THE RANKINGS – WEEK 14.

1. SPURS (5395)

U debeloj hladovini, zaklonjen iza još jedne fantastične prezentacije košarke Spursa, Tony Parker igra svoju najbolju sezonu u karijeri. Lanjski iskorak u rolu prve opcije nije bio ni blizu ovako dramatičan – iako je pick & roll postao osnova napada Spursa, povećani volumen akcija nije Parkera napravio učinkovitijim igračem. Sve bitne brojke ostale su u skladu s prosjecima jedne izuzetno konstantne karijere (ne zaboravite da je Tony već s 20 godina bio bitan kotačić u stroju Spursa, samo dvije godine nakon što je u Zadru osvojio titulu MVP-a juniorskog turnira Europe).

Na prvi pogled tako je i danas, minutaža, uloga i prosjeci nisu bitno drugačiji, ali ono što je drugačije je šuterska učinkovitost. Parker naime ima uvjerljivo najbolje šuterske postotke u karijeri iz svih situacija. Lani možda nije bio spreman uzeti dobar dio šuteva iz vana koji su inače pripadali Ginobiliu, što je rezultiralo sa smiješnih 23% za tri koji su samo potvrdili dojam o njemu kao igraču bez šuta s perimetra u arsenalu (u karijeri je čak 5 sezona proveo ispod 30%). Međutim, ove godine Parker tricu gađa s 39%, a to mu samo dodatno otvara prostor za ulaze u sredinu gdje njegova već poslovično iznadprosječna realizacija odlazi na nove visine rezervirane samo za najveće.

Čovjek tako iz igre gađa 53%, a realizacija pokušaja na obruču mu je 70%, što je suludo visok postotak i za rasnog centra, a kamoli beka visokog 188 cm. Šut s poludistance mu je uvijek bio specijalnost, ali čak je i njega popravio, sa standardnih 40% na 45%, a čak i slobodna puca najbolje u karijeri (82%, što je 8% više od prosjeka).

Tako je Parker dosegao svoj igrački maksimum u 30-oj godini. Naravno da je i sistem Spursa zaslužan za njegove kvalitetne igre, ali kada ovako popravite šut u jednoj godini, tu zasluga ipak pripada isključivo pojedincu i trudu kojega je uložio preko ljeta u rad na svojoj igri. Ipak, upitno je hoće li ova forma potrajati – Parker je inače sklon sitnim ozljedama, a ove sezone nije imao ni najmanjih problema. Također, povijest nas uči kako igrači, posebice veterani, ne postaju ovoliko bolji šuteri preko noći, dakle, možemo zaključiti kako se radi o jednom periodu u kojem se jednostavno sve poklopilo.

Sada je samo bitno da taj period potraje što duže kako bi Spursi osjetili korist od novog Parkera i u playoffu. Ali, čak i ako pad učinka bude osjetan, obzirom na do sada prikazano mislim da nije uopće pretjerano već sada zaključiti kako će 2013. biti godina u kojoj je Tony Parker igrao najbolju košarku života. Uživajmo.

2. THUNDER (5140)

Osim u Durantovim igrama i Westbrookovoj sirovosti (bilo fizičkoj, bilo emotivnoj), trenutno gledajući Thunder najviše uživam u zamišljanju playoff scenarija. Za predjelo bi tako sjajno legao sudar s Rocketsima u prvom krugu. Cijela serija protiv bivšeg suigrača Hardena bila bi poslastica iz svakog zamislivog kuta (ESPN bi eksplodirao od potencijala bombastičnih naslova), a šanse da je vidimo su poprilične. Naime, OKC će gotovo sigurno završiti ili kao druga ili prva momčad na Zapadu (samo ih ozbiljna ozljeda Duranta ili Westbrooka može izbaciti iz ritma), a Rocketsi samo u sličnom apokaliptičnom scenariju (gubitak Hardena) mogu ostati bez sedmog ili osmog mjesta.

3. CLIPPERS (5100)

Iako je ovaj period koji su odigrali bez njega potvrdio njegovu važnost za momčad, Chris Paul ove sezone nema nikakve šanse umiješati se u borbu za MVP-a lige. Prošle sezone imao je sve na svojoj strani – od priče kakvu mediji vole (podigao je momčad iz lutrije u playoff podigavši im pri tome score s 40% uspješnosti na 60%) do brojki (bez konkurencije najbolji playmaker lige i top 5 igrač), a to su dva sastojka koja su neophodna za ući u uži izbor. Iako i ove sezone igra na standardno visokoj razini, priča je nestala – danas je fokus na dubini klupe koja mu omogućuje čak i da se tu i tamo odmara. Bez sočne priče nema popularnosti, a bez popularnosti nemoguće je preskočiti očitu razliku u klasi između njega i Duranta i Jamesa kakvu neće moći zanemariti čak ni oni potpuno neinformirani glasači.

4. HEAT (5040)

Kako Wade ulazi u sve bolju formu, a James već igra ovako kako igra, sve više podsjećaju na onaj dinamični obrambeni duo od lani, klonove Jordana i Pippena koji su u stanju samo pritiskom na vanjsku liniju protivnika napraviti razliku između pobjede i poraza. Zanimljivo kako se pri analizi lige uvijek ističu momčadi s visokim swingmanima kao one koje mogu zasmetati Heatu. Pa tako Pacersi imaju Georgea i Grangera, a Bullsi su odjednom opasniji zato što su uz Denga dobili i Butlera. I sve to stoji, ali kako ne uzeti u obzir da su James i Wade all-round igrači koji će uvijek dobiti svoj direktni dvoboj zato što su u stanju sve navedene svesti na mizeran napadački učinak?

Pogledajte samo brojke Dengu iz ranijih playoff susreta ili Grangeru od lani i jasno je kako se radi o običnom mitu – sjajni bočni igrači vam ne donose nikakvu prednost protiv Heata jer u startu gubite oba dvoboja. Za imati šansu protiv njih morate imate centra sposobnog napraviti razliku na oba kraja parketa, a zbog toga specijalci poput Noaha i Hibberta teško mogu biti prava prijetnja. I zato je razvoj Georgea u cijeloj priči najvažniji – možda se to neće dogoditi ove sezone, ali bude li on u bližoj budućnosti sposoban nadigrati Wadea, Heat će morati potražiti novi recept uspjeha.

5. NUGGETS (5010)

I dok se o Bostonovih 6 pobjeda u nizu priča non-stop jer iza njih postoji narativ sapunične prirode idealan za privlačenje pažnje gomile sportskih metroseksualaca (čitanje od konteksta operiranog sadržaja zahtijeva puno manje truda nego ulaganje vremena u proučavanje igre), Nuggetsi su u potpunoj tišini skinuli 9 skalpova za redom.

Iz njihove ovosezonske priče da se izvući koliko hoćete interesantnih poanti o važnosti domaćeg parketa i rasporeda, ali i o odnosu stila igre i talenta. Naime, Nuggetsi su godinama pod Georgeom Karlom bili momčad izuzetno efikasnog napada koji se održavao na dvije stvari – gomili koševa iz reketa i gomili koševa sa linije.

Prvu trećinu sezone Nuggetsi nisu mogli na liniju ni pod razno, a i broj koševa u reketu nije bio na visini (pokušaja je bilo, ali ne i realizacije). I onda se dogodila promjena konteksta – s najtežeg rasporeda u ligi s gomilom gostovanja prešli su na masu laganih utakmica doma, a s njom je stigao i napad Denvera kakav odavno poznajemo.

Nuggetsi su tako već uskočili u top 10 i u postotku šuta i po broju slobodnih, a do kraja sezone bi se i u jednoj i u drugoj kategoriji trebali smjestiti među top 5 gdje smo ih već navikli gledati. Iako nemaju rasni all-star talent na raspolaganju, Nuggetsi na klupi imaju trenera čija formula uspjeha zvuči poprilično jednostavno – što više poena po posjedu lopte zabiješ, veće su ti šanse da dođeš do pobjede, a kako najviše poena po posjedu zabijaš u reketu i s linije, igra se prvenstveno treba sastojati od traženja prostora koji će igračima omogućiti ulaze u sredinu kako bi se što češće nalazili upravo u tim situacijama.

Karlovi sjajni rezultati sa Sonicsima i Nuggetsima (redovno top 5 po postotku šuta i broju slobodnih), pa i Bucksima (oni su iznimka po tome što nisu izlazili na liniju, ali su bili uvjerljivo najbolja tricaška momčad koju je Karl ikada vodio), jasno govore da je ovaj prastari koncept efikasan (zanimljivo kako sve veći broj na statistiku oslonjenih novinara poene po posjedu, PPP, prezentira u svjetlu nekih novih saznanja napredne statistike, iako se radi o terminologiji koju treneri koriste već 50 godina kako bi odredili stvarnu kvalitetu obrana i napada).

6. GRIZZLIES (4510)

Budućnost je ono što Hollins zanemaruje dok grinta zbog situacije u kojoj se našao umjesto da energiju usmjeri kako bi što prije pronašao idealne rotacije svog osvježenog rostera. Obzirom da mu na ljeto ističe ugovor, možda je i razumljivo da je fokusiran isključivo na ono što mu sada olakšava posao (a ovakve promjene usred sezone to svakako ne rade), ali, ako je njegovo veličanstvo rezultat ispred svega, njegove zamjerke nemaju opravdanja.

Naime, Memphis je ostao rasna playoff momčad, s jezgrom koja svake sezone može računati na 45 do 50 pobjeda, ali i jezgrom koja od nedavno ponovno ima financijsku fleksibilnost. Ako već niste posloženi izazivač, odnosno ako nemate talenta tipa Duranta ili Jamesa, odnosno Jordana ili Duncana, onda je sljedeći najbolji scenarij imati otvorene opcije da bi, u slučaju da se pruži prilika, mogli dodati igrača koji može napraviti razliku.

Primjera tradea koji mijenja vaš plafon ima koliko hoćete. Pistonsi su već imali posloženu jezgru vrijednu 50 pobjeda i Finala Istoka, ali tek su dovođenjem Sheeda Wallacea došli do potrebne razine talenta za osvajanje naslova. Lakersi su dvije godine za redom s Kobeom, Odomom i Philom Jacksonom na klupi ispadali u prvom krugu playoffa, sve dok nisu doveli Gasola – nakon toga su tri godine za redom igrali u Finalu. Dallas je cijelo desetljeće harao ligom kroz regularnu sezonu, ali tek su dovođenjem Tysona Chandlera posložili onu zadnju kockicu koja ima je pružila šansu otići do kraja.

Memphis je stvarno hrabro (u kontekstu tako malog tržišta) okupio rasnu playoff momčad iza koje su tri i pol sezone uzorka iz kojega se jasno da iščitati kako u trenutnom odnosu snaga u ligi njihove šanse da odu do kraja baš i nisu velike, odnosno da su puno ovisniji o kontekstu (idealan matchup, protivnici izvan forme) nego o samima sebi. Iako je prvotni plan bio dobar, nitko nije kriv što se Rudy Gay nije razvio u igrača kakav je npr. bio Billups u Detroitu (a Chauncey je bio Harden prije Hardena, čovjek je živio od trica i slobodnih u ogromnim količinama, što je sigurno pomoglo da je svaka momčad u kojoj je igrao tijekom zrelih godina bila pobjednička), a to znači da potragu za x-faktorom treba nastaviti.

U sličnoj situaciji su Warriorsi, Clippersi, pa i Nuggetsi. Sve ove momčadi treba držati na oku jer dovoljno je da se jedan veteran nađe na nečijim izlaznim vratima pa da one iskoče u uloge izazivača. Memphis je upravo na tom tragu – Gasol ima 28, Conley 25 i pod uvjetom da ih ostave zajedno i nakon iduće dvije sezone kada Gasolu ističe ugovor, praktički su zacementirani kao playoff momčad idućih 5-6 sezona. To znači da imaju 5-6 sezona tijekom kojih postoji šansa da naprave taj zadnji korak, a to nije malo. Dapače, ako već niste imali sreće da se dokopate svog franšiznog igrača ili ako niste u lutriji u lovu na budućeg superstara, sljedeća najbolja egzistencija u ligi je ta da imate playoff roster dovoljno fleksibilan da u svakom trenutku odradi taj jedan finalni trade.

7. LAKERS (4340)

Lakersi su statistički preživjeli u top 10 čak i one periode kriminalne obrane koji su ih koštali lijepog broja pobjeda, ali izgleda da će ozljede na kraju ipak presuditi njihovoj sezoni. Gasol je out, u teoriji mjesec do dva, u praksi ostatak sezone – nema šanse da se čovjek problematičnih koljena vrati u ozbiljnu natjecateljsku formu nakon povratka s operacije stopala, ma kako ona rutinska bila – bol neće nestati, a to znači da će Pau i dalje šetati u situacijama kada bi trebao trčati.

Zašto je gubitak Gasola koji igra najgoru košarku karijere bitan? Zato što je usprkos svim problemima Gasol i dalje ostvarivao učinak prosječnog NBA startera, a gubitak čak i takvog igrača u kontekstu ovakvog rostera je jednostavno katastrofalan jer ne padate s razine startera na onu solidnog igrača s klupe (u što je Jordan Hill izrastao od kada je dodao šut s poludistance svojoj skakačkoj energiji), već tonete do NBDL razine Roberta Sacrea (tu sada još jednom na naplatu dolazi potpuna nebriga Lakersa oko drafta i uopće skautiranja igrača – npr. zašto Josh Harrellson još nije na ovom rosteru?).

Također, gubitak Gasola stavlja još veći pritisak na Howarda, koji je u raskoraku s momčadi ne samo fizički (problemi s leđima i ramenom), već i idejno. Dok Kobe i Nash očajnički hvataju zadnji vlak za prsten, Dwight ima puno širu sliku pred očima, onu koja uključuje budući ugovor i još barem desetak sezona košarke na najvišoj razini. Riskirati dugoročno zdravlje (samo bi mu još trebala operacija ramena ovog ljeta) radi nekakvog cilja koji se svakim danom pokazuje sve apstraktnijim (mislim, kakva je svrha lova na playoff pod svaku cijenu ako će te zatim Spursi ili Thunder pomesti u 4 utakmice?) u njegovoj poziciji nema nikakvog smisla, isto kao što u Kobeovim i Nashovim godinama sve što ne doprinosi krajnjem rezultatu nije bitno.

Sudar je ovo dva potpuno racionalna i jednako sebična kuta gledanja, sudar koji će prestati stvarati tenzije onog trenutka kada Dwight dobije ozbiljniji udarac u rame i kada se pridruži Gasolu na klupi u odijelu. Uglavnom, tek sada sam spreman reći da su šanse Lakersa za ulaskom u playoff mizerne, bez obzira na sve solidniji niz igara i rezultata koji ostvaruju. Čak i da Dwight izbjegne dodatne komplikacije i da im pruži potrebnu solidnost u sredini, razvoj situacije ne ovisi samo o njima.

Ako krenemo od teze da su na Zapadu otvorena samo dva zadnja mjesta, to znači da su 4 kluba u borbi za dvije pozicije. Pogledajmo redom tko se od lovaca na playoff nalazi u kakvoj situaciji :

– Blazersi

Imaju uvjerljivo najgori raspored do kraja, raspored koji uključuje sudare s gomilom playoff momčadi, ali barem imaju skoro podjednako gostovanja i domaćinstava, a pošteđeni su i previše back to back susreta. Već su dokazali da su žilavi i da uvijek imaju šansu u završnici ako ih klupa prethodno ne izbaci iz utakmice, tako da nisu bez izgleda. Međutim, zbog te kombinacije teškog rasporeda (12 od 14 njihovih zadnjih utakmica na Zapada bit će protiv trenutnih top 8 ekipa u konferenciji, a ove preostale dvije su protiv Lakersa i Mavsa) i tanke rotacije (jedan izvrnuti zglob startera i gube petinu momčadi) imaju najmanje šanse da sezonu završe izvan lutrije

– Jazz

Po pitanju težine rasporeda tu su negdje uz Portland, ali imaju manje gostovanja što je u njihovom slučaju uvijek plus. Back to back utakmice i gustoća rasporeda nisu idealni, ali i dalje drže sudbinu u svojim rukama. Ključ svega je aktivnost tijekom kraja prijelaznog roka – izbjegnu li trade koji bi im poremetio sistem (odlazak Jeffersona bio bi kratkoročno ogroman udarac jer praktički cijeli napad baziraju na njemu kao triple threat opciji s vrha reketa) i uspiju li pritom pronaći prosječnog playa putem nekog manjeg tradea, imaju dobre izglede pobijediti u dovoljno utakmica i zadržati trenutnu playoff poziciju.

– Rockets

Imaju daleko najlakši raspored do kraja – sve što treba je preživjeti sljedećih nekoliko tjedana kada 9 od 11 utakmica igraju na strani, od čega pola protiv lutrijskih momčadi. Kako takve uglavnom pobijeđuju bez većih problema, što je jedno bitno obilježje playoff momčadi, zadrže li trenutnih 4 utakmice prednosti pred Lakersima i tijekom ovog gostovanjima natrpanog rasporeda, sve se čini kako zadnja utakmica sezone protiv Lakersa u Los Angelesu neće odlučivati o njihovoj sudbini. Naime, u zadnjem mjesecu čeka ih gomila zicera doma, a lagan raspored dodatno podebljava podatak da u tih mjesec dana igraju i sva 4 divizijska susreta sa Sunsima. Mislim da možemo slobodno reći kako je jedini način da propuste playoff taj da netko Hardenu obrije bradu.

– Lakersi

Imaju povoljniji raspored od Jazza i Blazersa, ali ni blizu lagan kao Rocketsi. Naravno, ključ su utakmice zaostatka. Dok će ih protiv Blazersa imati šansu nadoknaditi kroz međusobne dvoboje (igraju još dva puta), za stići Jazz trebati će im itekakva pomoć sa strane. Imaju jednak broj utakmica doma i na strani, s tim da su ove na strani uglavnom protiv momčadi koje ne smatramo elitnima, što je svakako dobra vijest. Međutim, među ovom skupinom imaju uvjerjlivo najviše back to back utakmica na rasporedu (5), što obzirom na tanki roster smanjuje šanse za pobjedom u tim utakmicama, a to nikako nije dobro jer su u pitanju gostovanja kod Hornetsa, Sunsa i – Blazersa. Porazi u ove tri utakmice tako bi vrlo lako mogli zapečatiti njihovu sudbinu.

8. CELTICS (4290)

Kao što bi rekao Jerry Maguire, živimo u ciničnom, ciničnom svijetu (nije da ja osobno imam išta protiv toga – cinizam je zakon). Mislim, kako drugačije objasniti potrebu ljudi da nakon 5 pobjeda Bostona, od čega su dvije bile protiv Orlanda i Sacramenta (treba li dodati uopće nekakav epitet uz imena ovih momčadi?), pokušavaju analizirati mogućnost da su Celticsi bolji bez Ronda.

Gle, stvar je jednostavno – na ovom rosteru se i dalje nalaze dva vanserijska talenta poznata po akronimima koji im služe kao nadimci (PP i KG). Taj dvojac je možda ostario i možda više ne spada u samo kremu lige, ali i dalje posjeduje all-round kvalitete kojima donekle može nadoknaditi gubitak igrača kao što je Rondo. Hipotetski, Carmelo Anthony i Tyson Chandler u njihovim godinama to ne bi mogli, ali Pierce i Garnett su vrh vrhova što se osjećaja za asist tiče na svojim pozicijama.

Uostalom, ne tako davno, u danima kada su mogli igrati u puno zahtijevnijem ritmu i nositi veći teret, Boston je bio najnesebičnija momčad lige upravo zbog lakoće kojom se lopta kretala u napadu. A tu lakoću je lako imati kada imaš tri vrhunska playmakera u postavi i to još, da bi balans bio potpun, po jednoga na svim osnovnim pozicijama u košarci (bek, krilo, centar).

Kako je zbog sve veće potrebe za doziranjem minuta sve veći teret preuzimao Rondo, Celticsi su sve manje trebali podršku Garnetta i Piercea kao kreatora, ali to ne znači da u ovom novom kontekstu taj dvojac ne može povećati produktivnost u tom segmentu igre. Upravo ovo je bio glavni razlog zašto sam godinama tupio da Rondo nikako ne može biti ključni igrač Bostona – njegove kvalitete su vanserijske, ali na ovom rosteru postoje resursi koji ih mogu nadoknaditi. Da su pak Pierce ili Garnett doživjeli sudbinu Ronda, Bostonu se ne bi pisalo dobro jer u blizini nema nikoga tko može zamijeniti Pierceov šutersko-kreatorski, odnosno Garnettov obrambeni učinak.

Jedino dobro što je izašlo iz ozljede Ronda je dodatna motivacija ili ako hoćete potpuna koncentracija momčadi koja sada zna da si više ne može dopustiti krivi korak. S Rondom da im čuva leđa i preuzima ogroman dio odgovornosti koji ide uz titulu lidera, svi ostali igrači na rosteru mogli su si dopustiti fokus na širu sliku i povremeno zanemarivanje dnevnih obveza. Sada toga više nema – micanjem Ronda iz kadra nestala je zaštitna mreža, prostor za pogreške naglo se smanjio, a to sve je rezultiralo pomicanjem fokusa sa sutra na danas.

Nazovite to pozivom na buđenje, Ewing teorijom ili nekim trećim imenom ako hoćete, ali to je jedina dobra stvar koju je Boston dobio gubitkom svog playmakera i nesuđenog all-stara. Ironično, time je Rondo samo potvrdio svoju važnost u momčadi – bio na parketu ili izvan njega, on diktira ritam kojim se igra.

9. WARRIORS (4265)

Koliko god ih je stvarno sjajno gledati konačno u punom sastavu, kada flex konačno dolazi do punog izražaja (s Bogutom i Leeom na laktovima, Curryem i Thompsonom u kutovima, dok Barnes ili Jack ulaze u sredinu s vrha perimetra i tako pokreću kontrolirani kaos, hrpu križanja, cutova, blokova koji plešu na granici organizacije i improvizacije), toliko je zabrinjavajuća količina gadnih poraza koju su doživjeli u zadnjih mjesec dana. Da li je u pitanju umor (koji je logičan obzirom da su igrali u petoj brzini od starta dok je iskusniji dio lige puno bolje rasporedio energiju) ili je liga pronašla rješenja za njihovu zonu?

Ima tu i jednog i drugog, ali poanta je da su ti porazi bili toliko uvjerljivi da su Warriorsi trenutno u rijetkoj situaciji – imaju 8 pobjeda više nego poraza, ali su pri tome primili 28 koševa više. Naravno, razloga za paniku nema, riječ je tek o periodu užasnog rasporeda (hrpa teških protivnika na hrpi gostovanja uz hrpu back to back utakmica), ali ovakva koš razlika ipak je sjajan pokazatelj da su šesto mjesto i poraz u prvom krugu trenutno krajnji domet ovog rostera.

10. KNICKS (4195)

Trice više ne upadaju povijesnim ritmom, dužina sezone otvorila je vrata realnosti (po tko zna koji put vrijeme je pokazalo da 20 utakmica nisu nikakav temelj za velika očekivanja), ali izvan svjetla pozornice Knicksi tiho nastavljaju raditi na nominaciji za prvog izazivača Miamiu. Nakon što je obrana iz donje trećine skočila u sredinu, zadnjih tjedana Knicksi su poradili i na obrambenom skoku, preskočivši Spurse i Magic u ovom segmentu igre. Sve ovo jasno ukazuje da je plan Mikea Woodsona pokušati kroz sporedne faktore (kontrola lopte, skok) maskirati nedostatak talenta koji se može suprostaviti Jamesu i Wadeu. Svaka čast na trudu i ozbiljnosti, pojmovima do ne tako davno potpuno nespojivima s Knicksima.

11. ROCKETS (4160)

Rocketsi imaju efikasan napad jer uglavnom pucaju trice i slobodna, što smo već aspolvirali, imaju taj efikasni Hardenov identitet kojega run and gun stil igre dodatno potencira. Međutim, zanimljivo da su ujedno i najslabija momčad u ligi kada je čuvanje lopte u pitanju – gube ih 15 po utakmici, što je najveći broj u ligi. Zanimljivo je vidjeti da su dva od top 5 napada lige na samom dnu po kontroli lopte (uz njih tu je tradicionalno i Thunder). To nije nešto što bi mogli smatrati kobnom manom jer ipak se radi o sporednom faktoru kojega je lako sakriti kada šutiraš kao što ove dvije momčadi šutiraju, ali, u playoffu, gdje je svaki detalj bitan, ovo je stavka koju je itekako moguće eksploatirati. Što nas vraća na ono rečenu u paragrafu o Thunderu – bit će ovo fascinantan dvoboj (za koji sam sve uvjereniji da će se i ostvariti).

12. PACERS (3900)

Zanimljivo je primijetiti kako Pacersi imaju dominantnu obranu iako nisu u stanju tjerati protivnika na izgubljene lopte – u donjih 5 su u ligi, što im sigurno neće pomoći u eventualnom sudaru s Heatom u playoffu. Praktički, sva njihova prednost topi se onog trenutka kada Hibbert nije na parketu. A kako smo već naučili da Hibbert ipak nije ozbiljna napadačka opcija, ispada kako je jedini način da Pacersi preskoče razliku u napadačkom učinku između sebe i Heata taj da skupljaju enormni broj skokova u napadu kako bi većim brojem pokušaja sakrili neučinkovitost šuta. Sretno s tim u seriji od sedam.

13. HAWKS (3870)

Konačno je jasno da Smith ne ostaje u Atlanti – Ferry mu je navodno ponudio ugovor druge opcije, nešto više od 12 milja po godini na tri godine, što su Smith i njegova svita s gađenjem odbili. I jedna i druga stranu imaju pravo – Smith na ovakvom tržištu svakako može računati na puno više, a Ferry zna da eventualnim max ugovorom ovakvom igraču sam sebi spotiče nogu. Ponekad je prekid stvarno najbolja opcija.

14. BULLS (3855)

Glasine o tradeu za Bargnania nešto su najblesavije što sam čuo ove sezone. Boozer je za klasu bolji igrač, prave uštede za Bullse u principu i nema (i dalje bi bili iznad salary capa iduće dvije godine), dakle o čemu pričamo osim o Colangelovom očajničkom naporu da se riješi simbola vlastitog neuspjeha (i pri tome dodatno optereti cap Raptorsa)?

Kako vrijeme prolazi, sve se izglednijom čini opcija ostanka Boozera do kraja ugovora – nije stvar samo u škrtosti Reinsdorfa koji nikada ne bi plaćao čovjeka da ne igra, nego i što dužem održavanju playoff prozora otvorenim. Roseu će trebati još jedna sezona prije nego se opet osjeti 100% spremnim i nastavi gdje je stao s igračkim razvojem (jasno, možda mu bude trebalo i manje, a možda se nikada i ne vrati u staru formu – to ćemo tek vidjeti), a u međuvremenu će trebati odlučiti što napraviti s Dengom.

Ako 2014. ne pretvore Boozerovu zadnju godinu u nešto atraktivniji paket, a pod uvjetom da Deng pristane na ugovor bliži Gibsonovom nego trenutnom maxu, 2015. bi mogli imati dovoljno prostora da uz Mirotića (koji bi trebao biti taj napadački dodatak u stilu Boozera koji će kompletirati Noaha i Gibsona nakon što Carlos konačno napusti klub) dodaju još jednog poštenog 3&D beka malo iznad midlevel vrijednosti koji im svih ovih godina nedostaje (u ljeto 2015. slobodni bi trebali biti Matthews, Danny Green, a možda i Afflalo odustane li od zadnje godine ugovora). Zadrže li i Butlera midlevel ugovorom, imat će jezgru od 8 igrača koja bez problema može trajati još 3-4 sezone tijekom kojih će se i ovaj osvježeni roster boriti za naslov.

15. BUCKS (3850)

Konačno dobre vijesti – Jennings je promijenio agenta, navodno u namjeri da se izbori za angažman u nekoj atraktivnijoj franšizi u gradu u kojem je lakše doći do sponzorskih ugovora, a to će spriječiti Buckse da bace novac i budućnost na playa kakvoga se može zamijeniti bez problema. Istina, nitko se ne gura da dođe u Milwaukee, ali zato im je i vrijeme da počnu slagati momčad oko šljakera (Memphis style), a ne oko zvjezdica tipa Jennings ili Ellis od čijeg napuhanog ega je veća samo njihova neučinkovitost na parketu.

16. JAZZ (3615)

Jedna od najgorih javnih tajni NBA lige je odnos trenera prema veteranima, točnije zaštita koju potonji uživaju. Palo mi je to na pamet zbog Jamaala Tinsleya, jer nema drugog objašnjenja zašto je ovaj čovjek još uvijek u ligi dok uokolo čekaju gomile mladih bekova koji su do nedavno trpale 30 koševa u prosjeku na NCAA, NBDL ili Euroliga razini. Sličnih primjera ima koliko hoćete, a razlozi su bolno očiti i bolno ljudski. Naime, velika većina trenera nekoć je i sama bila u sličnoj sudbini, s glavom u torbi znajući da im je svaki dan u NBA možda i zadnji, a sada, svjesno ili nesvjesno, pokušavaju olakšati život veteranima u kojima vide sebe ne štetu rookiea za kojeg ionako ima vremena. Uz usluge agentima i vlastitim igračima, ovo objašnjava dobar dio čudnih trenerskih poteza kada je podjela minutaže (i zadnjih slobodnih mjesta na rosteru) u pitanju.

17. NETS (3605)

Baš me zanima što će svi oni stručnjaci koji su Carlesima smatrali zaslužnim za navodni pomak nabolje nakon odlaska Johnsona reći danas, kada su masno plaćeni Netsi po prvi puta ove sezone potonuli ispod granice NBA prosjeka po šuterskom učinku (njihov udarni trojac ne perimetru puca 42% iz igre). Mislim da smo već utvrdili da je razlog za niz dobrih igara prije svega bio povoljan raspored, zatim trenutno zadovoljstvo igrača time što su se riješili vojničkog Johnsonova stila naučenog kod Popovicha – ne zovu ga uzalud Mali General – a tek zatim možebitne novosti koje je uveo Carlesimo. Uglavnom, da nije odličnog skoka u napadu (Blatche i Evans odavno su zaradili svoj minimalac) i zdravog Brooka Lopeza, njihova navala izgledala bi još gore. A trenutna formula ne obećava – prosječan napad (skok i slobodna donekle anuliraju lošu realizaciju iz igre) plus ispodprosječna obrana jednako je ispadanje u prvom krugu. I to u godini koja je po svemu sudeći trebala biti najbolja jer će dogodine i Johnson i Wallace biti još slabije karike (godine čine svoje).

18. SIXERS (3600)

Ako su i postojale nade u hvatanje playoffa, gubitak Thaddeusa Younga na mjesec dana ih je ugasio. Istina, ni vijesti o Bynumovim koljenima do sada nisu bile previše pozitivne, ali Young je igrao ključnu rolu ove sezone nametnuvši se kao ključni post strijelac u momčadi. Young i dalje nema mase i snage za igrati rolu klasičnog visokog, što je vidljivo prije svega na slabašnim skakačkim postotcima, ali do savršenstva je doveo igru u napadu, uredno kažnjavajući slabije igrače u postu, odnosno snažnije igrom s poludistance. Bez njega kao opcije u postu, napad Sixersa postat će još predvidljviji i ovisniji o skok-šutu, a to neće pomoći njihovom učinku.

19. MAVS (3590)

Ne mogu dočekati prijelazni rok da vidim hoće li Cuban zeznuti sve dobro što je napravio zadnje dvije sezone gomilanjem nekih novih suludih ugovora, kao i koliko će im trebati da Dirka stave na led nakon što postane još jasnije da je playoff nedostižan – stvarno nema potrebe da se u ovoj situaciji čovjek muči s onakvim koljenom.

20. PISTONS (3370)

Ozljeda Drummonda ostavlja ih bez pozitivnog momenta kojega su dobili dovođenjem Calderona, ali najvažnije je da se ne radi o kroničnom problemu koji bi Drummonda stavio na listu još jednog izgubljenog NBA centra (iako nikada nije svejedno kad su problemi s leđima u pitanju).

21. WOLVES (3210)

Love je osjetio potrebu za pričom, opet, ali ovaj put je barem bio pozitivan (izgleda da više nije ljut na Kahna što mu nije dao max i da je konačno shvatio da ima solidnu momčad iza sebe). Iz svega dostupnog se može zaključiti kako će zbog izgubljene godine iduće sezone biti itekako napaljen za još jedan lov na playoff. Jedini problem u cijeloj priči je mogući odlazak Pekovića (daju li mu 12-13 milja po godini, a morat će jer Blazersi već čekaju u redu s ponudom, praktički su zaključili jezgru na duže vrijeme), ali i Kirilenka koji bi sjajne ovogodišnje igre mogao oploditi nešto dužim ugovorom (trenutni mu je na još samo jednu sezonu, a ima opciju za raniji prekid). Bez jednog od njih dvoje u čoporu, zubi ovih vukova više se ne bi činili toliko opasnima. A to pak znači da bi Love vrlo brzo mogao osjetiti potrebu za pričom. Ovaj put manje pozitivnom.

22. WIZARDS (3135)

O tome da je nemoguće imati kvalitetnu obranu bez rasnih visokih igrača (osim ako ste Miami) najbolje nam govori primjer Wizardsa. Bolno limitirani talentom u napadu, Wizardsi kroz cijelu sezonu igraju solidnu obranu na leđima rotacije solidnih visokih igrača. Okafor ima tri puta već ugovor nego što bi trebao, ali pod košem odrađuje svoj dio posla. Neneova masa i solidna pokretljivost usprkos kroničnim problemima sa stopalima definitivno nisu dostojni lutrijske momčadi. Čak i Seraphin, usprkos totalnoj izgubljenosti u napadu, ima dovoljnu visinu i masu da ostavi traga na obrambenom dijelu parketa. Ne zaboravimo i Bookera koji je odličan skakač aktivan u rotacijama, kao ni dva stopera na boku (Ariza i njegov neuspjeli klon Singleton).

I sve su to postigli bez Walla, koji možda još nije skužio kako staviti svoj atleticizam u puni pogonu napadački, ali ga zato itekako zna koristiti za sijati paniku u obrani. Mora im se priznati da su jedan dio plana ipak ostvarili – kada su brzopleto zamijenili Lewisa za Okafora i Arizu, odnosno McGeea za Nenea, računali su da dobivaju playoff momčad koja će znati igrati ozbiljnu obranu. U ovom prvom su prenaglili, ali u ovom drugom su pogodili. Razvije li se Beal i pogode li na idućem draftu (a, zanimljivo, svakom pobjedom si smanjuju šanse za visokim pickom), onda ova kratka epizoda s masnom plaćenim veteranima neće ostaviti previše traga. NBA definitivno nije maćeha obzirom na količinu šansi koju pruža svojim franšizama.

23. RAPTORS (3110)

Statistika zadnje dvije tekme jasno pokazuje zašto je Rudy jedan običan Gay. 24 šuta za 25 poena, odnosno 25 šuteva za 23 poena definicija su neučinkovitosti. Oduzmemo li 5 poena koji u prosjeku dolaze sa slobodnih, ostaje nam 19 koševa za koje čovjek troši otprilike 24 lopte, što je otprilike isti omjer kao u Memphisu (maknemo li slobodna, ispada kako je tamo Gay trošio 16 lopti za 13 poena). Mislim, ne moraš biti LeBron James (koji je u tri posljednje utakmice zabio bolesnih 93 poena sa samo 43 uzeta šuta), ali ako ti je prosjek poena po posjedu lopte debelo u zadnjoj trećini svih igrača u ligi, onda je jasno zašto u Memphisu otvaraju šampanjac nakon što su se riješili tvog ugovora.

Naravno da u košarci nije sve ovako crno-bijelo – Gay je odličan atleta i solidan all-round čiji učinak se dobrim dijelom neće vidjeti u box scoreu. Ali, osnova košarka jeste i bit će zabijanje koševa, a Rudy u tome jednostavno nije dovoljno dobar – obzirom na to koliko troši lopti, već i približavanje ligaškom prosjeku od nekih 1 poen po posjedu s ovih njegovih 0.8, donijelo bi Raptorsima nekoliko pobjeda viška u budućnosti.

Jedina dobra stvar u cijeloj priči je što prisustvo Gaya automatski oduzima potrebu da Bargnani bude prva opcija, a to znači da bi se u skladu s manjom ulogom u napadu trebali povećati njegovi šuterski postotci (uzimat će manje šuteva, ali će uzimati bolje šuteve). I u ovoj jednoj rečenici je sažeta najveća vrijednost Rudya Gaya, odnosno razlog zbog kojega čak i ne-efikasni volume scoreri čine suigrače boljima. Jasno, uglavnom to rade u momčadima koje ne idu nigdje.

24. BLAZERS (3000)

Prošli tjedan smo spominjali kako Orlando Magic gubi sve guste utakmice jer nema talent sposoban kreirati kvalitetne šuteve u clutch situacijama, a sada spomenimo Blazerse koji su totalna suprotnost – Portland ima score 15-11 u utakmicama koje su završile s dva ili manje posjeda lopte razlike i 5-1 u produžetcima. Ovo su prosjeci tipični za rasne playoff momčadi, a ne one koje plešu između lutrije i zadnje playoff pozicije, a razlozi su bolno jasni – Portland jezgrom i jeste rasna playoff momčad koja je talac nesposobnosti vlastite klupe. Lakoća kojom dobivaju guste završnice nije ništa drugačija od one kojom otvaraju utakmice – jednostavno, kada imaju svoju najbolju petorku na parketu, odnosno kada ih klupa ne uvali u preveliki minus, sjajni su zato što lakoćom kreiraju izgledne prilike u svim, pa i u clutch situacijama (što uopće nije problem kada imaš tri talenta kakvi su Aldridge, Batum i Lillard, odnosno kada imaš idealan raspored opcija na parketu čime se otvara ogroman prostor svima uključenima).

25. HORNETS (2900)

Znate što povezuje Greivisa Vasqueza i Kevina Duranta? Obojica su NBA lideri u osnovnim kategorijama gledajući golu produkciju – KD je skupio najviše poena u ligi, a Vasquez najviše asista. Da priča bude još luđa, treću osnovnu kategoriju, skokove, prisvojio je još jedan do jučer back-up igrač, Omer Asik. Mislim, da je postojala opcija klađenja na ovakav ishod na početku sezone, koliki bi bio koeficijent?

26. SUNS (2670)

O njima ćemo, nadam se, više pričati nakon prijelaznog roka. Za sada je bitno istaknuti da je Kendall Marshall konačno došao do prilike.

27. MAGIC (2650)

Brod curi na sve strane – u zadnjih 25 utakmica imaju score 2-23.

28. KINGS (2295)

Na parketu se ne događa ništa zanimljivo, ali zato se stvari zahuktavaju izvan njega. Novi vlasnik je predao zahtjev za relokacijom kluba, dakle napravio je još jedan korak naprijed iako sama prodaja još nije potvrđena. Čovjek je prepredeni biznismen kojemu se očito žuri zaključiti posao jer je svjestan da situacija nije baš čista, u to nema sumnje, ali to nije razlog da ne dobije svoju franšizu. Jer, na kraju krajeva, tko se bori za Kingse? Političar, eto tko.

Mislim, da su ti često spominjani potencijalni vlasnici iz Sacramenta toliko zagriženi kao Hansen u želji da imaju svoj klub, onda bi valjda već pucali iz svih oružja i uključili se u borbu. Međutim, Kingse u igri drži isključivo energija Kevina Johnsona, koji vuče sve konce, pa je tako upravo on pronašao i motivirao potencijalne vlasnike. Zar nije to blesavo?

S jedne strane imamo poduzetnika koji ulaže svoj novac i ogromnu energiju u ostvarenje svog cilja, a s druge političara koji taj novac nema, ali služi kao glasnogovornik nekakve očito skromne skupine bogataša koja čeka u sjeni kako bi potrošila milijune. Skepticizam “The Wire” tipa je u ovakvoj situaciji jedina opcija – možda je Johnson itekako svjestan da ide u izgubljenu bitku, a ovakvi nastupi mu samo služe kako bi osigurali buduće glasove?

U svakom slučaju, kroz par tjedana znat ćemo što je odlučila liga, a za sada se dva scenarija čine realnima – po jednom Kingsi sele u Seattle, a po drugome ostaju u Sacramentu dok Seattle dobiva novu franšizu (onaj da Hansen nakon svega ostane praznih ruku čini mi se nerealnim – tko normalan ne bi želio Microsoftovu lovu u svojoj ligi?). Kakva god odluka bila, u jedno sam siguran – KJ će iz ove bitke izaći kao pobjednik.

29. CAVS (2165)

Kako je ova sezona izgubila svaki smisao osim kao inkubator za Irvinga, Thompsona i Zellera, možemo se lagano koncentrirati na draft. Kako u Kyrieu i Waitersu već imaju dovoljno kreatora na vanjskim pozicijama, možemo izbaciti iz jednadžbe sve potencijalne playmakere i swingmane (pa tako i trojke poput Muhammada za kojega jednostavno ne bi bilo dovoljno lopti pored dvojca Irving – Waiters) te se koncentrirati na ponudu visokih. Koja je solidna, a među svim solidnim imenima kao potencijalni idealni Cavalier ističe se Alex Len.

Ukrajinac je fizikalijama i igrom prava old-school petica meke ruke koja bi u idealnom scenariju mogla Irvingu postati ono što je Big Z godinama bio LeBronu (a činjenica da je Big Z i dalje u klubu kao pomoćnik i mentor idealno se nadovezuje na potencijalni draft izbor jer upravo je takav tip igrača ono u što bi se Len mogao razviti). Ovo je Cavsima zadnji draft i mjesta za pogrešku nema, sada se sklapa buduća playoff jezgra, a dok budu čekali novog rookie centra da se razvije, možda im u udaranju temelja nečemu velikome pomogne i Greg Oden, koji je već izjavio da su mu dogodine jedine opcije Cavsi ili Heat (a Cleveland ima laganu prednost zbog godine dana provedene na Ohio Stateu).

30. CATS (1670)

Krenule su glasine o tradeu Gordona za Humphriesa, što bi, obzirom na propuh pod košem, bio dobar potez za Bobcatse. Ipak, teško je vidjeti kakvu bi korist od ovoga imali Netsi – odrekli bi se jednog skakača, oslabili tako najbolji dio momčadi, a sve zbog još jednog ne pretjerano efikasnog šutera za kojega ionako nema dovoljno minuta u rotaciji. U principu, bila bi ovo tek još jedna nepotrebna glasina da nisu u pitanju Billy King i Michael Jordan – s tom dvojicom sve je moguće.

22 thoughts on “THE RANKINGS – WEEK 14.

  1. Joj,pocinjem da sumnjam u ovaj sistem,LAL citave sezone igraju lose i opet se nadju na 7.mjestu i to nakon traljave pobjede protiv Bobcatsa,dok Blazersi se drze tu negdje na opasnom zapadu i opet nisu bolje rangirani od 24.mjesta,cudno u najmanju ruku…Howard ne znam kako je all star,covjek ove godine nema meni se cini ni 10 double double utakmica,povrede i sistem ga zezaju i opet puno IOR bodova,opet cudno…

  2. Ja sam se povukao od komentiranja ali ja sam na to upozoravao nakon vec par tjedana da su neke stvari presubjektivne ili da olakšam odmah i kažem kako formula nije očito dobra i točka a čisti primjer sustavno stavljanje lakersa na najgore 8. mjesto i ispod ne idu. A šta sam vam ja reka!

  3. Nejasno je sto konkretno ocekujete od formule jer niti jedna od njih ne moze dati sve odgovore. Primjerice po slavljenom Hollinger PER-u Brook Lopez i Amare su top10 igraci.
    Napredne statistike sluze kao putokaz, kombiniras ih s gledanjem utakmice i dobijes ukupni dojam. Dakle ili ti potvrde brojkama nesto sto primjetis golim okom ili ti usmjere paznju na nesto zanimljivo. Eto Lakersi su se jucer suprostavili Heatu kao top momcad. Jucerasnja utakmica, u kontrastu s polozajem Lakersa na tablici upravo i daje jednu od najzanimljivijih i najizraubanijih prica ove sezone.

  4. Slatinash, biseru, prije nego nešto kritiziraš prikupi barem činjenice (nije teško – samo odeš na net)

    “Howard ne znam kako je all star,covjek ove godine nema meni se cini ni 10 double double utakmica”

    tip ima prosjek (ponavljam – prosjek) od 16.2 koša i 11.8 skokova 🙂

    (znači, imao je definitivno malo više od 10 D-D tekmi)

    Ma gle, naravno da su Lakersi previsoko obzirom na rezultate. Ali, ako sistem ne shvaćaš doslovno, već ga koristiš kao alat da se pitaš “zašto”, onda ti može poslužiti kao svojevrsni pogled u budućnost (tipa, ogromne su šanse da Blazersi završe točno tamo gdje ih on projicira do kraja sezone).

    Uglavnom, sve je bazirano na golim činjenicama koje kažu da Lakersi imaju 8. napad u ligi, odnosno 17. obranu. To je očito omjer koji ih u ovom kontekstu drži visoko jer evo za primjer Warriorsi imaju 11. napad i 19. obranu, a Blazersi 13. napad i 23. obranu.

    Mislim, ne znam zašto se uopće trudim ovo opet objasniti (valjda se nadam da ćete početi stvari sagledavati malo šire), ali u obzir su uzeti i raspored (Lakersi su imali 6. najteži u ligi, što im daje plus bodove) i koš-razlika. A ona je ključ – po njoj su Lakersi 11. momčad u ligi vrijedna, pazi ovo, 28-23 scorea (usprkos negativnom scoreu je debelo pozitivna, a to znači da su gubili hrpu gustih tekmi).

    I tu sada dolazi ono bitno – ako su vrijedni 28-23 scorea, zašto ga nemaju? To je ono na što odgovaramo iz tjedna u tjedan i što je po meni bitno u cijeloj priči, a sistem tu služi isključivo kao polazna točka.

    @ Znalac – hvala što si se povuka od komentiranja, šteta jedino što nisi osta dosljedan toj odluci i dalje!

  5. Ima jedna poslovica – Pametnom čovjeku nema potrebe objašnjavati a budali nema svrhe. Ja samo prenosim poslovicu, a ako se tko prepozna, nisam ja kriv.

  6. @ Gee Gle ne da mi se natezati i raspravljati ali sada spominjes raspored, pa kos razliku a na startu kada si radio projekcije uzimao si u obzir neke druge stvari a sada ti je kako kos razlika kljucna ja bi samo molio da se sljedeci put konkretno za lakerse napise formula sa tocnim podacima koje uvrstavas pa da vidimo kako ti dolazis do njihovog konacnog broja bodova!

  7. Gee šta misliš o trejdu Reddick za Shumperta?
    Knicksi bi morali dat naravno još nešto jer bi bili iznad capa.

    Shumperta je ozljeda dosta usporila nakon prošlosezonskog booma, a mislim da Knicksima uz zdravog Kidda on nije toliko neophodan. S ovom akvizicijom Knicksi bi dobili prvoklasnog šutera koji nije toliko jednodimenzionalan kao Novak. Mislim da bi morali preuzeti rizik jer su im igrači sad u najboljim godinama i ovo im je jedna od posljednjih šansi da se uključe u borbu za naslov.

  8. @Znalac – ha ha ha ha ha, pa od početka je sve to uzeto u obzir? Jel čitaš ti uopće postove ili samo gledaš gdje su Knicksi smješteni 🙂

    Sve je objašnjeno već sto puta, odi na basketballreference.com i gledaj i računaj, ja odustajem od pokušaja da tebi išta olakšam

  9. Što misliš o Bullsima, tj. o njihovom TPE od Korvera vrijednog 5 milja (vrijedi do 15.7.)?
    Sada im trenutno ne treba ali ako odluče napasti Heat (ako Rose uspije doći u zavidnoj spremi; nebih se čudio jer je ipak atletska zvijer, “samo” ako mentalo uspije savladati) da li smatraš da trebaju dovesti nekog (i kojeg) veterana odmah ili trebaju čekati ljeto? Ili treća opcija, da je uopće neće iskoristiti (škrtost/štedljivost i sl.)?
    To pitam zato jer sa ovom jezgrom neće biti ništa bolji sljedećih sezona nego ove (opet Rose glavni faktor) – mislim da ni Deng a pogotovo Boozer ne mogu bolje od sadašnje razine u ovoj fazi karijere.

  10. Jesi gledo ti ovih dana LeBrona u akciji? Koji TPE igrač midlevel vrijednosti može pomoći protiv onoga stvora 🙂

  11. Podcast sa Znalcem! 🙂

    Drugo, meni nije neobično što su Lakersi ovoliko visoko, dapače – upravo to tjera na razmišljanje zašto uz relativno dobre brojke ne mogu pobijediti više puta nego izgubiti, a odgovor je jasan (košarka ipak nije atomska fizika, odgovori u sportu su jasni) – energija, energija i energija.
    Ništa ne može nadoknaditi umorne noge na kraju utakmice, Lakersi ulaze u treću sezonu bez klupe, i stvar se zasniva na tome.
    Ako ćemo dublje zagrebati, a o tome sam pisao na drugim mjestima, problem je u potpuno pogrešnoj paradigmi igre. Naime, imaš Gasola koji prije dvije godine bio top 2 centra lige (centra a ne PF-a, i dalje je top 2 na toj poziciji, pogledati snimke s OI-a ), uništavaš jezgru Odom-Gasol nauštb Bynuma, od Gasola radiš ono što nije (a ovaj Gasol koji gađa trice je posebna vrsta ludila), da bi imao twin towerse.
    Tako dva puta ne prolaziš u playoffu, umjesto da izmijeniš neke stvari zaranjaš još dublje u pogrešnost, odnosno, jednu osovinu twinsa apgrejdaš nesvjestan da razlog što nisi prošao atletske ekipe ne leži u tome što twinsi nisu dovoljno dobri, već je razlog u tome što je takav tip igre u kojemu Pau igra krilnog centra potpuno pogrešan (prije svega u obrani), tome pridodati klupu i imaš ovo što imaš.

    To što Nash ne igra obranu ili što Kobe solira spada pod detalje, onoga trenutka kad se odluče trejdati (ni krivog ni dužnog) Paua za atletsko visoko krilo i igrača koji može braniti slash igru oni promptno postaju kandidati za naslov. Sad ništa ni od toga jer je Pau ozlijeđen, tako da uvijek mogu nekome uvaliti Howarda, i nadati se da će se Pau oporaviti do PO-a gdje bi igrao na centru.
    Budući da u američkim sportovima najviše treba cijeniti dugotrajnost, vjerujem da će Dwight ostati, a to znači da je razmišljanje za lagani rebuilding.

    Sve u svemu, managament ekipe zaslužuje palac dolje.
    Imati dva naslova, jako dobru inside out igru, i umjesto da grade atletsku ekipu oko Kobea i Gasola uz ‘topa na tržištu’ Bynuma, oni grade s Bynumom (Dwightom) usput misleći da će im Nash donijeti promjene, za Boga miloga, Nash znači koliko bi značio Blake, kad u ekipi imaš dva kreatora dovodiš Shumperte ili, štajaznam, Webstere.

  12. Ljudska glupost nema granica.
    Ajde da se netko i napokon osvrnuo na igru Parkera jer do sada nigdje nisam pročitao neku pozitivnu riječ o njemu ove sezone. Valjda su James i Durant ukrali kompletan show, te novinari i analitičari samo istražuju njih dva. Moram reći da mi je ovo Gee što radiš s ovm sustavom bodovanja jedna od zanimljivijih stvari uz kolumne/članke Lowea.
    @Sickre, kada možemo očekivat kakvu riječ od tebe u vidu nekog osvrta na igrače ili neki tim koji pratiš (ono o Pistonsima je bilo jako dobro), ne računajući podkeste?

  13. Drago mi je da ti se svidilo to za Pistonse i Singlera, tnx.
    Uglavnom sve što znam/razmišljam/vidim ispucam u podcastu:). Za pisanje mi treba više vremena kojeg nemam (izlizana isprika ali istinita).

  14. Mislim da smo se svi zajedno,ja prvi,a koliko sam pratio i vi malo zaletjeli sa onolikim odusevljenjem igrama Warriorsa na pocetku sezone,ovo sada je bolan povratak u realnost…a realnost je da kada stane sut i kada se zaustavi Curry ne ostaje puno toga,odbrana im se potpuno raspala u zadnje vrijeme i pitanje je koliko im tu moze pomoci Bogut sa svojih 20 minuta i sa staklenim koljenima…i kao sto rekoste-nije problem izgubiti ali ovo je bio raspad sistema,gledao sam onu blamazu sa Houstonom-mislim svaka cast suterima Houstona na pogodjene 23 trice ali bilo je kao na treningu,nigdje nikoga ni blizu…i jos biser na kraju kada su ih namjerno faulirali da ne bi oborili NBA rekord u broju pogodjenih trica-i onda kaze Jackson “ponosan sam na svoje igrace kako su reagovali”..:)…izjava stoljeca,primio 140 koseva i ponosi se sa time!?…sad ce mi biti zanimljivo gledati je li ovo bila samo crna rupa u koju neminovno upadne svaki tim u toku sezone,ili su Wariorsi samo jos jedan dokaz da ovakva “skok sut” kosarka prolazi samo onoliko koliko ti u stvari dozvole protivnici,u sezoni i moze nekako,ali u PO-u nema sanse,mozda im Bogut tu pomogne i da im tu cvrstinu pod kosem,ali s obzirom na njegovo stanje,tesko.

  15. Gee, dobro si rekao-cinizam.

    Od čovjeka koji je vukao Boston u zadnja 3 PO-a, do NBA finala i odigrao seriju protiv Miamija za pamćenje, govoriti u takvom kontekstu. I takve tekstove sam čak vidio i na nekim boljim siteovima.
    Potpisujem tvoj osvrt na Celticse od prvog do zadnjeg slova. Celticsi su mislili ovu sezonu odraditi baš kao i prošlu, lagano igrati prvi dio sezone (ove serije od 6 poraza, pa 6 pobjeda je baš odlika takvih ekipa) i onda stisnuti nakon all-stara i doći na neko 6. mjesto na Istoku. Rondo je bio igrač koji je trebao kontrolirati ritam utakmice, u kojem bi se dozirali Garnett i Pierce. Kada nema Ronda, Pierce je preuzeo ulogu playmakera, ali koliko god on bio dobar playmaker, Pierce ne može donositi odluke kao Rondo. Štoviše, Pierca to dodatno umara kada mora imati veću ulogu u napadu, pa je Rivers probao miksati sa Bradleyem i Leejem ali to i nije nešto dobro završilo.
    Slažem se da napad toliko ne pati jer se sada vrti kroz Pierca, ali nedostatak Ronda će se uvelike osjetiti u PO i lako bi se moglo desiti da ispadnu u prvoj rundi.

    I mislim da si zaboravio na učinak klupe u ovih 7 utakmica otkad Ronda nema. Ja bih to poslje KG-a i Pierca najviše istaknuo. Green je od onog mrtvog igrača sa početka sezone koji je u 10 utakmica imao jednu dobru, postao najjače oružje s klupe. zabija trice, agresivan je, u obrani fantastičan i ono najvažnije, igra odlično na PF-u gdje je odlično zamijenio Sullya, pa se njegov izostanak toliko i ne osjeti. Dalje, Terry je konačno shvatio što mu je igrati,a čini se da je namjestio i nišanske sprave pa je počeo pogađati u serijama. Ovakav terry je ogroman boost, i sa ovakvim Terryem sam sretan što Ainge nije potpisao Allena.
    Barbosa igra sjajno, vjerojatno nema zahvalnijeg igrača u čitavoj ligi. Lik je ispao iz rotacije(nezasluženo), i kada mu se ukazala prilika, objeručke ju je prihvatio. U tranziciji je sjajan, u obrani i nije tolika rupetina kao što se pričalo, zna odigrati i pnr, asistirati, uglavnom, bek kakvog želiš sa klupe.

    Treća stavka koju bih još izdvojio je obrana Leeja i Bradleya. Rondo je dobar obrambeni igrač, ali u PO. Jendostavno, čovjek je poprimio neke osobine Pierca pa mu je u reg. sezoni tlaka biti svaki put na lopti i trčati za igračima. Sa Leejem je druga priča. Agresivnost njega i Bradleya je fantastična i mnoge momčadi imaju problema sa organizacijom napada. I u 1 na 1 obrani s fantastični posebno protiv bržih bekova s kojima je Rondo uvijek imao problema.

    Celticsi i dalje pobjeđuju na račun energije koju sada imaju i na račun nekog rasporeda koji im se poklopio sa lošijim ekipama, ali prava vrijednost ove momčadi će se vidjeti sada kada krenu na road trip.

    što se tiče tvoje zadnje rečenice, istina, garnett je ključni igrač ove momčadi (što je očigledno bilo u prošlom PO), ali najbolji igrač je definitivno Rondo.

  16. Gee,
    nikako se ne bi složio da Cavsi neće gađati Shabazza, mislim da će upravo njega i gađati. Nema ti nikakva smisla ova priča. Ako se priča o Odenu i Cavsi su zagrizli, nikakva smisla nema draftati još jednog visokog. Uzmimo da Varejaoa i neće tradeati za pickove (u što sumnjam), pa čak i da Oden završi negdje drugdje, opet nema smisla. Pa imaju unutra Thompsona i Zellera koji će biti njihovi igrači još godinama. Sad mogu kombinirati, hoće li zadržati Varejaoa,Speightsa, pokušati od Odena napraviti trećeg visokog itd. Uglavnom, još jedan pick visokog nikakva smisla nema.

    Mislim da Cavsi pokušavaju od Waitersa napraviti Hardena iz Thundera, kreatora s klupe i da ga već profiliraju u tom smjeru. Što znači da su njihove opcije na draftu ili McLemore ili Shabazz, što otvara prostor i za, khm, povratak Otpisanog 2014.

  17. Ima smisla ako imaš oči pa vidiš da Zeller nije dugoročno rješenje pod košem.

    (eh, a i Varejaov bioritam s 30 godina baš se ne poklapa s onim Irvinga, Thompsona i Waitersa koji će 30 imati kad Andy budu blizu 40-oj)

  18. znaci Lakersi nemaju svrhu ganjati play off jer u krajnjem slucaju ce biti 7 ili 8 i biti ce pometeni od Spursa ili Thundera kao da je u najmanju ruku rijec o nekim ispodprosjecnim igracima a ne o bivsim i sadasnjim all starovima i hall of famerima, bez obzira koliko godina imali..S druge strane Utah, Houston i Portland imaju svrhu ganjati 7 ili 8 mjesto jer vjerovatno imaju vece sanse protiv OKC-a i Spursa nego sto to imaju Lakersi..

    Uostalom ne znam ko je u Staplesu pobjedio OKC-a i dva puta tijesno gubio od Spursa sto ne znaci da ih ne mogu dobiti barem 2 u play offu..

    Jos nesto sjeti se Memphis pomeo Spurse u prvoj rundi play off..

    Ono sto hocu da kazem da Lakersi imaju mnogo mnogo vecih sansi protiv te dvije prvoplasirane nego sto to imaju Utah ili Houston..
    Da ne spominjen da ukoliko izbore play off da ce Gasol biti spreman..
    Zadnje utakmice Lakersi igraju odlicno. Da imaju jos trenera koji ima pravi sistem za ove igrace a ne onaj rng koji koristi Antoni.. Muka mi je gledati kako ih u odbrani i kunto i panto nadskacu.. Da samo popravi taj segment ali ne mogu jer nemaju trenera bili bi kontenderi za titulu i sa 8 mjesta

  19. nema sanse da gasol bude spreman za playoff..nešto sumnjam da će biti i pretjerano motiviran za to, uzevši u obzir da je gurnut u drugi plan i da se u biti jedino od njega traži prava žrtva, druga pozicija, a ne dopušta mu se da igra ono što želi..razmjena gasola ili howarda je jedino rješenje, na taj način će dobiti potrebne dijelove za poboljšanje d,antonijevog sustava..vjerojatno će sačekati ljeto pa razmjenit gasola..činjenica je da oni više ne ovise o sebi koliko o utah i houstonu..nadam se da neće upast..žao mi je nasha al šta je tu je..

  20. Ja bih svakako volio da Lakersi upadnu u playoff jer bih volio vidjeti Kobea i Nasha na dijelu. Bilo bi šteta da ih nema.

    A što se tiče Cavsa i njihovog potencijalnog izbora, mislim da se trebaju još napuniti talentom, dakle uzeti najboljeg igrača dostupnog u momentu njihovog izbora, bez obzira na poziciju (osim, naravno, ako bi se radilo o playmakeru, tipa da imaju neki 5. pick i Smart bude slobodan).

  21. obzirom na pobjedu kod čikaga baš me zanima na kojem bi mjestu bili spursi bez “velike trojke”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *