LATE NIGHT PLAYOFF PODCAST

Iako smo obećali da nema više razgovora nakon večere, odoljeti pričati o playoffu mogli nismo. Nema produkcije, skupa je, a recesija i dalje trese, ali zato ima dokaza da je Sickre na putu da postane Jason Collins ovog bloga, barem kada je Steph Curry u pitanju. Uživajte u ostatku playoffa jer ono najbolje tek dolazi.

3 thoughts on “LATE NIGHT PLAYOFF PODCAST

  1. Kakva kombinacija, vas podkast i Knicksi, sva cula su bila ukljucena. Hvala vam, opet ste bili odlicni, a Sicre forza Warriorsi i Curry

  2. Sickre je kao Curryev fan preskroman: nije Steph all star igrač jer je all star recimo Jrue Holiday i njemu slični. Sada je pomodno pričati o Stephu, ali tko ga je gledao 2008. u Davidsonu zna da se takav igrač rađa rjeđe nego Pantelije Topalovići.
    Zamišljam i navijam za finale dostojno Divljeg zapada – Ratnici protiv Bikova, titanski sukob među košarkaškim Indijancima, rat trojnih osovina: Steph, Klay, Bogut protiv Natea, Digića i Noaha, sve u 7 tekmi bez trunke zdravog razuma ali sa srcem do Saturna. Na kraju sedme o prvaku odlučuju druge petorke jer su prve polomljene i napadnute novim virusom ptičje gripe. Na 3 sekunde do kraja ulazi Steph s dva natečena gležnja i slomljenom desnicom, prima loptu na centru i s lijevim horogom s 13 m gađa za pobjedu, a lopta leti i leti… ali samo do prvog obruča odbijajući se ravno u ruke Boozeru kojemu potom neshvatljivo ispada te odskakuje do Bazemora koji je u strahu baca visoko u zrak. Kao u usporenom snimku lopta polako pada na vrh table točno na logo nba.com, ponovno se diže u zrak a zatim sa začudnim felšom pada ravno u obruč. Publika u Oracle areni ekstatično vrišti, Thibs se ruši na parket i uskoro ga oživljavaju u kolima Hitne pomoći, Booz nepokretno stoji na mjestu držeći ruke u predjelu struka i nepomično gleda u daljinu, Noah kleči i lupa glavom o parket toliko jako da ne svaća kako će ga uskoro zadesiti sudbina košarkaša Jankovića, Steph u suzama hrama prema svlačionici odlazeći u legendu, a Bazemora navijači nose na rukama. Bogut s rukama jedva podignutim u zrak, previše umoran da bi se smijao ili skakao povlači se lagano u polutransu prema centru i pjeva Thompsonovu Anice kninska kraljice… Do jučer Zona sumraka, a sutra?…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *