DAY 16 – DURANT VS ANTHONY

GRIZZLIES @ THUNDER

Bitka od prve do zadnje sekunde. Obje momčadi su kao primarni zadatak postavile zaštitu reketa, što je dovelo do brutalne prve četvrtine koja je završila rezultatom 16-14 za Memphis. Odmah je bilo primjetno kako će Ibaka i Perkins u ovoj seriji imati puno važnije uloge jer šanse Oklahome dobrim dijelom ovise o tome koliko će se uspješno njih dvojica hrvati s Randolphom i Gasolom. U startu je to izgledalo skroz solidno, Ibaka energičan, a Perk koristan (koliko može biti koristan igrač koji ima jednu kvalitetu, a ta definitivno nije razigravanje – zar Brooks stvarno misli da će Perkovi pasovi s visokog posta dati napadu širinu?), a to je nešto što definitivno nismo imali prilike gledati često protiv Rocketsa.

Randolph i Durant usprkos svemu odrađuju odličan posao kao prve opcije u napadu, a podršku im daju šuterske serije Baylessa, odnosno Martina. Iako je ritam bio spor i iako se često promašivalo, košarka je bila više nego ugodna za oko. Ne samo da je Memphis vrtio svoje klasične akcije preko Gasola na visokom postu, već su čak i igrači Thundera do koševa dolazili cutovima i kretanjem bez lopte, što također nismo imali prilike često vidjeti u jurnjavi protiv Houstona.

Sve u svemu odlično otvaranje, a nastavak je još bolji. Memphis polagano preuzima kontrolu nakon što se odličnom učinku visokih pridružuju Conley, Prince i Pondexter. Conley je jednostavno preuzeo dio odgovornosti – ako misle srediti Duranta, moraju dobiti svaki raspoloživi mathcup, a ne samo onaj pod košem, dok su ova potonja dvojica od treće utakmice protiv Clippersa postala ključni dio rotacije zbog fantastičnog postotka kojim realiziraju trice iz kuta, ali i sposobnosti da brane više pozicija u obrani, što dodatno olakšava rotacije ionako sjajne obrane.

Toliko su dobro igrali i ovaj put da je Hollins opet posegnuo za niskom postavom sa samo jednim startnim visokim i radije Princeom kao četvorkom umjesto Arthura, ali se prednost od desetak koševa svejedno počela topiti u završnici usprkos stvarno dobroj igri Memphisa u svim fazama. Ponajviše jer je Durant igrao kao Durant i uzeo stvar u svoje ruke, a dijelom jer je Martin nastavio izluđivati Tonya Allena fantastičnom šuterskom partijom. Kada se ovoj dvojici na kraju s par dobrih reakcija pridružio i Fisher, OKC je ušla u egal u kojem su dočekali i zadnjih par minuta gdje im je Memphis širom otvorio vrata pobjedi.

Naime, Memphis je izgubio dvije lopte u dva ključna napada, a Durant je zabio lakoćom dostupnom samo najvećima i tako donio zasluženu prednost Thunderu koji ovakve guste utakmice mora dobiti, posebice na svom parketu. Logika je jasna – ako ne iskoriste Duranta u ovakvim situacijama, neće dobiti previše drugih prilika.

Memphis opet odličan u oba smjera, što samo potvrđuje da je pobjeda Oklahome rezultat dobre igre, a ne samo oportunizma. Obrambeno su veći dio utakmice odigrali sjajno (odlične reakcije u završnici Duranta i Sefoloshe treba posebno istaknuti), parirali su Memphisu u skoku i nisu im dozvolili da postižu lake koševe u kontrama (izgubili samo 10 lopti, što je pravi podvig za njih u svakom slučaju, a posebicu u ovom kontekstu). Uspiju li održati ovakav nivo i u ostatku serije, definitivno će imati šansu za nešto više od par utješnih pobjeda, iako je upitno može li Martin održati ovakvu šutersku razinu sada kada su Hollins i Allen svjesni da mu ipak ne treba ostaviti toliko slobodnog prostora.

Također, poetska je pravda da su Grizzliesi na kraju promašili priliku za izboriti produžetak upravo s linije slobodnih bacanja, jer im je to tijekom utakmice bila najveća slabost. Promašili su ih čak 10 od 24, a posebno su šokantne bila one tri Gasolove cigle (čovjek gađa debelo preko 80%, sinoć samo 4 od 7). Praktički, gađali su 20% slabije od prosjeka – da su samo Pondexter i Gasol ubacili u skladu s reputacijom, tko zna bi li Durant uopće imao prilike za herojstva u završnici.

PACERS @ KNICKS

Od početka je jasno koja je namjera Pacersa – nadjačati New York kad god je to moguće. Sve je post-up, bilo da se ide kroz Hibberta protiv Chandlera, Westa protiv Carmela ili Georgea protiv Shumperta (povremeni napadi kada su sva trojica postavljena uokolo reketa najbliže su trokutu što ćemo vidjeti ovih dana u ligi). New York se za to vrijeme kotrlja na Feltonov pogon. Prvi nekakav momentum s par trica i ukradenih lopti hvataju Knicksi krajem prve četvrtine, ali zasluga za to pripada tradicionalno slabašnoj klupi Pacersa, točnije Samu Youngu, koji je u par minuta uspio odraditi sjajnu rolu kao šesti igrač New Yorka.

Međutim, čim se na parketu opet našla najbolja petorka Indiane, Knicksi su stali. U nastavku Pacersi preuzimaju kontrolu u trenutku kada se vanjski šut pridodao dominaciji kroz post (dobre role Hilla, Georgea i posebice Augustina), hvataju dvoznamenkastu prednost, zbog čega Woodson pokušava s klasičnom visokom petorkom i ostavlja Chandlera na parketu uz Martina, što Pacersima dolazi kao naručeno. Mislim, posegnuti već u prvoj utakmici za ovakvim korištenjem jedina dva visoka igrača očiti je znak panike pred visinom Indiane (čak je i Stephenson maltretirao combo bekove Knicksa cijelu večer), samo što poduzeti kada na raspolaganju imaš roster bez potrebne količine skakača, blokera, razbijača i smetlara?

Knicksi nemaju izbora, oni moraju nastaviti igrati svoju igru jer se Pacersima jednostavno ne mogu prilagoditi. Samo, u večeri kada Hill i George zabijaju skok-šuteve poput Mela i Smitha (možda bi bolje bilo reći da ih promašuju, ali dođe na isto), igranje vlastite igra baš i ne garantira uspjeh. Indiana je tako cijelo drugo poluvrijeme držala utakmicu pod kontrolom isključivo kroz all-round učinak napada i činjenicu da Knicksi nemaju rješenja za post, posebice kada je dvojac Hibbert-West zajedno.

Obrana Knicksa u ovom matchupu ne može posegnuti za preuzimanjima kako bi sakrila slabosti u zaštiti reketa jer time samo dodatno otvaraju povoljne prilike igračima Indiane (Shumpert na Westu ili Martin na Georgeu, makar i na sekundu, neće proći), a ne mogu ni ubrzati igru jer time riskiraju dodatno oslabiti rotaciju pod košem i kontrolu lopte. Rješenja nema osim igrati bolje, a to prije svega znači dobiti bolje partije od Carmela. Osloniti se na Smitha i Martina ovoliko koliko se oni oslanjaju nikada nije bilo pametno, ali Melo definitivno može sebi kreirati bolje situacije za šut od ovih koje trenutno uzima. Bez obzira što ga pod košem čeka majstor poput Davida Westa i strašilo poput Hibberta, ove Knickse može spasiti samo njegova akcija u postu kroz koju će vrtiti igru, skok-šut s poludistance tu neće proći.

Povučemo li paralele s ranijom utakmicom između Oklahome i Memphisa, možemo reći kako, da bi New York ovo učinio serijom, Knicksi moraju od Anthonya dobiti partije poput one kakvu je Thunder dobio od Duranta. Praktički, Memphis je imao istu situaciju kao i Indiana, dvoznamenkastu prednost i sve u svojim rukama pred završnicu, ali, za razliku od Pacersa, nisu to pretvorili u 1-0. Dijelom zbog vlastitih loših reakcija koje su Pacersi izbjegli, ali prije svega zbog činjenice da je Durant jasno pokazao tko je najbolji igrač na parketu. Anthony jednostavno mora napraviti isto da bi Knicksima dao šansu jer to je jedini način na koji slabija momčad može sanjati o prolazu dalje.

1 thought on “DAY 16 – DURANT VS ANTHONY

  1. Pozitivan šok doigravanja u Pacersa – Lance Stephenson. Malo je klimav na šutu, ali ostalo radi na izrazito visokoj razini. Možda sam opet pod dojmom malih broja utakmica u doigravanju, ali ima nešto. Kontre vuče odlično, kontrola lopte jako dobra, energija i srčamost – čudo, obrana na razini.
    Gee, kakvo je tvoje mišljenje o njemu?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *