IOR TIME-OUT – TOP 10 MIP

U današnjem predahu pred monumentalni finiš finala Istoka (dodatno začinjen urnebesnim medijskim potenciranjem problema u Miamiu, kao da nezgodan mathcup, obrana Indiane i problemi s ozljedama nisu dovoljno dobri razlozi zašto su Wade i Bosh usporeni pa još treba izmišljati i potencirati drame kakvih se ne posramio ni HBO, a kamoli RTL), bavimo se igračima koji su ostvarili najveći skok na IOR rang listi. Kao i s MRP-ovcima, top 10 MIP-ovaca bira se iz bazena top 100 imena kako bi lista bila što atraktivnija (sorry Lance Stephenson).

1. LARRY SANDERS (Bucks) +43

2012 IOR: 18
2013 IOR: 61

Kada od četvrtog visokog na rosteru s minutažom primjerenijom dodavaču ručnika nego članu uže rotacije skočiš do pozicije MVP-a momčadi, ne gine ti titula igrača koji je najviše napredovao. Međutim, poanta nisu samo minute (u trećoj sezoni odigrao ih je više nego u prve dvije zajedno) i napumpane brojke koje idu uz njih, već činjenica da se Sanders pokazao kvalitetnim NBA igračem u oba smjera i da je svojim prisustvom na parketu činio Buckse boljom momčadi. Jasno, igra u obrani je njegova najveća kvaliteta (fascinantna kombinacija skočnosti, pokretljivosti i agresivnosti), iako će morati ozbiljno smanjiti broj osobnih i dodatno ojačati kako bi se razvio u rasnog centralnog igrača obrane. Međutim, koliko god obrana bila ono što ga je izbacilo u orbitu, nije preporučljivo zanemariti napredak kojega je pokazao u napadu, gdje se iz smetlara nesigurnih ruku pretvorio u pick & roll asa. Kada bi ovom trenutnom skupu vještina dodao još i šut s poludistance koji bi natjerao obrane da ga poštuju (a što nije isključeno obzirom da je značajno popravio šut s linije slobodnih), vrlo brzo bi se pretvorio u još važnije oružje Bucksa (koji u njemu i Hensonu imaju potencijalnu atomsku kombinaciju visokih).

2. JIMMY BUTLER (Bulls) +40

2012 IOR: 30
2013 IOR: 70

Da su Bullsi na jednom lošem draftu opet pogodili i da su pronašli zamjenu za Ronniea Brewera to je bilo jasno već nakon prošle godine, ali da će u Butleru imati legitimnog partnera za Rosea već nakon dvije godine, to se nitko nije usudio ni sanjati. Mali je kompletan igrač, sjajnih obrambenih karakteristika i skakačkih postotaka, ali ono zbog čega je napravio kvantni skok prvenstveno je fenomenalan šut iz vana koji je dodao svom arsenalu. Obzirom na savršenu formu izbačaja, ovih 38% za tricu čine se itekako održivim čak i u puno većem omjeru pokušaja, a s njima i Bullsi odjednom iz momčadi sumnjive budućnosti postaju dugoročno kvalitetna oklada (plus, kroz playoff je Butler pokazao i povremene bljeskove kreacije i agresivnosti koje će definitivno trebati pretvoriti u nešto standardno kako bi se izvukao maksimum iz njegovog all-round talenta). Sada u miru mogu ne samo amnestirati Boozera (jer imaju Gibsona u pozadini) već i pustiti Denga te si tako otvoriti novi prostor za obnovu rostera (Butler ima još dvije sezone mizernog rookie ugovora), bez straha da će ostati bez jezgre vrijedne playoff košarke.

3. KEMBA WALKER (Bobcats) +36

2012 IOR: 24
2013 IOR: 60

Već rookie sezona je bila ugodno iznenađenje jer nikada ne znaš kako će ovi combo talenti prenijeti igru iz NCAA u NBA (hoće li biti dovoljno kvalitetni playmakeri da se izbore za ulogu startne jedinice ili će završiti u roli back-up playa ili strijelca s klupe), ali u drugoj je Kemba razvalio sva očekivanja. Ok, očito je da od toga njegova momčad nije imala velike koristi, što jasno daje do znanja da se ne radi o all-star igraču, čak niti o pretjerano učinkovitom, ali ključno je što je dokazao da može biti kreator na ovoj razini (možda se nekome čini da je lako nabijati brojke u onako lošoj momčadi, ali poanta je u tome da su Kembine brojke bile odlične obzirom na manjak NBA talenta kojim je bio okružen). U boljem kontekstu, njegove šuterske i asistentske brojke trebale bi dodatno rasti, a to je sjajna vijest za čovjeka čije NBA kvalitete su donedavno bile pod ogromnim upitnikom. Karijera je tu, a da li u svojstvu startnog playa ili ubojice s klupe, to je još uvijek pitanje za milijun dolara (koje bi nekoga za par godina moglo stajati i puno više od milijuna).

4. JEFF GREEN (Celtics) +31

2012 IOR: 23
2013 IOR: 54

Njegove partije u dresu Thundera stvarno nisu izgledale dobro, a prelazak u Boston usred sezone i operacija srca zbog koje je propustio cijelu godinu dodatno su mu umanjile vrijednost. Međutim, kada uzmemo u obzir da je u Oklahomi cijelo vrijeme bio guran u krivu ulogu stretch četvorke (jer je mjesto na krilu logično bilo rezervirano za Duranta) i da je praktički izgubio ukupno 5 sezona, a ne samo onu jednu zbog operacije, renesansa u Bostonu postaje razumljivija. Daleko od toga da je Green i danas išta više od solidnog košarkaša (jedva je upao u izbor obzirom da se našao na samoj granici kao 99. po IOR učinku), ali kada ste na putu da izletite iz lige zbog spleta okolnosti, onda vam se i ta solidnost čini kao dobitak na lotu. Ključna promjena je bila što je u Bostonu konačno zaigrao kao trojka, iako je i ovdje situacija bila daleko od idealne zbog prisustva Piercea (da bi Greena stavio u bolju poziciju, Doc je poprilično često Piercea koristio kao dvojku, što je rola koju ovaj nije igrao još od dana Jima O’Briena). Doduše, omjer je na kraju sezone opet bio pola-pola između pozicija tri i četiri, ali i sasvim dovoljan da Green pronađe ulogu u ligi. Kao prvi swingman s klupe bio je pouzdan, a dovoljno je popravio šut za tri da povremeno može poslužiti kao stretch četvorka, iako je njegova idealna rola slična onoj Chandlera Parsona kojega ćemo spomenuti kasnije (ili Otta Portera o kojemu ćemo više za par tjedana) – all-round trojka s point forward kvalitetom koja zaokružuje momčad, a istovremeno može poslužiti i kao ozbiljna napadačka opcija. S tim da Green ima jednu kvalitetu o kojoj se malo priča, ali kojoj IOR posvećuje dužno poštovanje – čovjek je vrhunski stoper na boku sposoban čuvati igrače poput Georgea i Jamesa. Mislim da je ta kvaliteta Celticsima za budućnost važnija od toga da može zabiti tricu iz kuta kao lažna četvorka.

5. PAUL GEORGE (Pacers) +28

2012 IOR: 69
2013 IOR: 97

Vogel i Shaw su mu dali ključeve momčadi i nisu požalili – nakon klimavog početka, momak se pokazao više nego dostojnim nositi teret prve opcije ozbiljne playoff momčadi. Iako njegova all-round igra nema ni jednu lošu stranu (fokusirati se na povremene probleme s kontrolom lopte i realizacijom obzirom na godine i iskustvo stvarno nema smisla), ono čime posebno impresionira je ozbiljnost kojom pristupa igri u obrani. Zadrži li tu kvalitetu i ubuduće, što neće biti lako obzirom da će mu s vremenom rasti odgovornosti kao strijelca, nema razloga da se ne razvije u franšiznog igrača. A to će biti samo još jedan dokaz da je Larry Bird jedan od najvećih košarkaških umova koji je ikada živio. Također, ovakav razvoj situacije tjera nas još jednom da se osvrnemo na to koliko je ekosistem košarkaške momčadi krhak i nepredvidljiv. Naime, iako nitko normalan ne može osporiti da je Danny Granger kvalitetniji igrač od Lancea Stephensona, pitanje je bi li se George mogao ovako razviti i bi li Pacersi bili ovako dobri da Granger nije ustupio mjesto u petorci Stephensonu? Ovo samo još jednom ukazuje na to koliko je bitna podjela uloga u petorci (Stephenson se uživio u ulogu šljakera koji ne treba akcije, što je pomoglo svim ostalima da iskoriste kapacitete), kao i na to koliko je bitno te uloge dodijeliti pravim talentima (Pacersi su lani imali Grangera u ulozi Georgea, a Georgea u ulozi Stephensona, ali nisu ni izdaleka ovako dobro funkcionirali dijelom i zato što Danny nije ovako rasni talent kao Paul – kada stavite krivi krov na kuću, nemojte se čuditi ako prokišnjava).

6. BROOK LOPEZ (Nets) +27

2012 IOR: 56
2013 IOR: 83

Stopalo je izgleda u redu, a to znači da bi se Brook mogao vratiti na one standarde s početka karijere kada u tri sezone nije propustio utakmicu. Iako nikada neće biti dovoljno pokretan i skočan da dirigira top 5 obranom, ta izdržljivost u kombinaciji s fantastičnim napadačkim talentom bit će dovoljna da Netsi ostanu ozbiljna momčad čak i dok se Johnson i Wallace raspadaju na klupi. S pravim playmakerom pored sebe pokazao je da može biti prva opcija u napadu (njegovu kombinaciju post-up igre i šuta iz vana među rasnim centrima ima još samo Marc Gasol, s tim da je Brook ima puno više rješenja u igri leđima), sada mu još treba i pravi trener koji će oko njegovih talenata posložiti sistem kako bi napravio još jedan korak naprijed.

7. CHANDLER PARSONS (Rockets) +24

2012 IOR: 34
2013 IOR: 58

Klasična priča što se tiče veće minutaže i više lopti, ali ono što Parsonsa razlikuje od igrača tipa Mayo ili Ellis (koje možemo okarakterizirati kao granične startere) je to što je povećanu rolu pratio i povećani učinak. Tako da više sumnje nema, Chandler je all-round talent sposoban ne samo popuniti petorku već i odraditi puno važniju rolu kao spot up šuter i point forward, uz sasvim pristojne skakačko-obrambene brojke. Samo bez previše korištenje u ulozi stretch četvorke – u specijalnim prilikama njegova visina i spretna igra u obrani mogu poslužiti, ali, misle li Rocketsi igrati ozbiljnu košarku, ipak će morati nabaviti i ozbiljnog krilnog centra.

8. KAWHI LEONARD (Spurs) +23

2012 IOR: 56
2013 IOR: 79

8. GEORGE HILL (Pacers) +23

2012 IOR: 54
2013 IOR: 77

Ova dvojica su izgleda sudbinski povezani – neki dan sam spomenuo kako su jedan iza drugoga na ukupnoj rang listi igrača (dijele ih dva boda i nekoliko pozicija), a sada ispada kako su istovremeno iz sporednih uloga uskočili u puno odgovornije role. Kvragu, čak im je i minutaža porasla podjednako, za otprilike 7 minuta. U tom povećanom volumenu krije se i najveći razlog napretka, kao i to da su dobili savršene pozadinske uloge u pobjedničkim momčadima. Ono gdje se ipak razlikuju je budući put – Hill je definitivno odigrao sezonu karijere i dohvatio svoj vrh, te je kod njega ključno pitanje može li ostati na ovoj razini i pratiti razvoj momčadi. Leonard je pak tek na drugoj stepenici razvoja, a činjenica da je u svim bitnim kategorijama popravio postotke (i to usprkos mladosti, povećanoj roli i ozljedama) jasno ukazuje da Spursi u rukama imaju pravi biser.

10. KEVIN DURANT (Thunder) +22

2012 IOR: 138
2013 IOR: 160

10. JAMES HARDEN (Rockets) +22

2012 IOR: 91
2013 IOR: 113

Još jedan simboličan par koji nas tjera da se pitamo da li bi ovakav individualni napredak bio moguć da su ostali na istom rosteru? Mislim da se u slučaju Duranta korak naprijed nije mogao izbjeći, čovjek sazrijeva kao igrač i njegov napredak kao playmakera i obrambenog čimbenika je fantastičan (čak je imao i najbolju šutersku sezonu u karijeri, što je stvarno bolesno ako uzmemo u obzir povećanu asistentsku odgovornost bez Hardena). Hardenov je pak napredak vezan isključivo uz povećan volumen lopti i minuta, ali ono zbog čega je Brada poseban je činjenica da ga ni takva promjena konteksta nije učinila neučinkovitim igračem. Izgubljene lopte i slabiji postotci šuta mali su problem obzirom na sve ostalo što njegov kreatorski talent donosi, uz to problem koji bi se trebao riješiti sam od sebe kako Rocketsi budu zaokruživali roster. Dakle, ako još netko sumnja, ovaj čovjek je, osim što će popuniti rupu na all-star rosteru nastalu preranim odlaskom u mirovinu Brandona Roya, na putu za hall of fame.

2 thoughts on “IOR TIME-OUT – TOP 10 MIP

  1. LANCE STEPHENSON (Pacers), -31
    CORY JOSEPH (Spurs), – 40

    Najveća uskrsnuća sezone? Koliki je njihov napredak (nekih 70-tak bodova) i na kojem je trenutnom mjestu crazy man Lance (ima nešto Artestovo u njegovom ponašanju)?

  2. E, mozda malo off-topic… Sta mislis kako ce se odlazeci Hollins uklopiti u Clipperse? Prica se da pregovaraju i nekako verujem da ce se dogovoriti.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *