DAY 35 – WILD WILD WEST

Fantastično otvaranje Pacersa, oni su ovaj put fokusiranija, odlučnija i jednostavno energičnija momčad – u napadu im upada sve, u obrani stignu zatvoriti sve. Ključna promjena u odnosu na prvu utakmicu je puno agresivnije izlaženje Westa i Hibberta na Bosha i Haslema, što Miami ostavlja bez elemenata koji su ih pokrenuli u prošloj utakmici. Opet od samog starta pokušavaju uključiti i jednog i drugog u igru (Bosha kroz pick akcije, Haslema kroz slash & kick lopte za šut iz vana), ali s nečijom rukom ispred lica puno je teže zabiti nego u prošloj utakmici kada su i West i Hibbert u startu oklijevali napustiti reket.

Naravno, ovo i dalje ne znači da je riješen problem Jamesa i Wadea u reketu, ali Pacersi i za ovo imaju novu taktiku. Vogel i ekipa su mudro prepoznali da je najveći problem prošle utakmice bio taj što nisu imali plan igre u slučaju onakvih šuterskih partija oba visoka Heata i što se se kasnije jednostavno raspali nakon što se otvorio prostor za Jamesa u post-up situacijama i Wadeove ulaze. Ovaj put je pak plan bio jednostavan – čim ova dvojica nešto pokušaju, West je taj koji će iskočiti u zadnjem trenutku na udvajanje i po mogućnosti ih odalamiti, a ne samo pomoći suigraču. James je tako u prve dvije situacije kada se našao u postu dobio udarac i bananu, a Wadea je u prvom ulazu u sredinu dočekalo Westovo rame.

Pacersi su se tako opet vratili u seriju, ne odustajući od svoje 1 na 1 obrane, primjenivši još jedan relikt prošlih vremena, a taj je upotreba krilnog centra kao dežurnog enforcera. Charles Oakley, Dale Davis i Horace Grant su zasigurno bili ponosni, a David West je samo još jednim detaljem istaknuo koliko je bitan za ovu momčad Indiane u svakom pogledu. Tip je jednostavno srce i duša ovog kolektiva.

Jedna mala digresija kada već spominjem tu obranu Indiane – koliko god su sjajni u ovoj old school prezentaciji 1 na 1 obrane u kojoj su rotacije usko vezane uz pomaganja suigraču koji gubi prednost (što je popriličan odmak od trenda ostalih najboljih obrana u ligi thibodeauovskog tipa koje se uvijek rotiraju prema lopti bez obzira na matchup), toliko je protiv Heata u utakmici broj 3 bilo uočljivo da im nedostaje rezervnih opcija. Recimo, ona preuzimanja koja su pokušali protiv Knicksa u prvih par utakmica (gdje je West preuzimao Mela nakon ulaska u post) protiv Jamesa nemaju smisla (kao što je jači od Georgea, tako je i brži od Westa, LeBrona je nemoguće zaustaviti običnom 1 na 1 obranom) i Vogel ih s razlogom ne koristi, ali pravo pitanje je zašto ova momčad ne igra klasičnu zonu? S ovoliko dužine i ovako kvalitetnim obrambenim igračima na svim pozicijama, njihova zona u pravilnim dozama bila bi smrt za pokretni napad Heata i idealni protuotrov u situaciji kada Miami ima više od 3 šuterski raspoložena igrača. To je još jedan detalj, uz kontrolu lopte i klupu, na kojem će Pacersi morati poraditi kako bi se pretvorili u rasnog izazivača.

Heat je tako ostao bez onog idealnog rasporeda u napadu iz prošle utakmice, ali daleko od toga da su bili nadigrani na način na koji je to u prošloj utakmici bila Indiana. Ovdje je na vidjeli izašla njihova dubina i ta margina pogreške koju stalno spominjem – ako već nisu imali koristi od Bosha i ako je Wade djelovao tromije nego inače (valjda jedan od onih dana u kojima se koljeno ne osjeća najbolje), James je uvijek tu da izmisli poene, a ovaj put su dobili i podršku s perimetra (Allen i Battier po prvi put u seriji su zabili tricu u istom poluvremenu) i tranzicije (Pacersi su se valjda osjetili dužni pokloniti nekoliko lopti nakon što su prošlu utakmicu odigrali discipliniranije nego inače). Plus, Chalmers je također bio u jednom od onih svojih Super Mario izdanja koji se dogode jednom ili dva puta po seriji.

Na samom početku treće četvrtine Bosh i Haslem tjeraju strah u kosti Pacersima realizacijom svoja prva dva skok-šuta, ali brzo se pokazuje da se radilo o iznimci koja potvrđuje pravilo, a sinoćnje pravilo je bilo da obrana Pacersa ima sve pod kontrolom. Na drugoj strani West briljira na vrhu posta i na oba bloka, prati ga Hibbert dominacijom u sredini (Pacersi su sinoć konačno, nakon tri pokušaja, ostvarili značajniju prednost u skoku), dok pouzdani Hill koristi prostor koji ostaje nakon što se obrana posveti ovoj dvojici. Ukratko, Pacersi se kotrljaju u svom već standardnom ritmu – ovo izgleda kao utakmica koja će se opet odlučivati u zadnjim sekundama kao i prve dvije.

Miami doduše dolazi u male probleme krajem treće kada se Bosh uz puno drame hvata za koljeno i odlazi u svlačionicu (valjda je tamo bio službeni klupski ginekolog), ali se ne radi o ničem ozbiljnom i na parketu je već početkom četvrte. A on je ključ za napad Miamia čak i tijekom večeri kada ne može pogoditi ništa – West (ili Hibbert, ako je James na parketu u ulozi četvorke) ga mora pratiti prema perimetru, što nije slučaj kada je u postavi Birdman ili netko treći u ulozi centra.

Završnica je tako dramatična i jednostavno sjajna da nema smisla nabrajati sve sekvence, to se mora gledati i pri tome uživati u najboljem od NBA playoff košare. Ono što ću pak istaknuti je da West nastavlja mlatiti sve oko sebe u oba smjera, da je Hibbert i dalje sila u napadačkom skoku i da ovaj bezglavi Stephenson polako postaje reinkarnacija Tonya Allena, samo sa šuterskim rasponom o kojem Tony može samo sanjati (dakle, igrač koji na jedan dobar potez veže jedan loš, ali koji je u obrambeno-energetskom dijelu nezamjenjiv), a to je dovoljno da još jednom nadigraju umorni (i modri) James, Bosh i Wade.

Dok čekamo sljedeći dvoboj koji će donijeti tko zna što (hoće li Heat pred svojom publikom zaigrati presing od prve sekunde i pokušati malo ubrzati ritam tranzicijom, ali i ispaljivanjem trica?), treba istaknuti kako je po četvrti put pobjedu odnijela momčad koja je ostvarila prednost u reketu (Pacersi su imali čak 18 poena više pod košem, ponajviše zato jer je West istjerao Jamesa i Wadea iz sredine, a bogami i pošteno dobio dvoboj protiv Bosha u svim smjerovima i u svakom pogledu). Što svakako treba ohrabriti Indianu koja je kroz seriju puno stabilnija u ovom segmentu zbog opjevane prednosti u matchupu visokih, dok Miami oscilira od jednog trenutka nadahnuća do drugoga.

A to pak znači da je narativ i dalje otvoren i da nas već u idućoj utakmici čeka novi klasik. Ne propustite ga, a posebice nemojte propustiti uživati u kompletnoj slici vlastitim očima jer način na koji većina medija prezentira tijek serije je kriminalan. Jasno je da se moraju osloniti na jednu poruku kako bi prodali priču što većem broju čitatelja, ali fokusiranje na Jamesa kao da ostalih 9 igrača na parketu nisu bitni ili, ono još banalnije, na uložen trud (kao da u finalu konferencija ima igrača koji ne igra sa 100% koje u tom trenutku može dati), skreće pažnju sa slojevitosti najbolje igre koju je čovjek ikada izmislio, igre koja spaja ono najbolje od najboljeg sa svih strana sporta (od atletike do šaha, a onako usput posuđuje i malo iz boksa).

12 thoughts on “DAY 35 – WILD WILD WEST

  1. sto kazete na ovaj nepostojeci faul u napadu tj illegal screen od jamesa

  2. “valjda je tamo bio službeni klupski ginekolog”

    Ovo je bilo urnebesno 😀 U poslednje vreme su ove christina-boshovske fore nekako presahle, pa sam skoro zaboravio koliko su dobre 🙂

    Mudro ignorisanje Joeya Crawforda u tekstu 😉

  3. i onda kažu da suci favoriziraju heat… plus nesuđeni faul na chalmersu koji je rezultirao and-oneom hibberta i to je rješena utakmica

  4. Meni je Crawford zakon – tek kada ga ne bude, ljudi će skužit koliko će falit jedan takav klaun koji cijelu priču čini dodatno zabavnom. Na kraju krajeva, Heat je sam kriv za ono što ih je snašlo u zadnjim trenucima zbog svega onoga što su dozvolili u onih 47 minuta prije, tako da u sucima nema smisla tražiti razloge – nisu oni zabili sve one koševe na drugoj strani. Ono, to je samo još jednom oblik koncentriranja na ciljnu crtu koje smeta u uživanju u putovanju.

    A što se screenova tiče, to je tabu tema u NBA. Svi pričaju o flopovima i sličnim pizdarijama koje se dogode nekoliko puta po tekmi, a osnova igre koja je sastavni dio svakog napada uopće nije regulirana. Iako igrači u principu znaju da se u clutch periodu posebno posvećuje pažnja i takvim detaljima. Tako da je ovo što je LeBron napravio čista glupost, to praktički i nije bio screen nego podmetanje noge. Neko drugi bi prešao preko toga, ne i car Joey.

  5. Bolje je pitanje što reći na davanje lopte Miamiju nakon što je očito Allen ostvario zadnji kontakt s loptom, a ne West, a isto tako kako samo suci nisu vidjeli da je lopta dirala obruč kod onog putbacka Handsbrougha.

    Hoćemo li možda pričati o tome kako je zbog nepostojećih faula George presjedio pola utakmice na klupi i kako mu je skroz razbijen ritam u igri?

  6. Meni jedna stvar nece nikada biti jasna,je li ove sudije nece da sude neke stvari ili ih ne vide??!!…e to bih stvarno volio da mi neko objasni,ne mislim tu na blokove,faulove,floppove…o tome mozemo raspravljati vec mislim na onaj istek napada Indiane,pa jesmo li mi svi slijepi ili nas oni prave ludima??…znam cesto milimetri odlucuju i tersko je vidjeti je li lopta dirnula obruc ili nije,ali ovo je bilo toliko ocito da bi i slijepac vidio..i sto je najgore-od toga nastade onakva zavrsnica,i faul LeBrona,i koraci Wadea,i danas citav dan moram slusati o tome kako je Heat ostecen,kako su im oteli pobjedu…u pravu je Van Gundy,morace se uvesti nesto kao chalenge u tenisu,ovo nema smisla,sve vise tehnologije a sve vise toliko ocitih gresaka koje uticu na krajnji rezultat

  7. E, alaj je brzo ginekolog opravio Kristinu, svaka mu čast.

    Nego, valjaljo bi pučanima Indijanapolisa ispjevat kakvu narodnu pjesmu o Westu, prekoatlantskoj verziji kraljevića Marka. Mlati gdje stigne i koga stigne, a opet svi mu se dive i s poštovanjem uvažavaju njegov protuzakoniti rad.

  8. timmy kralj najbolje radi screenove. čovjek ne stoji u mistu, nego se lagano pomiće u smjeru kretanja protivničkog igrača prema čovjeku sa loptom. obratite pažnju na to, ne znam kad mu je zadnji put dosuđen illegal.

  9. E, generalno Spursi rade najbolje skrinove. I Diaw to radi odlicno (a kako i ne bi s onolikim dupetom :D). Flipnu skrin u zadnjem momentu i tako zbune protivnika koji misli da je procitao akciju, taman dovoljno da igrac s loptom stekne prednost. Pop je genijalac.

  10. a bilo je i jako losih odluka protiv Indiane, recimo ono diranje obruca, nemogu shvatit kako ono suci nisu vidili, recimo ovo Jamesovo je bilo kontakta, sad je pitanje sudi li se to u tom trenutku utakmice, ali ovo s obrucom je tako ocito bilo, nemogu shvatit kako to nije dosudeno!

  11. Meni je glupo pričati o tome na način treba li se to suditi u tom trenutku u takvoj utakmici. Ako je faul, onda je faul. Bez obzira tko ga je napravio i kada ga je napravio. Ok, tu sada ima ono što se zove slobodno sudačko uvjerenje gdje je sivo područje ali tu onda sudac treba postaviti isti kriterij od početka utakmice i ne mijenjati ga pa onda na kraju i možeš znati hoće li ti se nešto svirati ili ne

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *