THE RANKINGS – WEEK 12.

Napomena 1. – današnji rankingsi ne uključuju sinoćnje rezultate.

Napomena 2. – u slučaju da imate nekakva pitanja nevezana uz današnji post, umjesto da ih ostavljate u komentarima šaljite ih na adresu gee@ispodobruca.com kako bi ona najzanimljivija završila u eventualnom postu.

Napomena 3. – I LOVE THIS GAME

1. SPURS (5575)

Iako im je obrana učinkom debelo iznad lanjske jer u ovom izdanju fantastično brane tricu, pick igra ostaje ogroman problem (i dalje se nadaju da će sve bolji Splitter postati Timmyu ono što je Chandler bio Dirku, iako je njegov sve bolji učinak baziran isključivo na napadačkom napretku, nikako obrambenom). Ipak, plan je jasan – s top 5 napadom i obranom, Spursi imaju sve odlike rasnog izazivača koji u bitku ide svjestan svojih pluseva i minusa. Pop zna da nitko nije savršen i da će u playoff seriji odlučivati sitnice (a on je majstor promjena u hodu).

2. CLIPPERS (5570)

U prethodnom postu istaknuli smo važnost njihove klupe u ostvarenju dosadašnjih rezultata, ali ono što je puno važnije za playoff činjenica je da njihova obrana i dalje ne popušta, kao i to da Paul i Griffin i dalje imaju smanjenju minutažu. S top 5 obranom i top 5 napadom, Clippersi su uz Spurse školski primjer izazivača (ta titula trenutno pripada samo njima), a širina opcija i svježina najvažnijih igrača mogli bi biti presudan faktor kada bude najvažnije. Doduše, kao što je Del Negrovo vraćanja na parket ozljeđenog Paula protiv Warriorsa pokazalo, svi ti resursi uzaludni su ako ih ne budeš pravilno koristio (čak i da je CP3 zahtijevao da bude na parketu, trener je morao imati dovoljno snage za reći mu ne).

3. THUNDER (5280)

Njihovo sazrijevanje kao momčadi vidljivo je na napadu koji se pošteno odvojio od ostatka lige (zabijaju 2 poena više na 100 posjeda lopte u prosjeku od prvih pratitelja Knicksa, što je izuzetna razlika), ali ne i na obrani koja se i dalje mota oko desetog mjesta sa sličnim problemima kao i lani (od kojih je najveći i dalje pravovremena rotacija prema otvorenim šuterima). Durant je svakako onaj x-faktor koji revanš s Heatom čini izvjesnim, ali ta obrana je razlog zašto će eventualni dvoboji sa Spursima i Clippersima donijeti nove playoff klasike.

4. HEAT (5025)

Napad je šuterski uredno na prvom mjestu od starta sezone, a ništa manje važna nije ni činjenica da su po prvi put ove godine pred ulaskom u top 10 obrambeno (trenutno su 12.). Promjene su se pokazale korisnima (iako, budimo realni, puno veći značaj od češćeg korištenja Jamesa na perimetru ili dva visoka pod košem donose oni periodi kada šampioni zaigraju svom snagom), što pak znači da Heat nema smrtnu bolest, već se muči s ponekom kroničnom (tanka rotacija i loš skok u rangu su prehlade koja neće utjecati na formu do Finala).

5. NUGGETS (4865)

Karlovi Nuggetsi ni usprkos svim promjenama koje rade iz sezone u sezonu nikako da pronađu potreban balans. Tek što su počeli zabijati i podsjećati na onaj napad koji gledamo zadnje dvije godine (dijelom to mogu zahvaliti i sve lakšem rasporedu), raspala im se obrana. Zaštita reketa, koja im je i do sada bila slabost jer si se mogao ušetati u njega kao da se radi o Lakersima ili Bobcatsima, pala je na još niže grane, ali totalni potop uslijedio je gubitkom obrambenog skoka zbog čega dozvoljavaju još više laganih koševa nego prije. Zanimljivo je da Nuggetsi nemaju nikakvog problema sa skokom u napadu, tu su i dalje broj jedan u ligi (iako će ih do idućeg tjedna Memphis vjerojatno preskočiti), ali sve dobro što naprave na toj strani prospu očajnim reakcijama u obrambenom skoku. Sličan problem ima i Jazz koji zbog toga ne može uspostaviti dominaciju u skoku koju bi teoretski trebao imati, ali oni barem imaju rješenje – daju više minuta Favorsu i defanzivini skok je riješen. Nuggetsi nemaju takvu opciju na raspolaganju, a to znači da još jednom ulaze u playoff kao jednodimenzionalna momčad koja će pokušati zabiti više nego što može primiti.

6. GRIZZLIES (4670)

Više nemam pojma što bih dodao o njima, a da nije već stotinu puta rečeno. Nedavnim tradeom s Cavsima kupili su mir do kraja sezone, ali dugoročno? Gay je i dalje preskup obzirom na ono što pruža, a ni Zach baš nije Benjamin Button. Buduće pickove su rasuli po cijeloj ligi. Nekakva promjena je nužna, ali razglabanja o njenim razmjerima ostavimo za ljeto. Sada je bitno istaknuti da su i dalje ono što su bili zadnje dvije sezone – ultimativna plutajuća mina. Nedovoljno dobri napadački da ih smatramo izazivačem, ali s izuzetnom obranom i nezgodno posloženom petorkom sposobnom iznenaditi ovisno o matchupu.

7. WARRIORS (4535)

Stvarno im odgovara ime ratnici – preživjeli su možda najneugodniji dio sezone (ozljeda Currya, težak i gust raspored) bez većih posljedica. OK, onaj niz poraza s dvadeset koševa razlike nije bio ugodan, ali pobjede nad Clippersima i Thunderom svakako su im dale dodatni motiv, koji je ovako mladoj momčadi neophodan da se nastavi razvijati. Ne samo da imaju neupitan talent (ta raznovrsnost je ubitačna – sposobnost da visoke koriste kao playmakere dok im se playmakeri pretvaraju u catch & shoot opcije izaziva glavobolju svakom treneru), već i srce, a ono će im biti neophodno u idućih mjesec dana kada ih čeka čak 14 gostovanja od 19 utakmica. Mislim, neće svi protivnici biti teški kao ovi u nedavnom periodu, ali ti izleti u kojima igraš 4 utakmice u 5 dana u stanju su ubiti u pojam i najiskusnije momčadi.

8. KNICKS (4285)

Od povratka Amarea u rotaciju, Knicksi su bolja obrambena momčad. Prije nego vas ova rečenica natjera da ostavite sekularni život i postanete svećenik, dopustite da je malo pojasnimo. Uloga s klupe idealna je za Amareovu trenutnu fazu karijere – protiv slabijih protivnika njegove mane ne dolaze toliko do izražaja, a plusevi su očitiji. S njim u sredini i Novakom i Smithom uokolo, Knicksi imaju potencijalno ubitačnu trojku s klupe koja napadački može pokriti sve obrambene slabosti. Ok, ali kakve to veze ima sa sve boljom i boljom obranom? Pa i nema baš previše jer su glavni pomaci u obrani uslijedili nizom Woodsonovih poteza. Prvi je svakako sve češće korištenje zone. Chandler i dalje ima previše odgovornosti u izlascima izvan reketa (nije mi jasna potreba da mora izaći na baš svaki pick & roll iako je očito kako na rosteru nema igrača koji mu može čuvati leđa), što znači da i dalje primaju previše laganih koševa na obruču, ali više zone donijelo je više uspjeha u čuvanju šuta i puno bolje kontrolirani skok (ispričavam se na digresiji, ali zar to nije nešto što bi i Lakersi trebali raditi – kad već nemaš brzinu za igrati 1 na 1 obranu, zašto ne iskoristiti barem visinu svojih visokih i zatvoriti reket nekom verzijom zone, ne ovom klasičnom 2-3 koju igraju Spursi, Warriorsi, Mavsi i Knicksi, već nekom 1-2-2 prilagođenom njihovim visokima?). Uglavnom, ovi sitni pomaci vode ih prema gornjoj trećini obrambenog učinka (već su se popeli na 15. mjesto), a to je odlična vijest obzirom na dosadašnju ovisnost o trici. Povratkom Shumperta i možda Cambya, Knicksi sada imaju sasvim dovoljno oružja da nastave pružati solidne igre i na manje atraktivnom dijelu parketa, a to ih u kombinaciji sa šutom i kontrolom lopte ostavlja u ulozi prvog izazivača Heatu na Istoku.

9. LAKERS (4230)

Obzirom da sada definitivno možemo reći kako Howard ove sezone neće uhvatiti formu koju je prezentirao prijašnjih godina (ova nova ozljeda ramena nije opasna po karijeru, ali mislim da svi možemo otprilike zamisliti kako je nezgodno i kuckati po tastaturi s strganim ramenom, a kamoli igrati sport poput košarke – također, zar nije malo licemjerno da se tone tekstova troše na “kemiju” između Dwighta i Kobea, a da baš nitko ne spominje činjenicu da ovakve ozljede ipak zahtijevaju malo duži odmor od par dana?), postaje sve jasnije kako Lakersima jedini put ka pronalasku bolje forme ostaje trade. A to pak znači da prisustvujemo nećemo povijesnom.

Naime, i ranije je bilo momčadi sklepanih od istrošenih hall of fame igrače (sjetimo se samo Lakersa s Paytonom i Maloneom ili Rocketsa s Pippenom, Barkleyem i Olajuwonom), ali nikada ni jedna nije pokazivala ovakvu razinu, nema bolje riječi, nesposobnosti u obavljanju jednog dijela svog posla, konkretno čuvanja obruča. Iako ih sistem još uvijek cijeni, što dokazuje još jedan plasman u top 10, činjenica je da su u njega uračunate brojke iz cijele sezone, dakle nemamo ugrađenu opciju koja bi pratila formu kroz jedan kraći vremenski period. Konkretno, radi se o periodu od Dwightove ozljede ramene do danas u kojem su, već obrameno loši, Lakersi poljubili samo dno neviđenom zbunjenošću u obrani reketa, što je dodatno potencirano još slabijim branjenjem tranzicije i pick igre, kao i nesposobnošću pritiska na loptu – od njih manje lopti osvaja samo Magic.

Dobar dio odgovornosti pada na D’Antonia, ali nemojmo ovaj put o krivcima i vanjskim razlozima, ionako smo već odavno sve to apsolvirali. Kada završi sezona bit će prilike i za priču, a sada samo konstatirajmo kako, bez obzira na kontekst, svatko mora preuzeti odgovornost i odraditi svoj dio posla. A kako već znamo da bez D’Antonievih poteza i Dwightovog učinka u sredini nema pomaka, red je spomenuti i blijede partije Nasha. Koliko god bilo žalosno gledati Gasola kako se nije u stanju lateralno kretati brže od svog trenera koji se upravo vratio s operacije kuka (i koji uporno šalje centre da izlaze na pick & roll umjesto da ih stacionira pod košem), toliko je još žalosnije gledati Stevea kako pokušava voditi sistem bez ljudstva (igrati drugim najbržim ritmom u ligi s ovako starim i tankim rosterom može pasti na pamet samo D’Antoniu), pa i bez vlastitih nogu. Mislim, čovjek je do nedavno bio out zbog strganog mišića, osjetivši posljedice igranja bez medicinskog osoblja Sunsa. Takav zasigurno ne može biti spasitelj kao kreator ili kao šuter, ali zato može biti dodatni ogromni problem u obrani.

10. CELTICS (3920)

Sjećate se perioda kada smo pričali kako su Celticsi nikada gori obrambeno, ali barem to nadoknađuju najboljim napadom u zadnjih 5 godina? Zaboravite to. Njihov napad je opet potonuo na samo dno, okružen samo Bobcatsima i Wizardsima ovog svijeta, a obrana se još nije dovoljno popravila da to sakrije iako je povratkom Bradleya na putu da opet bude dominantna. Bolja je, puno bolja nego na startu, ali osim Bradleya trebat će im i taj jedan potez tijekom prijelaznog roka ako si misle osigurati malo bolju početnu playoff poziciju od osme. Zanimljivo kako su i dva najveća razočaranja sezone upravo Lakersi i Celticsi, dvije veteranske momčadi koje su tijekom ljeta zamijenile tri četvrtine rostera. Iako gledanje njihovih nastupa definitivno nije oku ugodno, a i rezultati im baš ne govore u prilog, sistem očito vidi nešto u ovim starim kostima u kojima ima još sasvim dovoljno vatre za još jednu borbu.

11. ROCKETS (3910)

Morey ne krije da mu treba strijelac pod košem i već se spominju u kontekstu svih dostupnih imena (Gasol, Jefferson, Millsap, Smith, Randolph). Ovakva aktivnost očito je znak da neće čekati ljeto ukaže li se prilika. Što je u biti logično jer im pod hitno treba doza svježe krvi – od kada je pao učinak Hardena i od kada klupa više nije odlična, već tek solidna, nisu u stanu zabiti dovoljno da pokriju očajnu obranu u kojoj jadni Asik pliva kao riba na suhome (sličnu kalvariju prolazi i Chandler u New Yorku). Pad šuterske forme i težak raspored rezultirali su time da je njihova obrana raskrinkana kao totalna prevara, ali, hej, koga briga – bili osmi i ispali u prvom krugu ili još jednom bili deveti, gledajući širu sliku tako je nebitno. James Harden je tu, to je bitno, a tu je i sve potrebno za dovođenje još jednog all-star igrača. Danas i kada ima problema u Houstonu, u biti ih nema. I da, super je što se u zadnjoj utakmici sezone obračunavaju baš s – Lakersima.

12. HAWKS (3890)

Gubitak Williamsa je ogroman udarac, ne samo zato što gube trećeg čovjeka po IOR vrijednosti, već i zbog potpuno narušenog balansa klupe koje je Williams bio ključni član u ulozi 1 na 5 revolveraša. Kao i uvijek u košarci, efekt domina je neminovan – u novoj podjeli uloga Smith će zasigurno još češće uskakati na nisko krilo, a to će njegov učinak dodatno vuči prema dolje. Dovođenje Jannera Parga, zdravi Morrow i više minuta Jenkinsu neće moći zakrpati rupu u njihovoj rotaciji. Uglavnom, sve ovo skupa već ionako skromni napad (koji ni u ludilu ne može do lakih koševa s linije, tu su u rangu s već poslovično lošim Sixersima i Orlandom koji praktički nema kreatora na rosteru) čini još skromnijim jer od Williamsa si barem mogao očekivati da povremeno iskoči iz kalupa i zabije 30.

13. BULLS (3865)

Nema smisla isticati koliko je Derrick Rose važan, ali jedan podatak će sve reći – prošle sezone su bili 5. napad lige, a ove – 20. Stilski se ništa nije promijenilo, i dalje igraju jednim od najsporijih ritmova, i dalje koriste gomilu blokova koji rezultiraju spot up situacijama, ali više nisu tako dobri realizatorski iz jednostavnog razloga što nema čovjeka koji razbija obranu stvaranjem viška, bilo driblingom, bilo privlačenjem dvojice igrača. Međutim, koliko god je ovo logično, jedan podataka je blesav – s Roseom su lani pucali 21 slobodno po tekmi, ove godine bez rasnog kreatora iznuđuju dva više – 23. Svaka čast Thibodeau koji je na ovaj način dodatno sakrio probleme u kreaciji i tako samo još jednom istaknuo da spada u trenerski vrh.

14. BUCKS (3825)

Sada kad je sve izglednije da će ući u playoff (obzirom na rotaciju koju koriste teško da ih jedna ozljeda može izbaciti iz borbe, eventualno all-star forma Bynuma u zadnjoj trećini sezone), posvetimo se široj slici. Najvažnija vijest iz njihova štaba je podatak da su produžili s GM-om Hammondom, što vjerojatno znači da su spremni ovo ljeto matchirati svaku ponudu za Jenningsa i krenuti dobro poznatim putem osrednjosti (eventualno bi im moglo ostati nešto prostora ako se Ellis odluči za ispitivanje tržišta i poštedi ih potrebe da mu plate 10 milja).

15. MAVS (3745)

Obzirom na muke po Lakersima, kalvariju koju prolaze Wolvesi, slabosti Rocketsa i Blazersa te neizvjesnost Jazza oko rostera u zadnjoj trećini sezone, Mavsi su povratkom Dirka dobili potreban zamah u borbi za osmu playoff poziciju. Ipak, bez nekog tradea koji će im popraviti stanje u obrani (obrana na bokovima im je posebno kriminalna, iako će se i to popraviti sada kada će Marion moći više vremena provoditi na trojki), ovisnost o problemima drugih bit će i dalje važnija od njihovih osrednjih kvaliteta. Ali, barem su opet osrednji, što je definitivno bolje nego biti loš.

16. JAZZ (3740)

Osrednjosti, ime ti je Utah Jazz. Ne samo da ih je jedan sistem na početku sezonu smatrao 50-50 momčadi i da ih drugi takvim smatra sada, već primaju gotovo pa jednako koliko i zabijaju, uz zanimljivu količinu anti-balansa: odlični su u napadačkom skoku, ali očajni u obrambenom; lakoćom dolaze na liniju, ali lakoćom i šalju protivnike na nju; ne gube previše lopti, ali ih previše i ne osvajaju (točnije, gube ih 13.9, a osvajaju ih, pogađate, 13.9). Ono što im visi kao mač iznad glave je to što i dalje dozvoljavaju previše lakih šuteva (kao i lani u donjoj su trećini lige), dok su sami smješteni u sredinu. Bilo je za očekivati da će dodatak trice ovoga ljeta lansirati njihov napad iz prosjeka, ali očito ni to nije dovoljno kada vam je glavni potrošač centar koji šutira 48% iz igre i puca 3.3 slobodna po utakmici usprkos tome što troši 24% napada kada je na parketu. Big Al je super strijelac i doktor je što se tiče igre u i oko posta, čak gajim i poprilično subjektivne simpatije prema njegovom IQ-u u napadu, ali njegove loše obrambene kvalitete u kombinacija s ovakvom osrednjom učinkovitošću od Jazza nikada neće napraviti ništa više do momčadi koja se bori za 8. mjesto. Zato i ne treba biti previše zabrinut u slučaju da ga se riješe tijekom prijelaznog roka – Favors i Kanter pružit će im drugi stil igre, s puno više energije i puno više trke, a dobiju li zauzvrat playmakera startne kvalitete (makar to bio i Calderon na par mjeseci), bit će tvrd orah u playoffu (pod uvjetom da u njega uđu). I jedna digresija – nisu li ovi granični all-star igrači poput Jeffersona i Gaya najgora stvar koja se može dogoditi vašoj franšizi? Mislim, morate ih plaćati kao rasne all-star igrače jer tako diktira tržište, a, s druge strane, nisu vas u stanju dignuti iznad razine playoff prolaznika, posebice ako imaju uloge prvih opcija. Zato je važnost Houstonovog hvatanja Hardena ogromna – da je Harden za klasu slabiji igrač, Rocketsi bi zaglavili u novom ciklusu osrednjosti. Ovako pak mogu računati na stvari puno veće od prvog kruga playoffa. Sad je na Jazzu da kopira takav model.

17. NETS (3575)

Napad im je opet živnuo, ali razlog za to nije nikakve sapunične prirode (bolja kemija od kada ih je napustio Johnson i slične nadri-teze). Mislim, i dalje igraju najsporiju košarku u ligi, na što su prisiljeni zbog Johnsona i Lopeza. To da im je raspored lagan, to stoji, ali postoji još jedna bolja poveznica koja može objasniti njihove dobre igre sada i na početku s onim lošima između – Brook Lopez. Jednostavno, kada nemaju svog efikasnog centra u punom pogonu, Netsi nemaju ni približno učinkovit napad. Tu 2 i 2 itekako daju 4 – Lopeza je nemoguće zaustaviti osim ako ne planirate obranu oko toga da mu spriječite da primi loptu na bloku, a čim se morate tako postaviti, otvarate puno više prostora ostalima. I gle Netsa, grabe prema poziciji nositelja na Istoku. Obrambeno su i dalje negativni, s ovakvim rosterom nikada neće dobro braniti šut, ali barem nisu katastrofa u kontroli lopte gdje Deron odlično odrađuje svoj posao playmakera (hej, čovjek nije superstar, ali to ne znači da ne zna igrati košarku – njegovo ignoriranje tijekom izbora all-star rezervi na račun jednog Holidaya, rezultat je iznevjerenih očekivanja – mnogi su Derona smatrali superstarom i sada kada ne igra na toj razini kažnjavaju ga iako nije problem njegova i dalje solidna igra, već njihova iznevjerena percepcija, a nitko ne voli biti u krivu). Bonus je svakako skok gdje imaju dva iznadprosječna skakača (Humphries i Evans), a i Lopez i Blatche konačno skaču kao što bi visoki trebali i, što je najvažnije, ne fauliraju. Ta kontrola skoka i postavljena obrana s gomilom elemenata zone, da napomenom i to, ostatci su Johnsonove filozofije. Da ne bi netko pomislio da je Carlesimo tu nešto izmislio u ovih tjedan dana (koliko god bio iritantan zbog potrebe da zove praktički svaki napad, zbog čega je svojevremeno i potjeran iz Dallas jer ga Kidd više nije mogao podnijeti, Avery je itekako znao što je potrebno za playoff obranu).

18. PACERS (3535)

Žrtva koju su na početku sezonu svjesno podnijeli danas im otvara šansu da postanu prvi izazivač Heatu – njihov napad i dalje je, blago rečeno, jadan, ali napredak koji je George napravio od početka sezone do danas u ulozi kreatora obećava da će se uskoro početi dizati s dna. Mogućnost da igraju kroz njega na boku i Westa u sredini zasigurno će ostaviti više prostora Hibbertu i Hillu, koji bi s manje pritiska trebali postati učinkovitiji. Joker je pak i dalje Granger – uklopi li se u novi poredak, Pacersi će dobiti izuzetnog 3&D igrača koji im je neophodan protiv moći Heata na boku. Ne uklopi li se, možda uništi ovaj novostvoreni balans koji se ionako nalazi na tankim nogama. Zanimljivo je pak povući paralele s prošlom sezonom kada su ekspresno postali sila na Istoku i kada su nešto slabiju, ali ipak top 10 obranu, nadogradili i top 10 napadom – već smo pričali kako su napadački uspjeh gradili na svemu osim na šutu (tu su slično kao i sada bili loši), dakle na kontroli lopte, gomili skokova u napadu i životu na liniji slobodnih. Bacimo pogled što se s tim dogodilo ove sezone i jasno je zašto im je napad ovako jadan – šut je ostao mizeran, ali usput gube i gomilu lopti i ne mogu doći na liniju da se postave na glavu. Praktički jedini faktor u kojem su i dalje dobri je napadački skok, ali to očito nije ni približno dovoljno da im napad drži iznad vode. E, sad, ne bi bilo loše naći razloge za takav pad u sporednim kategorijama. Što se izgubljenih lopti tiče, tu je sve jasno – povećana uloga u napadu Georgea i Hibberta dovela je do to gomile uzalud potrošenih napada (dobra je pak stvar što će im povećana odgovornost i potrošnja pomoći da se razviju kao igrači). Međutim, objasniti slobodna puno je teže. S jedne strane, ni Hansbrough ni Hibbert ne dolaze na crtu kao nekada, plus nedostatak Grangera tu se itekako osjeti obzirom da je upravo on godinama bio njihov udarni slasher. To bi impliciralo da izbjegavaju kontakt, međutim obzirom da ova momčad živi od agresivne obrane, kakvo je moguće da u napadu igraju mekano? I tu se onda ukazuje glavni razlog – ne samo da Pacersi pucaju 4 slobodna manje po utakmici (što nije ogroman raskorak, ali se osjeti), nego ih i puno slabije realiziraju (s lanjskih 79%, po čemu su bili četvrti u ligi, ove sezone su pali na 74% što ih je smjestilo na 23. poziciju). Ukratko, kao što im se lani sve poklopilo i omogućilo im napadačku renesansu, tako ih im je ove godine sve krenulo naopako i bacilo ih u napadački srednji vijek. Istina je negdje u sredini, kao i uvijek, ali pitanje je imaju li dovoljno vremena pronaći tu sredinu već ove sezone.

19. WOLVES (3355)

Toliko su tanki da trenutno imaju probleme kada Stiemsma sjedne na klupu. Mislim da ta rečenica sve objašnjava.

20. DETROIT (3300)

I obrana i napad su im osrednji, što je odličan znak obzirom da su ne tako davno bili puno bliže dnu nego sredini. Strpljenjem je Dumars, iako je bilo povremenih zastoja, uspio izgraditi novu solidnu jezgru, kojoj sada nedostaje samo jedan igrač da ih iz lutrije prebaci u playoff. Hoće li taj igrač doći iznutra (Drummond, Monroe) ili iz vana (imat će sasvim dovoljno prostora na salary capu da se uključe u lov na slobodne igrače ili u neki trade), ne znam, ali znam da će dogodine biti puno veće iznenađenje ako ne uđu u playoff nego ako uđu. Ne trebaš biti genije da u NBA napraviš iskorak u sredinu – pola lige ionako ulazi u playoff, a ako si dovoljno dugo loš, bit ćeš nagrađen s dovoljno talenta da postaneš uspješan (ovakvim sistemom NBA možda nije ostvarenje američkih ideala, ali je zato svakako ostvarila hrvatski san). Ono gdje pak trebaš biti genije je u odrađivanju tog zadnjeg koraka. Dumars je jednom već u tome uspio, idućih par godina dat će nam odgovor hoće li opet.

21. MAGIC (3255)

I dalje se trude, iako Vaughn više definitivno nije prijetnja Jacksonu za titulu trenera godine. Ali, sve što trebate znati o njima je sljedeće – uvjerljivo su zadnji u ligi po broju slobodnih bacanja i uvjerljivo su najgori po učinku u tranziciji. Baš u onim dijelovima igre u kojima talent, posebice atletski, dolazi do izražaja. Ukratko, ovdje imamo hrpu sjajnih role playera, ali ni jedan od njih ne može olakšati život sebi ili drugima.

22. SIXERS (3170)

Najdosadnija momčad lige? Svakako su u konkurenciji. Holiday ima šansu jednoga dana biti bolji od Ronda ili Williamsa, ali trenutna fascinacija njegovim igrama, posebice playmakerskim, jednostavno mi nije jasna i više je rezultat sociologije (facinacija kulture novim narativima) nego košarke (na kraju krajeva, Sixersi su na 40% učinka i imaju predstavnika na all-staru, a Netsi koji su na 62% ga nemaju – gdje je tu logika?).

23. PELICANS (3125)

Od njih i dalje čekamo da zaigraju obranu, iako je ovih simpatičnih 7-3 od povratka Erica Gordona jasno naznačilo potencijal koji posjeduju. Ipak, ovaj period bio je ujedno i najlakši dio rasporeda kojega su imali ove sezone tako da ne treba očekivati da previše polete – čeka ih 8 nezgodnih gostovanja u idućih 10 tekmi, onda nešto lakši raspored oko all-stara, da bi završnica opet bila brutalna – osim gadnih gostovanja, čeka ih niz od 7 domaćih utakmica s kremom lige.

24. BLAZERS (3115)

Bez obzira što ih čeka pakleni raspored do kraja (i prije nego što je počeo već su pali na 50% učinka), zanimljivo je primijetiti da su, barem na papiru, Blazersi dugoročno riješili pitanja tri udarne napadačke opcije. Aldridge, Batum i Lillard su visoki, bočni i bek sposobni kreirati za sebe i druge i praktički ova momčad se nalazi u apsurdnoj situaciji da mora pronaći klupu i složiti donji dio rotacije, dok ostatak lige muku muči ne bi li posložio opcije od 1 do 3. Njihovo ljeto će biti izuzetno zanimljivo za pratiti jer su 3-4 manja poteza udaljeni od toga da se iz lutrijske momčadi pretvore u jednu od najboljih na Zapadu (ne znam za vas, ali ja već sada slažem scenarije po kojima će ipak dobiti svoj pick prve runde na kojega imaju pravo ako budu birali u prvih 12, pa ga na dan drafta zamijeniti za jednog solidnog veterana koji može dati dodatnu 3&D opciju na boku, odnosno kako će prostor na salary capu pretvoriti u startnog centra, solidnog back-up playa i iskusnu stretch četvorku).

25. RAPTORS (3010)

Doživjeli su renesansu rezultata, što zbog promjena u rotaciji (izazvanih ozljedama do jučer startnog visokog dvojca, napomenimo to još jednom), što zbog puno lakšeg rasporeda (na otvaranju sezone su bili svojevrsni Denver Istoka, s dva gostovanja na jednu domaću tekmu). Međutim, njihov problem i dalje ostaje obrambena strana igre, točnije nesposobnost da brane protivnički šut. To u kombinaciji s (opet) vodećim brojem prekršaja kojega proizvode, stavlja ogroman pritistak na njihov napad. Koji ima i dubine i talenta, ali ne toliko da može pokriti sve minuse obrane. Ipak, nije sve tako crno – uspiju li se nekako iskoprcati iz ugovora Bargnaniu (pa makar i amnestijom na ljeto), dogodine će se naći u poziciji da dovođenjem jednog kvalitetnog startera mogu ozbiljno razmišljati o playoffu. Davis, Valanciunas, Lowry i Ross već su tu kao solidna i jeftina jezgra za početak (da ne govorimo u koliko bi boljoj situaciji bili da nisu žurili i dali ovaj nepotrebno visok ugovor DeRozanu).

26. SUNS (2715)

Instalacija Lindseya Huntera za trenera, čovjeka koji je do sada uglavnom vodio brigu o Michaelu Beasleyu kao direktor igračkog razvoja, možda pomogne da izvuku nešto od nekadašnjeg drugog picka. Neki veći pomak pak nemoguće je očekivati obzirom na razinu talenta. Stoga, kao i do sada, čekamo tradeove pa da im se opet posvetimo.

27. WIZARDS (2585)

Nadam se da gledaju NCAA punom parom, jer ovogodišnji draft bit će jedan od najluđih ikada. O kvaliteti je uvijek zajebano pričati – to što sada nema ekstra talenta na vidiku, ne znači da se netko neće pretvoriti u all-star igrača tijekom karijere. Ali, to što nema ekstra talenta znači da poredak od 1 do 10 može biti svakakav, a to pak znači da će ulogu igrati i sreća, ali i nečija sposobnost prepoznavanja kvaliteta koje mogu pomoći momčadi. Wizardsima je ovo zadnji visoki pick u lutriji (barem bi trebao biti, iako s njima nikada ne znaš) i ne smiju opet fulati misle li izgraditi ozbiljnu jezgru.

28. KINGS (2240)

Koliko god je tužno što Sacramento ostaje bez franšize i koliko god su ove sporedne stvari oko povijesti iritantne (još nikome nije jasno hoće li novi Sonicsi dobiti dresove Oscara Robertsona, Chrisa Webbera, Vlade Divca i onu šesticu umirovljenu u čast navijača ili će pak opet objesiti dresove Lennya Wilkensa, Jacka Sikme i Natea McMillana – i da, tko će sutra umiroviti dres Garyu Paytonu i Shawnu Kempu, Oklahoma ili Seattle?), najvažnija stvar u velikoj slici je da smo se riješili Maloofa. Bez njih, liga je dobila nazad tridesetu franšizu koja će idućih godina dodatno pojačati konkurenciju. Uostalom, imena koja se spominju kao potencijalni GM-ovi ili direktori su Phil Jackson, Larry Bird i RC Buford. To jasno ukazuje da ekipa iza Chrisa Hansena itekako prati trendove i zna što radi. Zašto sam tako uvjeren da će ipak Hansen izaći kao pobjednik iz ove priče koja još nije definirana? Zato što treba imati muda baciti na stol 30 milja i riskirati njihov gubitak. Svi ovi potencijalni vlasnici iz Sacramenta koji se spominju takva muda nemaju. A kada novac priča… (plus, koliko god Sternu bio drag Kevin Johnson kao gradonačelnik Sacramenta, mislim da mu sline cure kada se sjeti da ligi dodaje ambicioznog i sposobnog vlasnika kao što je Hansen, podršku Stevea Ballmera da ne spominjem).

29. CAVS (1995)

Nije zgorega zapamtiti da Cavsi imaju 4 picka prve runde u idućih nekoliko godina. Ni jedan od njih im neće donijeti superstara jer se uglavnom radi o izborima solidnih momčadi koji neće pasti previše nisko, ali ovo je super izvor jeftine, a potencijalo korisne radne snage koja se može nadograditi na jezgru okupljenu oko Irvinga. Ili, još bolje, svi ti pickovi mogu dobro doći u nekom tradeu kad se na tržištu pojavi novi Orlando, momčad spremna odreći se all-star talenta kako bi krenula u rebuilding na zdravim financijskim osnovama. Osim izuzetno odrađenog rebuildinga i činjenice da je Irving valjda prvi igrač ikada za kojega smatram da treba biti starter na all-staru iako dolazi iz gubitničke momčadi (što je dobrim dijelom i zasluga očajnog izbora bekova na Istoku), drugo ništa nije vrijedno spomena.

30. CATS (1695)

Kemba u ulozi Allena Iversona jedna je od meni najdražih priča ove sezone. Šteta samo što Larry Brown više nije u gradu pa da iz toga napravi playoff momčad. I da, hoće li MJ vratiti Hornetse sada kada ih više nema u Big Easyu? Kladim se da hoće jer je toliko alergičan na ime Bobcats da ga praktički pola već uklonio (što znači da dogodine možda imamo tri “nova” kluba u ligi – Pelicanse, Hornetse u Charlotteu i Sonicse).

11 thoughts on “THE RANKINGS – WEEK 12.

  1. Šta misliš u kakvog igrača bi se moga razvit Wroten? Sad ovin tradeom Memphisa je dobio 20tak min po utakmici i solidno je igra. Šta se tiče ovog scenarija za budućnost Blazersa apsolutno je realan , i time bi se stvorila konkuretna momčad, al triba imat na umu da je Allen, Olshey jedan prilično ‘poseban’ tandem kojem bi se mogle rodit razne ideje nažalost po franšizu ne baš tako dobre.

  2. Ne pratim ostale američke sportove, ne bih znao kako je kod njih posložen cijeli sustav, ali gledam baš po ovim ekipama. Pa svaka od njih ima realne šanse za pet godina imat ekipu koja će biti u vrhu konferencije, većina ih ima dobre šanse to isto imati za tri godine. Genijalno nešto.

    Jer, nogomet mi je sport br. 1. Ali u njemu je cijeli sustav toliko loš.

    Princip ovih malih se u svakoj ligi sastoji od istog: pronaći svog franšiznog igrača. Drugačije varijacije i ovo franšizni ima nešto razlike u kontekstu kvalitete, ali uvijek se radi o tom posebnom talentu koji može kreirati za sebe i druge. Na kojem mogu graditi ostatak momčadi. Samo dok kod NBA Cavsi imaju Irvinga i on je njihov na tih pet godina, vjerojatno i poslije ovamo klubovi poput Evertona, Stokea, Pescare.. (bilo kog bez bogate financijske pozadine) mogu i deset godina raditi prave poteze svaki put iznova pronaći te posebne talente za ništa. Sve što mogu s tim je eventualna jedna sezona iznadprosječnih rezultata prije nego ovaj ode put par velikih.

    I što dođe najgore mogu biti sretni što će ga prodati po dobroj cijeni što će im omogućiti da nastave poslovati u osrednjosti.

    Nije toliko vezano NBA, imao sam potrebu napisati. 🙂

  3. Imam nekoliko pitanja.
    Mislis li da su vec sada poznati sudionici doigravanja na istoku? Ja se vec zabavljam s mogucim match upovima.
    U kojem bi smjeru razvijao malog Kembu, tocnije moze li postati druga opcija u ozbiljnoj ekipi?

  4. šta je ovo ljudi, kraj januara a niko ništa ne mjenja? Hoćemo trejdoveeeeeee!

  5. Naravno, ogroman respect za ovu junacku pobedu protiv Heata, ali bojim se da je vreme za sickreov dugo odlagani post 🙁

  6. Sumnjam da je kraj playoff nadi bostona i mislim da će se u prvom krugu playoffa naći sinoćnji suparnici

  7. nebi baš rekao da će Boston dići ruke od playoffa i baciti se na rebuilding. Allen je odbio novi ugovor i otišao u Heat (za manju lovu). nakon toga svi su ga nazivali izdajicom (iako je prije toga bio spomenut u svakom potencijalnom tradeu Celticsa), a prilično glasni su bili baš Pierce i Garnett…kakvu bi sad poruku poslao Boston da trejda ovu dvojicu (i tako potvrdi da je Allen bio u pravu kad se toga pribojavao)?!

    i dodajmo tome da na ovakvom istoku ne treba otpisati Boston čak ni bez Ronda. ne mislim pritom da mogu zaprijetiti Miamiju, ali ostatak istoka ne djeluje nedodirljivo…

  8. Mislim da niste fer prema Holidayu,uvijek ga nesto kudite i trazite mu mane,a covjek igra odlicno ovu sezonu i bice sigurno sve bolji i bolji…nije naravno sve u statistici,ali on je vec ove sezone na granici 20+koseva i 10+ asista iako mu je ovo prva prava sezona koju igra kao play…i nije bez mana naravno,ali ako vec toliko “branite” Westbrooka i njegovo suludo srljanje po parketu,onda budite malo realniji i prema Holidayu,tek su mu 22 godine i jos se uci igrati playa,ali ima zelju-vidi se napredak od pocetka sezone…a da li je zasluzio da igra na All Staru ili nije to je drugo pitanje,na kraju krajeva nije toliko ni vazno,Stephen Curry nije sigurno losiji igrac zbog toga sto ove godine uz njegovo ime nece stajati ono All Star

  9. Sto se ugovora Ellisa i eventualnog opt-outa tice,mislim da je to prilicno izvjesno jer je on par puta nagovjestio nesto takvo(mislim da je objavljeno na CBS-u,SB Nationu).Ako uzmemo u obzir u kakvom stanju je trziste,a i moguce povecanje capa,djeluje logicno da potrazi hljeb na drugom mjestu,a nie djeluje kao tip kojm bi se svidio Milwaukee.Uostalom,sve sto valja bjezi iz tog grada nezavisno od sporta,vjerovatno je Ryan Braun jedini izuzetak.Vjerujem da bi ga Bucksi trejdovali da nisu u ozbiljnom lovu na PO,u ovom trenutku gotovo je izvjesno da ce upast,narocito nakon povrede Ronda.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *