DAY 18 – UNDER PRESSURE

PACERS @ KNICKS

Knicksi su unijeli dvije bitne promjene u utakmicu broj dva. Prva je bila vezana uz napad u kojem je Carmelo zaigrao puno agresivnije i dolazio do prilika puno bliže obruču. Nije se radilo o post-up situacijama ili ulazima na obruč, ali se dizao na šut metar ili dva bliže nego u prethodnoj utakmici i to uglavnom nakon akcija koje bi mu otvorile prostor i servirale loptu umjesto onih iritantnih izolacija.

Druga je bila u obrani, a ticala se činjenice da su Knicksi opet zaigrali agresivno u pritisku na loptu kako znaju. Cijele sezone su presingom i udvajanjima maskirali nedostatak zaštite reketa i nešto slično im je uspjelo i ovdje. Iako je Indiana imala odličnu realizaciju u sredini, problem je bio u tome što su rijetko kada mogli spustiti loptu na Hibberta i Westa zbog pritiska Knicksa, koji je razultirao s čak 13 izgubljenih u prvom poluvremenu i desetak pokušaja šuta više Knicksa (na kraju utakmice ta je prednost bila još i veća, New York je imao čak 23 šuta više).

S druge strana, ova kvalitetnija igra rezultirala je tek jednokratnom dvoznamenkastom prednošću koju su u par minuta Pacersi opet brzo pretvorili u egal. Čim su shvatili kako manevrirati oko presinga Knicksa (kroz Georgea kao glavnog razigravača), počeli su dodatno koristiti rupe u obrani koje neminovnu nastaju kod ovako agresivne obrane na loptu, što je natjeralo Knickse da se povuku. A to je pak olakšalo Pacersima spuštanje lopte u post na Westa i Hibberta i preuzimanje kontrole, slično kao u prvoj utakmici.

Razlika od prvog susreta je ovaj put bila u Carmelu. Čovjek je prvo nastavio sjajno koristiti mismatch koji ima u svakom trenutku jer je presnažan za Georgea, odnosno prebrz za Westa. Namjera Vogela bila je jasna, držati Georgea na Melu dok je ovaj na perimetru, a čim bi se spustio bliže reketu preuzeo bi ga West. I tako je u trenutcima kada se činilo da će Knicksi opet završiti kao u prvoj utakmici, Melo poludio. Miks šuteva preko Georgea, niz ulaza pored Westa – sam samcat za čas je napravio prednost i slomio Indianu, a pridružili su mu se Prigioni odličnim šutom iz vana te Chandler sa sakupljanjem otpadaka pod košem.

Pacersi su pak upali u neobjašnjivu rupu kakvu smo vidjeli čak i nedavno u sudaru s Hawksima. Opet su imali period u kojem nisu mogli zabiti ništa, a Knicski su ovo mrtvilo iskoristili za napraviti suludu seriju od 30-2 i riješiti utakmicu.

Uglavnom, Pacersi su u prvih 30 minuta pokazali da i dalje drže svoju sudbinu u rukama, ali morat će itekako razmisliti o onome što su prezentirali u preostalih 18. Presing su riješili i trebali bi na njega odgovoriti još bolje u budućnosti, to je taktika koju je nemoguće primijeniti tijekom cijele utakmice, ali kako riješiti Mela? Kada je ovako raspoložen, to je gotovo nemoguće, međutim udvajanja prilikom spuštanja u reket bi svakako bila kvalitetan prvi korak ka ostvarenju cilja – očito je kako ga West ne može čuvati 1 na 1 čak ni u tim situacijama, dakle Carmela treba napasti čim spusti loptu na parket. Pretvori ga u razigravača ili ga natjeraj na loše šuteve, baziraj cijelu obranu na njemu i pusti Knicksima neka te pokušaju dobiti s ostatkom momčadi.

Obzirom da New York ni u drugoj utakmici nije znao koristiti sve one situacije koje im je ostavljala obrana Pacersa odlukom da George prati Carmela na perimetru, dakle sve one matchupove Westa s nekim od swingmana (Shumpert ili Smith bi u ovim situacijama trebali biti uključeni u puno više akcije kroz cutove i blokove), to fokusiranje na Mela bi trebalo biti dovoljno za prebaciti lopticu Knicksima. U svakom slučaju – imamo seriju.

GRIZZLIES @ THUNDER

A seriju imamo i u ovom dvoboju. Iako je u startu utakmica promašajima i čvrstom obranom reketa podsjetila na prethodnu, vrlo brzo je bilo jasno da je Hollins ovaj put zahtijevao od svojih trupa primjenu pritiska na loptu u puno većoj i ozbiljnijoj mjeri nego u prvom sudaru. Grizzliesi su tradicionalno među najboljim kradljivcima u ligi, ali nedostatak ovog elementa u njihovoj igri dva dana ranije omogućio je Thunderu da sakrije činjenicu kako su im playmakeri Jackson i Fisher. Ovaj put to nije izostalo, a nije izostala ni odlična partija Gasola. Međutim, do ozbiljnijeg odvajanja nije moglo doći zbog Duranta, naravno, ali i sjajne 1 na 1 obrane Ibake na Randolphu.

Zanimljivo je bilo promatrati u drugoj četvrtini kako ni jedan ni drugi trener nemaju muda ubaciti nisku postavu, pa smo tako gledali reviju Thabeeta, Collisona i Arthura, čak i Eda Davisa (čudno da je Hollins odustao od do sada u playoffu dokazano korisne niske petorke s Princeom i Pondexterom jer upravo je ovo bio period u kojem je mogla biti od koristi). Gle čuda, Brooks prvi odbacuje oprez i konačno daje šansu petorci s Ibakom i Durantom pod košem okruženom s tri šutera, što odmah rezultira prednošću Thundera kroz otvorene šuteve do kojih dolazi zbog Zachove sporosti u rotacijama (tri trice za Fishera, a zatim i jedna za Ibaku – možemo se složiti da ovakav niz nije moguće ponoviti, ali činjenica je da ovako otvorene šuteve OKC nije imala ni u jednom drugom periodu utakmice). Memphis s druge strane pokušava iskoristiti prednost Gasola nad Durantom, ali u ovom momentu im matematika ne odgovara, Gasol generira 2 poena po napadu, a protivnik 3.

Srećom po Hollinsa, Brooks ga rješava briga o tome što poduzeti jer iz nekog razloga odustaje od postave koja je stvorila prednost i raspalila atmosferu u dvorani vraćanjem Perkinsa na parket. Što odmah omogućuje Memphisu da se stabilizira u obrani i povrati prednost. Mislim, slika govori više od riječi, ali ako već moramo koristiti riječi, dosta vam je znati da je OKC bila u minusu kada je dotični sjeo na klupu, u plusu kada se vratio u igru, a onda opet u minusu (Perkov +/- učinak u prve dvije utakmice je -18, uvjerljivo najgori u seriji, što je stvarno poduhvat ako uzmemo u obzir da su se obje utakmice riješile u zadnjoj minuti i da je ukupna koš razlika +4 za Memphis). Ništa bolje nije ni u nastavku – Memphis je totalno bez ideje, ako ne zabiju u reketu djeluju izgubljeno. Kao stvoren period da se Oklahoma odvoji jer i obrana i Durant djeluju sjajno, ali niz Perkovih reakcija u trećoj četvrtini pomaže Grizlijima da održe priključak – ovdje mi je već bilo žao čovjeka koji nije mogao ni loptu zadržati nakon skoka, a kamoli nešto zabiti ili nekome dodati.

Štoviše, Ibaka upada u probleme s osobnima, a to znači da ćemo Perka gledati još češće. Plus, Brooks ovaj put uopće ne koristi onu sjajnu nisku postavu iz druge četvrtine (neobjašnjiv potez) već radije drži na parketu Thabeeta. To su jedine dobre vijesti za Memphis čiji napad ovako nemoćno nije izgledao od prve utakmice protiv Clippersa. Thunder igra sjajnu obranu i sjajno pokrivaju reket, to nije sporno, ali nemoć vanjskih igrača Grizzliesa osim Conleya da stvore ikakav pritisak bilo driblingom bilo šutom, sinoć im je maksimalno pomogla. Guranje lopti u reket ne može biti jedina napadačka opcija, niti Gasolov šut s poludistance smije biti jedina prijetnja iz vana.

I dok su greškama jedni druge držali na životu, srećom po Memphis probudio se Conley. Slično prvoj utakmici, u nastavku uzima puno veću odgovornost u napadu. Tijekom cijelog drugog dijela stvarao je pritisak, uglavnom ulazima, a u samoj završnici spojio je par ključnih šuteva iz vana i tako Memphisu dao poticaj koji nisu imali u najvećem dijelu utakmice, a niti u završnici prošlog susreta. Kada se Conleyev šuterski učinak pridodao koševima iz reketa Gasola i pritisku na loptu Allena, to je bilo to. Imaš raspoloženog Gasola kao temelj, imaš Conleya kao pouzdanu opciju iz vana, imaš Allena u puno vidljivijoj obrambenoj roli kako diktira ritam pritiskom na loptu. S tim se već možeš suprotstaviti Durantu, mada su i ovaj put visili na rubu provalije jer nikada nije pametno ući u zadnje dvije minuta bez ozbiljnije prednosti protiv ovakvog strijelca.

Srećom po Memphis, KD promašuje dva otvorena šuta, a momčad mu ne pomaže u organizaciji napada – umjesto da netko prenese loptu i da ga pokušaju osloboditi kroz blokove, plan je pustiti ga da igra 1 na 5 i usput prenosi loptu, što Grizzliesima znatno olakšava udvajanje. Kojim su ne samo izbacili čovjeka iz igre, već ga natjerali na par izgubljenih lopti (jedna njegova, a druga mu isto ide na dušu jer je u akciju uključio Perka koji užasnu večer obilježava na jedini mogući način, završnim pucnjem u šanse Thundera).

Memphis je prvu utakmicu odigrao puno bolje u napadu, balansirano i učinkovito, pa su je izgubili jer je Durant zakon i jer ga nisu mogli zaustaviti u zadnje dvije minute. Ovu drugu su podsjetili na one svoje najgore verzije, napad je bio slijepa ulica i na životu ih je održala samo upornost, pa su je dobili iako je Durant opet bio zakon tijekom prvih 46 minuta, ali ovaj put usporen u zadnje dvije. Ovo znači da jasnih pravila još nema, odnosno da trenutno nitko nema prednost jer obje momčadi na kraju igraju svojevrsni ruski rulet dok čekaju ishod Durantovih 1 na 5 pokušaja.

Međutim, ako maknemo pogled sa zadnjih par minuta i fokusiramo se na onih 46 minuta ranije, očito je kako Memphis ima potrebnu širinu (barem kada imaju minimalnu podršku vanjskog šuta), dok OKC treba sulude partije Martina ili ovaj put Fishera da se uopće održi na životu. Međutim, OKC ima i jednog asa u rukavu, a to je niska postava. Koliko god im neće biti lako držati Randolpha i Gasola izvan reketa u ovakvom odnosu snaga, sinoć se pokazalo da se taj rizik može itekako isplatiti tricama. Memphisu je definitivno teže igrati obranu protiv pet šutera nego protiv 4 napadača i jednog drveta i to je nešto što Brooks mora pokušati iskoristiti. Ta postava mu ne treba 48 minuta, ali definitivno bi trebala dobiti više od sinoćnjih 6. Obzirom na izjednačenost serije, očito je kako će svaki detalj biti presudan, a to je upravo onaj od kojega bi OKC mogla imati koristi i kojim bi mogla uzvratiti za ovaj presing koji ih je došao glave, isto kao i Pacerse utakmicu ranije.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *