IOR TIME-OUT – TOP 10 MRP

Danas se bavimo igračima koji su napravili najveći bodovni korak unazad u odnosu na prošlu sezonu (za dva dana su na radu MIP-ovci), odnosno igračima koji su iz raznih razloga (promjena konteksta, standardna regresija uzrokovana ozljedama ili starenjem) napravili značajan korak unazad. Uz jednu napomenu – radi atraktivnosti izbor je ograničen na bazen top 100 igrača tako da smo izbjegli spominjati prezimena poput Bargnani ili Camby. Njihova regresija jednostavno nije toliko važna za ligu, a samim time nije ni toliko zanimljiva.

Već kratki pogled na listu otkriti će kolika su katastrofa bili Lakersi prošle sezone. Naravno, to što imaju rezervirane prve tri pozicije dijelom je vezano uz promjenu konteksta, točnije uz skok iz nečega dobroga (definirane role koje su imali Nash u Phoenixu, Dwight u Orlandu, pa čak i Pau pod Mikeom Browneom) u nešto očajno (psihodelični paralelni svemir Mikea D’Antonia u kojem se sve vrti oko Kobea, dok je Nash šuter, Dwight šljaker, a Pau tricaš), ali istovremeno je jasno kako se najveći dio problema može povezati s dva puno opipljivija elementa od loše kemije uzrokovane nekompetentnim vođenjem kluba na svim razinama – godinama i ozljedama.

1. DWIGHT HOWARD (Lakers) -26

2012 IOR: 132
2013 IOR: 106

1. STEVE NASH (Lakers) -26

2012 IOR: 89
2013 IOR: 63

3. PAU GASOL (Lakers) -24

2012 IOR: 99
2013 IOR: 75

I dok su ozljede bile zajedničke svoj trojici, Dwighta treba odvojiti od dva veterana ne samo zbog toga što se nalazi na sasvim drugom kraju vremenske krivulje, već i zato što je odigrao skoro cijelu sezonu (nevjerojatno da je obzirom na leđa i ozljedu ramena propustio samo 6 utakmica). Pau i Steve imali su tu nesreću da su kombinirali ozljede s čestim i dugim pauzama (što je samo po sebi utjecalo na razinu forme) i pri tome su odigrali dovoljno utakmica (60%) da ih sistem uzme u obzir kao temlje nove procjene. Jasno je kako ovo ni u jednom slučaju nije bila normalna sezona, stoga je i ovakva regresija više rezultat nevjerojatnog skupa nesretnih okolnosti nego stvarnog pada kvalitete ovih igrača. Međutim, to što pad možda nije ovako drastičan, ne znači da ga nije bilo, a koliko je stvaran moći ćemo odrediti tek kada ih dogodine vidimo u nešto boljim okolnostima.

Drugim riječima, koliko god nekakav oporavak nakon ovakvih katastrofa bio očekivan, pitanje je koliko će značajan biti obzirom na ne baš sjajni individualni kontekst u kojem se svaki od ovih igrača nalazi. Hoće li Dwight, čak i nakon povratka u punu formu (a pitanje je što je puna forma ako su leđa postala kroničan problem), ikada više biti franšizni igrač, odnosno postoji li momčad spremna poput Orlanda nekada cijeli roster izgraditi tako da maksimizira njegove potencijale? Može li njegovo sazrijevanje kao osobe (koje je, doduše, teško uočiti u svim onim katastrofalnim izjavama za medije, ali koje je isto tako očekivano obzirom na godine – rijetki all-star talenti su ostali vječna djeca, kad-tad su prihvatili da s velikom moći dolazi i velika odgovornost) kompenzirati napadačke limite njegove igre?

S druge strane, Gasol i Nash moraju zaustaviti tijela od daljnjeg raspada i pri tome trebaju situaciju u kojoj će netko znati koristiti njihove pluseve (IQ, talent, šut) i sakriti minuse (manjak atleticizma). Dakle, kad uzmemo sve u obzir, koliko je realno od njih očekivati značajnije poboljšanje forme, posebice od Nasha koji će iduću sezonu igrati s 40 godina na leđima?

Ako bi morao pogađati, rekao bih da je Dwight kao franšiza gotov (jer nitko oko njega neće graditi napad), ali da će ostati kvalitetna prva opcija i all-star igrač na račun obrane i učinkovitosti. Pod jednim uvjetom – da potpiše za Rocketse. Partnerstvo njega i Hardena moglo bi stvarno biti nešto posebno za obojicu. Gasol je dovoljno mlad da se vrati u kategoriju drugih opcija, ali obzirom da su njegov problem stopala (to je nešto što se vuče godinama) i da nikada nije bio oličenje čvrstine, nisam se spreman kladiti da je ova IOR ocjena koja ga svrstava u treće banane pretjerano promašena. Što se Nasha tiče, tu sam mišljenja da je ovo rangiranje na granici između trećih opcija i talenta za popunu petorke u ovom trenutku čak i optimistično. Obzirom na godine i činjenicu da su ga odmah po odlasku iz Phoenixa napale ozljede, tko može biti siguran da legenda već dogodine neće otići u mirovinu pokaže li se da regres nije moguće okrenuti u suprotnom smjeru, odnosno da bez čudesnog medicinskog osoblja Sunsa nije moguće ostati u komadu (a bez toga i u potrebnoj formi – stara tijela trebaju puno više vremena za regeneraciju od mladih)?

4. DIRK NOWITZKI (Mavs) -15

2012 IOR: 102
2013 IOR: 87

Slično Nashu i Gasolu, zbog kombinacije ozljeda i dužih pauza Dirkov minus možda je nešto veći nego bi trebao biti, ali regresija je neosporna. S 35 godina na leđima jasno je kako Dirk više nikada neće biti od velike koristi u obrani i skoku, a niti će moći biti na parketu dovoljno dugo da opravda ulogu prve opcije (sada je u fazi kada će mu Carlisle minutažu držati oko 30 minuta kako bi mu produžili karijeru). Dirk kao druga banana, posebice za onaj manji ugovor koji bi trebao potpisati dogodine, nije loša opcija, ali zanimljivo je primijetiti kako vrijeme leti i kako se liga brzo mijenja – prije dvije godine čovjek je bio MVP Finala. Život stvarno nije pravedan, čak ni prema najboljima od najboljih.

4. RAY ALLEN (Heat) -15

2012 IOR: 72
2013 IOR: 57

Sporedna uloga u Miamiu oduzela mu je velik dio bodova (igra čak 8 minuta manje nego u Bostonu s puno manjim odgovornostima u igri), ali svatko tko ima oči i gleda ga trenutno u playoffu (gdje preko njega zakucava, ironije li, čovjek koji se preziva Young) jasno vidi da su godine učinile svoje i da je čak optimistično što ga sistem smatra igračem za petorku. Mirovina nije isključena (Ray ima opciju za iduću godinu koju nakon još jednog prstena ne mora aktivirati pod svaku cijenu), ali, ako se i vrati u pohodu na još jedan naslov, jasno je kako u ligi teško ikada više može biti starter u ozbiljnoj momčadi.

6. JOE JOHNSON (Nets) -13

2012 IOR: 84
2013 IOR: 71

Koliko su ga usporile ozljede, to je uvijek teško reći obzirom da nije propustio previše utakmica i da je ostao na sličnoj minutaži kao i uvijek, s istim volumenom lopti. Dapače, obzirom da pored sebe ima playa poput Williamsa i centra poput Lopeza, čovjek bi pomislio da će manje odgovornosti dovesti do veće učinkovitosti, ali Joe je jednostavno potonuo. Možemo kriviti sistem, neuigranost, stopala, ali možda je jednostavno u pitanju dobro staro Vrijeme, koje ima običaj pokucati na vrata graničnim all-star dvojkama oko 32-33 godine (očite šifre: Mitch Richmond, Allan Houston). A kada mu ih jednom otvorite i pustite ga unutra, povratka nema.

7. MARCIN GORTAT (Suns) -12

2012 IOR: 75
2013 IOR: 63

Gortat je dvostruka žrtva sistema – u sezoni ranije Nash mu je napumpao brojke, u ovoj mu ih je očajni kontekst ispuhao. Ali, da se radi o centru koji može odraditi pošteni posao u oba smjera nije sporno. U ligi u kojoj visoki zahvaljujući Gasolu i Hibbertu opet postaju cijenjeni, pitanje je tko će biti dovoljno mudar pokupiti ga iz Phoenixa i dodati svom playoff rosteru? Uz Duranta i Westbrooka bio bi savršen, a Oklahoma ima i pickove i mlade igrače koji trebaju Sunsima.

8. MANU GINOBILI (Spurs) -11

2012 IOR: 94
2013 IOR: 83

Obzirom na godine, Manu je dugo i trajao. Iz sezone u sezonu možemo očekivati sličan pad (iz all-star igrača u treću opciju pa u strijelca s klupe) što znači da je njegova karijera ušla u završnu fazu i da će novi ugovor sa Spursima biti i zadnji.

8. ERIC GORDON (Pelicans) -11

2012 IOR: 80
2013 IOR: 69

Potencijal za kvalitetnu drugu bananu i dalje postoji, ali ozljede i čudan roster Hornetsa u koji se nikako nije uklopio uzele su svoj danak. Može li s Pelicansima biti bolje ili će morati mijenjati sredinu, a ne samo natpis na prsima? Koja je uopće njegova rola – playa-šutera ili spot-up strijelca? Hoće li ikada biti dovoljno zdrav da ostvari barem dio potencijala? Puno je stvari koje će se morati poklopiti, ali osobno od njega ne bih digao ruke – za eksploziju tipa Curry sve je manje nade (što će njegov ugovor koji mu donosi 4 milje više nego Stephu označiti kao promašaj dok god ne proigra), ali definitivno može puno bolje od ovoga što trenutno pokazuje. Hoće li dogodine konkurirati za najveći skok ne znam (vjerojatno neće), ali pretpostavljam da će biti puno bolji od prosječne treće opcije jer lakoća kojom kreira šut sebi i suigračima bila je vidljiva čak i u ovoj nesretnoj sezoni iza nas.

8. KEVIN LOVE (Wolves) -11

2012 IOR: 111
2013 IOR: 100

Ovih 18 utakmica koje je odigrao morali smo uzeti u obzir, što je dovelo do minimalnog broja negativnih bodova jer se radi o nebitnom uzorku, kojega još manje važnim čini saznanje da ih je odigrao u stanju u kojem se nije ni trebao vraćati na parket. Kao nešto veći problem pokazali su se negativni bodovi zbog sklonosti ozljedama – ovo je četvrta sezona u kojoj Love ima problema s ostankom na parketu, što je za mladog igrača koji bi lakše trebao podnositi sitne ozljede popriličan problem (a još je veći za Minnesotu koja nije ista momčad kada je njihov franšizni igrač izvan parketa). Obzirom da iza sebe ima dvije vrhunske sezone, jasno je kako se radi o talentu koji neće imati problema vratiti se u šutersko-skakačke visine koje je demonstrirao, ali sada se postavlja pitanje može li ikada s ovom kombinacijom fizičko-atletskih atributa ostvariti značajniji all-round napredak i nadmašiti ovih 111 bodova iz 2012. ili će to ostati njegov maksimum? Kako god bude, Love bi Wolvesima trebao donijeti produkciju negdje između top 8 i top 15 igrača, a to znači da će bitka za playoff na Zapadu opet biti uzbudljiva do samog kraja.

7 thoughts on “IOR TIME-OUT – TOP 10 MRP

  1. Pozdrav, pratim uglavnom sve tvoje tekstove i super su. Samo jedno pitanje – sto vise ne zoves Edina Avdica u goste kao sto si ranije?

  2. Nekako sam bio ubedjen da ce na ovoj listi voditi Gerald Wallace 😀
    Nadam se da ce se ideja za Gortata u OKC ostvariti (negde oko drafta se govorkalo o tome, ali onda je naglo prestalo). Kad je vec McGary resio da propusti draft 😀

  3. he he Gerald je imao pad koji bi ga bodovima stavio odmah iza Gasola, ali nije više top 100 igrač pa nije upao u konkurenciju

    A šta se Avdića tiče, podcast je bio zamišljen da se oda priznanje onim sjajnim prijenosima s OBN-a koji su bili vrh televizijskog NBA praćenja na ovim prostorima, nakon toga više očito nismo osjetili potrebu ni on ni ja da surađujemo. Doduše, pokušali smo snimiti još jedan podcast kada je Jerry Sloan dobio otkaz, ali taj nije vidio svjetlo dana jer se majstor nije potrudio niti u izoliranu sobu sjesti, a kamoli mikrofon nabavit (tehnički užasan čak i za ove amaterske pojmove), plus je vrtio tri iste priče koje je pričao u prvom podcastu pa sam imao dojam da se uopće ne sjeća da smo već pričali 🙂

    Ako ga želiš slušat, ima na stranicama Arene svoj podcast, mislim da to poprilično redovno radi. Ja ga nikad nisam slušao jer me strah da opet ne čujem one tri iste priče 🙂

  4. hoće li prelazak ujirija u raptorse donijeti neke drastične promjene na rosteru već iduće sezone. kakav manevarski prostor imaju raptorsi. pitanje koje nije vezano za ovu temu, ali nadam se da ćeš imati minutu za odgovor. lijep pozdrav i hvala

  5. E, ja redovno slusam Edinove podkeste i ima istine u tome da cesto vrti iste price (kojih ima vise od tri, ali opet je zatvoren skup :D). U principu je ok ako izuzmemo mrznju prema Spursima i surovo potcenjivanje Timija. Kao i neobjektivnost prema ekipi Utaha, cije poraze u finalima opravdava recenicom “preko Jordana se nije moglo”. Valjda je samo njemu logicno da su Stockton i Malone bili bolji sa svojih po 35 nego sa 30 kad redom nisu mogli preko Hakeema, Clydea, Run TMC-a, itd. ‘Bemu mater, pa secam se da ih je jedan Eddie Johnson napunio pre dvadesetak godina 😀

  6. @barachet

    Raptorsi nemaju prostora za nikakve manevre, milimetar su udaljeni od poreza, tako da sve što Ujiri može je pokušati naći nekog naivca koji bi uzeo ugovore Bargnania, Fieldsa, Gaya ili DeRozana i tako im možda olakšao život u budućnosti. Stoga je i ova odluka da se ovako masno plati GM više potez očajnika, novi direktor je očito morao nekako impresionirati nadzorni odbor pa ja angažirao čovjeka koji je dobio nagradu za GM-a godine. Na parketu se pak mogu nadati da će se ovaj čudni roster dovoljno uigrati i da će Casey konačno iz njih izvući dovoljno obrane da se bore za 7-8 mjesto na Istoku (tu će ključan biti napredak Valanciunasa).

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *