IOR TIME-OUT – TOP 11 POINT GUARDS

Jedina odluka prilikom slaganja današnjeg post ticala se toga da li izostaviti Rosea iz konkurencije obzirom da nije odigrao niti sekunde ove godine. Međutim, kako IOR nije zamišljen tek kao osvrt na sezonu (iako može poslužiti i u toj ulozi obzirom na činjenicu da se najvećim dijelom temelji na učinku zadnje sezone), već kao alat koji će imati i određenu vrijednost u prognoziranju budućnosti zbog gomile prilagodbi čija je svrha izoliranje individualne vrijednosti iz konteksta (što je, moram to uvijek istaknuti, samo po sebi u košarci besmisleno, ali ujedno i jebeno zabavno), od tako nečega sam odustao. Na kraju krajeva, ako želite listu top 10 NBA playeva prošle sezone možete samo maknuti Rosea s liste i pomaknuti ove ispod za jedno mjesto gore (od toga i ovo top 11 u današnjem izboru umjesto top 10), ali, kako čovjek nije mrtav i već dogodine će voditi Bullse u novi pohod na playoff, isključiti ga iz izbora najboljih jednostavno nema smisla. Poanta IOR nije ono što je bilo jučer, već da su jučer, danas i sutra zajedno.

1. CHRIS PAUL (Clippers) 132 IOR

CP3 je imao još jednu CP3 sezonu i tu se stvarno nema što dodati. Voljeli ga ili ne, njegova all-round kvaliteta i vrhunska kombinacija šutersko-playmakerskog učinka (nitko u povijesti, pa čak ni Oscar ni Magic ni Stockton, nije gubio ovako malo lopti u tolikoj količini driblinga) čine ga i dalje uvjerljivo ne samo najboljom jedinicom lige, već i jedinom rasnom franšizom među bekovima (Wade je na neizbježnom putu prema dolje, a Harden još nije na toj all-round razini).

2. RUSSELL WESTBROOK (Thunder) 102 IOR

Nadam se da više nije javna tajna kako je Westbrook isti igrač kao Rose, samo što ga zbog konteksta percipiramo na potpuno drugi način. Zato što je Rose okružen napadački limitiranim suigračima, doživljavamo ga kao spasitelja, čak i MVP-a, dok Westbrooka doživljavamo kao sebičnjaka zato što uzima više lopti od Duranta, iako im se brojke i stil igre praktički ne razlikuju. I jedan i drugi su prije svega rasni strijelci sposobni vrtiti napade i kontrolirati loptu, dakle imaju obilježja combo bekova, ali su toliko talentirani da im se u pravom sistemu lakoćom mogu sakriti minusi (to također treba uzeti u obzir – zamijenite im mjesta, stavite Rosea kod Brooksa i Russa kod Thibodeau pa pokušajte zamisliti kako bi im se odvijao razvojni put). Imaju vanserijske fizikalije i atleticizam za poziciju (vjerojatno su u pitanju dvije najeksplozivnije jedinice svih vremena – uz dužno poštovanje Kevinu Johnsonu koji ipak nije imao ovakvu sirovu snagu), a jedino u čemu je Westbrook značajno slabiji od Rosea je obrana, što je također teško odvojiti od šireg konteksta (posebice trenera). S druge strane, Russ je nešto žilaviji – Rose je i prije ozljede ligamenata zbog koje je propustio cijelu sezonu u lockout godini muku mučio s preponama i zglobovima, dok je Westbrook do ozljede koljena praktički bio čovjek od čelika. Obzirom da se i jedan i drugi vraćaju u ritam nakon ozljeda koje su poprilično ozbiljne i kod kojih je pitanje kada će se vratiti u punu formu (i uopće hoće li ikada obzirom na samoubilački stil kojim su igrali – na papiru je Westbrookova ozljeda meniskusa manje ozbiljna, ali kada uzmeš u obzir da se ne radi o običnom igraču već o super-atleti, nikada ne znaš kakve će biti posljedice, barem u prvim mjesecima), ova njihova povezanost će izgleda ostati dio NBA priče još neko vrijeme.

3. DERRICK ROSE (Bulls) 100 IOR

Nitko ne zna kako će Rose reagirati u svom povratku na parkete, možda stvarno od prvog dana bude na razini MVP sezone, možda ne bude. Ali, obzirom na očekivani napredak u all-round igri, posebice šuterski i obrambeno, te očekivano sazrijevanje (ulazi u 26-u godinu, što je idealno razdoblje za playa), mislim da je ova projekcija po kojoj će ostati kvalitetna prva opcija razumna. Obzirom da ga IOR ni u onoj MVP sezoni ne gleda kao franšiznog igrača (drugim riječima, sistem smatra ogromnu dubinu tadašnjih Bullsa puno većim faktorom u njihovim uspjesima), nekoliko bodova gore ne znače ništa, ali bitno je da ne padne previše ispod ove očekivane razine jer bi time ozbiljno narušio planove Chicaga o borbi za naslov tijekom idućih 4-5 sezona.

4. TONY PARKER (Spurs) 98 IOR

Najbolja sezona u karijeri Parkera je lansirala u sam vrh (u odnosu na lani preskočio je Ronda i Williamsa koji su se zadržali na istoj razini, odnosno Nasha koji je potpuno potonuo), što nije ni čudo obzirom da je ostvario najbolje brojke kao šuter i kao asistent do kraja završivši pretvorbu u prvu napadačku opciju Spursa. Ono što će biti zanimljivo pratiti dogodine je može li zadržati takvu formu ili se radilo o iznimci nakon koje slijedi povratak u nešto standardnije okvire. Obzirom na 31 godinu, za očekivati je da će to biti slučaj, ali s druge strane, kada ste dio Popovicheva sistema, uvijek je moguće da pobijedite i vrijeme i pravila.

5. STEPHEN CURRY (Warriors) 95 IOR

Steve Nash je mrtav, živio novi Steve Nash. Steph možda nije Bog nemogućih kuteva dodavanja kao Steve, ali njegov precizni šut, slow motion ulazi i katastrofalna 1 na 1 obrana kopija su Nashove igre, isto kao što su Warriorsi nova verzija Sunsa (samo s potencijalnim centrom u sredini koji bi im mogao pomoći da naprave onaj ključni korak naprijed u kategoriju rasnih izazivača). Iako se kod Currya čini kao da je napravio kvantni skok, slično kao i kod Parkera u pitanju je tek kontekst – Steph je konačno bio zdrav i ova sezona u biti je tek ispunjenje ranijih očekivanja. Sada je ključno vidjeti može li se zadržati na ovoj razini, a u tome će opet ključnu ulogu imati gležnjevi. Talent nije bio niti će ikada biti upitan.

6. DERON WILLIAMS (Nets) 85 IOR

Deron je uspio spasiti sezonu odličnom završnicom, ali čak ni to mu nije pomoglo da ostavi značajniji utisak na IOR. Bez obzira igrao s Petrom, Stevensonom i raznim Williamsima ili s Lopezom, Johnsonom i Wallaceom, Deron je usidren na razini druge opcije. Što uopće nije loše, biti top 10 play u NBA nije sramota, ali nad njim će još dugo stajati sjena ne tako davnih dana kada je praktički bio u raspravama s Paulom oko toga tko je najbolja jedinica u ligi. Dodaj na sve max ugovor koji je upravo potpisao i kojega neće moći opravdati i postaje jasno zašto čovjek ima negativni status u očima većine objektivnih promatrača.

7. MIKE CONLEY (Grizzlies) 83 IOR

Light verzija Chrisa Paula konačno je eksplodirala u nešto slobodnijoj roli. Odlaskom Gaya potvrđeno je da Conley može odraditi veću rolu kao strijelac i kreator, što se vidi i na učinku i na skoku u kategoriju više, iz trećih opcija u druge. Iako je njegova ključna karakteristika i danas ta da je u svemu dobar, ali u ničemu odličan, ta all-round pouzdanost upravo je njegova najveća kvaliteta i mislim da više uopće nema sumnje kako s Conleyem za komandama možete otići do kraja. Obzirom na godine, nije isključeno da je pred njim i daljnji napredak, pogotovo ako se specijalizira u jednom segmentu igre (kao šuter ili slasher), ali u svakom slučaju teško je zamisliti da će kroz idućih nekoliko sezona igrati ispod razine košarke života koju je prezentirao u godini iza nas.

8. RAJON RONDO (Celtics) 82 IOR

Ozljede su ga svakako koštale ponekog boda, iako je praktički ostao na istom mjestu kao i lani. Rondov problem nije on sam, već ogromna očekivanja onih oko njega – padom kvalitete igre Piercea i Garnetta, on je trebao ponijeti veći teret, ali su dogodilo upravo suprotno – i sam je počeo padati. Obzirom na takav trend i već pozne godine za playa, danas je jasno da je Rondo kvalitetna jedinica, dokazani šampion i čovjek koji vas može voditi do naslova, ali samo ako je u pozadini. Guranje u prve redove dodatne ističe njegove mane, što je proces kojim zadnjih godine Celticsi nisu činili uslugu ni sebi ni njemu.

9. KYRIE IRVING (Cavs) 78 IOR

U drugoj sezoni Irving je napravio očekivani korak naprijed, a to znači da bi dogodine, izbjegnu li se dosadne ozljede koje ga prate cijelu karijeru, trebalo doći i do nečega nalik kvantnom skoku. Momak ima sve predispozicije da bude all-round igrač i dovođenje Mikea Brownea kao obrambenog gurua i poboljšani roster u tome bi mu, makar u teoriji, trebali pomoći, dok je njegova realizatorska kvaliteta u svim mogućim aspektima napada za jednog playa u razvoju fantastična. Praktički, sada sve ovisi o tome kako će ga Brown koristiti i na koji način će miksati pick & roll s izolacijama i koliko često i na koji način će ga stavljati u spot up situacije. Talent da se dogodine bude u top 5 na ovakvoj listi je tu, barem oko toga nema spora.

10. GEORGE HILL (Pacers) 77 IOR

Iako u ovom izboru imamo dosta igrača iza kojih su najbolje sezone karijere, nitko nije napravio veći skok od Georgea Hilla. Do nedavno korišten kao šesti igrač, Hill je u svojoj prvoj sezoni kao startna jedinica pokazao da je itekako u stanju odraditi pošteni posao. Iako onim klasičnim kreatorskim talentom ne pripada među ova all-star imena iznad, njegov učinak je neosporan. Ovo je primjer gdje je pojedinca teško razlučiti od konteksta, ali također i primjer gdje je nemoguće reći da su kvalitetni suigrači i kvalitetni sistem Hilla učinili ovim što jeste jer je, obzirom na minute i važnu ulogu koju je imao ove sezone, on barem u podjednakoj mjeri utjecao na sve oko sebe. Kako mu je uspjelo ostaviti ovakav dojam na IOR? Prvo i osnovno, Hill je oličenje učinkovitosti u oba smjera. U obrani svojom visinom, dužinom i snagom stigne smetati većini playmakera, a uz to je dovoljno brz da bude izuzetan 1 na 1 stoper (njegove obrambene brojke u izolacijama su one rasnog terijera) i, što je najvažnije, sjajan pick & roll branič. U napadu, ta iznadprosječna visina za poziciju pomaže mu da bude izuzetan spot up šuter (što je izuzetna kvaliteta koju play mora imati u momčadi gdje se toliko napada vrti kroz visoke igrače), a uz to je i odličan realizator iz pick & rolla. Obzirom da je u zrelim godinama, ovo bi vrlo lako mogla biti njegova nova standardna razina, a to znači da su Pacersi potpuno pogodili s onim ugovorom koji su mu dali prošlog ljeta, prepoznavši u njemu idealnu jedinicu za svoj sistem. A da cijela priča dobije dodatnu simboliku, znate koji je igrač po IOR rankingsima dvije pozicije i dva boda ispred trenutno? Kawhi Leonard. Naravno, ova priča u budućnosti ima potencijala otići totalno na stranu Spursa jer Leonard će svakako napredovati dok je Hill svoj plafon dosegao, ali u ovom trenutku radi se o tradeu koji je bio sjajan za obje momčadi (što je u svom stilu do najsitnijih detalja obradio i Zach Lowe u ovom postu).

11. TY LAWSON (Nuggets) 75 IOR

Nešto slabija sezona od lanjske zbog problema sa stopalom, ali usprkos tome Ty ostaje u kategoriji kvalitetnih trećih opcija. Oko njega se nema što dodati, sve vrline i mane se znaju, ali htio bih istaknuti da je po IOR-u Ty tek četvrti igrač Nuggetsa u ovom trenutku. Zvuči dramatično, ali ne i ako uzmemo u obzir da je bodovna razlika između njega i najboljeg (Iggy) tek 7 bodova. Što me pak tjera na sljedeći zaključak – ako je George Karl uspio ostvariti ovoliko pobjeda u sezoni s momčadi čiji jezgru čine tri treće opcije (Ty, Gallo i Faried) i jedna osrednja druga banana (Iggy), zašto bi mu itko trebao negirati titulu trenera godine?

OSTALI

Što se igrača koji su zamalo upali na popis tiče, njih predvodi John Wall koji bi možda, da nije bilo ozljede, danas bio i dio top 10 (Wizardsi to od njega definitivno očekuju iduće sezone – ili će se konačno pridružiti Roseu i Westbrooku na vrhu ili će završiti u roli novog Ronda s manjim IQ-om, ali korak naprijed će svakako napraviti). Odmah do njega je Lillard koji je u rookie sezoni odradio sjajnu rolu u stilu Georgea Hilla, a debelo iznad Felton linije su i Dragić (solidna godina, ali i odličan primjer zašto ne možeš graditi momčad oko solidnog playmakera kao prve opcije i zašto je njegov angažman u momčadi koja je krenula u rebuilding poput Sunsa bio promašen), Nash (ozljede i godine učinile su svoje, Steve više nije nositelj, ali to ne znači da u pravom sistemu ne može biti koristan starter) i Lowry (totalni original koji ne može uhvatiti stalnu formu da se postavi na glavu, spada u skupinu onih igrača koji na jedan dobar potez vežu jedan loš, ali s dovoljno all-round kvaliteta da ga se isplati trpiti).

Zanimljivo, razvikana imena poput Jenningsa i all-stara Holidaya još uvijek su ispod crte ozbiljnih opcija, ali ujedno su i dovoljno mladi da ubuduće naprave iskorak u pravim okolnostima (istovremeno, dovoljno su u ligi da znamo kako taj iskorak neće biti kvantne razine). Naravno, to što IOR Kembu Walkera smatra boljim igračem od Jenningsa neće smetati nekome da ovoga ljeta potonjem iskrca brda dolara pod noge. Još jedna ozljedama obilježena sezona Rubia je zadržala u okvirima igrača zadatka, malo iznad Felton linije, ali od njega se dogodine može očekivati da konačno napravi iskorak ka nešto većim klasama.

A kad već spominjem Felton liniju, to sivo područje koje dijeli potrošnog startera na jedinici od back-up playa, dobri stari Raymond je s 40 bodova zasjeo točno na samo granicu! Tu mu vjerno društvo prave već standardna imena poput Collisona (koji je toliko često u ovom području da sam neko vrijeme mislio promijeniti ime iz Feltonove linije u Felton-Collisonovu), Chalmersa, Sessionsa, Nelsona i Lina.

16 thoughts on “IOR TIME-OUT – TOP 11 POINT GUARDS

  1. Gee, ko i uvijek, super pregled i pun pogodak s ovom rose-westbrook usporedbu, kontekst se opet pokazuje ključnim za percepciju igrača od strane javnosti. Inače, zanima me što misliš općenito o povratku mikea browna u cavse? kolko mogu pod njim napredovati/nazadovati u odnosu da su zadržali scotta na klupi?

  2. Što ja ne volim ovaj tvoj IOR rating, al ga uvijek s guštom pročitam.
    Volio bi da ti Gee s Birdiem i Sickreom odradite još jedan top 10 po pozicijama, to mi je bilo nekako s više srce i duše napravljeno.

    Nadan se da će Sickre regirat na ovu poziciju Ronda ili se njega ništa ne pita 🙂

  3. Uf ovo je stivo koje cekamo 😛

    A sad zamislimo da Curry jos zna igrat obranu 😀

    Neki su prije osporavali tvoje formule, ali ovo je cisti dokaz da one rade i da gledaju igru u oba smjera i kontekst. George Hill isprid razvikanih Holidaya ili Jenningsa pravi je dokaz za to. I bas gustan sta je tako 😀

  4. K’o i svaka druga statistička metoda…ne razume IOR da Ražona ne interesuje mlaćenje lutrije i takve nebitni mečevi. Zato je u doigravanju u top 5 igrača lige, moj cenjeni autoru :-),,

    Ali bez obzira, korektno urađeno. S nestrpljenjem očekujemo nastavak..

  5. Odakle ti da je u doigravanju u top5 igraca lige? IOR ima mane, ali za razliku od tebe tezi objektivnosti 😉

  6. kad vidim lawsona i hilla isprid zida onda definitivno nešto ne štima s ovim izračunom……

  7. Rondo u doigravanju u top 5 igrača lige? Isti onaj Rodno koji ne može povezati dva koša sa distance? Svašta…

  8. @ P-dawg – Cavsi će se u obrani popraviti onoliko koliko poprave roster, dakle ukoliko dovedu poštenog centra koji će Varejaou omogućiti da igra četvorku, plus još jednog stopera za na bok i onda još jednog back-up playa koji može raditi presing na loptu. Brown nije čarobnjak, dakle sam po sebi neće napraviti puno, iako bi dodatni razvoj Irvinga, Thompsona i Waitersa uz zdravog Andya trebao biti dovoljan da ne budu užasni u Brownovom sistemu kojega on, za razliku od Scotta, definitivno ima (1 na 1 old school sličan ovome kako igraju Pacersi, zato i očekujem da Cavsi budu aktivni ovo ljeto oko dovođenja novog centra – Bynum anyone?). Meni u cijeloj priči taj njegov angažman, koliko god bio opravdan tim da Brown zahtijeva od igrača ozbiljan pristup u obrani, pomalo smrdi – zašto tako skupo plaćati čovjeka koji se na zadnjem poslu nije dokazao i pogotovo ako si tog istog čovjeka otjerao prije nekoliko godina? To mi je onako nekako potez koji miriše na nedostatak vizije i čini me sve manje oduševljenim oko budućnosti Cavsa. Jasno, ovo je čisto subjektivan dojam, ali kad stavimo na hrpu draft promašaje (tako barem sada izgleda), angažman Browna i krhkost Irvinga, sve mi se čini da je ovaj Gilbert bliži Tedu Stepienu nego Marku Cubanu kao lider.

  9. parker vs wess

    Parker ts-58.8% ur-28% AST%-40.5% PPR (Pure Point Rating)-7.33
    Wess ts-53.0% ur-32.7% AST%-38.4% PPR (Pure Point Rating)-4.54
    http://www.hoopdata.com/shotstats.aspx?team=%25&type=pg&posi=PG&yr=2013&gp2=0&mins=ode se može vidit da je i bolji šuter parker s poludistance(16-23 Feet) za 6% i iz više pokušaja,da ima veći FG%,s trice ima veći postotak,slobodna bolje parker puca prema tome je i bolji šuter. bolji scorer,bolji šuter,bolji kreator(playmaker),a ako znamo da je wess očajan u obrani kako to da je onda wess ispred parkera???
    o tome da je wall miljama bolji od hilla i lawsona ne trebamo ni spominjati kao i podatak da su čarobnjaci bili uvjerljivo najgora ekipa lige bez dotičnog a s njim ekipa s pozitivnim omjerom. hill koji ima UR-18.8% niti je legitimna napadačka opcija od broja 1-3,a o tome kakav je kreator najbolje svjedoči njegov ast% koji je 23.2% što je vrlo loše za kreatora na poziciji PG.to što je dobar obrambeni i šuter ne čini njega top 10 playeva lige već se to popularno zove 3D play!!!

  10. Samo se vi smejte, videcemo k’o ce se smejati u dogledno vreme :-),,

  11. gee kako komentarises svoju prognozu i čitanje indiane sa početka sezone xd

  12. @ Giants – pa lijepo je vidjeti neke stare asove da su još živi. Ja zadovoljan prognozom u okviru same prognoze – score je bio u granicama očekivanja, kao i to da će se napadački mučiti (npr. podbacili u slobodnima), odnosno da će obrana i skok ostati ključ uspjeha. Iznenadilo me definitivno da su postali ovako dobri u obrani (ajde, top 5 se moglo očekivati, ali numero 1 obrana?), ali ključ njihove sezone ionako je bio onaj period nakon all-stara kada su kliknuli u ovoj novoj petorci. Te kemijske procese je nemoguće predvidjeti i u tome se i krije draž NBA – sada kada je Stephenson dokazano koristan igrač, kada su se Hill i West savršeno uklopili u pozadinu kao sive eminencije i kada su Hibbert i George napravili korak naprijed, kontekst je totalno drugačiji i jedva čeka pisanje nove nebitne prognoze za dogodine!

  13. Ne znam je li sistem tako odredio ili Vi ali Paula stavljati kao rasnog franšiznog beka mi i ne ide. Čovjek koji još nije odigrao ni finale konferencije, nije bio ni blizu toga i stavljati ga u krug takvih igrača. Ne pušim priče o lošem treneru, o nekim lošim igračima, jakom Zapadu i slično. Paul jednostavno nije toliko dobar igrač. Imao je zadnje dvije sezone sasvim dobru momčad i dovoljnu širinu da nešto uradi, nije ništa uspio. Popio je metlu prošle sezone u polufinalu, u ovoj je popušio na prvoj stepenici. Nije ni u Hornetsima imao toliko lošu momčad. Paul će nešto uraditi ako bude u ekipi sa još jednim vrhunskim ali pravim franšiznim igračem tipa Melo gdje imaš glavni fokus obrane na takvom čovjeku, a Paul da upravlja ekipom. Jedino uz takvog jednog igrača Paul će uspjeti osvojiti prsten, i to sa velikim i podebljanim “možda”. Jest jedan od najboljih playeva ali da ima odlike franšiznog igrača? Ni blizu.

    Što se tiče Ronda. Rajon nikada nije trebao postati glavni igrač Celticsa u smislu da će biti u top2 scorera i slično. Raspravljalo se jedino o njegovoj većoj agresivnosti u napadu što je on i prezentirao ali u nekim utakmicama. Rondo i ne obraća preveliku pozornost na male utakmice i to je javna tajna iako su Ainge i Rivers više puta to zanijekali ali to je očigledno. Njegove puno bolje igre su seočekivale nakon all-stara i u playoffu kao i uvijek što je nebrojeno puta dokazao, šteta zbog ozljede. Rivers je htio i ove sezone tempirati formu pred playoff i siguran sam da bi gledali odličan Boston. Šteta što je plan propao.

  14. @Gee tu sam ja cesto, samo ne stignem pisati od posla… zezam malo za indianu jer sam se sjetio one recenice sa pocetka sezone kao komentar na indianine uspjehe od prosle sezone, parafraziram: “uspjeh indiane je slucaj okolnosti” xd

    ali mora se priznati prognoza je bila vrhunska, a kao sto si vec rekao nemoguce je prognozirati ovo sto se indiani desilo…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *