THE RANKINGS, WEEK 18.

Današnja tema – putanja forme tijekom proteklih mjesec dana, što nam može pomoći postaviti očekivanja pred završnicu sezone obzirom da će nečije izdanje u idućih nekoliko tjedana imati više sličnosti s košarkom prezentiranom u veljači od one prezentirane u prosincu.

Da bi odredili putanju koristiti ćemo se bodovima proizašlim iz 4 faktora, odnosno označit ćemo je s DOWN za momčadi koje su u padu forme, UP za one koje su u usponu i ZEN za one koje nisu doživjele zamjetne fluktuacije tijekom zadnjih mjesec dana.

1. SPURS (5340)

DOWN

Nakon što su tri tjedna igrali izvan pameti i vrtili se oko 5600 bodova, Spursi su ekspresno pali na granicu od oko 5300 na kojoj su bili i prije mjesec dana. Zadržali su prvo mjesto, ali pitanje je možemo li ih na njemu očekivati i idući tjedan – izostanak Parkera nemoguće je nadoknaditi, pogotovo kada daješ minute NBDL igraču poput Josepha ili graničnim NBA igračima poput Millsa ili De Cola.

Ono što ih pred zadnji dio sezone treba brinuti je i sva slabiji učinak u skoku. Pop je zaigrao sa svoja dva centra u petorci svjesno riskirajući obranu (Splitter pliva čim izađe iz reketa, iako je to ništa prema katastrofi koja se dogodi ako Duncan izađe na pick & roll) kako bi kontrolirao obrambeni skok (u čemu su među najboljima), ali pri tome se dogodilo nešto zanimljivo – Spursi su uspjeli postati gora momčad u napadačkom skoku od najgorih ikada, Celticsa.

Naravno, prvenstveno se radi o filozofiji igre – Pop, kao i njegov učenik Doc, nakon šuta radije šalju trojicu u tranzicijsku obranu nego na skok, a sličan princip koristi i Miami. Međutim, ne postoji nikakva ozbiljna korelacija između kvalitetnije obrane i napadačkog skoka – Indiana, Chicago i Memphis su obrambeno bolji od sve tri spomenute momčadi i pri tome imaju elitnu količinu uhvaćenih odbijanaca. Dakle, potvrđuje se ono što smo spominjali i ranijih sezona – razlog zbog kojega Boston, San Antonio i Miami ne skaču u napadu nije toliko stvar stila koliko nedostatka vrhunskog skakača.

Ono što je pak zanimljivo istaknuti je kako, usprkos tome što su totalno podbacili u jednoj sporednoj, ali ipak važnoj kategoriji, San Antonio i Miami uspijevaju biti dva ponajbolja napada lige. To im uspijeva zato što su šuterski ispred ostalih (odlična kombinacija kretanja lopte i šuta za tri uz all-star kreatore na bokovima) pa si mogu dozvoliti ignoriranje jednog aspekta igre. Takav luksuz si momčadi poput Indiane, Memphisa i Chicaga, koje su šuterski debelo ispod prosjeka, ne mogu dozvoliti – njima je skok u napadu itekako bitan dio igre na tom dijelu parketa jer većim brojem pokušaja pokušavaju popraviti realizaciju.

Vratimo se na pitanje tranzicije – imaju li Heat i Spursi koristi od opreznijeg stila igre? Obzirom da su među najboljima u branjenju tranzicije, odgovor je da. Ono što je zanimljivo je da se ovo ne potvrđuje u slučaju Bostona koji, usprkos ignoriranju napadačkog skoka, ima jednu od najgorih tranzicijskih obrana u ligi (razlog za što se vjerojatno krije u nedostatku rasnih bočnih stopera kakve imaju Memphis i Indiana, a koji bi se pridodali sjajnom Bradleyu).

Također, teza da ne možete imati kvalitetnu tranzicijsku obranu ako skačete u napadu pada u vodu na primjeru Memphisa i Indiane, koji su i u ovom segmentu obrane fantastični. I među ovim elitnim obrambenim momčadima imamo jedan presedan – Bullsi su sjajni u ukupnoj obrani, ali očajni u obrani tranzicije. Problemi Chicaga proizlaze prvenstveno iz toga što im minute u vanjskoj liniji troše likovi poput Robinsona, Hinricha, Hamiltona i Bellinelia, među kojima ćete teško naći kvalitetnog stopera (ukratko, koliko god im je Rose potreban radi napada, možete se kladiti kako ga Thibo još više želi kako bi djelomično zakrpao najveći problem obrane).

Zaključak je jasan – kada dođete na jednu razinu, više vam ne pomaže nikakva prilagodba sistema, već isključivo poboljšanje talenta. Sve ove momčadi su manje-više dosegle vlastiti plafon i jedini način da ga pomaknu nije usavršavanje postojećih filozofija, već nešto puno banalnije – dodavanje talenta. Kada bi San Antonio i Miami imali još jednog kvalitetnog centra, mogli bi ih smatrati savršenim momčadima, a slična stvar se događa i kod Pacersa i Memphisa po pitanju šuta. Jednog kvalitetnog swingmana koji gađa tricu s 40% (Redick?) i koji zahtijeva pažnju obrana udaljeni su od titule kompletne momčadi i samim time ozbiljnog izazivača. Boston i Chicago? Njima nedostaje još jedna kockica više (Bullsima uz Rosea treba još spomenuti swingman sposoban zabiti tricu, ali i trčati u obrani tranzicije, dok Boston treba i jednog takvog plus još i centra koji može skakati iznad prosjeka).

2. THUNDER (5220)

ZEN

Spursima pogotovo neće biti lako ostati na vrhu rankingsa pored Thundera koji ne pokazuje znakove umora i koji praktički cijelu sezonu održava vrhunsku i, još važnije, stabilnu formu, zbog čega bi, ne zadrže li se Spursi na trenutnoj razini i nastave li s padom, već idući tjedan trebali zamijeniti mjesta na vrhu. Njihova snaga je očita – Durant i Westbrook su neuništivi, ove sezone nisu propustili ni jednu utakmicu, a odigrali su gomilu minuta (iako se u zadnjih mjesec dana troše manje nego ikada jer uredno nabiju razliku protiv lutrijskih momčadi). Štoviše, znamo da Westbrook nije propustio utakmicu u karijeri uključujući i srednju i sveučilište, a i Durant ih je do sada propustio tek 14 u već 6 sezona.

Mislim, kada imate jednog kreatora kojega je nemoguće zaustaviti bez udvajanja i posebnih obrambenih prilagodbi, onda vam je lako igrati, a kada ih imate dvojicu, onda gazite s prosječnom razlikom od +10, što je najveća razlika još tamo od Celticsa 2007-2008. S tim da je Boston tada ipak igrao na slabašnom Istoku, a Thunder je na trenutno sjajnom Zapadu.

I još jedan detalj kojim se možemo nadovezati na raniju temu – Oklahoma je šuterski ispod Spursa i Heata jer im nedostaje to vrhunsko kruženje lopte (plus imaju ogroman problem s izgubljenim loptama), ali sve to nadoknađuju (i premašuju) neviđenom lakoćom kojom dolaze na slobodna bacanja – razliku u omjeru slobodnih između prvog Thundera i drugih Lakersa je veća nego između Lakersa i Bucksa koji su inače na 25. mjestu. Bolesno.

3. HEAT (5145)

UP

Sjajne igre u zadnje vrijeme koje su rezultirale nizom od 18 pobjeda (bitna pobjeda protiv njima uvijek nezgodne Indiane) izbacile su ih u sam vrh tako da se više nitko i ne sjeća klimavog ulaska u sezonu. Nastave li Spursi padati bez Parkera, idući tjedan Miami možemo očekivati rame uz rame s Thunderom, gdje im je, ruku na srce i mjesto. Pa će tako i statistika dati potvrdu onoga što već gledamo – nitko nije ravan ovom dvojcu kada su u naponu snage (kad već spominjemo izostanke, Dwyane ih je imao 27 od okupljanja velike trojke, što znači da se ne mogu mjeriti s Thunderom po pitanju izdržljivosti, ali, s druge strane, to opet nije ni približno strašan podatak obzirom na količinu vremena koju provedemo na priču o njegovim koljenima).

4. CLIPPERS (5130)

ZEN

Pad je počeo s izostankom Paula, a igra na nižoj razini od one iz prvog dijela sezone nastavlja se i nakon njegova povratka. Dijelom zato što Paul nije u top formi, a dijelom i zato što su dosegli svoj plafon tijekom sezone i više nema prostora za napredak dok ne naprave određene promjene (konkretno, dok ne maknu čovjeka čije ime neću spominjati – ako koga zanima o kome je riječ, rimuje se sa Minnie). Također, ne smijemo zanemariti ni pad učinka klupe – Bledsoe igra sjajno tijekom cijele sezone, ali Crawford je pao na zemlju, kao i Barnes. Da ne spominjemo kako se Odom s nje nije ni pomaknuo.

4 faktora također upozoravaju da Clippersi imaju ozbiljnih problema koji bi se itekako mogli eksploatirati u playoff košarci. Nećemo sada o nedostatku sistema u napadu – Vinnie je u pravu kada kaže da je Paul dovoljno dobar da sakrije sve njihove mane, a njihova tranzicija i skok u napadu više su nego solidni (praktički, jedini im je problem što baš ne pucaju najbolje slobodna). Ne, njihov problem je obrana, točnije slaba kontrola obrambenog skoka, posebice kada je Jordan na klupi (što je često), kao i gomila prekršaja koju rade u reketu (što opet proizlazi iz čestih grešaka u rotacijama i preuzimanjima, točnije u nedostatku pravog sistema i na ovom djelu parketa – koliko god Paul bio sjajan kradljivac lopti, ovo ni on ne može sakriti).

5. NUGGETS (4820)

ZEN

Odličan napad, osrednja obrana s jednim ogromnim felerom (rupom u reketu). Dok McGee dovoljno sazrije da je zakrpa, George Karl će tri puta otići u mirovinu. Ono što je zanimljivo – za momčad koju najveći broj koševa postiže iz reketa i izvlače velik broj osobnih, postižu jako malo koševa s linije. Razlog – pucaju slobodna u rangu Lakersa i Pistonsa (njihov Howard/Drummond zove se Iggy koji je trenutno na 58%, a ne pomažu im ni postotci McGeea, Farieda i Brewera). Dodaj ovome da ne mogu zabiti ni tricu iznad prosjeka i jasno je kako im trebaju svi ti ulazi (imaju 6 pokušaja više na obruču od sljedeće momčadi) da nekako održe učinkovitost (a nije na odmet ni što kupe najveći broj skokova u napadu nakon Memphisa).

6. GRIZZLIES (4505)

UP

Ne samo da su ostali gdje jesu nakon odlaska Gaya, nego se iz tjedna u tjedan penju u kvaliteti igre. Gasol i Conley očekivano su dobro reagirali na promjenu konteksta – individualno su im brojke skočile ne samo na najbolje u sezoni nego možda i na najbolje u karijeri, a nisu za zanemariti ni glasine koje kažu da je jedino trener Hollins imao prigovore oko tradea, dok su neki igrači čak otvorili i šampanjac. Konkretno, taj netko je Randolph, iako on za to ima najmanje razloga – odlaskom Gaya potrošnja mu se povećala, ali ne i učinak. Zadnjih mjesec dana brutalno je loše šutirao, dijelom svakako i zbog ozljede, a dijelom jer je njemu kao novoj nominalnoj prvoj opciji pripala čast da uzima sve one loše šuteve s istekom napada koji su obični pripadali Gayu.

7. PACERS (4335)

UP

Napadački su se malo digli, nešto zbog boljeg šuta, nešto zbog sve boljeg skoka i sve većeg broja slobodnih. Lani su imali sličnu formulu – dominirali su u sporednim kategorijama, bili loši u glavnoj, a ove je dodatni problem što gube dosta lopti (manjak Collisona i Grangera plus Georgeovo sazrijevanje koje ih je koštalo poprilično lopti i živaca, ali će se dugoročno isplatiti). Međutim, dok god ne postanu barem prosječna NBA momčad što se tiče realizacije, sve je to uzalud.

8. KNICKS (4270)

ZEN

Ne maze ih ozljede u zadnje vrijeme, ali se i dalje šuterski uspijevaju držati na životu uz dozu Woodsonove alkemije – iako su bliži Kingsima i Bobcatsima nego playoff momčadima kada je obrana u pitanju, skupljaju uvjerljivo najveći broj skokova u obrani plus su i dalje dobri u pritisku na loptu. Naravno, glave ih košta gomila otvorenih šuteva koje ostavljaju protivnicima – kada makneš Chandlerovu pokretljivost i Kiddov IQ, ostaneš s hrpom ispodprosječnih obrambenih igrača (Shumpert je agresivan stoper, ali njegova šuterska neučinkovitost ne uklapa se u stil igre). Uglavnom, forma s početka godine je daleki san, ali, ostanu li na ovoj sadašnjoj razini, mogu biti zadovoljni.

9. LAKERS (4255)

ZEN

Nema nikakvog drastičnog pomaku u njihovoj igri tijekom zadnjih mjesec dana – napad je i dalje u gornjoj trećini, obrana u donjoj. Dwight igra bolje, ali dok gledaš matadorsku “obranu” koju igraju Kobe, Artest i Nash (nepostojanje obrane na perimetru glavni im je problem, manje ukradenih lopti od njih kreira samo Orlando), postaje jasnije da ni Dwight od prije tri sezone ne bi stigao sve ovo zatvoriti i učiniti ih solidnima u ovom segmentu igre. Međutim, možda je baš u toj stabilnosti razlog zašto nižu pobjede – pronašli su top 8 rotaciju (znak da itekako ozbiljno shvaćaju situaciju), a Nash (šuterski) i Dwight (skakački) zaokružuju Kobeove sjajne partije kojima ipak pripada najveća zasluga zašto su uopće došli u priliku izboriti playoff. Faza traženja iz prvog dijela sezone je tako odavno zaboravljena, a igre tijekom zadnjih mjesec dana jasno potvrđuju kako su Lakersi solidna playoff momčad. Koja bi, ostane li u ovom stabilnom ritmu, rezultatski vrlo lako mogla preskočiti ne samo Jazz, već i Rocketse i Warriorse, kojima strelica forme pokazuje prema dolje.

10. ROCKETS (4155)

DOWN

Iako ih je trade za Robinsona koštao učinkovitosti i u napadu i u obrani, pad je relativno malen i neće se osjetiti, za što će dobrim dijelom biti zaslužan i lagan raspored do kraja sezone. Rocketsi jednostavno igraju stilom koji je jedinstven u ovom trenutku u ligi, a to znači da će izbjeći veće probleme – njihov run and gun, tranzicija i stalna pick & roll aktivnost jednostavno nisu nešto na što bi se lutrijske momčadi mogle pripremiti u ovom dijelu godine (a čekaju ih susreti protiv gomile takvih do kraja sezone). S druge strane, koliko god im dobro došao protiv Suna ili Kingsa ovog svijeta, taj originalni stil im baš i neće pomoći u playoffu – kada se utakmice uspore, kada protivnik bude imao dovoljno vremena za prilagodbu i kada Houston ostane bez prednosti koju im donosi brži ritam, napadački učinak više neće biti toliko bitan koliko će postati bitna nemoć da igraju obranu (u usporedbi s usamljenim Asikom, Chandler i Dwight se u svom reketu osjećaju kao na obiteljskom okupljanju).

11. CELTICS (4125)

UP

Kod njih nije došlo do nikakvog bitnog pomaka u stilu igre – obrana je i dalje vrhunska, napad je i dalje na dnu, ali ključno je što konačno prezentiraju onu individualnu kvalitetu za koju smo znali da je imaju i koja radi razliku u odnosu na prvi dio sezone. Docov najveći uspjeh je što i u ovom periodu uspijeva donekle odmoriti Piercea i Garnetta (iako to nije ni izbliza dovoljno da ih sačuva za playoff), a to mu omogućuje sve bolja igra klupe.

12. BULLS (4045)

ZEN

Usprkos svim problemima s vanjskom linijom i stalnim ozljedama pod košem, Bullsi se drže u ovoj kategoriji playoff momčadi tijekom cijele sezone. Što je dobar znak da bi s Roseom u postavi mogli ozbiljno podići razinu igre. Ako ovaj ikad zaigra.

13. HAWKS (4000)

ZEN

Rast forme Horforda, Smitha, pa i Teaguea, ne osjeti se jer su ostali bez klupe – Williams je izgubljen za sezonu, Pachulia ima problema s ahilovom tetivom, a Harrisa muče gležnjevi. Sve što su dobili ulaskom u formu udarnog trojca, izgubili su gubitkom ozbiljne rotacije.

14. NETS (3935)

UP

Iz tjedna u tjedan skupljali su sve više i više bodova, a taj trend je prvenstveno baziran na jednom – sve boljim Deronovim šuterskim učincima. Evo jedan plastičan primjer – u zadnjih mjesec dana ukupni šut iz igre mu je 45%, ali u prvom dijelu sezone bio je ispod 40%. Da li su gležnjevi bolje? To nitko ne zna, ali u situaciji kada mu se Johnson pred očima pretvara u 3&D igrača, a Wallace u specijalca s klupe, Deron je jedina nada da se ova momčad digne igrom. Sjajna šuterska partija (ili bi bolje bilo reći trening) protiv Wizardsa jasno je pokazala kakav Deron može biti kada je pri vrhu forme – prošli su dani njega kao all-star triple threat playmakera, ali šutirati nije zaboravio.

Njegov problem je isti kao i kod ostalih playmakera ili bekova koji su prve opcije svojih momčadi iako toj ulozi nisu dorasli – uzimaju previše loših šuteva jer su na to prisiljeni zbog nedostatka kreacije na ostalim pozicijama ili čisto situacijski (istek napada). Kada bi igrao uz čovjeka koji mu može olakšati život i pronalaziti ga u spot-up situacijama, Deron bi zasigurno podigao razinu igre – trenutno većinu akcija završava ili u izolacijama ili nakon pick & rolla, gdje je čak pola poena slabiji realizator po pokušaju nego kada ga netko pronađe povratnom loptom. Joe Johnson je mogao biti taj (nekada je i bio), ali za ostvariti takav oblik simbioze trebali su se spojiti prije 3-4 sezone kada su obojica bila u naponu snage.

15. WARRIORS (3800)

DOWN

Imaju daleko najveću regresiju u ligi, od čak 400 bodova u mjesec dana (12 poraza u zadnjih 17 utakmica). Dijelom je to svakako zasluga rasporeda, ali dijelom je u pitanju i pad na zemlju. Warriorsi su cijelu sezonu igrali u punoj formi s maksimalnim pristupom u svakoj utakmici, a tako se ne može izgurati žrvanj NBA sezone. Landry i Jack su potrošeni, Bogut nije ni blizu ozbiljne forme, Barnes je naletio na rookie zid (što ga ne sprječava da uzima blesave šuteve u situacijama kada to ne bi trebao – mislim da nisam gledao ni jednu njihovu utakmicu ove sezone u kojoj Barnes u ključnim trenucima ne bi odigrao kao bezglavi rookie), a Leea su usporile ozljede.

Jedini koji se donekle drže su Curry i Thompson, ali to je premalo za ozbiljan napad, kamoli obranu. Sreća njihova što su iskoristili prvi dio sezone da nagomilaju pobjede jer obzirom ne trenutnu formu, pad kvalitete, a time i rezultata, bi se mogao nastaviti. Izuzetno povoljan raspored bi im trebao pomoći da izbjegnu komplikacije, iako je nakon ova dva svježa poraza doma od Rockets i Bucksa pitanje što je to za njih povoljno.

U svakom slučaju, jedno je sigurno – očito je kako se igre iz prvog dijela sezone neće ponoviti u završnici. Tko god ih dobije za protivnika u playoffu, može otvoriti šampanjac jer će protiv sebe imati momčad sa scoreom vrijednim playoffa koja igrom pripada u lutriju.

16. JAZZ (3590)

ZEN

Ozljede ih ne štede (Jeffersona zglob, Millsapa koljeno), tradicionalno ne mogu dobiti u gostima, a tu je i Corbin koji ne odustaje od raspodjele minuta koja je dovela do toga da su u zadnjih šest susreta imali šest startera koji nisu zabili ni koša (tri puta Watson, dva puta Foye i jednom Marvin Williams). Corbin previše miksa, a previše rošada u rotaciji u ovo doba sezone jednostavno nisu poželjne. Izgleda da od napete bitke za posljednjim playoff mjestom neće biti ništa – Lakersi su pronašli identitet, a Rocketsi i Warriorsi imaju previše lagan raspored da bi prokockali ovih nekoliko utakmica plusa (samo da pobijede u onima protiv lutrijskih momčadi, završit će iznad 42 pobjede). Jazz igra uvjerljivo najviše utakmica protiv playoff momčadi – čak i da ih dobije desetak, što se ne čini nemogućim jer brojke pokazuju da im razina igre nije previše pala u odnosu na ono što su prikazivali inače, izgleda da im samo nekakva ozljeda Lakersa može pomoći.

17. BUCKS (3580)

ZEN

Koliko god Ellis i Jennings iritiraju lošim izborom šuteva, dvije stvari im ne možemo zamjeriti – trud u oba smjera i činjenicu da kada pogađaju, to stvarno izgleda sjajno (iako ću si svečano propucati glavu čujem li još jednom onu iritantnu pjesmu posvećenu njima na league passu). Svaka čast Boylanu na hrabrosti da povremeno koristi Redicka za popunu druge bočne pozicije u ultra-niskoj postavi, kao i na tome da je konačno pronašao stabilnu rotaciju pod košem. Sanders i Ilyasova dobra su napad-obrana kombinacija, a posebno dobro funkcioniraju Sanders i Udoh kao obrambeni dvojac okruženi s tri šutera – dolaskom Reddicka i ovaj miks pod košem moći će se češće koristiti od onih povremenih epizoda tijekom druge četvrtine. Uglavnom, dobra forma u pravo vrijeme i impuls koji su dobili s Redickom mogao bi poslužiti i za rast, ne samo održavanje postojeće 50-50 razine.

18. MAVS (3540)

ZEN

Dirk se polako diže u formi, Mayo se nakon lošeg perioda igre smjestio u nekakvu sredinu između onoga što je nekada bio (šesti igrač) i onoga što je bio na početku sezone (rasni starter), ali ostatak momčadi je u ozbiljnom padu. Carlisle ni nakon više od dvije trećine sezone još ne zna tko mu je startni playmaker, a ni tko mu je drugi visoki. U ovakvoj situaciji ni načeti Marion ne pomaže, a sve skupa je dovelo do stagnacije nakon laganog rasta forme koja ukazuje da je ovo što trenutno pružaju plafon ovih Mavsa koji može narasti samo u slučaju da Dirk i Marion odjednom zaigraju sa 100% (što niti je realno očekivati, a niti za tim ima potrebe). Mislim, nije da i ranije nije bilo jasno kako su ispali iz playoff utrke, ali pad učinka u ovom tjednu nakon prethodna dva tjedna rasta pokazuje kako su iscrpili sve resurse.

19. RAPTORS (3390)

DOWN

Nakon što im se s dolaskom Gaya poklopio izuzetno povoljan raspored (gomila laganih utakmica doma), koji im je dao rezultatski poticaj, čim se raspored stabilizirao i čim su krenuli na put, Raptorsi su se vratili razini igre koju su prikazivali i prije tradea. Nemam pojma što to govori o Rudyu, ali znam da njegova partija protiv Lakersa kazuje više od riječi – kada uspiješ zasjeniti Kobea Bryanta količinom loših šuteva koje si dopuštaš, onda si stvarno posebna klasa. S tim da je bitna razlika i u tome da Bryant svoje krumpire često i ubaci, što kod Gaya nije slučaj – nije ni čudo da ga Casey gotovo pola minuta koristi kao četvorku u niskoj postavi. Uglavnom s DeRozanom kao trojkom, a Andersonom kao šuterom na drugom boku, iako postoji i ultra-blesava kombinacija u kojoj umjesto Andersona imamo Fieldsa – držati ovakva tri, samo nominalno, vanjska igrača u postavi stvarno graniči s parodijom.

20. BLAZERS (3380)

ZEN

Rezultatski su ispali iz playoff trke, ali, usprkos tome što im je iz tjedna u tjedan raspored sve teži, Blazersi se ne prestaju truditi, dapače – kroz cijeli zadnji mjesec primjetan je mali rast forme. Dio razloga krije se u nešto boljem zdravstvenom stanju Matthewsa i Batuma, povratku Lillarda bliže formi s početka sezone nakon što je naišao na rookie zid, a dio razloga je jednostavno kvaliteta njihove jezgre (što im daje otpornost na vanjske faktore poput snage protivnika). Dovođenje Maynora također se pokazuje pravim potezom – čovjek mijenja sva tri vanjska startera i time daje ovoj momčadi toliko potrebnu NBA kvalitetu s klupe. Ipak, glavni razlog za nešto veći napredak u zadnjem tjednu pobjeda je protiv Spursa – tih 30 razlike popravilo im je koš razliku i praktički im donijelo skok za 5 pozicija u situaciji kada su svi oko njih počeli padati.

21. SIXERS (3290)

ZEN

Prvi dio sezone još su se nekako i držali, dok ih stalni problemi s ozljedama nisu smjestili u lutriju. Trend tijekom zadnjih mjesec dana ne pokazuje da se imaju namjeru izvući iz ove situacije, dapače – obzirom da su i rezultatski ispali iz playoff trke, imaju još manje razloga truditi se dići razinu igre.

22. WOLVES (3230)

ZEN

To da uspijevaju održati kakvu-takvu razinu igre usprkos stalnim problemima vrijedno je pohvale. Povratkom Lovea i možda još ponekom utakmicom Kirilenka i Pekovića trebali bi se održati na ovoj razini, ostanu li bez njihove pomoći slijedi pad među 5 najgorih. Obzirom na razvoj situacije, očito je da se ni jedan od trojice neće žuriti s povratkom, stoga možemo očekivati da je ovaj period stabilnosti gotov i da slijedi kolaps (kojega najavljuju i dva posljednja brutalna poraza s 23 razlike od Denvera i Dallasa).

23. WIZARDS (3040)

ZEN

Nakon kratkoročnog skoka izazvanog povratkom Walla i zdravljem Nenea, Okafora i Arize, opet padaju na razinu od prije mjesec dana. Razlog? Izgubljene lopte. Wall ih je sam-samcat bacio na dno u ovoj kategoriji što je pravo čudo obzirom da Rocketsi igraju suludim tempom i da su do sada uvjerljivo bili najgori tijekom većeg dijela sezone. Uglavnom, ono što su dobili boljim šutom (do kojega dolaze zato jer je Wall sposoban kreirati prostor suigračima), izgubili su s povećanim brojem bačenih lopti, što ih i dalje čini najgorim napadom u ligi.

24. PISTONS (3030)

DOWN

Pad je počeo gubitkom Drummonda, ali i uključenjem Calderona u rotaciju – njihova pristojna obrana tone sve dublje i dublje jer dvojac Calderon – Knight na boku ne može zaustaviti nikoga. Stoga se postavlja pitanje zašto ga uopće forsirati umjesto da se pruži šansa klupi krcatoj mladim igračima. U novim okolnostima teško je očekivati da bi se i povratkom Drummonda pad zaustavio.

25. HORNETS (3010)

DOWN

Stalno ih gnjave problemi s ozljedama (zbog kojih Davis i Gordon nikako da uhvate ritam, a sada su ostali i bez Smitha – gubitak Riversa nećemo spominjati da ne bi ispalo kako se radi o nečemu bitnom) zbog čega su pred ispadanjem iz društva ovih nešto solidnijih lutrijskih momčadi među kante za napucavanje. Ne treba ni napominjati da će, dobiju li nešto konstantno od Davisa i Gordona, forma krenuti u suprotnom smjeru.

26. CAVS (2540)

ZEN

Obrana je standardno kriminalna, ali, dok Irving ima volje igrati (nakon svih dosadnih ozljeda koje su ga napale kroz karijeru, sada se javljaju i nekakvi problemi s koljenom, a izgleda i ramenom), napad je u stanju zabiti dovoljno da ih održi “konkurentnima”. Maknu li ga iz rotacije kako bi ga sačuvali, pad je neizbježan, čak i u ovoj konkurenciji gdje svi padaju.

27. KINGS (2530)

UP

Malo kasno, ali Cousins, Thomas, Evans i Thornton konačno su odigrali jedan period sezone u kojem istovremeno pružaju tragove života. Ništa što bi trebalo shvatiti kao dobar znak za ubuduće, već jednostavno imaju previše napadačkog talenta da bi baš cijelu sezonu igrali bez jednog ovakvog bljeska.

28. SUNS (2495)

DOWN

Otpao je Gortat, a počele su i pripreme za iduću sezonu – sve više minuta dobivaju čudne postave s tri četvorke i čudni igrači poput Wesa Johnsona (pohvalno da su u rotaciju uključili i Marshalla, ali i Haddadia, koji ima običaj odigrati solidno kada uspije ostati na parketu – čovjek ima bizaran običaj imati jednak broj osobnih kao i koševa). Obzirom da smo znali da će se ovako nešto dogoditi, još jednom se postavlja pitanje – zašto nisu Dudleya ili Gortata pretvorili u bilo što tijekom prijelaznog roka?

29. MAGIC (2205)

DOWN

Ozljede, promjene i dodatna mladost u rotaciji napravili su svoje – manjak talenta konačno je došao do izražaja i Magic se raspao. Ostaje im onaj prvi dio sezone u kojem su pokazali da su u stanju igrati košarku, što je prije svega zasluga trenera Vaughna koji je od prvog dana postavio temelje buduće kvalitetne obrane prenesene iz San Antonia – kontrola skoka i igranje obrane nogama, a ne rukama (od čega bi dugoročno najviše koristi mogao imati Vucevic, koji još ne zna koristiti masu i visinu, ali barem djeluje mobilno i energično u rotacijama – volja se ne može naučiti, a pravilno čitanje igre i postavljanje mogu).

30. CATS (1765)

ZEN

Dobra stvar kada si na dnu je ta da nemaš kamo nego prema gore (samo da im se ne bi dogodilo kao s hrvatskom ekonomijom pa da ispade kako je dno poprilično rastezljiv pojam). Ključno je da izvedbom ni trenutka ne prijete onima ispred sebe – Dunlap je pokušao s nekoliko trikova (napadanje reketa posuđeno od mentora Karla funkcionira – više slobodnih od Bobcatsa pucali su samo Thunder, Rocketsi, Lakersi i Nuggetsi, dok presing kojega je pokušao prenijeti s NCAA razine baš i nije ostavio traga), ali sve skupa nije ni izbliza dovoljno da sakrije nemoć ove momčadi da zabije ili obrani šut.

10 thoughts on “THE RANKINGS, WEEK 18.

  1. Gee,pretpostavljam da si sinoć gleda okc i sa,imaš kakvi komentar na podatak da je durant uzea 13,a westbrook 27 šuteva..apsurdan podatak,samo ko je za to kriv,trener ili neko drugi??i kakve su šanse da presti makne brooksa??stvarno navijam da se to dogodi…

    reci mi koje su najbolje stranice na netu u vezi nadolazećeg drafta,ono koje su se tebi pokazale najtočnije i najiscrpnije,ako možeš šta preporučit…

    inače sve pohvale za tvoj rad,sa guštom čitam tvoje postove,šteta šta ne zarađuješ ništa priko ovoga,jer ovo je stvarno kvalitetno..pozz…
    .

  2. Baš je fora retro reklama Brandon&Monta i skidam kapu onome tko se toga sjetio 😀

  3. Šteta, pravo kažeš – em bi lova dobra došlo, em bi stigao pisat više od posta tjedno 🙂

    Što se drafta tiče, pratim redovno samo draftexpress.com koji ima super skauting izvještaje idealne za popunit rupe i Chada Forda na ESPN-u jer je definitivno najveći insider i ako te ne zanima naklapanje nego baš što skauti misle, onda je njegov board broj jedan.

    A šta reći o Thunderu, a da već nismo sto puta prožvakali u ovih 3-4 godine. Meni je još najveći apsurd da je Fisher dobio cijelu četvrtinu. Brooksu je nedavno produžen ugovor tako da ne mislim kako su šanse da dobije nogu velike, ali kiksaju li protiv Spursa ili ih Miami još jednom pregazi u Finalu, svakako će se i to naći na dnevnom redu.

  4. hvala na odg,primjetia san da ne odg baš na sva pitanja..
    ništa,nadan se da nećeš odustat od pisanja ovde,ovo mi je obvezna lektira,a to za zaradu,valjda se može nešto iskombinirat..pozz

  5. šta kažeš na igru parsonsa? prije svega mi upadaju u oči ovih 5 utakmcia zaredom preko 20 poena..jeli to više posljedica stila rocketsa ili će biti nešto više od njega u budućnosti?

  6. gee zanima me tvoje mišljenje, kako probiti onaj heatov luđački presing? wade i james jednostavno zaključaju perimetar. na istoku definitivno protiv njih nitko nema šanse. bullsi bez rosea, boston bez ronda, indiana sa smješnim hibbertom i polovnim grangerom, new york je smješan, sad su još bez amarea…okc nema recept, mislim da je samo pitanje trenutka kad će se russ i kd posvađati, jer ovo što rw radi nije normalno. ili se kd pomirio da nije prva opcija?
    na zapadu će u finale 99 posto spursi ili okc, male šanse dajem i clippersima.
    što misliš kolike su šanse spursima da se nose sa miamievom obranom? kako će heat vrtiti napade ako wade zaključa parkera, kao sefalosha lani? green i leonard su još zeleni da mogu čuvati wadea i jamesa. da li splitter i duncan mogu uništiti heat u reketu? koji je tvoj recept kako dobiti miami. memphis bi mogao, ali oni vjerojatno neće u finale.

  7. @ leonard

    nije ozljeda Amarea toliki problem. ionako se pokazalo da on i Melo jako teško mogu funkcionirati zajedno na terenu. jedan drugom zatvaraju prostor pod košem (plus tu je i Tyson koji ni malo ne pomaže) i obojica imaju bolje brojke kad je onaj drugi odsutan. govorim naravno o napadu, u obrani nema prevelike koristi ni od jednog ni od drugog (Malo barem može zasmetati na boku, pod košem su obojica beskorisni)…

    tako da je osnovni problem (što se zna već odavno) sama činjenica što je Amare uopće tamo i uzima 20 milijuna $ salary capa za što bi mogli imati 2 ili 3 jako dobra igrača zadatka (ili možda čak Paula) 🙁

    kad su LeBron i Bosh 2010. izabrali Miami umjesto NY-a Knicksi su se našli sa puno slobodnog prostora pod capom, ali nisu imali koga potpisati…i dali su ovakav garantirani ugovor Amareu (imao je on i drugih ponuda, ali nitko osim Knicksa mu nije želio garantirati svih 5 godina ugovora…iz jasnih razloga) 🙁

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *