DAY 11 – OWNING THE PAINT

WARRIORS @ NUGGETS

Bio sam se spreman kladiti da će Karl ubaciti u petorku Brewera umjesto Fourniera i prebaciti Iggya na Currya, činilo mi se to kao neizbježno. Rezervna opcija bila bi povratak standardnoj petorci, s Koufusom i Fariedom, u kojoj bi Chandler ili Brewer zauzeli Gallinarievo mjesto.

I do promjene je došlo, rookie Fournier ostao je bez simbolične uloge, ali na račun McGeea, istog ono McGeea s kojim je Karl odbijao startati tijekom cijele sezone jer nikada ne znaš kako će odigrati. I da, Lawson je opet otvorio utakmicu čuvajući Currya.

Međutim, jedna promjena se ipak dogodila i bila je puno značajnija od ikakve rošade igrača – Nuggetsi su odustali od jahanja Lawsonove slash & kick igre i 1 na 5 kreiranja šansi driblingom, zaigravši igru s puno pasova po perimetru koja je završavala spuštanjem lopte na jednog od visokih, uglavnom u Iguodalinom aranžmanu.

Karl je ovim potezom usporio igru i smanjio broj posjeda lopte (iz utakmice u utakmicu tempo je sve sporiji), naglasivši još jednom ironiju situacije – Denver je kroz sezonu igrao upravo na što brži ritam i što više pokušaja kako bi si dali šansu sakriti minuse, a sada moraju izgledati što običnije kako bi došli u priliku eksploatirati manjak Leea.

I upravo u tome i leži ključ serije. Golden State nije osjetio gubitak svog drugog najboljeg igrača ne zato što ima sjajnu rotaciju, već zato što im Denver omogućuje da igraju stilom u kojem se nedostatak Leeovih kvaliteta s vrha posta ne osjeti. Gledajući ovakav uvod, postavilo se pitanje hoće li Denver moći odigrati ovako disciplinirano do kraja.

Ova promjena stila bila je toliki šok za obranu Warriorsa da je Jackson ubrzo morao odgovori s vlastitom visokom postavom, ali Karl odmah odgovara na izazov tako što se baca na nisku postavu s Brewerom umjesto McGeea. Jackson zatim vraća nisku postavu, a Karl odmah ubacuje McGeea uz Koufusa. Ovo je bilo urnebesno za pratiti, ali George je očito odlučio iskoristiti svaku sitnicu za dobiti prednost.

I dobio ju je – Denver je zabio najviše poena u četvrtini u seriji uopće (36 od čega čak 18 u reketu, s tim da su Warriorsi imali nekoliko puta četvrtine s 35 koševa) i izgradio prednost od 14 poena. Međutim, kada vam je protivnik momčad poput Warriorsa koja u svakom trenutku može zaredati s tricama, ta prednost teško da može nešto garantirati.

+20 na poluvremenu, e to je već nešto ozbiljnije. Tu prednost Denver gradi u drugoj četvrtini u kojoj Warriorsi još nisu našli odgovora na nove postave, a osim što im je Denver potpuno razbio obranu (66 poena u 24 minute), bilo je očito kako ovo nije Curryeva večer. Da li zbog zgloba ili zraka u dvorani ili je jednostavno došao red na ovakvu partiju, Steph nije mogao spojiti dva šuta za redom, a bez toga nema ni preokreta.

U nastavku je bilo bitno vidjeti hoće li Jackson odmah na startu krenuti s Landryem umjesto Barnesa kako bi parirao razigranima Fariedu (konačno double-double učinak) i McGeeu (3 sjajne blokade uz izuzetnu dozu energije), ali trener Warriorsa nije vidio razloga za razbijati do sada uspješnu rotaciju. U ovoj situaciji niska postava s dodatnim tricašem ionako ti jedina može pomoći da stigneš ovakvu prednost, a i nema smisla sijati paniku u kontekstu u kojem te čeka prilika zaključiti seriju u svojoj dvorani u kojoj će ti puno lakše biti nametnuti brži ritam koji ti odgovara.

I pogodio je s ovim prvim jer su upravo trice Barnesa i Jacka u 6 minuta prepolovile prednost. Međutim, ovaj put Denver se nije izbezumio ili nestao, doma je samopouzdanje ipak nešto veće nego u gostima. Iggy je serijom sjajnih poteza, od asista do šuteva, brzo vratio stvari pod kontrolu. Upravo je njegova partija tijekom prvih 36 minuta bila ključna za Denver – osim što je odradio standardno solidan posao u obrani, zabio je iznad svoje kvote (čak 3 trice) i, najvažnije, bio je sjajan u ulozi playmakera cijelu večer. Ovakvom all-round partijom nije bio samo najbolji igrač Denvera, već uopće najbolji igrač na parketu, a to je bila ogromna promjena u odnosu na do sada viđene utakmice koje su se uglavnom vrtile oko Curryevih kvaliteta.

U zadnjoj četvrtini uporni Warriorsi još su jednom uspijeli prepoloviti prednost, ovaj put na leđima odlične igra u obrani visokog frontcourta Ezeli-Landry-Barnes i, naravno, trica (opet Barnes). Denver ovaj put nema odgovor u vidu Iguodale, nastaja panika kakvu smo već navikli gledati, opet se počinje forsirati 1 na 5 akcija umjesto da se igra košarka, rezultat pada na samo +5. I tada situaciju smiruje Miller koji u kritičnim trenucima baca dva alley-oopa za Farieda i tako još jednom iskorištava slabosti zadnje linije Warriorsa.

Međutim, ovakav rasplet je samo pokazao da nijedna prednost protiv Warriorsa nije sigurna, a također i da bi, s boljom partijom Currya, šesta utakmica bila nepotrebna (njegovih sinoćnjih 19 šuteva za 15 poena su neponovljiva katastrofa, čak i s jednom nogom). Denver je odigrao najbolje minute ove serije, zabili su samo tricu manje od protivnika, ali još uvijek imaju problema pretočiti zamisli u igru od početka do kraja, a posebno je vidljiv grč u završnicama kada sve staje i svi traže tko će preuzeti odgovornost. Ovo što je sinoć uspjelo Milleru protiv momčadi s ozbiljnim centrom pod košem ne bi nikada prošlo, ali Bogut je bio neupotrebljiv, dok je Ezeli odigrao najbolje što zna, a to ipak nije dovoljno (na solidnu smetlarsku rolu sjenu su bacile rookie pogreške u završnici, kako u obrani, tako i u nepažnji s loptom).

Takve panike i pasivnosti kod Warriorsa nema, puno su zrelija i hrabrija momčad, a to dobrim dijelom ima veze i s karakterom trenera. Jackson stvarno vjeruje u ovo što radi, dok Karl ima taj odmak od cijele situacije, tu dozu pesimizma, a to se itekako osjeti u igri. Nakon svega viđenoga u drugom poluvremenu, samo mogu reći da bih bio šokiran kada Golden State ne bi dobio jednu od preostale dvije utakmice. Recimo, preokret u seriji Bullsa i Netsa me uopće ne bi iznenadio obzirom na sve viđeno, tu Netse mogu zamisliti kako nakon svega uspijevaju doći do 4-3. Ali, ovaj Denver jednostavno ne ulijeva takvo povjerenje, previše je tu fluktuacija u igri i nesigurnosti u stavu da bi čovjek vjerovao u njih i mogućnost preokreta.

GRIZZLIES @ CLIPPERS

Peta utakmica najzanimljivije playoff serije ovisila je o tome može li Memphis prenijeti dominaciju pod obručima u goste, odnosno mogli li Jordan i Griffin uspostaviti ravnotežu taman toliko da istaknu Paula kao ključnog igrača na parketu. Vijest o Blakeovoj ozljedi gležnja zarađenoj na treningu u tome im definitivno neće biti od pomoći (mislim, kakav sretnik moraš biti da se ozlijediš na treningu tijekom playoffa kada je odmor između utakmica najvažniji, svašta).

Krenulo se eksplozivno, prvih 12 minuta trpali su svi, a taj ritam na 100 poena nikako nije odgovarao Memphisu. Za Paula nije bilo rješenja, a kad sam ne bi imao rješenje, jednostavno bi iznudio slobodna. Međutim, činjenica da je Memphis lakoćom pratio ovaj ritam nije govorila u prilog ni Clippersima, koji su opet pokazivali slabosti u zaštiti reketa, posebice u suradnji Jordana i Griffina. Blake je začuđujuće energičan u startu, ali za kontrolirati svoju sudbinu on mora dobiti dvoboj protiv Randolpha ili Gasola tijekom svih 48, smetati im jednu četvrtinu nije dovoljno.

Valjda da bi ga zaštitio od osobnih protiv Randolpha, Del Negro je Blakea stavio na Gasola, računajući da će Marcova igra na vrhu posta manje isticati probleme s gležnjem. Međutim, ovdje Hollins i Gasol pokazuju da znaju što rade, Memphis svu igru prebacuje upravo na Gasola koji kroz niz post-up akcija uništava Griffina. Ne samo da su ga brzo doveli u probleme s osobnima, već su počeli preuzimati kontrolu nad ritmom i rezultatom.

U nastavku gledamo nastavak završnice druge četvrtine, Gasola kako voza nepokretnog Griffina i zabija kad poželi, dok se Paul muči 1 na 5 pokušajima održati svoju momčad u igri. I tu je ležao još jedan problem s kojim su se Clippersi susreli i utakmicu ranije – obzirom da Paul nosi napad na svojim leđima već treću četvrtinu za redom, pitanje je hoće li imati dovoljno energije za završnicu.

Clippersi su pod hitno trebali nekakav poticaj kako bi se vratili u susret, ali ništa se nije događalo. Vinnie je konačno maknuo Blakea s Gasola, a nedugo nakon toga ga je i potpuno povukao iz utakmice jer mu drugi stup uz Jordana stvarno nije trebao. Sreća za njih što je u ovim momentima Marc upao u probleme s osobnima, jer je Memphis taman bio spreman zadati smrtni udarac. Ovako su iz igre izašli i jedan i drugi.

Time je Del Negro dobio još jednu šansu u zadnjoj četvrtini, odlučio se za igru s niskom postavom koju je Hollins prihvatio jer u Allenu, Pondexteru i Princeu ima sasvim dovoljno dugonja koji mogu braniti postavu Clippersa s tri beka i Barnesom na četvorci, a svi oni su se pokazali i više nego korisni u napadu drugu utakmicu za redom (posebice je bitno bilo što je Prince još jednom dodao dozu šuta iz vana). Naravno, taktika je bila jasna, igrati na Randolpha u sredini. Vinnie je izrotirao sve preostale visoke na njemu (Jordana, Hollinsa, Odoma, Turiafa), ali uzalud, Z-Bo je održavao prednost, bilo koševima, bilo razigravanjem (koliko su očajnički Clippersi pokušavali uspostaviti neki balans u sredini tijekom utakmice dovoljno govori podatak da su im svirane 3 tehničke zbog 3 sekunde u reketu).

Kod Clippersa nije funkcioniralo ništa osim Barnesove energije, Crawford se prekasno razigrao, a Paul je opet nestao u završnici, dijelom zbog umora, a dijelom zbog Pondextera. Grizzliesi su pak nastavili igrati kroz svog usamljenog centra, bilo Randolpha, bilo Gasola u zadnje 3 minute. Bez ikakvih značajnih promjena, s uvijek istim rezultatom – ili bi zabili ili našli slobodnog suigrača.

Iako kretanje rezultata govori o tome da su Clippersi možda imali šansu u završnici, istina je ipak drugačija. Memphis je sve imao pod kontrolom i utakmicu bi završio puno ranije da Gasol nije morao sjesti na klupu. Jasno, Clippersi bi također bili u sasvim drugoj situaciji da je Griffin bio spreman za igru (ovako je napravio više štete nego koristi), ali sve to više nije bitno.

Memphis ima dvije prilike za uzeti seriju, a, obzirom kako dobro igraju Gasol i Randolph u zadnje tri utakmice, definitivno su favoriti. Dodaj tome još činjenicu da će Griffin opet biti ispod 100% i te šanse samo rastu. Iako nikada nije pametno otpisati momčad s Chrisom Paulom, pitanje je što Del Negro može smisliti kako bi se napad kotrljao i bez Paula i kako bi sačuvao svog kapetana za ključne momente. Možda više niske postave, možda agresivnije šuterske večeri (bitka pod obručima je izgubljena, to je jasno, energiju treba usmjeriti u drugom pravcu). Ali, kako Clippersi cijelu sezonu nisu uigrali nisku petorku ili nekakvu postavu za specijalne prilike, sve to bi trebalo izmisliti u hodu, u roku dva dana, pa se onda nadati da će Bledsoe i Crawford eksplodirati. Sretno s tim.

Tu se pak opet vraćamo na onu priču o igri koja ovisi samo o raspoloženju Paula i Griffina (a isti problem ima i Oklahoma s Durantom i Westbrookom). Kada Griffin ispadne iz formule, bilo zbog ozljede ili zbog toga što ga protivnički visoki nadigraju, jasno se vidi da ona Vinnieva parola o tome kako ti ne treba sistem kada imaš Paula baš i ne drži vodu. Srećom po nas, dogodine ćemo biti pošteđeni sličnih ideja.

HIGH FIVE

Chris Paul, Andre Iguodala, Harrison Barnes, Zach Randolph, Marc Gasol

6 thoughts on “DAY 11 – OWNING THE PAINT

  1. Je li ti to kazes da ce Vinnie dobit otkaz? Aj kamo srice 😉

    Problem Nuggetsa je to sta ni sami ne znaju ko su jer su morali odustat od svoga identiteta i odigrat nesto njima neprirodno. Eto, stvari su se poklopile (Curry, Iggy) pa su dobili, ali Warriorsi su favoriti, ne samo kratkorocno nego i dugorocno gledano. Rade jako dobre stvari i mislin da ce iz godine u godinu bit samo bolji (ako Steph ostane zdrav naravno).

    Memphisu zelin prolaz dalje jer Clippersima triba jedna takva triska da napokon otpuste Vinnija jer je ovo tragedija kako covik (ne)radi. Da ne govorin da pobjednik meca ide na Oklahomu. Ako to bude Memphis, mislin da ima 50-50 sanse protiv njih.

  2. Koji cas kosarke od strane Zacha i Marca onoj dvojici (hajd da ne koristim rijec balvan,malo je prejaka za Griffina:)neka bude politicki korektno-onom dvojcu visokih Clippersa),Griffinu i Jordanu,uzivao sam gledajuci…zao mi samo sto Griffin zbog povrede nije ostao malo duze,mislim nista se ne bi promijenilo u rezultatu ali mogao je mozda nauciti ponesto od ove dvojice profesora,kosarka se ipak igra ispod obruca,a ne iznad :)…mislim ona prava,playoff kosarka,nesto sam i zaboravio kada sam zadnji put cuo onaj glupi izraz-lob city,bas se pitam gdje je nestao? 😉

  3. kakve vam se čine šanse memphisa za barem finale zapada pa čak i protiv miamia..sa svim ovim ozljedama ako prođu clipperse..bilo bi zanimljivo gledat njihovu obranu i visoku liniju protiv miamia..:D

  4. memphis ima sve potrebano da naudi heatu. malo bi ih napad u toj seriji zezao, ali ako bi pogađali otvorene trice, nakon udvajanja zebe i gasola, imaju šanse.
    ali u tom grmu ne leži zec.
    pitanje je koliko će oni imati snage nakon iscrpljujućih serija protiv clippersa, oklahome i spursa? miami praktički ima šetnju do finala istoka (ne misli valjda netko da su im skršeni bullsi ili smješni netsi prijetnja), a i u finalu istoka ih čeka izmučeni knicksi/celticsi – pacersi/hawksi. već je gee to objašnjavao.
    heat će doći u finale lige odmoran, čak si mogu dozvoliti luksuz da u playoffu odmaraju wadea, i to će im biti strašan plus protiv memphisa. spursi su već druga priča, oni će se također proštetati do finala istoka.

  5. @ Gee što misliš hoće li ova loša prezentacija Nuggetsa u seriji protiv Warriorsa utjecati na izbor za trenera godine? Mislim da Karl nakon ovoga nije zaslužio tu nagradu i mislim da je Jackson s obzirom da ga je nadigrao u izravnome dvoboju zaslužio dobiti tu nagradu.

  6. kakve veze imaju utakmice u playoffu u izboru za trenera godine, to se bira na temelju sezone, i tu ne treba uzimati u obzir playoff!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *