DAY 31 – FEAR THE SCARECROW

Utakmica čudnog ritma, rastrzana i puno ružnija od prve (posebice zbog svih onih grešaka u zadnjih 12 minuta), ali zato trenutaka za pamćenje nije nedostajalo. Ova serija se razvija u pravi klasik koji pomalo podsjeća na one sudare Jordanovih Bullsa s Knicksima ili baš Pacersima (iz današnjeg kuta čini se kao da su Bullsi bili pretplaćeni na trofeje, ali, oni koji su gledali, teško će zaboraviti kako su se na kraju dinastije 1998. jedva provukli protiv Millera i društva pobjedom u sedmoj na vlastitom parketu).

Otvaranje utakmice slično onome iz prethodne – Indiana uredno zabija preko Westa i Hibberta i održava zavidnu učinkovitost u napadu, a Miami opet djeluje bez ideje, šut ne upada (jer nema otvorenih, Pacersi ne napuštaju položaje na perimetru), a ulazi uglavnom završavaju izgubljenim loptama. Da nije bilo nadahnutih trenutaka Jamesa i Wadea (koji je bio vidno frustriran vlastitom fizičkom limitiranošću), prednost Pacersa izražavala bi se u puno više od desetak koševa.

U drugoj četvrtini utakmica gubi ritam, klupa Pacersa muči se zabiti i što je puno važnije igrati obranu (barem bez grubih prekršaja), a ti stalni prekidi dozvoljavaju Heatu da se malo po malo vrati u utakmicu s linije slobodnih. Također, polovinom četvrtine konačno vidimo dva skok-šuta Bosha, prva na utakmici, kojima simbolično Heat dolazi u egal. Kažem simbolično jer mi nije jasno zašto ne otvaraju utakmicu pick & pop akcijom za njega kada je očito da je to najbolji način za razvući obranu i time kreirati više prostora za ulaz, šut, ali i za manje izgubljenih lopti (do sada Heat prati ritam grešaka u kontroli lopte Pacersa gotovo s 50-50 omjerom, što je ogroman plus za protivnike).

Uglavnom, čim se na parketu opet našla najbolja petorka Pacersa, prednost ekspresno raste na desetak koševa. West i Hibbert su jednostavno nezaustavljivi, a to dovodi do uskrsnuća Joela Anthonya krajem četvrtine – to, kao što smo više puta isticali, nikako nije dobar znak za Miami, odnosno to je znak da Pacersi polako ulaze u glavu Spoelstri. Miami ima sreće što Indiana ima doslovno 5 igrača, pa im tako činjenica da Vogel vadi par startera u zadnjim trenutcima kako bi ih sačuvao od potencijalne dodatne osobne dozvoljava da kreiraju par laganih situacija za koš (posebice je simpatična bila Millerova trica – čovjek je izgledao kao da su ga taj tren digli s bolesničke postelje u obližnjom domu umirovljenika samo kako bi opalio taj jedan šut).

Početak treće je uvijek opasan period za protivnike Miamia, tako da je i ovom prilikom interesantno gledati kako Pacersi odgovaraju na ubrzani ritam i povećano kretanje protivnika. Miami najviše postiže presingom i dodatnim prilikama za kontru koje generira, a osim tranzicije očito je i kako biraju puno kvalitetnije situacije za ulaze i jednostavno igraju energičnije. Lakoćom stižu u egal, ali opet ne mogu do prednosti zahvaljujući sjajnoj petorci Indiane koju Vogel lukavo drži skoro cijelu četvrtinu na parketu (11 minuta u komadu), svjestan da se u ovim momentima lome utakmice.

West i Hibbert su tako u ovom periodu puno agresivnije udvajani, ali taj prostor koriste dva Georgea kako bi održali utakmicu u blizini (posebice je bitno da se nakon skromne prve utakmice razbudio Hill, kao i da Stephenson igra puno bolju all-round utakmicu – očito je kako će njihova razina igre tijekom serije samo rasti jer Heat jednostavno previše pažnje posvećuje dvojcu pod košem da bi zatvorio svih 5 startera). Uglavnom, desant Heata je odbijen, što je ključni detalj jer teško je očekivati još jedan ovako energičan period do kraja, čak ni James nema energije za igrati stalno na ovoj razini.

Inače, ti zadnji trenutci četvrtine pretvaraju se u pravi show, prvo zakucavanjem Georgea preko cijele obrane Heata (dobije li Indiana seriju, taj moment bi mogao imati simbolični značaj kao i ona Hibbertova banana na Carmelu), a onda i odgovorom Jamesa, doduše pomalo netipičnim – tricom s centra. Ali, bitno da je odmah pokazao tko je još uvijek gazda.

Zadnjih 12 minuta obilježene su tako nastojanjima Jamesa da prelomi utakmicu (osim sjajnih poteza u napadu, posebice vrijedi istaknuti bananu na Hibbertu), ali i pokušajima Indiane da sama sebe upuca u nogu. Naime, umjesto da vrte akcije kojima bi oslobodili nekoga pod košem, što je funkcioniralo 36 minuta, njihovi napadi pretvaraju se u mučenja i katastrofalne šuteve adrenalinom nabijenog Stephensona. Tu je bio očit nedostatak primarnog playmakera jer ni Hill ni George nisu bili u stanju dovoljno kvalitetno kreirati akciju i tako izbjeći Stephensona u ulozi playa pod pritiskom.

A kad smo već kod grešaka, one su i odlučile ishod utakmice. Iako je obrana Miamia sjajno oduzela glavne opcije i Stephensona pretvorila u čovjeka odluke, čime se praktički dovela u situaciju da dobije utakmicu nad kojom najveći dio večeri nije imala nikakvu kontrolu, dva stephensonovska pokušaja asista Jamesa u završnici vratila su Pacersima uslugu. Zamjeriti Jamesu na ovim greškama, obzirom na to da je praktički cijelu večer sam nosio momčad, nema smisla jer problem Heata je puno veći, negdje oko 220 cm, a zove se Roy Hibbert (fokusirati se na greške u zadnjih par minuta besmisleno je kao i trošiti sata analize na što bi bilo da je Hibbert bio na parketu u zadnjem napadu prošle utakmice – proces je bitan, ne svršetak, iako donekle razumijem veliki broj uskraćenih novinara i promatrača koji se, frustrirani embargom vagine, vode emocijama i brzinskim orgazmom umjesto tantričkim seksom ala Sting što ove utakmice jesu od prve do zadnje sekunde).

Za njega, Strašilo, a ni za Westa (koji sinoć nije briljirao, očito je kako nije u top formi i kako mu ovolika minutaža nimalo ne odgovara, ali je svejedno izradio 13 poena), ovaj Miami nema rješenja i da bodujemo izvedbu kao u boksu (bolja usporedba od umjetničkog klizanja), umjesto ovih 1-1 Pacersi bi sada imali značajniju prednost. A nije ni da je ovo skidanje domaćeg parketa mala stvar. Miami je opet ostvario solidnu kvotu poena u reketu (nisu ostvarili prednost kao u prvoj utakmici, ali su zabili kao i Pacersi) i dobro kontrolirao skok, ali uz to ima još puno prostora za napredak, pogotovo u popravljanju odnosa izgubljenih i osvojenih lopti, odnosno korištenju Bosha – ovo jahanje LeBrona dok ostali promatraju, a posebice Bosh koji može odraditi dobar dio posla, nema smisla protiv Indiane jer se doslovno radi o igri 1 na 5. A ne koristiti maksimalne resurse je nešto što si Heat ne može dopustiti jer ovo jednostavno čak ni u početnim postavkama nije bila serija u kojoj su mogli očekivati da će otpuhati protivnika zbog onog dvojca pod košem, što samo još jednom naglašava važnost matchupa u playoff seriji – koga briga što je Miami dobio 46 od zadnjih 49 kada tih 49 nisu igrali protiv Indiane.

Što se promat(ig)rača Heata (a stvarno sinoć osim Jamesa nitko nije zaslužio dnevnicu) tiče, svakako treba istaknuti kako su protiv ovakve obrane, koja većinu vremena igra 1 na 1 i ne forsira rotiranje i pomaganje, igrači poput Battiera i Allena skoro neupotrebljivi, a to je dodatan problem za Miami. Ovi šuteri viška koji su obilježje niske postave žive od otvorenih spot-up situacija koje nastaju kada obrane navale na Jamesa ili Wadea, ali, ako imaš discipliniranu obranu s dva sjajna stopera na boku i još i vrhunskog blokera pod košem, do takvih rupa ne dolazi. A kako su istovremeno obojica ogromni problemi u obrani jer ih jednostavno nemaš gdje sakriti, pogotovo Battiera koji je nemoćan pored Westa, nije ni čudo da je Shane do sada podijelio više udaraca ispod pojasa nego je zabio koševa, odnosno da je Ray skupio više osobnih nego trica.

Praktički, da Indiana ima barem prosječnu NBA klupu možda bi sada imali i 2-0, a da imaju čistokrvnog playa umjesto tri priučena, ovakav Miami bez zaštićenog reketa i nesigurnog skoka ne bi imao nikakve šanse u seriji od sedam. Eto teme Pacersima za razmišljanje preko ljeta – riješe li ove nedostatke, dogodine im ovakav Miami sigurno neće moći parirati samo na račun činjenice da ima najboljeg individualca na parketu. Vremena se mijenjaju, ponekad i previše brzo da bi se stigao prilagoditi.

8 thoughts on “DAY 31 – FEAR THE SCARECROW

  1. Gee, jel bi nakon ove dvije tekme bio spreman promijeniti svoju prognozu serije? ili stojiš pri tome da miami uzima?

  2. “indiani očito fali jedan razigravač koji može preuzeti dio kreacije na sebe bez da nepotrebno gube ogroman broj lopti..kada bi samo taj problem sveli na neku pristojnu razinu šasnse bi im se drastično povećale,.” samo da ponovim moj komentar nakon prve utakmice,., 😀

  3. Serija je točno onakva kakvu sam zamislio, dakle ostaje 4-3 za Heat. Ne kužim one koji nisu uzeli u obzir koliki je problem Miamiu ovaj dvojac pod košem i koji su mislili da će Heat dobiti više od jedne utakmice na strani, ali svejedno Miami ima prostora za napredak u seriji (tranzicija, trice, više Bosha) za privesti ovo kraju. Pacersi teško da mogu bolje, osim eventualno povećati prednost u skoku. X-faktor će biti ozljede – sve oči su uprte u Wadea koji ne izgleda sjajno i vrlo lako bi mogao i dobiti suspenziju za sljedeću tekmu, ali po meni je puno veći problem West. Majstor očito igra na jednoj nozi, uz to previše minuta i pitanje je koliko će još moći izdržati ovaj ritam, bez obzira što su pauze između utakmica više nego poštene. Otpadne li on, Indiana je kaput.

  4. Gee, znas li mozda cime se Shaw tocno bavi kao asistent u Pacersa? Interesira me jer je jedan od glavnih kandidata za trenera Pistonsa – Jacksonov je prvi pik

  5. Shaw je zadužen za napad, Vogel za obranu – to je ona sirova verzija. Shaw je ujedno i jedini pomoćni trener u ligi koji nema titulu asistenta već suradnika, što opet u sirovom značenju znači da Pacersi imaju dva glavna trenera.

    Shaw u Pistonsima bi bio jackpot i ovo što radi vlasnik Detroita je sjajno, iako ne kužim zašto se ne riješi Dumarsa i jednostavno postavi Phila za GM-a (znam u biti, Joe je legenda kluba i Gores čeka da sam odstupi). Zašto je sjajno? Shaw je najbolji mogući trener za Monroe i Drummonda, ne samo zbog ovoga što je napravio s Westom i Hibbertom, već i zato što je jedini Philov nasljednik što se učenja trokuta tiče (Pacersi su jedina momčad u ligi koja koristi triple post elemente), što je smjer u kojem Pistonsi moraju krenuti. Napraviti od Drummonda novog čuvara obruča, a od Monroea novog Westa – momku fali još šut s poludistance i malo iskustva da bude all-round četvorka prve klase u rangu Westa i Horforda.

  6. Puno hvala za ove detalje o Shawu.

    Koliko sam razumio ove godine misle dobro trošit na free igrače jer je Gores poprilično nezadovoljan rezultatima (dvorana poluprazna). Mislim da neće smijeniti Dumarsa (neće sigurno odstupit) jer je Gores “birao” Franka za trenera, dok je Dumars htio Woodsona.
    Bi će ovo jako zanimljivo ljeto u Detroitu 🙂

  7. Fin tekst,inace navijam za Indianu i Grizz….svasta je moguce u ovoj seriji,ovde LBJ sam igra jbt..on sve radi….ako nekim slucajem Indiana uzme obe kuci bice haos 🙂 a oni biraju na ovom draftu 23…kako bi njima legao Michael Carter-Williams pa to je strasno 🙂 ali tesko on moze toliko pasti :)ostaje im Shane Larkin 😛

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *