Bio je ovo prijelazni rok toliko dosadan da imam dojam kako ga je režirao Terrence Malick, da je glazbu za njega radio The National, a sve po scenariju Dona DeLilloa. Bože, bilo je toliko dosadno da mi je u jednom trenutku čak palo na pamet “hej, možda ne bi bilo loše opet početi pratiti nogomet”. Srećom, razum je brzo prevladao (dovoljno je bilo vidjeti 10 minuta Schalkea), pa su događanja na parketu učinila ona uokolo nebitnim, ali to ne znači da se najveći dio tjednog izvještaja neće baviti događajima na tržnici (ili je bolje reći – nedostatkom događaja).
1. SPURS (5635)
Nije iznenađenje da je trade deadline prošao bez njihova uplitanja (iako je iznenađenje što će drugu godinu za redom plaćati porez, ali o tome više idućih dana) – potrebnog visokog igrača koji bi bio x-faktor nisu tražili ni u ranijim sezonama kada im je obrana bila u puno gorem stanju, pa zašto bi danas kada igraju na najvišoj razini još od 2007. Njihove slabosti u branjenju pick igre danas ionako eventualno mogu iskoristiti samo Heat i Thunder, dva vanserijska napada koja imaju potrebnu kombinaciju individualne kvalitete (1 na 5 slash & kick kreatore – primijetite množinu) i momčadske zrelosti (svijest o potrebi brzog kruženja lopte i kretanja igrača bez lopte).
Iako se negdje u njihovoj srži i dalje krije ona momčad koju smo gledali tijekom zadnje dvije sezone, dakle momčad koja je puno bolje prilagođena ritmu regularne sezone nego playoffa, kvaliteta košarke koju Spursi trenutno prezentiraju nešto je zadnji put viđeno prije dvije godine, kada je Dallas u dva navrata upadao u briljantne serije na početku i kraju sezone prekinute samo ozljedom Nowitzkog u siječnju.
Iako su igrali najljepšu košarku, Mavse je bilo lako zanemariti zbog povijesti playoff razočaranja, odnosno epiteta momčadi za regularnu sezonu koja jednostavno nema dovoljno čvrstine za odraditi četiri serije playoff košarke. Znamo kako je to završilo – dobili smo jednog od najneočekivanijih prvaka u povijesti.
Spursi su tako danas u sličnoj situaciji – u doba LeBrona i Duranta lako ih je zanemariti gledajući uzorke zadnjih sezona. Međutim, iako povijest može poslužiti kao ključ za dešifriranje konteksta, nikako ga nije u stanju objasniti sama po sebi. I Heat i Thunder imaju slabosti koje je moguće iskoristiti, a, tko zna, možda upravo jedan od načina da se to napravi bude ljepota, odnosno kvaliteta izvedbe, što je područje u kojem Spursi nemaju premca.
U svakom slučaju, kako je playoff još daleko, ostaje nam samo zaključiti kako Spurse jednostavno treba gledati, posebice u sudarima s ozbiljnim momčadima. Tako da obilježite u kalendaru datum 11.3. (protiv Oklahome doma) i 4.4. (protiv Oklahome u gostima), kao i da držite oko na periodu od 20.4. do 1.4. kada Spurse za redom čeka 7 utakmica protiv playoff konkurencije (Warriors, Jazz, Rockets, Nuggets, Clippers) koje kulminiraju sudarom protiv Heata doma. Jedini problem je što sedma (i to protiv Memphisa u gostima) pada dan poslije obračuna s Miamiem, što vjerojatno znači da je možemo prekrižiti s liste (kao što je to do sada već napravio i Pop).
Nastave li i tijekom završnice sezone pružati ovakvu razinu igre, nemoguće ih je zanemariti kao legitimne izazivače. Spotaknu li se, možemo opet početi pričati o momčadi koja nema ono nešto da se u seriji od sedam suprotstavi Jamesu i Durantu. Ali, kako god se priča razvijala, nemojte si dopustiti zvati se fanom NBA košarke, a ne gledati San Antonio u akciji kad god stignete – regularna sezona služi još nečemu osim tradeovima.
2. HEAT (5225)
Slanjem Pittmana u Memphis oslobodili su mjesto na rosteru, što teoretski znači da mogu potpisati još jednog veterana za pod koš, npr. kada O’Neala otpuste Sunsi kako bi se mogao ukrcati na nečiji playoff brod. U najgorem slučaju, ako O’Neal odluči da ne može živjeti bez doktora u Phoenixu (koji su, ako itko broji, upravo oživjeli još jednu karijeru – koje su šanse prije sezone bile da će itko Jermainea smatrati potencijalno naj-atraktivnijim imenom u bilo kojoj fazi sezone), u Miamiu su barem uštedjeli nešto siće (iznos poreza koji bi morali platiti s Pittmanom kretao se negdje oko 29 milja, sada je bliži brojki od 27). Ovako na papiru ne zvuči puno, ali kada moraš posegnuti u svoj džep… Uglavnom, sada tu razliku mogu potrošiti na nešto pametnije, tipa na party na jednom od Arisonovih cruisera nakon što osvoje drugi naslov.
3. THUNDER (5120)
Očito nemaju problema s Reggiem Jacksonom kao back-up playom, iako ovaj u suštini nije ništa više od još jednog combo-beka koji ne zna igrati poziciju jedinice i ne razlikuje dobar šut od lošega. Međutim, za razliku od Maynora koji nikada nije bio oličenje atleticizma i koji je nakon ozljede koljena ostario za jedno 5-6 godina, Jackson danas barem leti po parketu.
Uglavnom, slanjem Maynora u Blazerse otvorili su mjesto na rosteru koje su popunili dovođenjem Ronniea Brewera iz Knicksa (zauzvrat su se odrekli picka druge runde). Brewer je doslovno kopija Sefoloshe, ali slabija kopija i obrambeno i šuterski (ima problema s čuvanjem trojki, a tricu zabije samo slučajno), ali sada se barem neće dovesti u situaciju da u playoffu moraju koristiti neprovjerenog Ligginsa kao 3&D opciju na boku.
4. CLIPPERS (5110)
Ovo gaženje od Spursa koje su doživjeli neki dan ipak je pokazalo da su za klasu ispod udarne trojke. Bez obzira što Paul nije u top formi, jedan pogled na igru ove dvije momčadi je dovoljan da se uoči ključna razlika između njih. Nazovite to sistem, kvaliteta ili kako god hoćete, ali dok Spursi igraju košarku, Clippersi haklaju.
Evo samo niz sekvenci iz prve četvrtine. San Antonio vrti redom:
– pick & roll Parkera i Splittera nakon kojega Parker koristi izlazak Jordana i namješta zicer Splitteru
– pick & roll Parkera i Splittera nakon kojega Jordan ostaje uz Splittera što Parkeru otvara otvoren put prema obruču
– protrčavanje Parkera uz osnovnu liniju te istrčavanje kroz dvostruki blok na vrh lakta gdje prima loptu i zabija otvoreni šut
– još jednom potpuno istu akciju s istim rezultatom
– flex nakon kojega Green ostaje sam na trici netom nakon što je napravio blok za Parkera u sredini
– flex nakon kojega Diaw ostaje sam pod košem protiv beka Clippersa nakon što je Green blokom skrenuo centra
Ono, sve redom osnovne akcije koje u biti prikazuju koliko je košarka jednostavna igra kada imate igrače sposobne odraditi svoje uloge (u tome i je problem Spursa – ono što oni rade djeluje toliko jednostavno da se čini banalnim ljudskom oku koje je naviklo primjećivati napor, a poanta je upravo u tome da se u rukama profesionalaca napor i ne primjećuje).
S druge strane Clippersi na ovo odgovaraju sljedećim nizom:
– pick & roll Paula, udvajanje s desne strane, guranje prema aut liniji koja u ovom trenutku praktički postaje treći igrač (opet školski – prisiljavaš Paula da se koristi slabijom lijevom rukom i smanjuješ mu broj opcija, ukratko smanjuješ mu učinkovitost koliko god je to moguće), sve završava lošim 1 na 5 pokušajem
– opet isto
– opet isto
– spuštanje lopte na Blakea u postu, koje protiv Spursa nema smisla jer su i Duncan i Splitter u stanju igrati jedan na jedan u sredini, što praktički znači da Blakeu uzimaš one povratne lopte i osuđuješ ga na osrednji post-up pokušaj u 1 na 1 situaciji
– opet isto
– Crawford dribla 20 sekundi i puca preko nečije ruke (kvragu, čini se kao da je najbolja obrana protiv Crawforda uopće ne igrati obranu – taj valjda ne bi ni znao potegnuti šut dok mu netko ne mahne rukom ispred nosa)
Ukratko, dati Clipperse s ovakvom razinom talenta čovjeku poput Del Negra u ruke isto je kao da našim političarima date na raspolaganje državni proračun (ups). Ako CP3 prilikom potpisivanja novog ugovora ne bude tražio i novog trenera, onda i ne zaslužuje bolje od ovoga.
5. NUGGETS (4855)
Očito nisu ni imali namjeru ozbiljnije se uključiti u tržnicu jer se nalaze oko 30 000 dolara ispod granice poreza, što je taman iznos jednog desetodnevnog ugovora kojega ionako neće potpisati obzirom da imaju svojih 15 imena na rosteru.
6. GRIZZLIES (4440)
Oni su svoje odradili kroz tradeove s Pistonsima, Cavsima i Raptorsima. Preuzimanje Pittmanova ugovora donijelo im je pick druge runde koji im baš neće pomoći nadoknaditi gubitak onoga što su morali poslati u Cleveland obzirom da će se raditi o jednim od zadnjih pickova uopće (osim ako Heat ne izgubi sve utakmice do kraja sezone). Ali, i skauti i treneri moraju zaraditi plaću, zar ne?
7. KNICKS (4370)
Brewer je postao višak povratkom Shumperta u rotaciju, iako bi se činilo logičnijim da su se odrekli nekog od gerijatrije pod košem nego osiguranja na boku. Međutim, interesa za uslugama Thomasa i Sheeda očito nema (zamisli), a vremena se toliko mijenjaju da su eto i Knicksi odradili trade za pick druge runde i šaku gotovine. Ironično je što su se odrekli dokazanog stopera (koji se, istina, nikako nije mogao uklopiti u šuterski nastrojen roster svojim lošim šutem) samo kako bi otvorili mjesto za dovođenje još jednog penzionera – priključenjem Kenyona Martina, sada su i službeno u prosjeku stariji od prosječne momčadi iz lokalne lige veterana (navodno su Martina potpisali nakon što je Woodson odbio opciju s Čuturom jer je premlad). A danas valjda ni Dolan ne misli da će im Martin sa svojih 6 grubih faulova pomoći da postanu bolja obrambena momčad.
8. ROCKETS (4265)
Glavni problem ovog prijelaznog roka, uz nezaobilazni strah od poreza i aktivacije hard capa, bio je i manjak ponude. Naime, tradeovi se obično vrte oko formule koja kaže da lutrijske momčadi prodaju radi budućnosti, a playoff momčadi kupuju radi sadašnjosti. Paradoksalno, ove godine ponudu su uglavnom činile playoff momčadi poput Jazza i Hawksa koje nisu imale imperativ prodaje pod svaku cijenu – da je došlo do neke nemoralne ponude bilo bi i tradeova, a poneki pick i prostor na capu može se dobiti i na ljeto putem sign & tradea.
Ono što se dogodilo Rocketsima pak primjer je nemoralne ponude – iako su i sami playoff momčad, svjesno su se odrekli prva dva krilna centra u rotaciji i tako si otežali život, a sve radi budućnosti. Paket Kingsa jednostavno se ne odbija, bez obzira na trenutni rezultatski kontekst. Thomas Robinson bio je lutrijski pick s razlogom – čak ako nikada i ne nadraste trenutni skup vještina garbage mana, njegove fizikalije i mentalitet su takvi da će u tome što radi biti najbolji (mislim, jedan Hickson je naučio biti double-double igrač samo kretanjem i življenjem na račun boljih od sebe, nema šanse da nešto slično ne nauči i Robinson, a tu je uvijek i nada da će razviti i šut).
Iako gubitak dva bitna člana rotacije mora ostaviti traga, najluđe od svega je što su Rocketsi dugoročno ostavili tri najbolje četvorke na rosteru – i Jones i Robinson, pa i White, talentom su puno veći potencijali nego što su to ikada bili Pattersona i Morris koji su se profilirali kao isključivi pick & pop specijalisti. Doduše, takvi su upravo i potrebni igri Houstona kako bi što više raširili reket za Hardenovu pick & roll akciju, ali nije isključeno da će Robinson i Jones uskoro možda biti i nešto puno više.
Trade s Phoenixom iz ove perspektive se možda čini nepotrebnim, ali obzirom da su Sunsi jedna od 5 najgorih momčadi u ligi, praktički se radi o zamjeni igrača zadatka za izbor negdje između 30. i 35. mjesta gdje je itekako moguće pronaći kvalitetnu opciju (da ne spominjemo kako svi ovi pickovi mogu dobro doći u nekom budućem sign & tradeu). Također, ne treba zanemariti ni činjenicu da nitko u Houstonu nije bio oduševljen Morrisovim kvalitetama – momak se pretvorio u solidnu stretch opciju za što mu treba čestitati jer je nakon očajne rookie sezone izgledao kao totalni promašaj, ali njegova skakačka i obrambena uloga nikada neće biti vrijedne spomena.
Uglavnom, Houston je napravio ono što je morao bez da je previše riskirao, a par milja viška koje će potrošiti nebitni su u kontekstu bogatog kluba (Rocketsi žive na jednom izuzetno zahvalnom tržištu) i činjenice da se nalaze ispod capa. Eh, da – treba spomenuti Francisca Garciu (Tylera Honeycutta koji ni u NBDL-u nije ostavio traga nećemo). Teoretski, postoji šansa da Cisco olakša rotaciju na boku i život Delfinu koji se sada praktički pretvorio u startera u niskoj postavi koju trenutno koriste (i koju su praktički koristili i tijekom sezone jer ni Patterson ni Morris nisu igrali kao klasični visoki), ali od njega se ionako neće tražiti ništa više nego da zabije poneku otvorenu tricu koju će mu servirati Harden (praktički, treba nastaviti raditi ono što je radio Douglas, za što je više nego sposoban).
9. LAKERS (4220)
Stvarno bi bilo super saznati reakcije protivničkih GM-ova nakon što ih je Kupchak nazvao i ponudio im Blakea i Duhona.
10. PACERS (4175)
Trade Grangera se odgađa do ljeta (kada bi ta zadnja godina ugovora mogla postati još atraktivnija, obzirom da Dannyeva koljena baš i nisu na vrhu želja). Sada je ionako puno važnije dovesti ga u pristojnu formu pred playoff.
11. CELTICS (4035)
Prijelazni rok je prošao bez potrage za visokim igračem, što znači da će pojačanje tražiti među otpisanima (Jermaine O’Neal kao povratnik u Boston, to bi bila fora) ili uokolo (navodno se spremaju dovesti DJ Whitea koji je sezonu proveo u Kini, iako mi nije jasno što će im još jedan pick & pop “visoki” koje nema ni tijelo ni visinu za pomoći u obrani i skoku).
Ali, zato su našli zamjenu za Barbosu u Jordanu Crawfordu, revolverašu kojega su se Wizardsi željeli riješiti pod svaku cijenu. Ozljeda Barbose ostavila ih je bez igrača koji je u relativno maloj ulozi puno značio zbog lakoće kojom je sebi kreirao prilike, što bi teoretski trebao odraditi i Crawford koji se u prvom dijelu sezone prezentirao kao solidan combo-bek. Ipak, ogromna je razlika između učinkovitosti kojom je to radio Barbosa (uglavnom ulazima) i kojom to radi Crawford (šutevi preko ruke).
Uključenje Collinsa u trade otvara dodatno mjesto za potpis nekog veteranskog imena koje bi u narednim danima moglo završiti na waiverima (potpisali su solidnog swingmana Terrencea Williamsa što im je već uzelo jedno slobodno mjesto za visokog, iako je pitanje hoće li Williams zaraditi ugovor do kraja sezone), a usput sprječava da Crawfordov dolazak dodatno poveća već ionako ogroman iznos poreza (poslali su nešto dolara više u Washington nego što su ih doveli).
11. HAWKS (4035)
Što će im pak još jedan stoper od kojega nema koristi u napadu, to je valjda jasno samo njima (Jones je identičan igrač Stevensonu, davitelj u obrani bez igre u napadu). Aha, uštedili su par milja poreza? Onda ima smisla zamijeniti jednog igrača koji ne igra drugim koji neće igrati.
Dovođenje Tylera iz Warriorsa za praktički ništa (vjerojatno su dogovorili nekakvo pravo da u budućnosti zamijene pick druge runde) kolegijalna je usluga jednoj franšizi koja će svakako poboljšati odnose između uključenih (Jerry West svakako vodi na večeru Ferrya čim Hawksi budu gostovali u Oaklandu), ali neće previše utjecati na budućnost Hawksa (Tyler je ogroman, ogroman upitnik, ponajviše ogroman zbog hamburgera koje trpa u sebe – nema vještine koje bi ga istakle, a niti one specijalne fizikalije kojima može maskirati manjak talenta).
13. WARRIORS (4000)
Oni su imali jedan cilj – srezati dva minimalca kako ne bi platili ni centa poreza. Misija uspjela. Sada imaju 13 imena na rosteru, a učinke Jenkinsa i Tylera moguće je zamijeniti s par telefonskih poziva. Puno je teže zamijeniti učinak Rusha i Boguta (koji po novome ima i probleme s leđima) – kada oduzmemo i njih dvoje, ispada da Jackson na raspolaganju ima samo 11 tijela na koja može računati, a to znači da će opet raditi veze GM-a Boba Myersa, bivšeg agenta koji se specijalizirao upravo za NBDL skauting i 10-dnevne ugovore.
14. BULLS (3890)
Nevjerojatno, ali istinito – Bullsi nisu uspjeli nikome uvaliti Hamiltonov ugovor, što znači da će platiti porez u iznosu od skoro 9 milja (da su utopili Ripa, pali bi taman toliko ispod crte da ne plate ni centa). Kada je čuo vijest da će platiti ovoliku “mrcinu” od poreza, Reinsdorf je navodno rekao “ako me sada nije šlogiralo, nikad neće”.
15. MAVS (3785)
Morrow nije dobio puno prilike u Atlanti jer su im bokovi krcati sličnim igračima, ali radi se o jednom od boljih tricaških specijalista u ligi. Jones je danas praktički isti igrač kao Deshawn Stevenson, nula u napadu, davež u obrani, tako da su Mavsi definitivno bolje prošli prilikom ove zamjene – Atlanta je dobila uštedu, Dallas igrača koji može postati dio rotacije.
16. JAZZ (3650)
Kada ste poput Jazza smješteni u jedno od najmanjih NBA tržišta, onda vam i one minimalno dvije garantirane playoff utakmice znače puno, puno više od iskustva za mlade igrače – znače vam povećanje profita od, po nekim procjenama, 10% u odnosu na ono što vam ostaje nakon samo regularne sezone (jasno, mora vam biti jasno da tih 10% zvuče puno samo izvan šireg konteksta – npr. jednim Lakersima to bi iznosilo 0.1% godišnje zarade).
Iz tog razloga potpuno je opravdana odluka da zadrže Jeffersona i Milsapa, koliko god iritantna bila pomisao da ćemo i dalje morati gledati ovu Corbinovu rotaciju u kojoj najboljih pet igrača sjedi na klupi. Ljeto, ljeto će donijeti pomake (barem se nadam) – Corbin je tu da ostane (nažalost), ali nema šanse da opet vidimo i Big Ala i Milsapa, a pogotovo ne Foyea, Tinsleya i oba Williamsa. Ili, ovaj, ima?
17. NETS (3585)
Možda su nakon ovog prijelaznog roka konačno i Netsi shvatili nešto što je, Bogu hvala, većina lige pohvatala još ranije – NBA je kombinacijom suludih poreza i zabrana, ako već ne teoretski, a onda praktički, uvela hard cap, a to znači da danas vrijede neka druga pravila od onih na koja se Billy King navikao dok je bio GM u Sixersima (razne iznimke bile su kruh i voda većini GM-ova prilikom slaganja i posebice pojačavanja momčadi, a bez te fleksibilnosti ostaje im samo draft i potpisivanje igrača iz NBDL-a, Europe ili Kine). Više si čak ni franšize koje se kupaju u novcu poput Netsa ne mogu dozvoliti raditi poteze niže IQ razine jer ih je sve teže i teže ispraviti, a, ako neka momčad s prostorom na salary capu i bude spremna preuzeti nečiji loš ugovor (Humphriesa ili Wallacea), možete biti sigurni kako će cijena biti veća nego ikada (osim pickova, svakim novim tradeom Netsi će gubiti i budućnost).
18. BUCKS (3580)
Napravili su odličan posao, dobili su najboljeg igrača prijelaznog roka koji im rješava itekako akutan problem šutera na boku i time vjerojatno osiugrava playoff (trade između njih i Magica spada u onu kategoriju sadašnjosti za budućnost koja je obilježje ovog dijela godine). Samo, da bi iz ovoga izvukli korist, moraju Ellisa staviti u prirodnu ulogu strijelca s klupe. Ostanu li pri starome stilu igre, a Redicka budu koristili tek kao trećeg beka koji mijenja oba startera, neće maksimizirati potencijal nove rotacije (a pogotovo to neće napraviti ako ga budu koristili u NCAA postavi u kojoj Redick igra trojku).
Istina, Redick je kroz ovu godinu u Orlandu pokazao da može više nego pošteno odraditi rolu combo beka, ali Bucksima bi bolje bilo pripremati teren za budućnost – ako budu imali sreće da ih Ellis napusti na ljeto i ostavi im dodatnih 11 milja prostora, potpis Redicka kao dugoročnog rješenja na dvojci nameće se kao imperativ. Na ovakvom tržištu možeš graditi playoff momčad samo oko karakternih likova, a Redick karaktera ima na bacanje. Čovjek nikada neće biti Ray, Reggie ili Rip, dakle bek-šuter oko čijeg kretanja kroz blokove se može izgraditi potencijalni šampionski napad, ali već sama izgradnja jednog takvog šljakerskog stila igre koji nije za svakoga dala bi Bucksima smisao bez kojega su ostali onoga dana kada je Bogut ostao bez lakta.
Ayon i Smith su višak, ali dobro će doći kao osiguranje (u nekoj drugoj momčadi Ayon bi možda bio i pojačanje, ali pored gomile visokih koje Bucksi imaju na raspolaganju teško će uopće doći do prilike).
19. RAPTORS (3575)
Bravo Raptorsi! Nekada, u vrijeme prije novog kolektivnog ugovora, pickovi druge runde imali su vrijednost kao dinar u vrijeme Ante Markovića. Danas ih pak svi čuvaju kao da je u pitanju nuklearno naoružanje, točnije svi osim dobrog starog Bryana. Colangelu je trebao back-up play, bogami on ga je i doveo, a sve kako bi Raptorsi umjesto s 37-45 sezonu završili s 37-45. Usput su u Phoenix poslali i Haddadia koji ionako nije mogao dobiti vizu za Kanadu (ako vas zanima zašto, pogledajte “Argo”, jedan od rijetkih filmova zadnjih godina koji se ne srami biti samo dobar film).
20. SIXERS (3280)
Nakon što su držali Parga, Waynsa i Macka na 10-dnevnim ugovorima kao treće playeve, sada su dovođenjem Jenkinsa riješili i to pitanje do kraja sezone (Warriorsima su dali pick druge runde toliko zaštićen da ga ovi nikada neće ni dobiti). Naravno, to što već imaju trećeg playa (Ivey) u ulozi drugoga, puno je veći problem, ali očito ovo nije bio prijelazni rok za rješavanje većih problema. Također, ovaj potez ima još manje smisla ako uzmemo u obzir da su nakon samo jednog 10-dnevnog ugovora Parga potpisali do kraja sezone (hipotetski, čak i da postoji laboratorij koji je u stanju kombinirati DNA Iveya, Jenkinsa i Parga, teško da bi dobili išta više od back-up playa – kao i kada množiš nešto s nulom, rezultat je uvijek nula). Od 15 mjesta na rosteru, Sixersi tako trenutno čak 3 troše na treće playeve, inače poziciju koju je najlakše pokrpati u košarci (osim ako ste Cibona, tada igrača klase trećeg playa na NBA rosteru ne možete naći ni pod razno – eh, a kako bi ga i našli kad su ih sve potpisali Sixersi).
20. WOLVES (3280)
Poznavajući Adelmana, Ridnour vjerojatno nije ni bio u ponudi, ali očito je i tržište bilo totalno nezainteresirano – skupi back-up playevi očito više nikoga ne zanimaju u klimi u kojoj smo sve bliži formuli “jedna momčad, jedan max ugovor”.
22. WIZARDS (3095)
Ako ništa drugo, barem im treba čestitati na dosljednosti – nakon što su se riješili Younga, Blatchea i McGeea, sami sebi su se obvezali da više nikada neće trpjeti slične probleme u blizini. Crawford je počeo unositi nemir u svlačionicu nezadovoljan svojim statusom, a to je rezultiralo ekspresnim micanjem iz kluba. U sferi gdje svi vode računa prije svega o troškovima, jedan ovako emotivan potez dođe kao osvježenje.
23. HORNETS (3080)
U nekim drugim vremenima, možda bi Robina Lopeza i pretvorili u pick.
24. PISTONS (3050)
Posao s Memphisom i Torontom očito bio je više nego dovoljan (a što se toga tiče, da su ova tri kluba ono što su odradila napravila 5 minuta prije isteka roka, danas bi se puno manje govorilo o dosadnom prijelaznom roku – toliko o kontekstu).
25. BLAZERS (2840)
Doveli su solidnog back-up playa što znači da više u akciji nećemo morati gledati možda najgoreg NBA igača zadnjih par godina, Ronniea Pricea (koji je ekspresno dobio nogu, što mu otvara prostor dolasku u Cibonu na 4-satni ugovor). Koliko god se nevažnim činio u široj slici, za Blazerse je ovo izuzetan potez – Maynor je ok igrač, a ok je miljama iznad onoga što su u stanju prezentirati Price ili Smith.
U nekim drugim vremenima možda bi i Hickson sada bio negdje drugdje (sigurno bi se našla neka playoff momčad spremna dati pick prve runde za double-double mašinu), ali, ako nitko ne želi dati pick za Smitha ili Jeffersona, zašto bi za Hicksona koji uz to dolazi i bez Bird prava i kojega većina ionako ne može potpisati iznad salary capa? Čovjeka u svakom slučaju čeka status slobodnog igrača jer Blazersi nemaju namjeru zadržati nikakva prava na njega (čega je Hickson svjestan i zbog čega ne bi blokirao trade u dobru situaciju) jer s njim na rosteru jednostavno više nema dovoljno prostora za lov na Pekovića ili nekog drugog partnera Aldridgeu.
26. SUNS (2565)
Slanjem Telfaira u Raptorse vratili su pick koji su nešto ranije poslali u Houston kako bi se dokopali Marcusa Morrisa. Vrati li se Frye dogodine, mogu se pohvaliti da trenutno imaju tri limitirana pick & pop specijalista u rotaciji. S tim da nije isključeno da je Simmons u pravu kada (polu)ozbiljno kaže kako se glavni razlog za ovaj trade s Houstonom krije u tome da Sunsi sada mogu igrati na kartu blizanaca. Sarver tako potezima podsjeća na nekadašnje NBA i ABA vlasnike koji su bili spremni na sve ne bi li prodali kartu viška (mislim, koji je drugi razlog bio da su baš u Washingtonu igrali Manute i Muggsy?) – Sunsi su ove sezone već imali akciju povrata novca svima koji su bili nezadovoljni utakmicom s Mavsima (nažalost, nije bilo informacija o tome koliko je fanova iskoristilo ovu mogućnost).
27. KINGS (2520)
Robinson nije imao svijetlu budućnost uz Cousinsa, to je bilo jasno od prvog dana (previše slični u napadu, obojici treba pravi centar iza leđa u obrani), ali teško da je i specijalac poput Pattersona dugoročno rješenje iako košarkaški u ovom trenutku svakako ima više smisla od Robinsona (Aldrich i Douglas nemaju nikakvog značaja i uključeni su samo radi usklađivanja iznosa).
Međutim, čak i da se boriš za naslov i da ti nužno treba pick & pop igrač koji može pomoći odmah, jednostavno je neodgovorno odreći se petog picka drafta koji po defaultu ima puno veću vrijednost i može donijeti puno veći povrat od jednog igrača zadatka i par milja uštede (točnije zarade, jer Kingsi nemaju što uštedjeti pošto ništa i ne troše – ovo također ne treba zanemariti jer su braća Maloof, bez obzira na prodaju franšize, upravo u kasu spremila minimalno 4 milje koje činu razliku između ugovora koje su poslali u Houston i ovih koje su primili, plus milja koja im je isplaćena kao bonus – nešto od ovoga sigurno će se prikazati kao profit).
Uglavnom, odavno je postalo besmisleno analizirati poteze ove franšize. Žalosno je da su povukli ovakav potez u situaciji kada to nisu morali (kao i to da su budući vlasnici samo mogli gledati ovakvo rasipanje sredstava), ali on ne bi smio biti iznenađenje nikome tko prati ligu obzirom na sve što se događa zadnjih godina u Sacramentu. Ovu franšizu je vrijeme odavno pregazilo u svakom pogledu, a, srećom, moramo ih podnositi još samo nekoliko mjeseci.
28. CAVS (2460)
Svoje su odradili nešto ranije, tako da su one preostale 2 milje ispod salary capa ostale neiskorištene.
29. MAGIC (2195)
Sigurno su očekivali puno više, ali opet su bolje prošli nego da su dobili ništa za igrača koji bi na ljeto ionako otišao (Orlando jednostavno ne bi imao prostora za potpisati ga osim ako se ne bi prije toga nekako riješili Turkoglua ili Afflala, tako da je odlazak Redicka bio sigurna oklada, bez obzira na priče kako mu Orlando dom – dom je tamo gdje je lova). Ono što su dobili jesu prava za skautiranje potencijala dvoje mladih igrača (Lamba i Harrisa) iz prve ruke (možda je među njima jedan koji će biti dio buduće jezgre), a dobro će im doći i Udrih kao pouzdana back-up opcija na jedinici (za klasu bolja od Moorea ili Smitha).
Zašto se pak Orlando uopće trudio oko tradea s Bobcatsima? Nemam pojma obzirom da već imaju Nicholsona i možda uskoro i Harringtona (navodno je spreman za povratak nakon još jedne gadne ozljede) u ovim rolama pick & pop igrača, ali Warrick im sigurno neće previše pomoći (možda jednostavno kao franšiza više od svega cijene stretch četvorke zbog iskustava koja su imali s Lewisom i Andersonom). A možda su jednostavno htjeli ostaviti dojam da nešto rade kako bi umirili vlasnike.
30. CATS (1725)
Zamjena Warrick – McRoberts toliko je nebitna da stvarno ne znam što misliti o činjenici da joj uopće posvećujem pažnju (možda bih stvarno trebao početi opet pratiti nogomet ili tu i tamo pogledati neki film umjesto NBA utakmice). Ali, ako sam već odlučio ići ovim putem NBA kroničara, onda treba priznati poraz. Dakle, iz kuta Catsa ovo ima smisla, McRoberts je smetlar koji može odraditi desetak minuta pod košem, gdje od pick & pop specijalista poput Warricka nikada nije bilo koristi jer se pod koš nikada nije ni spuštao.
