THE RIGHT STUFF 2013.

5 A

Chris Paul, Kobe Bryant, Kevin Durant, LeBron James, Marc Gasol

Ovdje nisam imao previše dvojbi – Paul, James i Durant su tri ponajbolja igrača u ligi, Gasol je pored ozljeđenog Dwighta bio logičan izbor za prvog centra obzirom na teret koji nosi u igri Memphisa, a Kobe je odradio sezonu iznad svih očekivanja. S tim da ipak moram naglasiti kako mu mjesto u prvoj petorci nije poklonjeno zbog respekta prema godinama ili nedajbože samilosti zbog ozljede – čovjek ga je zaslužio zato što igra bolju obranu od Jamesa Hardena (zanimljivo, zadnjih mjeseci postalo je dijelom folklora smijati se Kobeovoj obrani, iako je njegov trud na tom dijelu parketa za klasu iznad Hardenovog, a ne sjećam se da je to itko isticao), odnosno zato što je dio puno goreg konteksta od Wadea (koji je uz to odigrao i desetak utakmica manje). Wade je, ruku na srce, danas definitivno najbolji all-round među ovom trojicom, ali, bez obzira što ga brojke ne smatraju inferiornim Kobeu, njemu se puno lakše igrati košarke pored Jamesa, Bosha i Spoelstre.

5 B

Tony Parker, Russ Westbrook, James Harden, Carmelo Anthony, Tim Duncan

Parker je odigrao sezonu karijere i prava je šteta što su ga ozljede u ključnom momentu izbacile iz takta (općenito su ozljede ove godine uzele previše žrtava, praktički su desetkovale konkurenciju i dobrim dijelom sezonu učinile manje zanimljivom), Russ je nastavio biti desna ruka iz pakla i usput nam oduzimati dah i kidati živce, Harden je pušten s lanca u savršenoj situaciji i samo nam je još jednom nagovijestio što nas tek čeka u idućih 10 godina (ne zaboravite – tek su mu 23), Melo je sjajno počeo i završio sezonu tako da rupa u sredini nije ni važna (lakoću kojom zabija u novoj ulozi uber-stretch četvorke ne može umanjiti ni što je odigrao tek 67 utakmica i to isključivo na jednoj strani parketa), a Timmy je još jednom odradio maksimum s onim što mu je ostalo (ipak, zbog samo 30 minuta po utakmici nemoguće ga je usporediti s Gasolom).

5 C

Steph Curry, Dwyane Wade, Paul George, Blake Griffin, Tyson Chandler

Curry ne samo da je odigrao fantastičnu sezonu, već je odigrao i skoro sve utakmice, što je još veći razlog za slavlje ako ste fan njegove igre ili Warriorsa. Wade je nakon ozbiljne operacije koljena pokazao da još nije za otpis, još jednom pruživši hall of fame partije (i što bi posebno trebalo brinuti ostatak lige, barem ovaj što igra u playoffu, izgleda da je i dalje u optimalnoj formi). Oko ove dvojice nije bilo razmišljanja, kao ni oko Griffina koji nije napravio napredak kakav je trebao, ali to nije razlog da ga se kažnjava – i ovako nedefiniran i sirov za klasu je bio bolji od sljedećeg visokog na Zapadu.

Oko zadnja dva mjesta bilo je nešto dvojbi, ali George je ipak prvo ime Pacersa (njegove skromne napadačke brojke zasigurno će mnoge natjerati da ga zaobiđu prilikom sličnih izbora, ali momak je prvo ime najbolje obrane lige i treće momčadi Istoka), dok je Chandler čovjek bez kojega bi nestalo i ono malo čvrstine u obrani Knicksa. Doduše, ovdje sam do zadnjeg trenutka razbijao glavu između njega, Westa, Horforda, Bosha i Lopeza, na trenutak sam čak pomislio i na Dwighta, a prevagu je odnijela činjenica da su Knicksi ipak došli do drugog mjesta na Istoku, što je dobrim dijelom utemeljeno na Tysonovoj sposobnosti da igra bez lopte u napadu i da pokriva pola obrane.

MVP

LeBron James

Prošle sezone postojao je taj biblijski narativ s Paulom, preporoditeljem košarkaške Gomore (Lakersi su naravno Sodoma), pa sam si mogao dopustiti konstrukciju koja je omogućila zaobići Jamesa kao MVP-a – nije bilo upitno da je najbolji, ali nije imao najbolju priču. Ove sezone takvih opcija nema. Durant je do pola sezone učinkom bio rame uz rame s Kraljem, Oklahoma je gazila sve pred sobom, dok je Miami štucao pod teretom uigravanja novih postava, ali onda je nakon all-stara sve otišlo u dim – Heat je kliknuo toliko da su prestigli Oklahomu u svakom pogledu, a James je spojio par mjeseci košarke na razini neviđenoj čak i za njega. Dodaj svemu i već legendarni niz i uopće nije pitanje tko je MVP, već gdje je mjesto Jamesu u povijesti NBA lige?

DPOY

Marc Gasol

Ponuda obrambenih asova nije nikada bila veća, što potvrđuje tezu da sve veći broj franšiza identitet gradi na obrambenim uspjesima, a istovremeno i mainstream sve više pozornosti skreće ka igri s druge strane lopte. Jasno, to ne znači da je i dalje moguće kvalitetnu obranu izdvojiti na jednostavan način, zbog čega sam daleko najviše vremena izgubio na izboru najboljeg od najboljih defanzivaca. Odgledane utakmice i uspješnost Indiane i Memphisa u obrani nisu ostavljale mjesta dvojbi – najbolji mora doći iz jedne od ove dvije momčadi. Međutim, kada sam počeo čeprkati po momčadskom i individualnom učinku, statistici i situacijskoj obrani, isplivala je tolika hrpa imena (doduše, većinom se radi o dežurnim krivcima) koju sam jednostavno morao spomenuti, zbog čega od ove godine po prvi put imamo i izbor top 3 obrambene petorke.

Gasol broj jedan? Obzirom da je Hibbert i dalje mašina za skupljanje osobnih i da igra ispod 30 minuta po utakmici, najveći protivnik stupu Memphisove obrane bio je George, ali njegove brojke ipak nisu toliko dominantne kao što su lani bile Iggyeve (ruku na srce, niti je Iggy lani imao ovakvu konkurenciju među visokima) da mu damo prednost pred centrom koji svojom visinom, masom i izuzetnim kretanjem drži zaključanim reket druge, a možda i najbolje obrane lige (kažem možda najbolje jer je težina rasporeda Memphisa neusporediva s šetnjom koju su Pacersi imali na Istoku).

ALL-D A

Tony Allen, Andre Iguodala, Paul George, Roy Hibbert, Marc Gasol

Dvojac Indiane svakako upada u idealnu petorku, koju zaokružuju Allen (ne samo sjajan stoper već možda i najbolji presing igrač u ligi) i Iggy, koji više nije dio onako dominantne obrana kakva je bila lanjska Sixersa, ali individualno i dalje opasno konkurira za titulu prvog policajca na boku.

Uglavnom, imena iz druge i treće petorke također su ozbiljno konkurirala za top 5 ulogu, ali onda sam zamislio ovu postavu u akciji i dvojbe više nije bilo – zamislite Tonya kako ganja playa, kombinaciju širine i upornosti Iggya i Georgea na bokovima i onda još tome dodajte visinu i pokretljivost zadnje linije (Hibbertovo izuzetno naprijed-nazad pokrivanje prostora i Gasolovu neobjašnjivu lateralnu pokretljivost koja jednostavno ne bi smjela biti dostupna takvom bivolu od čovjeka). Perverzija.

ALL-D B

Avery Bradley, Dwyane Wade, LeBron James, Kevin Garnett, Joakim Noah

Bradley nije igrao puno, ali je potvrdio titulu ponajboljeg terijera u ligi, u čemu mu je pomogla i činjenica da je uglavnom igrao na playu (s Rondom u postavi dobar dio minuta otpao bi mu na ulogu čistog stopera, u čemu je također sjajan, ali ne toliko izvan-serijski sjajan kao kada je presing u pitanju). Wade i James imaju sve potrebne atribute za prvu postavu, ali i jedan koji im ne govori u prilog, a taj je da omogućuju jedan drugome predah, što je luksuz koji si većina ostalih swingmana ne može dopustiti.

Jamesu također na ruku nije išlo ni što je veći dio sezone odigrao pod košem, što mu je bitno utjecalo na ukupni učinak – protiv visokih očekivano nije ni blizu uspješan kao na perimetru. Garnett je doktor, tu se nema što pojašnjavati, a Noah je odigrao sezonu karijere u svakom pogledu, a posebice u obrani gdje je kretanjima konačno zadovoljio i Thibodeauove ekstremne prohtjeve i većinu relevantnih individualnih statistika. U prilog mu ne govori činjenica da je ukupna obrana Bullsa ipak doživjela popriličan pad (-3 u odnosu na onu od prije dvije sezone, -5 u odnosu na lanjsku ako ćemo gledati učinak na 100 posjeda lopte) paralelno sa skokom njegovih minuta. To jasno ukazuje na značaj kombinacije Asik-Gibson, odnosno širine diljem rotacije koju ove sezone Bullsi jednostavno nisu imali.

ALL-D C

Mike Conley, Jeff Green, Josh Smith, Serge Ibaka, Larry Sanders

Bez Ronda u blizini, s načetim Rubiom i sa standardno solidnim Paulom koji ipak većinu energije troši na napad, Conley je isplivao kao najbolji preostali terijer. Jeff Green iz utakmice u utakmicu igra sve bolje u napadu, ali njegova obrambena energija i kvalitete na perimetru su vrhunski tijekom cijele sezone i glavni su razlog zašto Boston i dalje ima šanse u playoffu, bez obzira na klasično skroman napadački učinak – s Garnettom u zadnjoj i Bradleyem u prednjoj liniji, a s Greenom sposobnim čuvati svakoga na perimetru, ova obrana se ne smije podcijeniti (a da ne spominjem Piercea koji je još jednom sjajnom all-round sezonom samo pokazao Bryantu i sličnima da se može igrati i obrana bez obzira na težinu napadačke uloge – PP bi definitivno bio u četvrtoj obrambenoj petorci). Smith i Ibaka su u ovim razgovorima po defaultu, dužinom i brzinom su i ove sezone zagorčali život mnogima, tu ne treba trošiti riječi, a Sanders pak zaslužuje posebno priznanje.

Doduše, da je Dwight imao malo uspješniju sezonu (i to prije svega timski, jer individualno su mu brojke s vremenom, kako je rasla forma, gotovo dosegle onu standardnu kvalitetu) ovo bi bilo njegovo mjesto jer Sanders ipak nije takav all-round majstor sposoban držati cijelu obranu. Njegova je uloga više situacijska (čuvanje obruča), a ponekad u tome toliko pretjeruje da ostavlja reket nezaštićen (drugim riječima, lovi blokade što je smrtni grijeh kada pored sebe nemaš partnera koji može uskočiti u sredinu, a što bi se moglo riješiti u budućnosti kada bi njegovo partnerstvo s Hensonom od Bucksa moglo napraviti obrambenu velesilu). Manjak mase i raznovrsnosti trebao bi se kompenzirati s vremenom i onda ćemo o njemu moći govoriti u istoj rečenici s Gasolom ili Howardom, a do tada se treba diviti isključivo lakoći kojom stigne izazvati svaki šut u blizini obruča – njegova dužina i pokretljivost su prvoklasne.

6POY

Jamal Crawford

Ovdje se borba vodila između Crawforda i Smitha, uz dužno poštovanje prema Carteru (Mavs), Martinu (OKC), Jacku (Warriors) i Andersonu (Hornets). Smith je slično Melu imao sjajan ulazak u sezonu i još bolju završnicu, ali između je nestao, dok je Crawford kroz cijelu godinu manje-više držao istu razinu forme plus je dokazano jedan od najboljih instant strijelaca s klupe u povijesti NBA.

ROY

Damian Lillard

Neki dan sam naišao na tekst o tome zašto je Davis zaslužniji rookie od Lillarda koji je samo potvrdio koliko je napredna statistika opasna u rukama talibana (ne toliko kao nuklearno oružje, ali princip je sličan). Isticati Davisovu individualnu učinkovitost ima smisla ako radimo projekcije o budućnosti gdje je i iz ovogodišnjih igara jasno da prvi pick čeka karijera o kakvoj Lillard može samo sanjati. Međutim, koristiti učinkovitost i potpuno zanemariti kontekst prilikom ovakvog izbora je jednostavno pogrešno. Lillardove igre su svakako dijelom rezultat idealne situacije (gomila minuta i potpune ovlasti naspram Davisa koji je bio pod pritiskom ozljeda i strogo kontrolirane uloge), ali njegov učinak je neosporan.

Ja sam prvi za ignoriranje svih onih koji zanemaruju brojke, a pogotovo onih koji bi Lillarda proglasili boljim igračem od Davisa (što nije čak ni u ovim ranim fazama karijere), ali isto tako sam ignoriranje onih koji su spremni dati ovakvu nagradu Davisu iako je Lillard imao bolju sezonu kao član košarkaške momčadi, a ne nužno kao gomila podataka. Ne vidim ništa sporno u tome da Davis svoju all-star karijeru započne bez ove nagrade, dapače puno spornije mi se čini ne nagraditi momka koji je u svom prvom susretu s NBA košarkom odigrao najviše minuta u cijeloj ligi.

MIP

Brook Lopez

E, ovdje pak na scenu stupaju sasvim druga pravila od onih maloprije. Ako već biramo igrača koji je najviše napredovao, onda moramo definirati što smatramo pod napretkom – to što je netko u boljem kontekstu napumpao brojke ili to što je netko podigao igru na višu razinu? U ove prve spadaju igrači poput Vasqueza i Asika koji nisu igrali ništa drugačije od onoga što su pokazivali u manjim rolama, već su se jednostavno okoristili kontekstom. Naravno, treba im čestitati na lakoći kojom su podnijeli drastičnu promjenu uloge jer nije lako iz uloge zamjene preći u ulogu nositelja, ali pri tome moramo imati na umu da su bili dio sistema koji im je maksimalno izašao u susret.

Hornetsi su tako više od 50% svojih napada bazirali na pick igri za Vasqueza, očito se više fokusirajući na razvoj nego na rezultat. I dok je Vasquez svoju rolu odradio sjajno, pri tome nije pokazao ništa višu razinu igre u odnosu na sezonu ranije kada je bio jedan od boljih back-up playeva u ligi. Drugim riječima, iako nema sumnje da Vasquez može biti starter u NBA, njegov plafon je usko vezan s idealnim sistemom u kojem se doslovno sve vrti oko njega (a nisam ni spomenuo da su Hornetsi doslovno digli ruke od obrane s ovolikom minutažom tako skromnom atleti). Slična stvar je čekala i Asika u Houstonu, gdje od njega nitko nije tražio da zapovijeda ozbiljnom obranom, već samo da skače i šalje što brže loptu prema Linu ili Hardenu (i što je radio sjajno).

Ako smo se dogovorili da je za ovu nagradu kontekst isključivo bitan iz kuta individualnog napretka, onda je Brook broj jedan. Zasluženo je bio u all-star kombinacijama, a danas je vjerojatno najkompletniji napadač na poziciji petice u ligi nakon braće Gasol i Timmya. Momak je već u prve tri sezone pokazao talent za zabijati, ali bio je daleko od zaokruženog centra – nedostatak ideje u obrani i prije svega skakačka ne-efikasnost opasno su ga limitirali, a moram priznati da sam nakon loma stopala praktički digao ruke od njega i ozbiljnijeg razvoja. Međutim, ova sezona je potvrdila ne samo da je fizički opet spreman, već i da je bolji nego ikada, što njegov max ugovor pokazuje kao jedan od rijetkih dobrih poteza Netsa koji upravo na njemu grade većinu ovogodišnjih rezultata.

MIP TEAM

Bledsoe, Walker, Durant, Sanders, Lopez

Uz to što je Lopez iz graničnog startera izrastao u all-star centra, svakako treba istaknuti Kembin iskorak iz simpatičnog strijelca s klupe u kompletnog playmakera, kao i Bledsoev all-round razvoj započet u lanjskom playoffu (bude li Vinnie i u playoffu gubio minute na Greena umjesto da starta s Ericom, treba ga poslati u Guantanamo). Sanders je iz podizača energije postao čovjek oko kojega možeš planirati obranu, što je neprocjenjivo – oko ovih četvero valjda nitko nema zamjerki.

A ne bi ih trebalo biti ni oko Duranta koji je razinu igre dignuo u nove visine, visine na kojima su rijetki ikada bili (glupo je ignorirati kada klasni igrač postane još bolji, zašto bi to bilo manje vrijedno hvale od toga da neka rezerva ispliva zbog kvalitetnije situacije u kojoj se našla). Jedini problem je što će pored Jamesa morati čekati još nekoliko sezona dok ne dođe na red za titulu MVP-a, iako je prvi dio ove sezone pokazao da se i ta razlika opasno smanjuje.

COY

Kevin McHale

Ok, znam da je u eksploziji Rocketsa ključnu ulogu odigrao Morey sa svojim ogromnim analitičkim štabom, kao i hrpa kvalitetnih McHaleovih pomoćnika. Uopće nije ni upitno da je odluka o run and gunu donesena s vrha i da je McHale tu imao malo utjecaja obzirom da je njegov stil uvijek uključivao gomilu flexa, kretanja bez lopte i screenova kroz organizirane napade. Međutim, netko je morao držati pod kontrolom ovaj sklepani roster i sve te ideje na okupu, a taj netko je upravo McHale i njegova optimistična priroda koja nije pokleknula čak ni pored osobne tragedije koja ga je pogodila usred sezone. Ovo što je on sa suradnicima izvukao iz jednog limitiranog rostera vrhunski je posao, ne zato što su pogodili sa stilom igre (jer to je teoretski trik s kojim možeš do jednog nivoa), već zato što su cijele sezone održali istu razinu i isti pristup i tako nadmašili sva očekivanja.

GMOY

Daryl Morey

Za njega vrijedi dobar dio ovoga rečenog za McHalea. Malo je nedostajalo da u sezonu uđe s jednim od 4 najgora rostera u ligi, ali onda je iz vedra neba doveo Hardena i sve je poprimilo drugačiji tok. Ogroman plus zaslužuje i zbog dugoročnog plana – na ljeto imaju dovoljno prostora za pojačati playoff jezgru još jednim vrhunskim igračem (Josh Smith bi se sjajno uklopio u stil igre koji njeguju), a ni u sezonama nakon neće biti blokirani nekim lošim ugovorom. Uostalom, da Morey razmišlja unaprijed jasno govori i trade s Kingsima u kojem su oslabili momčad za ovu sezonu, ali su pri tome u Robinsonu dobili igrača koji im može donijeti puno više koristi u nekom budućem tradeu.

BRIAN SCALABRINE AWARD

Robert Sacre

Od početka do kraja sezone, njegova faca i mahanje ručnikom nisu prestali zračiti playoff intenzitetom. Jedan od rijetkih, ako ne i jedini, igrač Lakersa koji je iskreno uživao u ovoj sezoni. Osim možda u onom periodu bez Gasola i Howarda kada je morao igrati.

MILOŠEVIĆ-TUĐMAN AWARD

Bryan Colangelo

Iako sam slobodno mogao nagradu za grobara godine dati i Andrei Bargnaniu, koji je valjda dobio više zvižduka od publike u Torontu od ijednog drugog igrača na bilo kojem gostovanju (pa čak i Dwighta u Orlandu), što je poštenije nego uručiti je čovjeku koji je oko Bargnania pokušao izgraditi cijeli projekt? I onda, umjesto da odustane i sakrije se u nekoj od vikendica koje mu je tata izgradio, potroši još milijune i milijune poštenih dioničara na roster koji neće biti konkurentan do 2088.

MATT BULLARD AWARD

Ryan Anderson

Nagrada koja je bila pred ukidanjem – dok je živ i zdrav, tko može Ryana skinuti s trona? Od dogodine nagrada nosi njegovo ime, a ironija cijele priče je u tome da stretch četvorke nikada nisu bile popularnije, ali i s nikada manje šansi da zabiju više trica od ovog revolveraša za kojega su Hornetsi doslovno vrtili catch & shoot akcije na početcima napada bez ikakvih specijalnih kretanja ili pokušaja da ga namjeste na kraćoj trici u kutu – Anderson bi se jednostavno dogegao u napad, postavio pick ili iskoristio suigračev i onda samo čekao loptu koju će ispaliti prema obruču, ponekad i s pola metra dalje od linije. Totalni luđak.

ALL-DORKS TEAM

Jimmer Fredette, Evan Fournier, Mirza Teletović, Enes Kanter, Jonas Valanciunas

Još jedna nagrada koja je jedva preživjela – svake godine nađem nekoliko bijelih bisera kojima predvidim eksploziju i prelazak u puno više sfere (lani Parsonsu i Splitteru), ali pet takvih nisam našao nikada (Dragić, Jason Smith i Hayward odigrali su identične sezone kao i godinu ranije). Ove godine pak ponuda je bila toliko slaba da sam prelaskom u višu sferu morao smatrati i činjenicu da će netko potpuno epizodne role (možda) zamijeniti mjestom u nešto užoj rotaciji.

Freddette je svakako spreman biti specijalist za tricu u nekoj momčadi koja će se potruditi koristiti ga kao takvog, Teletović će dobiti više šanse u Netsima koji nemaju načina za pojačati se, a Fournier će jednostavno nastaviti sa solidnim igrama kao zamjena nekome od trenutnih članova uže rotacije Nuggetsa (nema logike da Chandler, Gallo, Iggy i Brewer još jednom budu dio iste rotacije, financijski je to neisplativo). Dakle, radi se o tri iskoristiva igrača koji svakako zaslužuju puno veću rolu nego je imaju trenutno. Eksplozije u klasičnom smislu prelaska iz relativne anonimnosti u opću relevantnost bi pak trebali imati Kanter i Valanciunas – obojica napreduju iz utakmice u utakmicu i u trenutnoj projekciji rostera nemaju nikakve prepreke koja bi im oduzela maksimalne minute dogodine.

SPOMENICE ISPODOBRUČA

– David West, jer je duša i srce Pacersa

– Al Horford, jer je David West Hawksa

– Chris Bosh, jer je majstor prilagodbe i veća faca od minijaturnih hip-hopera

– Dirk Nowitzki, jer je na jednoj nozi zamalo uspio odvesti jednu limitiranu momčad do novog playoffa

– Dwight Howard, jer je usprkos svim problemima s ozljedama i kemijom izbjegao novu dramu i jednostavno igrao košarku

– Kyle Lowry, jer je prvi mjesec sezone bio MVP

– Deron Williams, jer je zadnji mjesec sezone bio MVP

– David Lee, jer je sjajan all-round koji je danas čak i podcijenjen obrambeni igrač

– Jarrett Jack & Carl Landry, jer su dali Warriorsima kičmu

– JR Smith, jer je njegovo ime Earl

– Kenneth Faried, jer je i pored svih strijelaca upravo on motor koji pokreće Nuggetse

– Paul Pierce, jer je Istina

– Chandler Parsons, jer je najnesebičniji, a ujedno i nabrži revolveraš još od Doca Hollidaya

– Kyrie Irving, jer prezentira novu generaciju nepodnošljive lakoće zabijanja

– Shawn Marion & Vince Carter, jer su kao vino, stari i dobri

– Jason Kidd, jer je Einstein

– Tom Thibodeau, jer je mesar

– Anthony Davis & Andre Drummond, jer su budućnost

– Ray Allen & Shane Battier, jer su novi David Stern i Adam Silver

– George Karl, jer i dalje ima neništivu volju da se igra

– Gregg Popovich, jer i dalje ima neuništivu želju da izaziva

– Greivis Vasquez & Robin Lopez, jer su dali novi smisao rečenici “ubojstvo pick & rollom”

– Martell Webster, jer je opet izmislio vlastitu karijeru

– Nikola Vucevic, jer je The Russian

– braća Van Gundy, jer spadaju među rijetke koji su u stanju igru učiniti zanimljivom i izvan parketa

17 thoughts on “THE RIGHT STUFF 2013.

  1. Carski tekst 😀

    Sto se tice poredjenja Harden/Kobe u defanzivi, rekao bih da je razlika u tome sto Hardenovu (lose) odbranu niko i ne istice, dok Kobe redovni biva uvrstan u All-D petorke iako zaista ima igraca koji zasluzuju to pre njega. Lowe je nekoliko puta to isticao kao travestiju, ne znam ko je jos ispratio taj trend 🙂

  2. Sad kad je sezona gotova, koji rookie je promašaj drafta, te koji je krađa drafta?

  3. Čudi me da nisi nigdje spomenuo Austina Riversa, sezona koju je odigrao je barem zaslužila jednu spomenicu za valjda najgoreg rookiea ikad. 😀

  4. Hoćemo li dočekati kakav podcast prije play-offa i vašu najavu glede pojedinih match-upova? 😀

  5. Što kažeš na ostanak Smarta još (najmanje) godinu dana na faksu? Da li želi doći u što kompletnijem izdanju u NBA (onda je hvalevrijedan potez) ili mu se ne igra u možebitnim Bobcatsima i Orlandu? Ili možda nešto treće?
    Mene je poprilično iznenadio takvom odlukom. Ipak bi bio top 5 izbor (a ako stvarno bude takva klasa dogodine, pitanje da li će biti opet).
    Unaprijed hvala svima uključenima u komentiranje.

  6. Bila na Rotoworldu vijest, već je maknuta. Da li se netko šali ili…?

  7. to još uvijek nije potvrđeno pa bi ipak uzeo sa dozom sumnje…Smart trenutno ima idealnu situaciju za draft jer mu se sve otvorilo. gotovo je siguran u top 3, a nebi me čudilo ni da završi kao 1. pick (iako je realnije da će to biti Noel)…

    igrači koji su slovili kao lutrijski pickovi i ipak izabrali ostanak na sveučilištu uglavnom su iduće godine pali niže na draftu tako da ne vjerujem da će se Smart kockati…nego će postupiti u skladu sa svojim prezimenom 😉

  8. Nije li netko na ovom blogu u komentarima rekao da će pojesti vlastito govno ako se Lakersi plasiraju u playoff

    Molimo sretnog dobitnika da se javi 😀

  9. Dal ce biti kakav post o rookie-ima ? nesto tipa ko je opravdo ocekivanja,ko je bio iznad a tko ispod ?

  10. @lebron_clutch Mislim da je bio leonard cohen. I ja sam se sjetio te prepirke. I one oko Quincya Acya i pive, Gee! 🙂

  11. Ma nije uopće bila prepirka, znam osobno tipa koji se potpisuje s leonard cohen i on je vatren i sklon takvim ispadima, tako da to nisam shvatio ozbiljno.

    Ovo drugo je istina, nekoma dugujem 29 piva i to samo zato što su Raptorsi toliko nesposobni da misle da će Acy ikad bit NBA igrač pa su mu dozvolili da 29 puta uđe u igru. Ali, dug je dug, šta se može.

  12. Ja sam se ponadao da ste zabroavili 😛
    Svaka čast Lakersima, malo su ih suci pogurali, ali nisam ovo očekivao od njih, nakon prvog dijela sezone.
    Baj d vej, odličan tekst.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *