PRINT YOUR BRACKETS 2013. – MIDWEST

ROUND OF 64

Na prvi pogled, ovo je najneizvjesniji dio bracketa uz onaj južni (ako ćemo gledati kroz prizmu prvih nositelja, možemo reći kako su Indiana i Gonzaga dobile nešto lakši put od Louisvillea i Kansasa). Međutim, osim ovih kozmetičkih nedostataka, većih zamjerki na posao koji je odradila komisija nema – Baylor i Maryland su veći dio sezone igrali ispod potrebne razine i nisu ostavili dojam turnirskih momčadi, tako da ćemo lakše podnijeti činjenicu da Alex Len (koji je sjajno odigrao turnir konferencije) i Isaiah Austin neće imati priliku pokazati svoj talent u ključnom dijelu sezone.

Kentucky je imao sve u svojim rukama, ali poraz u prvom krugu konferencijskog turnira, u kombinaciji s pobjedom Mississippia nad Floridom u finalu, stavio je točku na i jedne loše sezone za Wildcatse i uopće cijelu SEC konferenciju (uz neočekivane osvajače turnira pozivnice su dobili još samo Gatorsi i Missouri).

Uglavnom, Louisville (1) u prvom krugu ide na pobjednika pred-kvalifikacijske utakmice između North Carolina AT&T-a i Libertya. Obzirom da se radi o momčadima koje su osvojile naslove u 29. i 30. konferenciji po snazi (od 31.) tu iznenađenja neće biti, bez obzira tko preživi do četvrtka (razum kaže da će to biti North Carolina (16) obzirom da je Liberty potpuno neočekivano osvojio konferenciju – score u sezoni im je bio 15-20).

Sličnu šetnju bi ove godine trebao imati i Duke (2) – Albany (15) nije ni sjena lanjske momčadi Lehigha koja ih je izbacila u prvom krugu (Lehigh ne samo da je dolazio iz puno bolje konferencije, već se radilo o momčadi koja je dominirala nad konkurencijom tijekom cijele godine i koja je imala legitimni turnirski potencijal, dok je Albany spojio tjedan dana dobre košarke i tako si osigurao naslov u konferenciji u kojoj je do završnog turnira imao score 9-7).

Međutim, već će Michigan State (3) naići na probleme protiv Valparaisa (14) koji je dosta sretno osvojio osrednji Horizon (prvi favorit Detroit ispao prije vremena + Butler je promijenio konferenciju), ali koji ima top 50 napad oslonjen na gomilu tricaša (čak 5 igrača zabija više od trice po utakmici) i skokove u napadu. To je uvijek zeznuta kombinacija, pogotovo u ovakvom sistemu natjecanja. Ipak, Spartansi imaju i iskustvo i obranu koja zna braniti tricu (Izzo će bez problema igrati bez zone cijelu utakmicu), tako da ovdje iznenađenja ne bi trebalo biti.

Saint Louis (4) također zaslužuju ulogu totalnog favorita protiv slabašnog New Mexico Statea (13) (još jedno relativno iznenađenje – osvojili su konferencijski turnir iako su imali tek treći score tijekom sezone). Billikensi su dominirali u solidnoj konkurenciji A-10 momčadi, pobjedivši uvjerljivo VCU (koji je upao u naš top 16 u zadnjem mjesecu) i tijekom sezone i u finalu turnira.

E, ali sada počinje show.

Oklahoma State (5) protiv Oregona (12) nudi sudar sličnih momčadi koje se prije svega oslanjaju na snagu u obrani kako bi kompenzirali slabašan napadački učinak. Marcus Smart se s razlogom spominje kao potencijalni prvi pick i njegovi ulazi bi u ovom susretu trebali biti prevaga, ali Oregon ima 4 seniora koja znaju odraditi prljavi posao. Ogromni Tony Woods pod košem i žilavi Carlos Emory na perimetru pokušat će sve da zatvore Smarta, a tu su i ključni kreator u napadu EJ Singler te fenomenalni skakač Arsalan Kazemi.

Smart će trebati itekakvu podršku od tricaša Markela Browna i all-round partiju LeBryana Nasha kako bi odradio posao, ali protiv skakački dominantne momčadi Oregona neće im biti lako. Smart i Nash briljirali su u utakmicama u kojima su uspijevali uspostaviti fizičku nadmoć, ali Oregon jednostavno ima previše mišića da im to dopusti. Osobno ću ipak gurnuti dalje Oklahomu jer sam uvjeren da će Smartov talent presuditi, ali, iako se u teoriji pobjeda 12. nad 5. nositeljem vodi kao iznenađenje, košarkaški gledano eventualni prolazak Oregona dalje definitivno ne bi bio šok.

Memphis (6) se prošetao kroz slabašnu C-USA bez poraza (16-0 u sezoni, 19-0 ako računamo i turnir, što je i razlog zašto se dogodine sele u Big East), a ovaj trend bi se mogao prekinuti već u prvoj rundi protiv pobjednika pred-turnirskog susreta između Middle Tennesseea i Saint Mary’s. Naime, i jedna i druga momčad dobile su pozivnice za završni turnir iako ne dolaze iz onih 6 do 8 najboljih konferencija, a to je znak da imaju neku vražju kvalitetu.

I stvarno, iako se komisija vodi nešto drugačijom logikom, pogled na brojke otkriva da su i Middle Tennessee i St. Mary’s statistički bolji od Memphisa čak i nakon što im uračunamo težinu rasporeda (a nije da je Memphis imao naročito težak put do završnice). Jednostavno, Middle Tennessee je kažnjen ovom dodatnom utakmicom zato što je neočekivano ostao bez krune slabašne Sun Belt konferencije, a St. Mary’s zato što su sva tri puta ove sezone pregaženi od jedinog pravog konkurenta Gonzage.

Iako srce kaže St. Mary’s (zbog onih fenomenalnih partija od prije četiri sezone kada su na leđima sjajnog Omara Samhana dogurali do Sweet 16) i iako je lider ove momčadi i dalje neustrašivi Australac Matt Dellavedova (tada brucoš, danas veteran), razum kaže da dogurati do sudara s Memphisom baš i neće biti lak zadatak – St. Mary’s je tipična momčad bez snage i skoka koja živi od trice, a Middle Tennessee je jedna od momčadi s najboljom obranom od trice uopće u NCAA.

Jasno, ove podatke uvijek treba uzeti sa zrnom soli jer se radi o statistici ostvarenoj protiv puno slabije konkurencije, ali stilovi igre se ne mogu zanemariti. Kako sam St. Mary’s gledao nekoliko puta i ni jednom nisam vidio dovoljno talenta koji bi garantirao mirni prelazak protiv ozbiljnih prepreka, prolaz do Memphisa dajem Srednjem Tennesseeu (11). Ali, ne i preko Memphisa – Tigersi nemaju šutersku moć Dellavedove i društva, ali imaju puno dublju klupu i više atleta koji mogu ostvariti skakački balans, puno ćešće napasti sredinu obrane i odraditi puno više kontri.

Creighton (7) protiv Cincinnatia (10) jedan je tipični dvoboj sedmog protiv desetog u kojemu će od 10 utakmica svaka momčad dobiti po 5. Ovom prilikom moj glas ipak ide obitelji McDermott, ako zbog ničega drugoga onda zbog toga što su lakoćom osvojili turnir i tako pokazali da su uhvatili formu u pravom trenutku (sin Doug je u završnici sezone zabijao oko 25 po utakmici).

Creighton nema slabosti u napadu kada Dougu upadaju trice, ali bit će ovo pravi sudar svjetova jer koliko god da je Creighton dobar šuterski, toliko je Cinci dobar obrambeno. U ovakvim utakmicama obično prednost ostvari ona momčad koja nametne svoj ritam, ali problem za Cinci bi mogao biti što Creighton jeste isključivo šuterska momčad, ali ne i momčad koja trči. Njima zatvoren reket neće predstavljati problem, kao ni višak mišića kod protivnika – kada imate igrača koji može sam zabiti 25 bez laganih koševa, a protivnik se kroz cijelu sezonu muči da uhvati 50, uzalud sva organizacija u obrani.

Do sada ispada da sve ide po planu komisije, pa je red da barem jedna momčad s nižim startnim brojem prođe dalje. Naravno, pobjeda Missouria (9) protiv Colorado Statea (8) po ničemu nije iznenađenje – i jedna i druga momčad imaju solidne napade s dobrim omjerom trica i koševa iz reketa (isključivo iz napadačkog skoka), što bi trebalo dovesti do neizvjesne bitke. U kojoj bi trebala presuditi stabilnost Missouria u svim elementima igre i puno bolja rotacija u sredini naspram prevelikoj ovisnosti Colorada o šutu svojih combo-bekova.

ROUND OF 32

Nastavimo odmah s Missouriem kojemu ta dubina i ravnoteža po linijama neće pomoći protiv fantastične obrane Louisvillea – Pitinova momčad možda će se sama upucati u nogu jedne večeri kada Smith i Siva budu gađali 4-29 iz igre, ali to se neće dogoditi protiv skromne obrane Missouria.

Duke protiv Creightona, to zvuči kao zabavna utakmica s puno koševa, a u tom slučaju šuterska širina Dukea i činjenica da u reketu imaju Plumleea i Kellya ipak će donijeti prevagu.

Ni Spartansi neće imati nezgodan matchup protiv Memphisa – dapače, ova utakmica bi za njih trebala biti puno ugodnija od one iz prve runde, dakle radi se o idealnoj prilici da uživamo u partiji koja će Garya Harrisa lansirati u kolektivnu svijest kao jednog od top 10 pickova budućeg drafta (mali za sada poručuje kako se vraća na sveučilište, ali, odradi li posao u turniru, zov lutrije mogao bi se pokazati prevelikim).

Oklahoma State protiv St. Louisa, e tu bi moglo biti vatre. Dvije sjajne obrane i dva ispodprosječna napada ne garantiraju nam ljepoticu, ali dramu – svakako. S tim da i ovaj put prednost dajem Marcusu Smartu. Ne samo da će opet biti najbolji igrač na parketu, već St. Louis nema izrazitu kvalitetu u sredini koja bi mogla kazniti slabost u skoku Oklahome, kao što nemaju ni neku izrazito kvalitetnu obranu šuta za tri, a to pak znači da bi Smart trebao imati podršku tricaša Browna od prve sekunde.

SWEET SIXTEEN

Nažalost, koliko god Smart bio u stanju snagom volje kontrolirati utakmicu, toliko jednostavno neće imati podršku da se suprotstavi Pitinovoj zoni. Dužina i širina ove obrane ne samo da će zaustaviti Smarta i Nasha u ulazima u sredinu, već će im oduzeti i ono malo šansi koje im može ponuditi sjajna tricaška partija Browna. Da ne govorim koliko će tek Siva i Smith namučiti brucoša u pokušajima da prenese loptu preko centra.

Sudar Dukea i Michigan Statea trebao bi biti puno neizvjesniji, uz malu prednost Izzovih Spartansa koja leži u boljoj obrani. Obje momčadi imaju iskustvo i dubinu, s tim da Duke ipak živi i umire s tricom, a Spartansi žive od toga da ohlade šutere. U slučaju da Duke ne uspije nametnuti nešto brži ritam u kojem će se trice potezati već nakon 15-20 sekundi, utakmica bi se trebala okrenuti na stranu Spartansa koji su puno bolje prilagođeni ovim eliminacijskim dvobojima jer su u stanju dominirati u skoku, zatvoriti reket i tako potpuno anulirati tanku rotaciju Dukea pod košem, a usput i zabiti dovoljno kroz stalne unutar-van akcije. Naravno da postoji šansa da se šuterima Dukea obruč na jednu večer učini puno većim nego što jeste, ali, ako ćemo igrati na postotke, fizička snaga i balans Spartansa su favoriti.

ELITE EIGHT

Pitino protiv Izzoa. Louisville ima bolju obranu, čak i nešto malo bolji napad, s razlogom su prvi nositelji i favoriti, ali u ovom susretu neće im biti lako – njihova visina i snaga u zadnjoj liniji bit će opasno testirana protiv iskusne i fizički dominantne petorke Spartansa. Ono što bi moglo odlučiti su izgubljene lopte, odnosno presing Cardinalsa. Ne bude li ovo utakmica u kojoj će Smith i Siva promašiti svaki ulaz ili šut s poludistance, njihova sposobnost pritiska na loptu mogla bi iznerediti skromne talente Keitha Applinga – Izzov general ima iskustvo, ali jednostavno fizikalijama nije na razini koja bi mu mogla garantirati lagan dan protiv ovakvih protivnika.

FINAL FOUR

Prognozirao sam to još u prosincu, a tijekom sezone nisam vidio ništa što bi me natjeralo da promijenim mišljenje (doduše, ne toliko zbog samih Cardinalsa koliko zbog slabašne ovogodišnje konkurencije i idealno namještenog ždrijeba) – Pitino opet odlazi u Final Four.

2 thoughts on “PRINT YOUR BRACKETS 2013. – MIDWEST

  1. lepo lepo,breket isti kao moj 🙂 ocekujemo i za ostale 3 regije uradite sto brzo 🙂

  2. “dakle radi se o idealnoj prilici da uživamo u partiji koja će Garya Harrisa lansirati u kolektivnu svijest kao jednog od top 10 pickova budućeg drafta”

    Nije kraj ni prvog poluvremena, a mali je lansiran u kolektivnu svijest za top 10 🙂

    Svaka čast na tekstu!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *