PRINT YOUR BRACKETS 2013. – EAST

ROUND OF 64

Istočni dio bracketa donosi cijeli niz sumnjivih momčadi koje su neobjašnjivom logikom dobile relativno visok status (tu mislim na Butler, Marquette, Temple, Colorado i Illinois koje ove sezone nisu došle ni blizu tome da polože eye test, a ove potonje tri su slobodno mogle ustupiti mjesto u turniru nekome drugome i nitko ne bi ni trepnuo), a u teoriji bi to trebalo znatno olakšati put prvim nositeljima, Indiani i Miamiu.

Hoosiersi (1) čekaju pobjednika susreta između Long Islanda (16) i James Madisona, dva sveučilišta koja su relativno neočekivano osvojila svoje slabašne konferencije da bi onda, baš zbog tog nedostatka pedigrea, bili odabrani za igrati ovu kvalifikacijsku utakmicu. Jasno je da ovo Indiana može izgubiti samo ako im se tijekom doručka u hotelu otruje pola momčadi – obje momčadi spadaju u klasu onih koje su upale u završnicu iako imaju negativnu koš razliku (6 je takvih ukupno).

Long Island puca gomilu trica i prima gomilu koševa, a momci s Madisona imaju nešto bolju obranu, ali se muče zabiti. Potonji dolaze iz nešto jače lige, ali su u istoj imali četvrti najbolji omjer. Uglavnom, u nedostatku boljeg razloga, prolaz prognoziram tricašima s Dugog Otoka koje predvodi combo- revolveraš “idealnog” imena za jednog snajpera – Jason Brickman.

Nešto teži posao imat će Miami (2) protiv Pacifica (15) koji je neočekivano osvojio Big West konferenciju ispred favoriziranog Long Beach Statea. Ekipa je to koja šiba trice sa svih strana, ali teško je zamisliti kako ih i suluda šuterska partija može pretvoriti u rušitelje poretka obzirom da im najviši starter ima 200 cm, koliko u prosjeku imaju swingmani Canesa.

Marquette (3) je možda zaslužio ovako visoki rang na račun niza kvalitetnih pobjeda tijekom sezone, ali obzirom da se radi o jednoj od rijetkih NCAA momčadi koja se muči zabiti tricu, teško je očekivati da će opravdati ovoliko povjerenje. Imaju agresivnu i čvrstu petorku koja na način sličan lanjskome kompenzira nedostatak talenta stalnim napadanjem obruča i kretanjem bez lopte, a u obrani se oslanjaju na zonu i mišiće.

To bi teoretski trebalo biti dovoljno protiv Davidsona (14), ali u jednoj utakmici između ovakvih protivnika sve je moguće. Top 6 igrača Davidsona su u stanju zabiti tricu, a od tih 6 njih četvoricu možemo zvati šuterskim specijalistima. To znači da Marquette neće igrati previše zone, što će otvoriti nešto prostora za ulaze playa Nicka Cochrana koji bi loptama trebao hraniti solidnog centra Jakea Cohena. Nije zgorega ni spomenuti kako je iza Davidsona niz od 17 pobjeda – jasno, to ne mora ništa značiti obzirom da su ostvarene u slabašnoj konkurenciji za koju je Davidson nešto poput NBA momčadi, ali takav podatak govori kako je ruka namještena i kako su spremni kazniti svaki propust.

Puno manje problema imat će Syracuse (4) protiv skromne Montane (13) – ako je već logika da ‘Cuse bude niže rangirana od Golden Eaglesa temeljena na međusobnom dvoboju kojega je dobio Marquette, stvarno je teško utvrditi princip po kojemu Montana ima višu poziciju od Davidsona. Na kraju je sve skupa nebitno jer, dok će se Marquette tresti do zadnje sekunde, Syracuse će lakoćom proći pored momčadi koje je izuzetna u trici, ali koja nema ni fizikalije ni dovoljno tijela u rotaciji da odigra išta nalik obrani protiv atletski sjajne petorke Narančastih.

UNLV (5) je apsolutni favorit protiv skromne Californie (12) koja također nema pojedince koji bi mogli zaustaviti ulaze playa Anthonya Marshalla ili unutar-van igru Anthonya Bennetta. California ne samo da nije u istoj klasi po pitanju atleticizma, već im nedostaje i ona minimalna razina talenta koja bi garantirala borbu u slučaju kvalitetne šuterske večeri – osim solidnog beka Allena Crabbea, oko kojega se ionako vrti sve u ovoj momčadi, ne postoji nitko sposoban zaprijetiti kiksu sklonom talentu UNLV-a.

E, ali zato će prvi nositeljski kiks napraviti bolno precijenjeni Butler (6). Momčad trenera Gordona Haywarda, pardon, Brada Stevensa, ima solidnu i iskusnu petorku koja posjeduje i visinu i mišiće i brzinu, ali bez ekstra kvalitete. S druge strane stajat će solidni Bucknell (11), momčad koja možda ne bi ni vidjela turnir da se nije ozljedio lider Lehigha, combo-bek CJ McCollum. Ali, to ne govori toliko o slabosti Bucknella koliko o mogućnosti da skromna Patriot liga možda u svom sastavu ima dva programa koja zaslužuju vidjeti NCAA turnir.

Uglavnom, Bucknell nema strijelce iz vana koji će kazniti tricom ili ulazom svaku vašu nepažnju – u njihovoj momčadi sve počinje i završava s all-round učinkom centra Mikea Muscale, možda najboljeg strijelca u postu viđenog u NCAA još od Omara Samhana. Butler ima visoki par koji može zaustaviti Muscaline poteze u reketu, što bi ovaj trebao iskoristiti da loptama hrani solidne suigrače na bokovima. Čovjek je najbolji strijelac, skakač i asistent momčadi – dok god bude u stanju dominirati u barem dvije od tri kategorije, Bucknell ima šansu.

Illinois (7) protiv Colorada (10) apsolutno je izjednačen par momčadi koje su isto tako mogle proći i bez turnira – Illinois je upao na bracket jer imaju pobjede protiv Indiane, Ohio Statea i Gonzage, što bi bio uspjeh da usput sezonu nisu završili s 8-10 scoreom u konferenciji. Momčad je to koja nema nikakvu specijalnu kvalitetu ili igrača vrijednog spomena, a sreća je, eto, što su dobili priliku igrati protiv skromnog Colorada.

Iako ne vjerujem ni jednoj Pac-12 momčadi, a pogotovo ne onoj koja je dobila pozivnicu kao peta u konferenciji, u sudaru ekipa koje su zaslužile igrati pretkvalifikacijski susret prednost ću dati onoj koja ima bolji balans i dublju rotaciju, a to je Colorado.

NC State (8) kroz sezonu nas je naučila da im, usprkos talentu (a imaju barem 5 legitimnih NBA potencijala), ne možemo vjerovati, ali Temple (9) im dolazi kao naručen – radi se o momčadi koja poput njih ne igra obranu i isključivo se oslanja na inspiraciju u napadu. Spojili su solidan niz pobjeda u završnici sezone i tako očarali komisiju (plus imaju i pobjedu protiv Syracuse iz prvog dijela godine) koja ih je izabrala kao petog predstavnika iz Atlantic 10.

ROUND OF 32

Indiana je izuzetna šuterska momčad, ali problemi nastaju kada nalete na obranu koja zna što radi i koja je u stanju istaknuti njihov problem s nedostatkom kreacije na svim pozicijama. Oni trče, šutiraju i rade, ali nemaju klasu koja može riješiti utakmicu – Victor Oladipo ima sjajan 3&D potencijal, točnije već sada je NBA klasa po tom pitanju, ali nije Michael Jordan. A kada usporite njega, usporili ste i Hoosierse.

Doduše, sve to protiv NC Statea neće ni biti bitno – oni jednostavno nemaju ni dovoljno tijela ni visine za zaustaviti Zellera i sve te šutere uokolo.

Miami će odraditi posao protiv Colorada, dok će preostale dvije utakmice ipak imati nekakvu težinu. Doduše, Syracuse bi zonom trebao pregaziti UNLV koji nema ni šutera ni discipline da se nosi s ovakvom obranom, ali sama količina imena u ovoj utakmici donosi potencijalnu vrhunsku zabavu.

Marquette pak neće imati lagan posao protiv Bucknella – Muscalina sposobnost čuvanja obruča i kontrole skoka u stanju je oslabiti njihove potencijale, koji su već upitni zbog slabašnog šuta za tri. Međutim, istodobno je njihova agresivnost u stanju usporiti ključnog igrača Bucknella (bilo udvajanjima ili dovođenjem u probleme s osobnima). A tu je i solidna zonska obrana koja će staviti velik pritisak na bekove Bucknella. Žao mi je što nemam muda reći drugačije, ali ovaj pregled pišem iz kuta objektivnog promatrača tako da ću prednost ipak dati Marquetteu na račun većeg broja solidnih košarkaša i atleta koji brzinom i spretnošću mogu spriječiti Muscalu ne samo da zabija, već i da razigra suigrače povratnim loptama.

SWEET SIXTEEN

Indiana svakako ima šanse protiv zone Syracusea, ali umjesto na šutere, radije ću se kladiti na playmakere – Carter-Williams i Triche puno će laše ulaziti u sredinu i kreirati kaos nego što će to raditi sitni Indianin play Kevin Yogi Ferrell. Oladipo će svakako namučiti i obranu i napad ‘Cusea, ali, sporiji ritam u kojem će ključna biti kvaliteta egzekucije, odnosno čvrsta zadnja linija koja neće nepotrebno faulirati Zellera i Oladipa kada se spuste u sredinu, ne čine se kao faktori koji govore u korist Hoosiersa.

U drugom dijelu bracketa Miami bi konačno trebao skratiti muke Marquetteu. Jednostavno su bolja momčad i napadački i obrambeno, njihovi visoki bez problema mogu parirati snazi Golden Eaglesa, a njihovi bekovi bez problema mogu izrešetati kakvu god obranu pred njih postavi Marquette. Larkin, Kadji i Scott bit će tri najbolja igrača u ovom dvoboju, a to definitivno ima značaja, zar ne?

ELITE EIGHT

Ovdje bi trebao doći kraj za Syracuse. Istina, Miami bi mogao imati ozbiljnih problema protiv obrane koja neće dozvoliti previše prostora Larkinu za ulaze i dva na dva igru s Kadjiem, ali na kraju ću ipak radije vjerovati momčadi koja mi je u više navrata pokazala da je u stanju odigrati na vrhunskoj razini (i to tijekom cijele godine, od prosinca do ožujka), nego u ekipu koja je uglavnom ostajala bez ideja u trenutcima kada je trebalo pronaći nekakvo rješenje u napadu.

‘Cuse je izgubio 7 od 12 zadnjih utakmica upravo na račun slabosti u napadu. Carter-Williams ima srce i muda, ali sa samo jednim pouzdanim šuterom iza leđa (odlični Southerland), jednostavno nema dovoljno prostora za ozbiljnije napadati protivničke obrane. Obzirom da ona Miamia pod košem broji tri seniora s viškom mase, mišića i centimetara, očito je kako previše prilike za lagane koševe u sredini neće ni biti.

FINAL FOUR

Daleko od toga da je Miami neranjiv, ali imaju sve potrebne sastojke – iskustvo, bekove, centre, šutere, skakače. Najvažnije od svega, imaju unutar-van igru i talent koji u trenutku nadahnuća može donijeti prevagu. Ovo je dio bracketa građen da Indiana dođe do kraja, ali jednostavno kod Hoosiersa nisam vidio ovakvu lakoću nošenja s kriznim situacijama kakvu sam vidio kod Canesa (drugim riječima, Indiana nema playa kao što je Larkin).

Bez drskosti i samopouzdanja ne može se dalje kroz ovakav sistem natjecanja – Miami ta obilježja ima, a Indiana baš i ne, zbog čega su puno veće šanse da će zapeti na jednoj od prepreka do Final Foura. A nije na odmet ni ta čudna odluka da ‘Cuse bude slabije rangirana momčad od Marquettea, što bi se moglo pokazati ključnim za rasplet situacije.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *