogodio i ovaj niz od tri užasna poraza zaustavljen laganom pobjedom (nakon čega bi trebao slijediti novi niz poraza jer ih čeka gadan kraj mjeseca). Jednostavno, sve se poklopilo – umor, napadački problemi, ozljede, glasine, teški protivnici. Nije to razlog za paniku, kao što ni sjajan ulazak u sezonu nije bio razlog za euforiju. Kao i uvijek – it’s just Grizzlies being Grizzlies.

7. WARRIORS (4485)

OČEKIVANO – 49%

TRENUTNO – 61%

Nedostatak Boguta (nismo očekivali da će propustiti ovoliko utakmica) anulira sjajna Curryeva forma (nedavna ozljeda zgloba odvojila ga je od parketa tek prvi put ove sezone), tako da se ovaj dodatni napredak ne može bazirati samo na zdravlju. Čak se ne radi ni o nekim izrazitim primjerima igrača koji su nadmašili projekcije. Ne, ovdje je u pitanju isključivo skup neopipljivih stvari poput kemije, identiteta i pristupa. Banalno rečeno, dok je Miami primjer momčadi koja mijenja brzine i razinu pristupa ovisno o protivniku, Warriorsi su skupno bili toliko željni dokazivanja da su svaku večer igrali kao da im je zadnja, dok je njihova zona bila relativna novost skautima diljem lige.

5 brutalnih poraza u zadnjih 6 utakmica pak samo su pokazali da su još daleko od toga da se priključe imenima iznad, a pravi posao čeka ih u drugom dijelu sezone – sada slijede muke uzrokovane potrošnjom energije (veteranske momčadi puno lakše tempiraju formu za drugi dio sezone od ovih u nastajanju), neizbježnim ozljedama, kao i time što su sada svi spremni za njihovu obranu. Na muci se poznaju junaci, pa da vidimo od kakvog su štofa ovi naši junaci dosadašnjeg dijela sezone.

8. LAKERS (4350)

OČEKIVANO – 67%

TRENUTNO – 44%

Sjećate se dana kada smo pričali kako bi mogli biti najveća prijetnja Heatu ako im se sve posloži kako treba? E, pa ne samo da im se ništa nije posložilo kako bi se pretvorili u izazivača, već su ih ozljede izbacile čak i iz trke za playoff (nakon 5 poraza za redom, sada im treba 30 pobjeda u zadnjih 45 utakmica da bi ušli u playoff i to ako kontekst bude idealan).

Ako ih nešto može veseliti u ovoj situaciji, onda je to podatak da je Mike (no-D)Antoni počeo trenirati. Ideja o Kobeu u većoj obrambenoj ulozi zanimljiva je, odradio je sjajan posao protiv Irvinga i Jenningsa. Neće to od njih napraviti prvake (za to im ipak treba Dwight u 100% formi i nešto nalik na rotaciju), ali će im pomoći u lovu na playoff jer, kakav god danas bio, Kobe je i dalje bolji u branjenju ulaska u reket od Nasha, ali i od Artesta (koji više nema brzinu za trčati za brzim bekovima po perimetru).

Još bolji potez bio mu je aktiviranje Earla Clarka. Energični tweener iz škole Ricka Pitina (prenizak za četvorku, preslab šuter za trojku, ali mlad i rastrčan), dao im je živo tijelo baš u trenutku kada im to postalo nužno potrebno zbog ozljede Hilla. To što su ostali bez trećeg visokog pak povlači potrebu za drugačijim rotacijama – D’Antoni više nema razloga za igrati zajedno s Dwightom i Gasolom više od 20 minuta, jer onih desetak minuta kada je Dwight na klupi petica mora biti isključivo Gasol (više nema vremena za zajebanciju tipa Robert Sacre kao back-up centar jer Robert Sacre nema pokretljivost za igrati obranu ni u ex-Yu ligi).

I Kobe kao čuvar najbržih protivničkih igrača i Clark kao starter pak nisu potezi koji mogu trajati cijelu sezonu. Ovim su si Lakersi kupili tek nekoliko tjedana dok ne pronađu kupca za Gasola – obzirom na razvoj situacije, pretvoriti Paua u tri-četiri solidna igrača nameće se kao jedini logičan potez. Jer, ovdje više ne pričamo o naslovu, već o tome hoće li dogodine opet prolaziti kroz isto.

Kako nemaju prostora na salary capu za pojačati se, a već su i ostali bez gomile opcija koje ostaju na raspolaganju momčadima koje ne plaćaju porez na luksuz, smanjivanje troškova danas jednako je boljoj momčadi sutra. Praktički, potpiše li Dwight novi ugovor, ostatak rostera opet će moći popuniti samo veteranima na minimalcu, a do sada već imaju dovoljno dokaza da tako ne ide. Žrtvovanje Gasola za rotaciju nužno je, bilo danas, bilo na ljeto. Kako ionako trenutno nisu izazivači, čemu čekati?

(Biseru, možda da Gasol proigra, pa onda netko možda i da ponudu, jer ovo što je do sada pokazao ne bi natjeralo ni Wizardse da ga dovedu).

9. KNICKS (4240)

OČEKIVANO – 57%

TRENUTNO – 66%

Bolji su napadački nego je sistem uzeo u obzir, ali i lošiji obrambeno, tako da su stvari tu negdje u balansu, trenutno iznad očekivanja zbog fantastičnog šuterskog ulaska u sezonu tijekom kojega su se nakrcali pobjedama, ali i zbog općenito slabijeg Istoka nego smo prognozirali.

10. CELTICS (4055)

OČEKIVANO – 61%

TRENUTNO – 51%

Celticsi samo ostaju vjerni svojoj tradiciji toplo-hladnih igara, a trenutno je dobrim dijelom problem Bassova jadna igra i vrijeme koje je trebalo prinovama da se uklope. Povratak Bradleya nije slučajno rezultirao najboljim igrama sezone – iako je Avery daleko od obrambene forme koju je pokazivao lani, njegovo instaliranje u petorku jednostavno je posložilo rotacije u vanjskoj liniji koja konačno igra kako smo očekivali. Sad još da se isto dogodi i pod košem i eto ih tamo gdje smo i očekivali.

11. ROCKETS (3900)

OČEKIVANO – 39%

TRENUTNO – 51%

Pridodali smo im Hardena i digli ih s 35 na 39%, ali Brada je očito puno veći dobitak – prisustvo takvog playmakera podiže razinu igre svima oko njega i tu treba tražiti glavne razloga uspješnosti, kao i u originalnom stilu igre na koji se u žrvnju NBA sezone bilo teško pripremiti (uđu li pak u playoff, očekujte da će bilo koja ozbiljna momčad pomesti Rocketse s nekoliko dana pripreme na njihov “run and gun and no D” stil igre).

Uostalom, niz od 6 poraza jasno govori koliko su ovisni o Hardenu (doduše, imali su i nezgodan raspored s 5 teških gostovanja od čega su 3 bila u 4 dana) – danas svi znaju da se treba isključivo fokusirati na njega (doslovno je udvajan u svakoj pick & roll situaciji, visoki igrači uopće se ne rotiraju nazad nakon izlaska već ostaju na Hardenu i zatvaraju ga zajedno s njegovim čuvarom), što Rocketse još više osuđuje na šut za tri i tranziciju.

Zbog ovakvih stvari NBA je zakon – Rocketsi su udarili ligu, liga im je uzvratila, sada je opet red na njih da zadaju novi udarac. Hoće li to napraviti promjenama u stilu igre (početi koristiti Hardena više kao off the ball opciju i vrtiti igru više kroz Lina i Parsonsa, dakle hoće li dodati malo mesa svom jednostavnom napadu) ili dovođenjem druge opcije koja može skinuti teret s Hardena (a izbora će biti), vidjet ćemo.

12. NETS (3865)

OČEKIVANO – 55%

TRENUTNO – 60%

U svim godinama praćenja lige, malo tko mi je ostavio slabiji utisak u ulozi glavnog trenera od PJ Carlesima. Ne govorim tu o njegovoj stručnosti, već prije svega o karakteru koji nikako nije liderski. Njegovim dolaskom Netsi gube i onu zadnju nadu da će moći sklepati solidnu obranu na čemu je Johnson svakako radio i zbog čega je i usporio igru. Najluđe od svega, Carlesimo je nije ubrzao, samo je dao veće slobode u napadu Williamsu, iako je napad i do sada bio sasvim solidan.

I bit će još solidniji kako kroz sezonu glavni igrači budu hvatali formu i kada se potpuno uigraju (ne zaboravimo da su okupljeni tek ovog ljeta). To da su Netsi odjednom bolji bez Averya Johnsona čisti je mit koji je kao i svi izgrađen oko laži. Da, Netsi su nanizali pobjede, ali protiv kakve konkurencije? Zar mislite da je Johnson slučajno dobio otkaz točno pred još jedan niz laganih utakmica? King nije genijalac, ali nije ni glup. Uglavnom, u Brookylnu nema ništa novoga, koliko god to pokušali upakirati gazdi Prokhorovu. Koji će po prvi put u životu morati prihvatiti da postoje neki aspekti života u kojima neće isplivati na vrh na silu.

13. HAWKS (3845)

OČEKIVANO – 60%

TRENUTNO – 56%

Ne otkriju li uskoro kako doći na liniju slobodnih, trenutno pogođen postotak pobjeda bi se vrlo brzo mogao pretvoriti u promašaj. Plus, nitko ne zna u kakvom će sastavu završiti sezonu i to je dodatni x-faktor – hoće li to biti s ili bez Smitha na rosteru. Njegova nedavna suspenzija nakon kriminalnog poraza od Bullsa jasno govori kako odnosi nisu sjajni, a to znači da Ferry ima hrpu opcija. Poželi li ostati u borbi za vrh Istoka, uvijek može Smitha pretvoriti u Dudleya i Gortata (ostali bi bez dijela salary capa, ali i dalje bi imali dovoljnu fleksibilnost za dodatna pojačanja tijekom ljeta, doduše ne više all-star predznaka). Mislim, Sunsi bi jedva dočekali ovakav potez, zar ne?

Poželi li pak zadržati fleksibilnost, poneki pick i mladi igrač uz ugovor ili dva u zadnjoj godini, bit će sasvim dovoljni. Tu se kao logični partner uvijek javlja Houston koji vreba u potrazi za yinom Hardenovom yangu – njihov paket oko picka, Terrencea Jonesa ili Marcua Morrisa, Carlosa Delfina (taman 3&D igrač koji može uskočiti na bok, što je najvažnije – skromno plaćen) i ugovora Colea Aldricha, bio bi više nego dovoljan.

14. BULLS (3840)

OČEKIVANO – 54%

TRENUTNO – 61%

Iako mi nikada neće biti jasno zašto Thibodeau koristi Gibsona manje nego lani kad je imao na raspolaganju i Asika, činjenica je da su kroz sezonu Bullsi dobili pristojnu rotaciju kojoj samo nedostaje startni play. Nije ovo bench mob, uostalom neće ni Rose biti Rose kad se vrati, ali barem je solidna klupa, što je i glavni razlog zašto su Bullsi u ovih drugih 20 utakmica zaigrali nešto bolje.

15. BUCKS (3765)

OČEKIVANO – 48%

TRENUTNO – 53%

Rezultatski su tamo gdje smo ih vidjeli, iako s određenim stilskim razlikama (možda smo očekivali bolji napad i lošiju obranu, ali ni obrnuta prezentacija nije na odmet kad je mogući povratak u playoff u pitanju).

16. PACERS (3745)

OČEKIVANO – 57%

TRENUTNO – 61%

Vraća se Granger, ali stiže i nešto teži raspored, tako da bi ostajanje u ovim okvirima trebalo očekivati i ubuduće.

Samo, ako su Pacersi na svojih očekivanih 60% učinka, zašto su ovako nisko? Već prožvakana tema, ali nije zgorega još jednom napomenuti da omjer pobjeda i poraza, posebice u ovom djelu sezone, ovisi podjednako o protivnicima kao i o vašoj igri. Pacersi su uvjerljivo najbolja obrana lige, kao što su uvjerljivo i drugi najgori napad (pitanje je dana kada će ih Wizardsi preskočiti jer povratkom Walla igraju duplo bolje).

Također, Pacersi su do sada imali najlakši raspored u cijeloj ligi. Od 41 utakmice koliko su odigrali, čak 20 ih je bilo protiv momčadi koje su ispod 50% učinka, što znači da su nizali ne samo utakmice protiv Wizardsa, Cavsa, Bobcatsa i sličnih susjeda s Istoka, već su do sada odigrali po dva puta s kramom Zapada, Kingsima i Hornetsima. Dodaj i jednu pobjedu protiv Sunsa i to vam je već 5 laganih pobjeda. Zamijenite sad dio tih utakmica s protivnicima koji se bore za playoff i dobijete Pacerse puno bliže 50% nego 60%.

17. MAVS (3640)

OČEKIVANO – 52%

TRENUTNO – 42%

Dirk je zbog ozljede izbivao nešto duže nego smo očekivali, ali problem je jednostavno slabije izdanje Mavsa, posebice veterana poput Mariona, Branda i Kamana, a zatim i mladih snaga poput Wrighta, Collisona i Beauboisa, koji nikako da nađu zajednički jezik s Carlisleom. Međutim, sezona je još duga – Dirk iz utakmice u utakmicu igra sve bolje, s njim raste i Dallas i nije isključeno da se opet uključe u borbu za playoff, pogotovo nastave li progresijom koja ih je od prošlog do ovog tjedna digla za 6 pozicija. S Dirkom su sve stvari legle – Carlisle ima dobro posložen sistem, ali nedostajao mu je njegov glavni dio. Uostalom, dovoljno je vidjeti kako su Marion i Brand odmah proigrali ili kako se Mayo probudio iz kome u koju je upao u trenutku kada su ga protivnici počeli udvajati svaki put kad bi dobio loptu.

18. JAZZ (3635)

OČEKIVANO – 51%

TRENUTNO – 53%

Bit će zanimljivo vidjeti što će se dogoditi nakon trade deadlinea – ne zaboravite da je ovaj rezultat prognoziran obzirom na Millsapa i Jeffersona tijekom cijele sezone. Dođe li do značajnih promjena, sve je moguće – i da krenu put gore, ali i prema dolje.

19. MAGIC (3340)

OČEKIVANO – 32%

TRENUTNO – 36%

Vaughn je uspio skoro pola sezone održavati Magic iznad očekivanja. Što god da se dogodi u daljnjem tijeku godine, GM Magica barem može biti miran što se tiče trenera – tu je pogodio.

20. RAPTORS (3320)

OČEKIVANO – 46%

TRENUTNO – 35%

Na putu su da ispune očekivanja nakon lošeg starta uzrokovanog gadnim rasporedom, ali i problemima s ozljedama (Lowry, Fields). Bargnanievu ozljedu ne spominjem kao problem jer se u principu radi o blagoslovu – zaigrali su kao ozbiljna momčad tek zamijenivši ga Davisom i Johnsonom.

21. WOLVES (3255)

OČEKIVANO – 50%

TRENUTNO – 44%

Raspad sistema izazvan je ozljedama, u to nema sumnje – bez Lovea i Rubia u punom pogonu, Wolvesi jednostavno nisu kvalitetna napadačka momčad. Međutim, ono što dodatno situaciju čini nepopravljivom je i raspad obrane do kojega je došlo dijelom zbog sve težeg rasporeda (u ranijim postovima smo isticali kako je lagani ulazak u sezonu jedan od važnijih razloga zašto Wolvesi odjednom igraju obranu), a dijelom i zbog toga što Wolvesi gube nadu i energiju.

Mislim, čak je i Rick Adelman već duže vrijeme udaljen od momčadi zbog ozbiljne bolesti supruge, a to znači da momčad nema čovjeka koji može ukazati na rješenja baš u trenucima kada je to najpotrebnije. Da li im karma vraća za sve ludosti koje je Kahn činio, nemam pojma, ali ako ćemo pričati koji je glavni razlog zašto će Minnesota opet u lutriju, onda je to definitivno nedostatak sreće.

22. PISTONS (3245)

OČEKIVANO – 39%

TRENUTNO – 36%

Gledajući pobjede, korake kojima grabe naprijed možemo opisati sićušnima. Ali, gledajući napredak Knighta, energiju Drummonda i talente koje s vremena na vrijeme pokaže Monroe, put do relevantnosti čini se puno bližim.

23. SIXERS (3230)

OČEKIVANO – 50%

TRENUTNO – 43%

Bynum je već trebao biti dio rotacije – da ga imaju na raspolaganju od početka mjeseca, sada bi bili puno bliže ispunjenim očekivanjima. I da, zanemarite priče o Holidayu kao all-staru – istina je da na Istoku nema velikog izbora među bekovima, ali Holiday je isti igrač kao uvijek, samo što troši puno više lopti. Mislim, nije da u povijesti all-stara upravo takvi nisu nagrađivani, ali zar nismo na startu posta istakli važnost efikasnosti u pobjeđivanju? Zar ne bi tom logikom trebalo nagraditi efikasnost i prilikom all-star izbora, ako je ona već taj faktor koji čini razliku između pozitivnog i negativnog scorea?

24. BLAZERS (3005)

OČEKIVANO – 39%

TRENUTNO – 51%

Da mogu nadmašiti skromna očekivanja ako Lillard odigra do kraja sezone na ovakvoj razini to je jasno (a i ako se nitko ne ozljedi), ali prvenstveno je razlog za ovoliku razliku između očekivanja i stvarnosti drugi najlakši raspored kojega je imala jedna momčad Zapada (Thunder je broj jedan). Što, logički, znači da ih čeka puno teži drugi dio sezone, a to sve skupa znači da bi se na kraju trebali naći 5 do 10% udaljeni od projekcije.

25. HORNETS (2940)

OČEKIVANO – 40%

TRENUTNO – 33%

Tu su isključivo zbog ozljeda, iako ih ni raspored nije mazio (najteži u ligi u prvom dijelu sezone). Davisovi problemi s ozljedama plus Gordonova produžena rehabilitacija srušili su projekciju, ali, kako je pokazao niz pobjeda odmah nakon Gordonova povratka (koji zbog Riversovih katastrofalnih partija sada izgleda kao spasitelj), na putu su da je opravdaju do kraja sezone.

26. SUNS (2590)

OČEKIVANO – 37%

TRENUTNO – 32%

Na veliko iznenađenje Clyda Drexlera, Sunsi se ipak ne bore za playoff. Prognoza ih je ocijenila kao jednu od 5 najgorih momčadi u ligi i za sada je na tragu, s tim da bi mogla i ozbiljnije promašiti krenu li u rasprodaju i upadnu u serije poraza.

Obzirom da su Sarver i društvo još tijekom ljeta razmatrali mogućnost da smjene Gentrya, njegov odlazak nije nikakvo iznenađenje. U ovakvoj sezoni loše vođene momčadi obično čuvaju u rukavu upravo ovaj potez otpuštanja trenera kako bi ostavili dojam da nešto rade. Tako da se uopće ne treba zavaravati da su ovim potezom Sunsi okrenuli novu stranicu ili da imaju plan – ovo je tek mazanje očiju fanovima, istim onima kojima su obećavali konkurentnu momčad nakon što su potrošili novac na Dragića, Scolu i Beasleya. Postoji li neki veći plan iza svega ovoga, znat ćemo tek kada prođe trade deadline. Ipak, obzirom da Gortat umjesto na treningu sate provodi u uredu GM-a, izgleda da je samo pitanje dana kada će pasti prvi trade.

27. WIZARDS (2540)

OČEKIVANO – 37%

TRENUTNO – 22%

Istina, Wallov oporavak trajao je nešto duže i Nene je propustio više utakmica nego se itko nadao, ali za ovakav raskorak nema razumnog opravdanja osim činjenice da su Wizardsi jedan od najgorih napada u povijesti NBA. Koji je od dolaska Walla odjednom oživio – sa svojim playmakerom u pogonu, pa makar i s klupe, Wizardsi odjednom dolaze do lakših šuteva, što se vidi po postotcima. Ipak, nije pošteno sav napredak pokazan u ovom zadnjem nizu utakmica pripisati Wallu – vatreno krštenje je prošlo, a to znači da je Beal spreman preuzeti na sebe dio tereta (u prvim tjednima 2013.-e tricu gađa 60% i konačno pokazuje zbog čega smo ga smatrali jednim od najboljih šutera generacije).

28. KINGS (2475)

OČEKIVANO – 38%

TRENUTNO – 38%

Najgore od svega, dojam je da mogu i puno bolje od ovog skromnog napretka u odnosu na lani, ali kontekst ih ubija. I tu ne mislim samo na vlasnike, već i na čudne odluke Keitha Smarta koji ni nakon pola sezone još nema složenu rotaciju.

29. CAVS (2030)

OČEKIVANO – 38%

TRENUTNO – 24%

Ozljeda Irvinga bacila ih je u rupu, a ona Varejaoa samo dodatno pokopala. Obzirom na jadno stanje ostatka rostera trebale su im vrhunske partije obojice, ali očito nije bilo suđeno – tek što je Irving počeo igrati kako zna i dizati formu na višu razinu, otpao je Andy, a Irvingov napredak se tako ne može iskazati i rezultatima (ovo je valjda prvi put u povijesti da mi neće biti krivo ako all-star bude netko iz najgore momčadi lige).

30. CATS (1675)

OČEKIVANO – 23%

TRENUTNO – 26%

Dođe li do 20 pobjeda s ovim rosterom (19 je prognozirano), a ne putu je da to ostvari, Mike Dunlap zaslužuje otvoriti šampanjac. Ili barem bocu vina za dobro obavljen posao. U biti, kad pogledaš tu rotaciju pod košem, možda mu je najbolje da nakon svega otvori bocu rakije.

18 thoughts on “THE RANKINGS – WEEK 11.

  1. Gdje bi svrstao tima duncana na vjecnoj ljestvici i sto mislis kako ce na hawkse utjecati gubitak lua williamsa?

  2. @Gee

    Što misliš o ovakvom tradeu…http://espn.go.com/nba/tradeMachine?tradeId=arn5gao ?

    Po meni svatko dobije ponešto, magic se riješi turka (lakersi ga amnestriraju ako imaju tu opciju), dobiju igrača koji bi trebao biti najbolji u tradeu i backup za nelsona, lakersi mladost i širinu, a wolvesi tri igrača za cijenu dva (što će izgleda njima biti jako bitno jer ako se ovako nastavi ova ekipa bi mogla istrčavati s četiri igrača na terenu) i dva bijelca za cijenu jednog. Možda ovdje više odgovara dante nego williams, ali ovaj mi se jednostavno više sviđa.

    Znam da svaki trade s gasolom zbog njegove igre ove godine izgleda kao pljačka(posebno deprimiraju ove hollingerove analize ispod), ali pretpostavimo da u njemu još nečega ima i da u ligi još uvijek imaju respekt za njega.

  3. Uf, gubitak Williamsa je svakako gadan udarac, on im je praktički bio najvažniji playmaker tijekom sezone, ali ne bi ih trebao izbaciti iz playoffa (iako ih izbacuje iz borbe za domaći parket u prvom krugu). Drew će sada sigurno morati više koristiti Harrisa kao playa s klupe umjesto kao partnera Teagueu, a ulogu šutera uvijek mogu odraditi Jenkins i Morrow kad se oporavi. Ovo vjerojatno znači da Harris neće biti u izlogu, ali i da će Smith biti još agresivnije nuđen okolo.

    Šta se tradea tiče, nisi odgovorio na ključno pitanje – što će Magicu u ovom trenutku rebuildinga Gasol? Pogotovo u tradeu u kojem ne dobivaju ništa što im može koristiti u budućnosti (pickovi, mladi talenti) i u kojem se još odriču svog potencijalnog startera budućnosti (Harkless)? Tu sve pada u vodu. A što se Hede tiče, on će biti atraktivan tek dogodine kada bude u zadnjoj godini ugovora, njegova karijera kao značajnog NBA igrača je gotova. Lakersi imaju amnestiju (barem mislim, s ovim stvarima se uvijek zeznem), ali je ne mogu ispucati na igrača dovedenog nakon što je novi kolektivni stupio na snagu (praktički mogu je potrošiti samo na Kobea ili Gasola).

  4. gee, što misliš hoće li lakersi ipak u playoff ili si promjenio mišljenje?
    u početku su imali lagan raspored, sad im je do kraja više-manje zajeban raspored, tako da im ni to ne ide na ruku.
    i zanima me kako bi ti postupio da si na prestijevom mjestu, da imaš dva lutrijjska igrača i jedan pick (torontov) i fenomenalnu jezgru. Bi li amnestirao Perka i probao dovesti Gortata ili Varejaoa? mogu ponuditi svoje pickove, torontov pick, dva lutrijska igrača (naravno, ne mislim sve to dati za jednog igrača), imaju masu kalkulacija. Ili bi probao još jednom napasti naslov sa ovom jezgrom i probati razviti ove mlade rookie?

  5. Ništa se nije mijenjalo, dapače čak i usprkos novoj ozljedi Howarda, Gasola i gubitku Hilla imaju iste šanse. Možda još i veće obzirom da se padom Rocketsa (koji više ne dobivaju od klupe dovoljno da nadoknade slabije partije Hardena) uz osmu poziciju otvara i sedma. To o laganom rasporedu do sada baš i ne drži vodu, obzirom da su odradili šesti najteži u ligi gledajući učinke protivnika (jedina olakotna okolnost u ovih prvih 39 tekmi bila im je što su imali 5 utakmica doma viška). Uostalom, kad igraš na Zapadu, laganog rasporeda nema, svima bude jednako na kraju sezone. Statistika pokazuje da je ovo 22-17 momčad, nikako 17-22, a na ruku im ide još nešto – obzirom da vjerojatno više ni sami ne misle da su izazivači, to povećava šanse da trejdaju Gasola, a ta dva-tri igrača koja bi dobili zauzvrat možda su upravo ono što im treba za stabilizirati se i uloviti playoff. Samo im trebaju Dwight, Nash i Kobe u komadu jer do sada su zajedno odigrali niti trećinu minuta ove sezone, a iste je prošlo već pola (sve je to dodatno pojačano nedostatkom dubine, u vjetar bačenim trening kampom, Gasolovom ulogom i formom…).

    Šta se Prestija tiče, taj zna što radi čak i kada trpi Perka. Prvo, Perka je moguće amnestirati tek na ljeto, tako da svaki eventualni trade ove sezone znači da netko mora pristati uzeti njegov ugovor. Bi li Sunsi ili Cavsi uzeli Perka za dva-tri lutrijska igrača već sada? To je svakako otvorena opcija koju bi trebalo istražiti, a to je i razlog zašto je Presti nagomilao ovakvu hrpu mladog talenta – s jedne strane, to mu omogućava puniti rotaciju jeftinim, a kvalitetnim opcijama, a s druge, taj isti talent uvijek može pretvoriti u nekog veterana u stilu Martina ili Perkinsa (zbog kojega su se odrekli Greena svojedobno).

    Po svemu sudeći, OKC će ostati vjerni ovoj rotaciji do kraja sezone, pa ako opet ne odu do kraja uvijek imaju ljeto da se poigraju s rosterom i tradeovima. Nastaviti dalje s Perkom nakon još jednog neuspjeha ne bi imali nikakvog smisla, a tu je i problem novog ugovora Martinu (koji će teško pristati na midlevel, osim ako im da šampionski popust). Dogodine sigurno neće biti ista momčad, bez obzira što se dogodi ovog proljeća.

  6. Imam osjećaj da se samo čeka prvi trejd, a da će onda da nastane cirkus – na zapadu svi osim možda LAC i GSW bi mogli da probaju neke transakcije. LA će na kraju ni krivi ni dužni ući u PO čim se na 50% primaknu jer će MIN teško izdržati sa ovoliko povrijeđenih, klupa POR ima potencijal za ABA ligu, HOU previše oscilira, a teško da ima ikog ko zna sa kojim će sastavom UTA dočekati kraj sezone.

    SA možda poslije dugo vremena bude zanimljiv jer na ljeto ističu 24 mil ugovora Manua i S-jax-a, pa bi nakon potpisivanja mnogo manjih ugovora za njih, oslobađanja ili trejdovanja još nekih, na ljeto poslije mnogo godina mogli da dovedu neko top pojačanje. S obzirom na Gregovu filozofiju – ko bi mogao biti glavna meta, jer je teško očekivati da bi ove godine mogli do kraja, pa bi već mogli početi sa pripremom za posljednji Timijev napad na titulu sljedeće sezone?
    Gee, možeš li mi pojasniti i Lenardov status, vidim da je sljedeće sezone sa statusom QA, a 2014 opet ima garantovan ugovor, pa onda opet QA – da li već na ljeto postaje klasičan Restricted FA ili važi neko drugo pravilo s obzirom da je još na prvom ugovoru?

    Pozdrav svima

  7. Ma nevirujen da je boston najgora momcad u povijesti lige u obrambenom skoku pretpostavljam da si mislio na napadacki 🙂

  8. @ oakley – naravno da sam mislio na napadački, fala na odrađenoj uredničko-redaktorskoj roli, to se uvijek cijeni.

    @ vodo – ne znam ništa o tome, znam samo da ga ja uvijek čujem kad slušam Giant Steps

    @ drasko – pa Leonard ima status ko i svaki drugi igrač na rookie ugovoru izabran u prvoj rundi, dvije godine garantirane, a onda momčad ima opciju za treću i četvrtu koja se realizira godinu ranije (za iduću je zakaparen, a samo teoretski neće bit član Spursa i u sezoni 14/15, a tek nakon toga ide na tržište). Šta se tiče meta iduće ljeto, sigurno će tih 10-ak milja prostora koje im se otvaraju (pod uvjetom da zadrže Manua, u što nema sumnje) potrošiti na obrambenog visokog igrača koji im fali već godinama.

    @ john – a šta se tu ima komentirati, fanovi glasaju kako glasaju. Moj izbor all-star momčadi pričekat će do tjedan dana prije all-stara (tada će biti još više podataka i stvari će biti jasnije), a za all-star vikend ide i tradicionalni post o no-star selekcijama.

  9. znam da će tražiti nekog visokog, ali pošto je već poznato ko će biti FA na ljeto, volio bih da čujem koga bi im ti preporučio, meni Big Al zvuči baš primamljivo 😉

  10. Ma koji Big Al.
    a) iznad njihovog je kupovnog ranga (plus ne vrijedi 15 milja koje će dobit ovo ljeto od nekoga)
    b) ne riješava pitanje obrane jer se ne uklapa pored Timmya, odnosno ne daje im ono potrebno

  11. Službeno Medvjedi očistili cap space, a pomogli im Cavsi. Ja mislim da su odradili dobar posao. Jesu dali ili dobili kakav pick u ovom trejdu?
    Koliko im mogu pomoći ovi free agenti na koje ciljaju (West, Vujacic i Walker), očito traže nekoga tko je u stanju dobaciti do koša sa trice.

  12. Navodno će potpisati izvjesnog Chris Johnsona (nije onaj iz Wolvesa). Po ovome što sam malo pročitao, dotični je bio neka faca na univerzitetu Dayton.
    Imao je 40% tricu na zadnjoj godini faksa, možda je štogod ostalo i za ovamo.

    Lijepo što su očistili salary cap, ali ko je Leuer u pizdu strininu??
    Zar nisu mogli izmust makar Boobie Gibsona 🙂 ?

  13. John Leur je ako se ne varam prošle godine igrao u Bucksima,a zapamtio sam ga jer je pružio solidnu partiju protiv Bullsa…Mislim da je krilo koje ima meku ruku… 😀

  14. @Gee, misliš li da se više isplati trade gasola ili howarda? Tko zna što se događa u dwightovoj ludoj glavi i hoće li produžiti. Iskreno, zašto ne trejdati howarda za paket oko cousinsa?

  15. Leuer je prošle sezone igrao za Buckse i kad god bi igrao delovao bi kao izvrsna pick’n’pop opcija. Nije neki skakač, mada je solidan u odbrani u postu. Ne izgleda mi da se uklapa uz Arthura u drugoj postavi, ali videćemo šta planiraju s njim u Memphisu. Memphisu očajnički treba bek-šuter (zapravo, treba im igrač, nisam siguran ni da imaju 12 ljudi trenutno :D)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *