IOR TIME-OUT – TOP 10 ROOKIES

Kako bi održao ritam od posta dnevno u pauzama između utakmica (prije nego se bacimo na draft, a nakon toga i na javljanja s placa, dvije teme koje će zauzimati većinu prostora u prvih mjesec dana nakon Finala), odlučio sam objaviti rezultate ovogodišnjih individualnih rankingsa po kategorijama u top 10 ruhu, baš onako kako vole mladi. Danas su na redu novaci, a vi ostavite komentar ispod posta ili pišite na gee@ispodobruca.com u vezi iduće teme koju želite vidjeti (top 10 playevi su spremni za sljedeći post, ali nakon toga sve je otvoreno).

1. ANTHONY DAVIS (Pelicans) 76 IOR

Sjajnim napadačkim učinkom Davis je čak i nadmašio očekivanja od ovoga ljeta kada sam ga stavio u skupinu trećih opcija s 65 bodova – finalni rezultat čini ga bližim ulozi druge opcije u prosječnoj momčadi. Iako je iz aviona jasno da obrambeno još nije ni približno spreman pomoći NBA obrani osim u onom dijelu koji uključuje voljni moment (tanak je za borbu u postu, neiskusan za sistemsku igru), što će s vremenom doći na svoje zbog fenomenalnih fizikalija i još boljeg karaktera, ono gdje je debelo nadmašio očekivanja je napadački dio igre. Ne samo da je bio sjajan u roli smetlara koji kupi otpatke oko obruča i zabija zicere, već je pokazao all-star kvalitete u tranziciji (ogroman plus za visokog) i pick igri. Monty Williams ga je tako u prvoj sezoni maksimalno pripremio na osnove NBA košarke, prilagodivši napad da iskoristi njegovu brzinu i eksplozivnost, a Davis se usput pokazao i solidnim šuterom s vrha reketa te izuzetno inteligentnim cuterom u situacijama kada je Vasquez vrtio pick igru s Lopezom. Ukratko, momak je na pravom putu da opravda velika očekivanja.

2. DAMIAN LILLARD (Blazers) 67 IOR

Zasluženi dobitnik nagrade za rookiea godine sjajno se okoristio kontekstom u Portlandu gdje je okružen all-round talentima poput Aldridgea i Batuma imao puno lakšu prilagodbu na ulogu playa u NBA i gdje je njegova revolveraška igra puno više koristila nego štetila momčadi. Zbog gomile minuta čak je smanjio i ovu individualnu razliku za Davisom, iako je jasno da nema ni približno sličan plafon. Međutim, osim što mu je Stotts našao idealnu rolu kao 1 na 5 kreatoru i spot-up tricašu, Lillard je pokazao i više nego solidnu pick & roll lucidnost, a njegove 2 na 2 majstorije s Aldridgeom obećavaju podmazan napad još dugi niz godina. Ono po čemu je najviše oduševio sistem je igra u obrani – za razliku od sveučilišta, gdje je zbog tereta kojega je nosio u napadu bio pošteđen sudjelovanja u obrambenom dijelu igre, u NBA je svoju solidnu visinu za playa stavio u funkciju momčadi i tako dokazao da je itekako sposoban odraditi glavninu posla u preuzimanjima i rotacijama. Momak uz sve ima i karakter i posloženu glavu, tako da uopće ne bi bilo čudo da već dogodine bude top 10 playmaker lige (ove godine promašio za dlaku).

3. ANDRE DRUMMOND (Pistons) 65 IOR

Za razliku od Davisa, koji će ipak morati dobiti nešto kila i mišića da postane kompletan obrambeni igrač, Drummond je već od prvoga dana pokazao da se može gurati u postu sa svima, što je ogroman plus jer njegova pokretljivost i eksplozivnost u obrani nikada i nisu bile upitne. S malo iskustva, uopće nije teško zamisliti kako se priključuje Howardu, Gasolu, Hibbertu i Chandleru kao sljedeći obrambeni MVP lige. U napadu će to ići nešto teže, ali učinkovitost kojom zabija zicere i kupi odbijance već sada je dovoljna da mu opravda puno veću minutažu nego je imao prve godine. Doda li ikada šut s vrha reketa (a tu mislim i na slobodna) i barem onih par post-up poteza koje ima Dwight, bit će nezaustavljiv. Doduše, to već spada u dugoročni plan, ali ono u čemu bi iduće sezone definitivno mogao puno više sudjelovati je pick & roll akcija – u rookie godini je bio solidan, ali niti su Pistonsi imali poštenog playa veći dio godine, niti Andre još uvijek zna pravilno postaviti blok i čitati akciju. Svejedno, obzirom na razinu razvijenosti talenta i manjak iskustva, ovo što je pokazao u prvoj sezoni je više nego impresivno.

4. BRADLEY BEAL (Wizards) 46 IOR

Obzirom na ozljede i činjenicu da je veći dio sezone igrao bez playa, pravi je uspjeh već to što se Beal nametnuo kao legitimni član NBA petorke. Spot-up brojke su solidne i u kombinaciji s godinama ukazuju na monstruma koji bi mogao eksplodirati već dogodine. All-round učinak također solidan, posebice obrambeno (on i Wall će definitivno izazvati Currya i Thompsona za titulu najboljeg mladog bekovskog para u ligi – možda neće nikada biti takvi šuteri, ali obrambeno i kreatorski bi ih mogli debelo nadmašiti).

5. PATRICK BEVERLEY (Rockets) 43 IOR

Rookie-veteran kojega su Rocketsi iskopali u Rusiji samo je još jednom pokazao kako je pozicija playa postala relativno jednostavna za popunu ako si u stanju snimiti igrača koji kombinira kvalitetan dribling i brzinu s loptom s odličnim šutom iz vana. Mislim da više nije tajna kako je Beverley startni play ove momčadi baš zbog te sposobnosti da zabija povratne lopte Jamesa Hardena, a da Lin pada u puno mu primjereniju ulogu back-up playa (iako IOR individualnom kvalitetom ne radi veliku razliku između njih dvoje, dapače obojica su na granici između talenta za popunu petorke i vrhunskog back-up playa, Beverley je zbog stila igre puno bolja opcija za napad Rocketsa). Najbolje od svega, Lakersi su bili momčad koja je 2009. izabrala Beverleya u drugoj rundi da bi 4 sezone kasnije u playoffu trošili minute na Duhona, Morrisa i Blakea.

5. JONAS VALANCIUNAS (Raptors) 43 IOR

Maknemo li ozljede i jednostavno lošu situaciju u klubu na stranu, ostaje činjenica da je Valanciunas odradio sjajan posao kao rookie. Pokazao je sličnu agresivnost u napadu kao Drummond i Davis, čak i sličnu učinkovitost, što je obzirom na puno slabije fizikalije odličan znak za budući razvoj. Obrambeno se pak vidjelo da je rookie, ali, iako često nije znao kamo se kreće, poanta je da se kretao odlično i stalno. U skoroj budućnosti, Raptorsi bi oko njega mogli složiti solidnu obranu.

7. MICHAEL KIDD-GILCHRIST (Bobcats) 40 IOR

Znali smo da nema šut, a dok ne riješi taj problem teško će moći napredovati u ostalim aspektima igre. Napadački je pokazao potrebnu dozu agresivnosti i kreativnosti, a u obrani sposobnost da bude davitelj na perimetru, međutim sve nas uvijek vraća na šut – dok to ne riješi, prva asocijacija će uvijek biti Gerald Wallace.

8. JOHN HENSON (Bucks) 36 IOR

U ono malo prilike, Henson je pokazao da je NBA klasa, light verzija Anthonya Davisa. Napadački će teško doseći te visine, ali bljeskovi u obrani jasno govore da bi karijeru mogao ostvariti na tom dijelu parketa (Nerlens Noel je recimo puno sličniji njemu nego Davisu). Izuzetna dužina i pokretljivost u pravim rukama postat će ozbiljno oružje s klupe, dok će za rolu startera ipak morati nabaciti masu i steći iskustvo jer u ovim trenutnim gabaritima teško da može opravdati ozbiljniju minutažu.

8. JARRED SULLINGER (Celtics) 36 IOR

U njegovom slučaju zdravlje je očito problem broj jedan, jer na parketu sve ide po očekivanjima – radi se o solidnom trećem visokom koji izuzetno dobro koristi masu za skupljati skokove i zabijati zicere, a zbog činjenice da je i dovoljno jak i pokretan da čuva i centre i krilne centre više je nego poželjan kao član rotacije. Za njega je ključno, uz zdravlje, da popravi šut s poludistance jer je to jedini način da dođe do koševa uz guranje pod obručem – postane li opasnost u pick & pop igri, tu se već otvaraju i vrata za ozbiljnije role od one prvog visokog s klupe.

10. PABLO PRIGIONI (Knicks) 35 IOR

Svaka čast Knicksima što su u ovim uvjetima našli sjajnog back-up playa za tako sitnu lovu. Prigioni nema fizikalije, ali IQ i šut su mu sasvim dovoljni da odradi svoj posao pošteno. Nemoguće je zamisliti scenarij u kojem bi mogao biti stalni starter (iako je upravo to bio u završnici sezone, što dovoljno govori o problemima s rosterom Knicksa), ali, dok god može hodati i biti dio momčadske obrane (točnije, usmjeravati protivnika prema osnovnoj liniji), odradit će solidan posao na 20 minuta.

Igrači koji su za malo upali na popis: Terrence Jones, Harrison Barnes, Dion Waiters, Maurice Harkless, Andrew Nicholson.

Za Barnesa je očito da će nakon ovakvog playoff nastupa dogodine imati puno značajniju ulogu i da će se smjestiti negdje u kategoriju između Beala i Kidd-Gilchrista, posebice nastavi li napredovati kao šuter i obrambeni igrač. Ovi ostali za sada su pokazali tek naznake talenta, ali još ni približno nemamo jasnu sliku o ulogama u kojima bi se mogli pronaći. Jones je u ono malo prilike što je imao dao naznake da bi mogao biti pick & pop majstor i uz to kvalitetan obrambeni igrač (ne na razini Hensona ili Davisa, ali ima sve potrebne fizikalije da bude dio dobrog sistema), što je upravo ono što Rocketsima treba na četvorki (posebice ako dovedu Dwighta). Waiters ostavlja dojam combo-strijelca, a za tu rolu će itekako trebati popraviti učinkovitost, Harkless je pak rasni atleta koji tek traži svoj put (light verzija MKG-a ili nešto puno više – njegov razvoj će svakako biti zanimljivo pratiti), a Nicholson je nakon solidnog ulaska u sezonu potpuno ispao iz rotacije zbog očajnih partija u obrani (što u njegovom slučaju predstavlja puno veći problem zbog viška godina koje ima u odnosu na Hensona ili Davisa). Međutim, solidne napadačke partije, posebice ona kombinacija šuta s poludistance i lucidnih post-up poteza, ukazuju da bi u pravim rukama mogao postati izuzetno koristan rotacijski igrač.

19 thoughts on “IOR TIME-OUT – TOP 10 ROOKIES

  1. gee, jedno pitanje, nevezano za članak. Jel još uvijek smatraš parkera top 35 igrača lige ?

  2. @gee
    što IOR kaže na :
    1.mclemore vs oladipo vs caldwell pope
    2.burke vs carter williams
    3.noel vs dieng vs len
    4.otto porter mr. all around vs Shabazz Muhammad!

  3. @ bvitlas – pa upravo je odigrao najbolju sezonu u karijeri, zar ne

    @mou1950 – to će doći na red nakon Finala, ali neće se puno razlikovati od ovog ranijeg popisa jer se radi o sličnom sistemu (u izračun IOR ću samo ubaciti podatke s draft combinea) http://ispodobruca.com/?p=5435

  4. @gee
    zanima me na koji način si doša do zaključka da je mclemore bolji od caldwell popa.pope je mlađi neznatno,oba su podjednake atlete,imaju potencijal i fizikalije da budu vrhunski obrambeni u nba u bliskoj budućnosti ali je ni jedan nije prikazao na ncaa razini.gledao sam 4-5 utakmica jednog i drugog i tu prednost mclemora nisam primjetia,a sad statsi

    Mclemore-TS%-64% UR-23.2%, 15.9 poena, Ast%-12.56%, TOV-14.32%, 5.2 skokova, 31% njegovih šuteva su at rim koje realizira sa 72% uspješnosti,od toga su mu 52% asistirano. 26% šuteva mu otpada na 2pt Jumpers koje realizira sa 35% uspješnosti od toga mu je 47% tih ubačaja asistirano.44% šuteva mu otpada na FG% 3pt koje realizira sa 42% uspješnosti od toga mu je 92% njih asistirano. FTA/FGA-0.34, FT%-87%.

    Caldwell Pope-TS%-59% UR-29.2%, 18.5 poena, Ast%-16.75%,TOV%-11.26%, 7.1 skokova, 21% njegovih šuteva su at rim koje realizira sa 70% uspješnošću,od toga mu je 29% asistirano. 26% šuteva mu otpada na 2pt Jumpers koje realizira sa 36% uspješnošću od toga mu je 41% asistirano, 52% šuteva mu otpada na FG% 3pt koje realizira sa 37% uspješnosti,od toga mu je 61% asistirano.FTA/FGA-0.40, FT%-79%.

    na draft combineu je u 3/4 atletskog testiranja bolji bio pope,ima veći wingspan.
    i jedan dio konteksta je na strani popa a to je da mclemore ima puno bolje suigrače uz sebe i nije trebao sve raditi sam kao pope.pa sad mene zanima po čemu je to Mclemore bolji od Popa i zbog čega je on 1-2 pik na 90% draft boarda a Caldwell pope od12-20 pozicije,ne kontan!!!

  5. Pa sam si rekao pola toga – pogledaj samo šuterske brojke, Mclemore je bolji u svakoj kategoriji i to poprilično. Možda ti se čini da je TSP za beka od 63% mala stvar u odnosu na 58%, ali kad dodaš da je tako u trici, slobodnima i uopće svakoj drugoj kategoriji, onda je stvar jasna i od tuda ta prednost. Uostalom, kada povučeš paralele s ranijim pickovima, ovakvih par šuterskih postotaka čini razliku između rotacijskog NBA igrača i Euroligaša (dodaj ovo “rotacijski” eyetestu i jasno je zašto nisam lud ni za ovim draftom ni za McLemoreom).

    Za kontekst se slažem i nema sumnje kako je jedan od njega ima koristi, a drugi štete, tako da bi se razlika u stvarnosti mogla pokazati puno manjom, odnosno upravo suprotnom – u tome i jeste čar drafta. Ali, na ovoj razini nema kvalitetnih +/- brojki i puno je teže odrediti kontekst, zato se ostaje služiti samo klasikom poput učinka u osnovnim kategorijama.

    Ovo što kažeš za combine uopće nije istina i kada dodam te podatke razlika među njima će biti i veća, uostalom upravo zbog combinea je KCP i pao za nekoliko mjesta. McLemore je eksplozivniji i skočniji, s puno boljim atletskim potencijalom koji je neophodan za kreatora na idućoj razini, a KCP zbog kombinacije snage i brzine, ali ne i elitnog atleticizma, puno bolje upada u kalup 3&D igrača.

  6. http://www.nba.com/2013/news/05/17/nba-draft-combine-results/index.html
    veći je,ima veći wingspan,teži.od svih testiranja samo je bolji u Standing leap i Maximum leap što pokazuje skočnost,,na strani popa je i lateralno kretanje i brzina.po meni je ovo 3/4 na strani popa,neznan za tebe.a usage rate je potrošnja legitimne 1.opcije a mclemorova od 23% je legitimne 3.opcije.vidio bi ja bi li mclemore imao tsp% od 64% da je bio u ulozi popa…glavu dajem da nebi jer momak sebi šuta nemože iskreirat.pogledaj koliko je koševa asistirano popu od strane suigrača a koliko popu.vidit ćemo,on mene ne oduševljava niti malo,i to je preblaga rič.porter,noel,oladipo i burke po meni su sigurica a ovo ostalo bi sve trejda svoje pikove….ni u ludili top 3 pika nebi trošia na mclemorea iz kojeg zvoni 3D.

  7. Nedostaje ti rezultati atletskih mjerenja, onda bi ti stvari bile jasnije – ovo su samo mjerenja fizikalija.

    To za kontekst je legitimno i neosporno, ali tko to može znati. A sama potrošnja nije pokazatelj nikakve klase, tu sam sebi skačeš u usta, već toga da je jadni KCP morao šutirati puno više nego je trebalo jer je bio okružen drugorazrednim talentom. Učinkovitost u kombinaciji s potrošnjom je bitna, a tu je KCP npr. bio debelo iza jednog Woltersa. Znači li to da je Wolters bolji od Burkea?

    I da, koliko god kontekst suigrača bio važan, ništa manje nije ni onaj konkurencije. Ove sezone Big 12 je definitivno bio teži izazov od SEC-a, a to onda kod većine skauta poprilično izjednači stvari.

    Nego, na dobrom si putu, istražuj i dalje, ali isto malo stani na loptu – ako svi govore da je nešto bijelo, a samo ti misliš da je crno, onda barem dopusti da postoji sivo.

  8. rezultati atletskih mjerenja su ti ispod,očito nisi odvrtia do kraja

  9. ok.ma samo me interesiralo tvoje razmišljanje oko toga i sve 5.pa kad bi se svi oko svega slagali na šta bi to ličilo.

  10. razlika između woltersa i burka je u fizikalijama i atleticizmu tj.velika je vjerovatnost da će burke dobar dio svoje igre prenijet na nba parkete za razliku od woltersa.
    burke wingspan 6′ 5.5” , a wolters 6′ 3.75” uopće nije obavio svoje rezultate brzine,lateralnog kretanja,agilnosti i skočnosti.navodno je neka ozljeda u pitanju i problemi sa zubima,moš mislit. i on će te svoje brojke puno teže prenijet u nba tj.gotovo nikako,dok kod popa i mclemora nije tolika razlika.koliko je ovi bolji u brzini i agilnosti i lateralnom kreatanju što je od velike važnosti za obranu na nba razini toliko je mclemore skočniji iz mista i iz zaleta.

  11. Pa kako si onda kad imaš sve izračuna da je ovaj u 3/4 kategorija bolji 🙂

    Čak i kad bi svakoj dali jednaku važnost, a nemaju je, Ben je bolji u većini 🙂

  12. Pope-6′ 5.5” visina, 6′ 8” wingspan, Three-quarter time(brzina)-3.12 sekundi, Lane agility time-10.6 sekundi, Standing leap(skok s mjesta u vis )-29, Maximum leap(skok iz zaleta)-34.5

    Mclemore-6′ 4.75” visina, 6′ 7.75”, Three-quarter time-3.27 sekundi,Lane agility time-11.87 sekundi, Standing leap-32.5, Maximum leap-42
    eto od 6 mjerenja što fizikalija što atleticizma 4-2 za popa,e sad koliko je to?3/4 nije ali nije ni daleko od toga…

  13. Od sviju tojih parametara insan ogladne, zaista. Zar je potreba terorisati naše moždane vijuge s čitavom paletom standing leapa, nekakvog reacha i nebitnih decimala, kad i priprost laik vidi da mladome Popeu ne trebaju blokovi i takve pizdarije da se digne na svoj lijepi šut.
    Svaka šuša može da ubada otvorene trojke iz ćoška, ali prangijat’ iz driblinga i/ili preko ruke odbrambenog igrača je drugi par opanaka.
    Zato mladi Kentavijus ima da hara ligom, a MekLemor ukoliko ne popravi sopstvene nedostatke – može da bude sluga.
    Ne može prostije od ovoga..

  14. Eto, baš lijepo rečeno, misao na mjestu.

    Samo još da mi je znati od kuda tolika vjera u klinca koji je nabijao brojke protiv “sila” kao što su Youngstown State, Southern Cal i slično, dok je protiv obrane Gatorsa bio nevidljiv (a to je najbliže što je ikada bio NBA nivou igre).

    Osim ako pod ovo “hara ligom” ne misliš na Jadransku – tu se potpuno slažem 🙂

  15. Videćemo sve ubrzo Mariofile…

    Inače, pre bih rekao da je to ‘nevera’ u MekLemora jerbo meni Amerikenjci neće prodavat vazduh ili ti, kako se to moderno kaže, hajp. Tim glavama je ona pometina Noel budući Mutombo, a ja kažem no, no, no, not today (Đon Henson je kudikamo veći talenat od izvesnog Haićanina; štaviše, ima puno mehkiju ruku i generalno viši ofenzivni plafon).

    Ako se dobro sećam, Pol Đorđ ili Demjen Lilard su također igrali za relativno anonimne univerzitete uglavnom protiv metar i seandesepet cenata visoke konkurencije, pa ih to nije omelo u daljnjem progresu.
    A sama činjenica da se mladi Kentavijus prilično popeo na većini ‘draft bordova’ govori da možda (klučna reč: MOŽDA) neke stvari dolaze iz guzice u glavu.

    Naravno, uvek valja istaći kako je ovo sve, samo ne egzaktna znanost. Ne tako davno, i Đejmsu Hardenu se predviđala Evropa…ili se varam? :-),,

  16. Pa šteta što nisi skužio, ali i ovo gore s Jadranskom je bilo u tom James Harden stilu 🙂

    Samo bez ovih “neće meni Ameri prodavat vazduh”, tu se već osjete neke frustracije koje nemaju što radit na blogu o NBA 🙂

  17. Oh, izvinjavam se što nisam shvatio Vašu ironiju…imajte razumevanja, ipak je jutro (nama s poremećenim bioritmom), ni kava se još nije popila maltene 🙂

    Nema govora o frustracijama, pih…

    Naravno, osećaj se slobodnim brisati sve moje komentare ako je greh imati sopstveno mišljenje, tačnije, ono koji se se kosi s mejnstrimom.

    Živeo…

  18. Dali bi mogo biti neki post,tipa ovo sto je bilo za rookije ? top 10 igraca na svakoj poziciji za proteklu sezonu,top 10 promasaja sezone i top 10 igraca koji su iznenadili,ili tipa igraci koji ce tek doci na vidjelo ?

  19. Lillard na 2 mjestu, hmm nije mi on baš bog zna šta … a šta je sa Barnes-om iz Warriorsa, Beal bi meni prije na mjesto br 2 nego Lillard … moramo gledat pro i kontra, a Lillard je popušio puno utakmica pORTLANDU

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *