MOCHACHINOALPACINO 2013.

Dok maštamo o ljetu 2014. i draftu koji bi trebao donijeti minimalno 5 sigurnih all-star igrača, a možda i par franšiznih, red je da se osvrnemo i na ovogodišnju generaciju NCAA talenta o kojoj se teoretizira kao jednoj od najlošijih ikada.

Prvo, nema potrebe za tolikom dramatikom. Istina, u ovom trenutku je možda važnije saznati hoće li Andrew Wiggins izabrati Kentucky ili Kansas (ili možda Florida State, što bi bio anarho-budistički potez koji bi ga u mojim očima odmah učinio omiljenim likom u sportu), ali ovogodišnja ponuda je svakako bolja od one iz 2011. kada su u lutriji birani takvi biseri poput Veselya, Biyomba, Jimmera i Markieffa Morrisa.

Što se same liste tiče, za one neupućene u pravila izbora, ovo nije pokušaj projekcije drafta (time ćemo se baviti nakon što lutrija odredi raspored). Ovo je popis 60 najboljih igrača iz upravo završene NCAA sezone, baziran na dojmu i brojkama, a sve kako bi pokušao dobiti odgovor na ključno pitanje – koliko se čija igra može prenijeti na sljedeću razinu.

Ključ po kojem su igrači valorizirani sastoji se od sirove statistike po kojoj smo odredili razinu talenta u 5 osnovnih vještina (što je neophodno da bi uopće stvorili sliku o potencijalnoj ulozi koju netko može odraditi u NBA), nakon čega je trebalo dešifrirati kontekst, odnosno prilagoditi brojke igrača iz lošijih konferencija ili onih okruženih sjajnim suigračima nekoj srednjoj vrijednosti, a sve imajući u vidu iskustvo i godine koje su u ovim godinama formiranja itekako bitne.

Na kraju je još samo trebalo pronaći NBA igrače s kojima se može povući paralela na osnovu ovih podataka kako bi se dobio bolji dojam o budućim dometima i onda ih još svrstati po kategorijama, od sigurnih NBA igrača do budućih putnika preko Atlantika. U osnovi radi se o tri grupe igrača – za imena poredana od 1. do 31. očekujem da budu vlasnici garantiranih ugovora, za one od 32. do 46. šanse su 50-50 da završe među 450 odabranih, a za ove poredane od 47. do 60. sve upućuje na budućnost u Bundesligi, Serie A ili ACB-u. U svakom slučaju neće prodavati osiguranje ili biti profesionalci u nečem drugom osim sporta.

SIGURNI STARTERI

1. MARCUS SMART (Oklahoma State)

Smart je atleta prve klase s all-round kvalitetama koji u najgorem slučaju može biti bolja verzija Erica Bledsoea. Količina ukradenih, blokada i slobodnih bacanja koju generira je na all-star razini, a jedini minusi su mu slab šut te loš omjer izgubljenih i asista. E, tu je sada bitno razlučiti kontekst – Smart je igrao u momčadi koja bez njega ne bi ni primirisala turniru, dakle bez podrške kvalitetnih suigrača. Njegov šut nije slomljen pa da ga ne može popraviti, već su loši postotci prvenstveno rezultat činjenice da je rijetko kada bio otvoren.

Tako da bi se obje ove stavke trebale riješiti u NBA okruženju, a to znači da je Smart potencijalni all-round monstrum sa svih 5 ključnih kategorija u debelom plusu. All-round monstrum koji uz to kreira lakoćom zbog kombinacije košarkaške eksplozivnosti i tijela ragbijaša.

Ovdje je ključ da je momak brucoš koji je tek napunio 19, dakle nema razloga da se u pravim rukama sav ovaj njegov potencijal ne realizira u all-star smjeru. Kako na draftu nema sigurne stvari, Smart mi se čini kao najmanji mogući rizik koji donosi najveću moguću dobit.

2. NERLENS NOEL (Kentucky)

Istina je da franšizni centri ne rastu na grani i da visoki trebaju imati prednost pred bekovima, ali u tome i jeste problem – Noel nije centar. Barem ne klasični oko kojega bi mogao graditi igru u napadu. Međutim, njegova pokretljivost i skočnost u obrani identične su onome što Anthonya Davisa čini posebnim i, pokaže li se da je ozljeda koljena uobičajena, Noel bi trebao biti još jedan u nizu igrača koji će potvrditi da je danas nemoguće imati ozbiljnu franšizu bez pokretnog visokog koji u isto vrijeme može zatvoriti reket i pokrivati pola obrane.

Dakle, u najgorem slučaju momak će biti poboljšana verzija Taja Gibsona, a eventualni all-star dometi ovisit će o tome koliko će napredovati napadački. To je u ovom trenutku jednostavno nemoguće prognozirati.

3. OTTO PORTER (Georgetown)

Porter se možda na prvi pogled može učiniti kao igrač koji je u svemu dobar, ali u ničemu odličan, međutim već na drugi pogled je jasno kako se radi o zvijeri. Njegove all-round brojke su čudesne, a poanta je u tome da ih je ostvario u izuzetnoj konkurenciji, kao lider ne baš talentom krcate momčadi i sve prije 20-og rođendana.

To praktiči znači da je Porter u svakoj generaciji bio jedan od najmlađih, međutim to ga nije spriječilo da dominira u srednjoj, a niti da ostvari solidan trag u prvoj godini na Georgetownu. Njegova eksplozija u drugoj ne ostavlja prostora sumnji da se radi o NBA talentu, a od svega je najfascinantniji šuterski napredak kojega je napravio u godinu dana (od igrača kojemu je najveći minus bio šut do tricaša koji zabija preko 40%).

Sve govori u prilog tome da će jednoga dana kada popuni svoj još uvijek relativno tanak okvir (iako ga to nije sprječavalo da ostvari bitan skakački i obrambeni doprinos) biti u najmanju ruku kvalitetna treća napadačka opcija u stilu Chandlera Parsonsa s dozom Igoudaline obrane, a možda čak i Iggy s ubojitim skok-šutom.

4. BEN MCLEMORE (Kansas)

Brojke sugeriraju da je McLemore možda najbolji all-round swingman nakon Portera, a definitivno potvrđuju da je najbolji šuter u ponudi. Međutim, prvi problem leži u činjenici da je McLemore, iako brucoš, stariji od svih prije navedenih (pauzirao je prvu sezonu na Kansasu zbog NCAA papirologije), a drugi da me jednostavno nikada nije natjerao da skačem sa stolice kao ova trojica ispred. Sad, koliko je ta svojevrsna igra pod ručnom rezultat Kansasove taktike, a koliko njegovog manjka muđe, to ćemo saznati kada počne iduća NBA sezona. Momak je definitivno prekvalitetan i u košarkaškom i u atletskom smislu da bude tek još jedna 3&D opcija, ali kako sam trenutno skloniji vjerovati da će prije biti sistemska zvijezda u stilu Ripa Hamiltona nego prva opcija poput Hardena, ne mogu ga staviti ispred gore navedenih.

5. TREY BURKE (Michigan)

Ty Lawson je dokaz da sitni, ali žestoki playmakeri, mogu uspijeti u NBA ako završe u pravom sistemu, a Isaiah Thomas da mogu odraditi posao čak i bez sistema. Burkeova budućnost leži negdje između ove dvije krajnosti, što u svakom slučaju znači da nemam ni najmanje sumnje oko toga može li biti starter u ligi.

6. VICTOR OLADIPO (Indiana)

Kod Oladipa ne vjerujem u značajniji razvoj potencijala, ali to ne znači da njegova trenutna kombinacija šuterske učinkovitosti i fizikalija ne garantira elitnog 3&D igrača. Oko njega nećete slagati momčad budućnosti jer nema tu playmakersku crtu, ali ako će se razviti u top 10 spot-up šutera i top 5 stopera na perimetru, s njim svakako možete zaokružiti šampionsku rotaciju.

7. GARY HARRIS (Michigan State)

U svojoj prvoj sezoni Harris je pokazao da je najčišći šuter na poziciji nakon McLemorea, a kretanjem i energijom prizvao je u sjećanje jedinu NCAA sezonu Bradleya Beala. Osim šuterskih brojki, statistički ne izgleda najbolje, ali osjećaj govori da se u njemu krije potencijalni NBA kreator i all-round igrač. Ima nekoliko olakotnih okolnosti zbog kojih mislim da se itekako isplati riskirati s njim ovako visoko – stvarno je mlad čak i za brucoša (da je rođen mjesec dana kasnije stizao bi u NCAA zajedno s Wigginsom i Parkerom), cijelu sezonu je igrao ozljeđen (rame ga muči čak i sada dok se misli hoće li na draft ili se vraća Izzou i operacija je ozbiljna opcija) i izborio se za minute u veteranima krcatoj momčadi kod trenera koji ne daje šansu igračima koji nisu u stanju savladati sistem (Harris ga je savladao do te mjere da je osvojio titulu brucoša godine u najkvalitetnijoj NCAA konferenciji).

8. ALEX LEN (Maryland)

Centri ne rastu na grani, a Alex Len se čini kao najsigurnija oklada od svih. U startu je ova draft generacija bila najavljena kao centarska utopija, međutim ubrzo se pokazalo da visina ni ovaj put nije zamjena za talent. Len pak ima talenta, dovoljno da nije teško zamisliti kako se u pravim rukama pretvara u startnog NBA centra. Skakačko-obrambeni dio nije upitan, a kombinacijom visine i pokretljivosti podsjeća na Jonasa Valanciunasa. Dakle, prvu pretpostavku za solidnog visokog ispunjava već time što mu je stalo do igre na oba kraja parketa, a ključ bi mogla biti meka ruka – uspije li usavršiti već sada solidan šut s poludistance, možda smo dobili nasljednika Big Z-a. Momak uopće nije toliko sirov za svoje skromne godine koliko je jednostavno bio dio jednog lošeg programa.

9. MICHAEL CARTER-WILLIAMS (Syracuse)

Momak nije strijelac ni pod razno, ali kao playmaker koji je dovoljno brz da igra poziciju, a usput i dovoljno visok da stvara matchup probleme, sigurno donosi određene pluseve koji se u pravim rukama mogu iskoristiti. Uz to je i izuzetan atleta koji bi teoretski mogao igrati kvalitetnu obranu i na jedinici i na bokovima, što je ogroman plus jer omogućuje beskrajno kombiniranje postava. Taj šut iz vana stvarno ne izgleda lijepo, ali čak i ako ostane u sferama Ronda, donosi poprilično all-round kvaliteta koje bi mu trebale osigurati posao startera od prvog dana.

POTENCIJALNI STARTERI

10. ANTHONY BENNETT (UNLV)

Bennett je po svim brojkama potpuna zvijer, igrač bez mane. Čak i kada uzmemo u obzir da je bio okružen solidnim suigračima u jednoj ne baš elitnoj konferenciji, njegove igre u prvoj sezoni ostavljaju dojam top 5 picka. Atletski je toliko dobar da čak ni manjak centimetara u teoriji ne predstavlja veću smetnju prilikom prelaska na NBA razinu, ali upitnici su svakako legitimni. Prvi proizlazi iz toga da smo nešto slično mislili o Derricku Williamsu, koji u dvije sezone još nije skužio koja je njegova rola u ligi. Ako će Bennettu trebati sličan period prilagodbe dok balansira između perimetra i reketa, pitanje je vrijedi li to rizika i mogućeg propuštanja puno zahvalnijih igrača?

Drugi razlog zbog kojega sam se dugo mislio da Bennetta spustim čak i niže leži u činjenici da me užasno podsjeća na Michaela Beasleya. Doduše, nigdje nisam pronašao priče o tome da puši ogromne količine marihuane ili da je neradnik, ali one o svojeglavosti, sklonosti 1 na 5 shvaćanju igre i ignoriranju sistema nisu tajna. Ono u čemu ipak vidim najveći link s Beasleyem je u činjenici da su obojica tweeneri koji su atleticizmom i čistim talentom u realizaciji sa svih pozicija dominirali nad konkurencijom, kupeći double-doubleove kao da je to najlakša stvar na svijetu. Međutim, što kada se ta razlika u talentu smanji i kada se pronađu u svijetu gdje su svi jednako brzi, skočni i talentirani? Mogu li se prilagoditi? Beasley je pokazao da ne može, a već sama činjenica da se tako nešto pitamo oko Bennetta razlog je za oprez.

11. SHABAZZ MUHAMMAD (UCLA)

Muhammad je na početku sezone smatran najvećim talentom klase, ali ubrzo je postalo jasno zašto je toliko dominirao nad srednjoškolskom konkurencijom – čovjek je bio čak dvije godine stariji od prosječnog konkurenta (npr. od kolege brucoša Harrisa).

U tim sferama dvije godine razvoja su neprocijenjive, ne samo zbog fizikalija i iskustva, već i zbog razvodnjene kvalitete. Već je skok na razinu iznad ukazao na limite njegove igre, od kojih je najveći onaj da se ne radi o dominantnom atleti. U srednjoj školi njegova masa u kombinaciji s brzinom je možda bila nešto posebno, ali već u NCAA se razotkrila kao prosjek. Što to tek govori o njegovim NBA potencijalima?

Muhammad je definitivno talentiran strijelac sa više nego solidnim šutem, ali cijela priča jednostavno previše podsjeća na Harrisona Barnesa, i narativom i brojkama, da bi ga mogli zamisliti kao išta više na idućem nivou.

Barnes u kvalitetnom okruženju uglavnom igra rolu 3&D opcije, a jedine prilike kada se napad vrti kroz njega su one u kojima ima fizičku prednost nad protivničkim krilom. Muhammada bi trebao imati identičan put u svakom pogledu jer je i sam kvalitetniji post-up igrač nego kreator iz driblinga.

12. ISAIAH AUSTIN (Baylor)

Teoretski, Austinova zanimljiva kombinacija centarske igre u obrani i bekovske u napadu zvuči bolje od potencijala ove dvojice ispred, ali problem je što u praksi Austin nije uspio nikoga uvjeriti da se ti potencijali mogu razviti do kraja. Kao skakač i bloker pokazao je dovoljno da se njegov izbor na rubu lutrije ne smatra kao potpuni rizik, ali činjenica da je u napadu isključivo skok-šuter iako ima 217 cm nije nam pomogla u projekciji NBA budućnosti. Možda je momak novi Spencer Hawes, možda je i nešto više, a možda je i nešto manje – problem je što to nećemo znati dok god ga ne vidimo u NBA akciji. Jedina olakotna okolnost je što dolazi s Baylora, gdje su i lani srozani talenti dva potencijalna lutrijska picka, Jonesa i Millera (iako ni jednom ni drugom situaciju ne olakšava činjenica da se kao rookiei nisu nametnuli za išta više od NBDL epizoda).

SIGURNI ČLANOVI ROTACIJE

13. CJ MCCOLLUM (Lehigh)

Usprkos lomu stopala, McCollum je u četiri godine pokazao dovoljno tako da više nitko ne sumnja u njegove NBA potencijale. Čovjek je nosio skroman program u skromnoj konkurenciji, pri tome razvio svoju igru praktički do maksimuma i sada će kao gotov proizvod put NBA. E, sad je problem odrediti njegovu pravu vrijednost. S jedne strane imamo primjer sličnog igrača u Lillardu koji se odmah nametnuo kao startni playmaker u ligi, a s druge gomilu sličnih combo-veterana koji su se morali zadovoljiti ulogom s klupe. Momčad koja će pokušati ponoviti uspjeh Blazersa vjerojatno će posegnuti za njim puno ranije, ali po meni realno je staviti ga negdje u sredinu prve runde obzirom na puno veći broj onih koji su nakon slične putanje karijere završili izvan lige.

14. KELLY OLYNYK (Gonzaga)

Olynyk je dobar dio brojki nabio na račun slabe konkurencije i iskustva, ali neosporno je da ima visinu, pokretljivost i IQ koji mu pomaže da bude u pravo vrijeme na pravom mjestu. Razlog zbog kojega mu dajem prednost pred Zellerom je činjenica da ima bolji šut iz vana što mu daje veću šansu da si izbori ulogu na NBA rosteru.

15. CODY ZELLER (Indiana)

Nema fizikalija za igrati centra, što praktički znači da će biti bolja verzija brata, treći visoki u rotaciji koji može skakati, trčati i zabijati zicere.

16. MITCH MCGARY (Michigan)

McGary je zaludio svijet s nekoliko odličnih partija u turniru, ali realnost je takva da se ipak radi o brucošu koji je teoretski igrač druge godine (a čak i u toj generaciji spadao bi među starije), a ujedno i petoj opciji u napadu najučinkovitije navale u NCAA. Dakle, momak se opasno okoristio činjenicom da je bio okružen talentiranim suigračima, kao i time da je jednostavno puno iskusniji nego što etiketa brucoš otkriva.

Ako maknemo idealan kontekst, ostaje nam njegova izuzetna kombinacija visine i mase koja je već sada na NBA razini i koja mu garantira profi karijeru bez obzira koliko se bude razvijao kao all-round talent. Da prostora za napredovati kao šuter i asistent ima, to je dokazao tek na mahove i pitanje je koliko ima smisla ostati još godinu dana na sveučilištu jer bi ga jedna loša sezona mogla koštati svih ovih pluseva koje je zaradio tijekom turnira.

Uglavnom, smatram apsolutnim pretjerivanjem usporedbe s talentom kakav je David Lee nakon jedne dobre all-round utakmice, ali obzirom na hrabrost, srčanost i fizikalije, ali i ne baš elitnu eksplozivnost, meni se kao idealna usporedba nameće Nick Collison (dovoljno dobar u svakom pogledu da igra obje pozicije pod košem, ujedno i nedovoljno dobar da se nametne u većoj i odgovornijoj roli).

17. KENTAVIOUS CALDWELL-POPE (Georgia)

Kada ga gledaš u akciji, vidiš prototip 3&D igrača na sljedećoj razini, s tim da uvijek postoji mogućnost da se ispod toga krije još nešto obzirom na očajnu momčad koje je bio dio. Činjenica da je u ovako lošem kontekstu ostvarivao od vrha do dna sjajne all-round brojke govori da čovjeka ne smijemo ignorirati – način na koji je on nosio momčad usprkos tome što je fokus protivničkih obrana bio usmjeren na njega podsjetio me na utakmice Orlanda Johnsona, s tim da je Orlando ipak bio godinu stariji plus je igrao u puno lošijoj konferenciji. Ukratko, ako je Oladipo za ovaj draft ono što je Terrence Ross bio za lanjski, samo bolji, Papa je nešto kao Johnson ili Jeff Taylor, samo bolji.

18. JAMAAL FRANKLIN (San Diego State)

Franklin tek treba dokazati da je NBA šuter, ali u prilog mu govore all-round kvalitete, kao i skočnost koja je neviđena za swingmana. Nađe li se u momčadi voljnoj razviti ga u 3&D opciju, nema razloga da ne bude bolji igrač od Imana Shumperta.

VISOKI ZA POPUNU KLUPE

19. GORGUI DIENG (Louisville)

Iako je već veteran i relativno je kasno sazrio, Dieng je u pohodu Louisvilea na naslov pokazao da je puno više od blokerskog specijalista. Tanka konstitucija zove na oprez, ali all-round brojke svakako ukazuju da mu treba dati šansu.

20. JAMES MICHAEL MCADOO (UNC)

Stil igre Tar Heelsa ove godine ga je koštao boljeg učinka, ali ono što je bilo vidljivo u prvoj godini ostalo je i dalje očito – momak je šljaker koji će energijom i aktivnošću nadoknaditi nedostatak vrhunske klase. Iako stilom igre smetlar, dovoljno je eksplozivan da se nametne kao važan obrambeni igrač.

21. MASON PLUMLEE (Duke)

Snažan, iskusan i visok, trebao bi imati bolju karijeru od brata koji još nije ni dobio šansu u Pacersima jer je bolji all-round talent. Naravno, to ne znači da će postati opcija u napadu, ali će mu to što nema drvene ruke olakšati da dođe do minuta s klupe.

22. JEFF WITHEY (Kansas)

Bloker, iskreno sumnjam u njegovu pokretljivost, ali ne i u žilavost. U pravom sistemu mogao bi biti pouzdan back-up centar, ali zbog slabosti u napadu teško ga je zamisliti kao išta više od epizodiste.

23. STEVEN ADAMS (Pittsburgh)

Snaga i skočnost su neupitni, ali radi se o apsolutno najsirovijem od svih centara u ponudi – u napadu je totalno bezopasan, a i u obrani tek treba naučiti koristiti fizikalije. S tim da nije u pitanju vrhunski atleta koji može skakati do krova, eventualno igrač koji bi mogao postati snažnija verzija Witheya.

24. WILLIE CAULEY-STEIN (Kentucky)

Evo nam još jednog drveta – visina, osjećaj za blok i skok su tu, sada još samo treba naučiti igrati košarku.

25. MIKE MUSCALA (Bucknell)

Muscala je veteran, nije odigrao utakmicu protiv poštene konkurencije cijelu godinu i daleko je od razine koja bi mu mogla garantirati sigurnu NBA karijeru. Ali, čovjek skače i blokira, ima meku ruku i poprilično je pokretljiv za visokog bez pedigrea. Pronađe li usput srce koje je izgubio u NCAA turniru, mogao bi izboriti mjesto petog visokog kroz nečiji kamp.

BOČNI ZA POPUNU KLUPE

26. DOUG MCDERMOTT (Creighton)

Kretanje bez lopte i šut za tri su mu savršeni, tako da bi karijera specijalista za tri u stilu Novaka trebala biti ideal. U napadu će bit spot-up šuter i tranzicijska napast s boka (prenizak i preslab atleta da igra makar i stretch četvorku), tu svakako ima mogućnost da se nametne kao kvalitetan igrač zadatka, ali pitanje za 100 kuna je koga će čuvati u obrani – NBA swingmani su jednostavno brži, a visoki prejaki i preskočni. Uspije li izbalansirati tu D stranu svog 3&D potencijala, bit će koristan igrač jer ima IQ i volju, neće mu biti ni najmanji problem prebaciti se iz uloge prve opcije u onu pomoćne radne snage.

27. GLENN ROBINSON (Michigan)

Igrao je skromnu rolu koja mu nije omogučila da se istakne statistički, ali pozitivno je što je u gotovo svemu pokazao solidan potencijal. Šuterski doduše obećava puno više nego kao kreator ili obrambeni igrač, što ga stavlja u kategoriju sličnu Muhammadu.

28. DESHAUN THOMAS (Ohio State)

Još jedan igrač u ovom rangu, solidna trojka koja može zabiti iz spot-up situacija, upitnog atleticizma i all-round učinka, ali bi se s vremenom mogla razviti u pouzdanog strijelca s klupe koji bi znao koristiti povoljan matchup.

29. PJ HAIRSTON (UNC)

Odličan šuter, upitne sposobnosti da sam sebi kreira šut. Fizički svakako sposoban igrati ulogu na boku, ali potencijal ostaje klimav zbog manjka brzine – moguća karijera u rasponu od 3&D startera do tricaškog specijalista.

PLAYEVI ZA POPUNU KLUPE

30. NATE WOLTERS (South Dakota)

Ok, priznajem da ovdje postoji jedna velika doza navijačkog impulsa zbog atraktivnog stila kojim bijeli brat Nate igra, ali brojke su mu sjajne. Toliko sjajne da čak i kada ih umanjim zbog starosti i loše konferencije, ostaje dovoljno da Woltersa proglasimo poprilično sigurnom opcijom za back-up playa u NBA.

31. ERICK GREEN (Virginia Tech)

Najbolji preostali combo-bek u ponudi. Ima ih na stotine, ali Green je jedini kojega se može usporediti s McCollumom. Razlog zašto ipak nije u istoj klasi krije se u nedostatku atleticizma i činjenici da je eksplodirao tek kao senior, dakle nakon što je nakupio utakmica u nogama. Međutim, biti prvi strijelac cijele NCAA i to s izuzetnim postotcima usprkos igranju u ovako skromnoj momčadi respekta je vrijedan podatak koji garantira i respekta vrijednu karijeru.

POTENCIJAL ZA KLUPU – VISOKI

32. KYLE ANDERSON (UCLA)

Igrao playa u srednjoj, kao brucoš se dobro snašao pod košem. Ima solidnu visinu i masu, a uspio je ostvariti i dobre brojke u skoku i obrani. Uglavnom, još jedan Royce White, nešto manji upitnik zbog nešto zdravijeg mentalnog stanja, ali još uvijek popriličan rizik, barem za prvu rundu.

33. CJ LESLIE (NC State)

34. CJ FAIR (Syracuse)

35. SOLOMON HILL (Arizona)

36. ARSALAN KAZEMI (Oregon)

Hrpa tweenera koja ima određene kvalitete za igrati pod košem u NBA, ali i manjak centimetara koji je teško sakriti kada si prije svega borac pod koševima (svi su dobri skakači, Fair i Leslie imaju dužinu i brzinu za igrati u obrani, Hill dovoljno all-round kvaliteta i šut za igrati na perimetru, a Kazemi je dovoljno žilav da bude skakačko-obrambena opcija čak i bez pomoći centimetara). Zaslužuju prednost pred ostalim visokima na popisu zbog još uvijek nejasnog plafona.

POTENCIJAL ZA KLUPU – BOČNI

37. JAMES SOUTHERLAND (Syracuse)

38. SAM DEKKER (Wisconsin)

39. GEORGES NIANG (Iowa State)

Specijalisti za tricu s izuzetnom visinom koja im gotovo uvijek garantira otvoreni šut iz kuta, ali ogroman problem je nedostatak NBA brzine. Dekker ima potencijal dodati ulaz svojoj igri, a Niang ima fini osjećaj za asist – o tome koliko će zaokružiti igru ovisi koliko će prilika dobiti u budućnosti. Southerland je veteran koji ima puno manje prostora za napredak, ali, pokaže li da može igrati obranu na perimetru, mogao bi izboriti mjesto na rosteru.

40. ALEX POYTHRESS (Kentucky)

41. LEBRYAN NASH (Oklahoma State)

Atlete koje tek trebaju pronaći način na koji mogu postati dio NBA rotacije – nisu toliko talentirani kreatori da žive bez šuta ili uže specijalizacije.

POTENCIJAL ZA KLUPU – COMBO

42. SHANE LARKIN (Miami)

43. ANDRE HOLLINS (Minnesota)

44. ARCHIE GOODWIN (Kentucky)

45. RASHEED SULAIMON (Duke)

46. RUSS SMITH (Louisville)

Ovo su najbolji preostali combo-bekovi u ponudi. Larkin i Hollins su kompletni košarkaši i izuzetni pick & roll strijelci, dok je Goodwin za klasu ispod kao realizator, ali definitivno je najbolji atleta u ovoj skupini i pitanje je samo koliko će napredovati u ostalim aspektima igre obzirom da još nema ni 19 (dakle, nije uopće isključena mogućnost da će jednoga dana opravdati očekivanja koja su pred njega bila stavljena na početku sezone). Sulaimon pak tek treba dodati combo element svojoj igri, u pitanju je odličan šuter za kojega je ključno na višu razinu dignuti slash & kick igru jer teško da će ikada imati fizikalije za igrati na boku u NBA. Smith ima srce i kreira si šut lakoćom, ali toliko je tanak da iz profila izgleda kao list desne noge Willa Bartona.

PROLAZNICI – VISOKI

47. KENNY KADJI (Miami)

48. ALEX ORIAKHI (Missouri)

49. TREVOR MBAKWE (Minnesota)

Veteranske četvorke koje donose skok i borbenost pod košem, s tim da je Kadji ima i pick & pop potencijal, dok su preostala dvojica isključivo smetlari.

50. PATRIC YOUNG (Florida)

51. ADREIAN PAYNE (Michigan State)

Young je aktivni i žilavi centar koji će se u NBA boriti za rolu back-up četvorke, ali kako ima drvene ruke teško je zamisliti da će ikada dobiti pravu priliku. Payne ima sličan problem, u NBA neće moći igrati centra, ali barem razvija šut i mogao bi biti solidna opcija pod košem za skokove i obranu doda li pouzdan šut iz vana neupitnoj borbenosti.

52. RYAN KELLY (Duke)

53. ERIK MURPHY (Florida)

Daleko su od NBA talenta u svemu osim sposobnosti da šire reket. Izabere li ih prava momčad, možda i pronađu svoje mjesto pod suncem.

PROLAZNICI- BOČNI

54. VANDER BLUE (Marquette)

55. TREVEON GRAHAM (VCU)

56. ALLAN CRABBE (California)

57. TIM HARDAWAY (Michigan)

Bočni slabijih fizikalija (Blue je čak i upitan šuter), osuđeni na ulogu visokog beka, ali s dovoljno all-round potencijala i prije svega upornosti da izbore priliku. Crabbe je eventualno šuterski specijalist, Blue stoper, Graham i Timmy 3&D potencijali skromnih kreatorskih sposobnosti.

PROLAZNICI – PLAYEVI

58. LORENZO BROWN (NC State)

59. MYCK KABONGO (Texas)

60. AARON CRAFT (Ohio State)

Craft je zaslužio poziv u nečiji kamp, iako između svih u ovoj skupini ima najmanje šanse da izbori mjesto na rosteru jer, osim obrane, nema druge izuzetne vještine, a tu obranu nije lako prenijeti na sljedeću razinu ako si prosječan atleta. Kabongo je imao solidnu prvu godinu, drugu skoro da nije ni igrao zbog administrativnih problema, ali svi se slažu da se radi o pravom playmakeru. Hoće li svoj osjećaj za asist pokazati na idućoj razini, to je već drugo pitanje obzirom na to koliko je slabašan strijelac. Sličan problem sa zabijanjem ima i Brown, ali njih dvoje su najbolji čisti playevi preostali u ponudi i kao takvi uvijek mogu računati na šansu.

13 thoughts on “MOCHACHINOALPACINO 2013.

  1. hej kako to da nema baš nikog iz Witchite? Ipak su bili na F4-u…. mislim da bi barem Early mogo dobiti šansu… Kako to da nema MVP-a F4?? Nemože me nitko uvjeriti da je jedan Fredette klasa za lutriju a da Hancock nije ni u top 60…. Nisam ih geldao kroz sezonu ali pogledao sam turnir cijeli tako da me zanima tvoje mišljenje o njima. Thx

  2. mislin da si napisa Miles umisto Mason, al nebitno je, slična drva su u pitanju, iako je Mason, ka što si reka, malo bolji 😀

  3. Fala lipa, mislim da sam jedno 5 puta chekirao imena i ni jednom nisam skužija da je Mason Miles 🙂

    A Earlya i Hancocka nema u top 60 jer mislim da ima 60 boljih, pa šta se tu ima dodatno objašnjavat 🙂

    U izboru nikakvu ulogu nije igralo to što Hancock ostaje na koledžu jer ovo nije mock draft, dakle takve stvari nisam uopće uzimao u obzir.

  4. apsolutno sam siguran da će Chane Behanan zaraditi veliki novac u svojoj karijeri. Možda ne u NBA (mada mislim da je npr. za klasu bolji od Crowdera) ali u Evropi “sjeku vene” za takvim tipom igrača (tipa Kyle Hines iz Olympiakosa).
    Mislim da je on morao imati mjesta na ovom popisu.

  5. tri moja favorita ovog drafta su
    1.noel bes sumnje 1.pik bez obzira na kolino,game changer
    2.otto porter-vrhunski all rounder
    3.smart-veliki potencijal ali i veliki upitnik
    4.oladipo-obožavam ga,košarkaški david ferrer,energija,borbenost,rad,motor…….
    5.harris-kao naručen za vukove uz rubia

    a bennet,shabazz,burke po meni će bit razočaranja u nba-u,a mclemore neće opravdat visoki pik jer je mlakonja!!!!!

  6. Gee, kome smatraš da bi bilo pametno ostati još jednu sezonu na koledžu, tj. da bi od te iste mogao najviše profitirati?

  7. Gee šta misliš jel moguće da se u budućnosti pojavi neki shooting guard sa dobrom igrom na mid-rangeu i dobrim radom nogu u postu ? Nešto tipa Kobe ili Jordan ?

  8. Austin bi teoretski trebao ostati još godinu, ali obzirom da je Baylor crna rupa za talent… Osim njega Adamsu bi definitivno dobro došla još sezona, kao i Cauley-Steinu (on izgleda i ostaje), a šta se ovih vanjskih tiče, Robinson i Harris ne trebaju žuriti, iduće sezone bit će prve opcije i imat će šansu samo tako napredovat.

    Takav se neće pojavit sam od sebe, takav se postaje s godinama rada. Harden će definitivno s godinama zaokružit igru i dodat će post elemente, a od ovih mlađih Beal i McLemore imaju sve fizičko-tehničke predispozicije da budu kompletni napadači. Puno veće šanse su da netko od trojki zaokruži igru, Durant će sigurno u budućnosti postati puno raznovrsniji napadač, Gallinari također, a George pogotovo, on je totalno sirov. Samo trebaju gledati sate i sate snimke Piercea, Anthonya i Jamesa.

  9. Henkok sigurno ima mesta u prvih 60, ali ukusi su razliciti
    takvi kao on uvek mogu da racunaju na neki ugovor u evropi , ne znam bas za koje pare, ali sigurno nece da prodaje usisivace , ruka tipa mekane, zna da probije i da ass , a i da veze par trojki, kakvih sve drveca ima po evropi, on je jos odlican
    Znaci, Gee, trebao si dodati da mimo ovih 60 postoje jos dosta njih koji mogu kruh zaradjivati po evropi ili aziji , mnogo je igraca po koledzu za koje niko i ne zna, pa onda se tek za koju sezonu cuje za njih, kao recimo Logan koji je igrao u drugoj diviziji koledza za Indianapolis ili tako nesto , ili recimo ovaj Armstead ili kako se vec zove ili Early , brate, takvih imas po prosecnih ligasima u France, Germany i slicnim ligama, koliko hoces
    U svakom slucaju, samo nastavi sa analizama, odlicne su

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *