MINUTEMEN

LeBron James je u dosadašnje tri utakmice Finala promašio više otvorenih šuteva s poludistance u napadu i usput zakasnio pokriti više protivničkih cutova u obrani nego valjda u ijednom drugom sličnom razdoblju u karijeri, ako ne cijeloj, onda barem u ove zadnje tri sezone u Miamiu. One koji vjeruju da je u pitanju isključivo psiha i nekakva urođena mana ovog sjajnog igrača daljnji tekst vjerojatno neće zanimati stoga je najbolje da ga preskoče. Oni koji vjeruju da Miami ima prekidač koji uključi po volji i da gube 1-2 u seriji zato što su dvije utakmice odlučili odigrati ispod potrebne razine, a ne zato što su ih Spursi nadigrali u ravnopravnoj bitci, također mogu preskočiti priču. One pak željne racionalne analize i nekih zanimljivih podataka koji će pomoći staviti stvari u kontekst, pozivam da bace pogled na sljedeće brojke jer po meni je ovo što se događa s Jamesom najfascinantniji trenutak u dosadašnje tri utakmice. Bilo je tu bljeskova, posebice u obrani reketa, neosporan je trud koji ulaže u skok, ali nedostatak dinamita u nogama u kretanjima u oba smjera vidi se iz aviona. Pa pokušajmo otkriti o čemu se radi.

Ovo su trojke kojima su treneri dali najveće povjerenje ove sezone (regularni dio + playoff), prvo kod Miamia:

James, 3658 minuta (2877 regularna + 781 playoff)

Bosh, 3063 minute (2454 + 609)

Wade, 3071 minuta (2391 + 626)

Znate koliko igrača kod Spursa je prošlo granicu od 3000 minuta, koja je uobičajena za prve opcije momčadi koje igraju Finale? Nula. Evo i brojki:

Parker, 2792 minute (2174 + 618)

Green, 2717 minuta (2201 + 516)

Duncan, 2655 minuta (2078 + 577)

Usporedimo li samo udarne opcije, dakle minutažu Jamesa i Parkera, ispada kako je James, uzmemo li prosječne Tonyeve minute po utakmici, odigrao 26 utakmica više ove sezone. Ok, pa to i ne zvuči toliko strašno – Parker je bio ozljeđen, a dok je Pop njega čuvao i limitirao mu minute čak i dok je bio u najboljoj formi života, Spoelstra je raubao Jamesa u nadljudskim hvatanjima debelih minusa na utakmicama protiv raznih Cavsa, Pistonsa i Bobcatsa.

Pa to je isključivo njihov problem, zar ne? Ako se uopće i radi o problemu – ovih 5-6 minuta više koje James igra po utakmici tijekom cijele sezone ne mogu biti baš tolika otežavajuća okolnost, na kraju krajeva on je taj koji je građen kao tenk dok je Parker sitni play koji dobiva batine dok se probija kroz hrpe blokova i u onim stalnim ulazima u reket.

Stoga pokušajmo proširiti usporedbu na nešto širi uzorak. Tony je lani igrao još manje minuta po tekmi u prosjeku, a zbog lockouta odigrao je samo 1923 minute u sezoni plus još 560 u playoffu (Duncana isključimo iz daljnjih usporedbi jer je igrao još manje od Parkera u svim kombinacijama kojih ćemo se dotaknuti). James je za to vrijeme i tijekom lockouta skupio 2326 minuta plus još standardnih 983 u playoffu, a to vam je, preračunato, dodatnih 27 utakmica više od Parkera.

Dodamo li još i prvu sezonu velike trojke u Miamiu, koja također uključuje nastupu u Finalu i gdje je James na 3063 minute iz regularnog dijela dodao još i 922 iz playoffa, dok je Parker ostao na ukupno 2749 (rano ispadanje od Memphisa), dolazimo do još dodatnih 1236 minuta za LeBrona i novih 39 utakmica viška u odnosu na Parkera.

Zaključak? James je u tri sezone odigrao 92 utakmice više od Parkera, igrača koji je uvjerljivo prvi po minutaži u tom razdoblju na cijelom rosteru Spursa. To je više od jedne regularne sezone, praktički to je više nego što je Parker odigrao u cijeloj sezoni 10/11 kada su ih izbacili Grizzliesi.

Mislim, nisu u pitanju nikakvi presedani koji bi trebali poslužiti kao optužba Spoelstre ili opravdanje Jamesa, već čiste činjenice koje morate imati na umu kada sljedeći put vidite LeBrona kako uglavnom promatra dok pored njega poput vihora protrčava Parker ili dok kasni na istrčavanje prema Greenu ili Leonardu. Kada noge nisu svježe, uzalud vam sjajan um, a isti princip se da primijeniti na napad i svaki onaj kratki skok-šut koji zastane na obruču. Čak i rasni konj poput LeBrona treba predah nakon tri ovakve sezone, predah do kojega nije došlo ni u regularnoj sezoni (zašto što je Miami Heat jedan veliki eksperiment koji se temelji upravo na tome da James 40 minuta po večeri može biti sve što trener poželi, univerzalni začepljivač rupa), a ni u playoffu gdje je upravo odradio seriju protiv Pacersa u kojoj mu je pomoć suigrača bila takva da smo ih univerzalno prozvali Miami Cavaliers (kako se taj detalj brzo zaboravio i kako se brzo priča prebacila na teritorij Skipa Baylessa).

Uglavnom, ovo nije opravdanje, ovo su samo podatci koje svatko može pročitati kako želi. Samo, ako nije u pitanju opravdanje, čemu onda sve ovo? Pa da bi se još jednom istaknula veličina Spursa, naravno (po meni ključ nije u tome što je Heat umoran, to je normalno, već što je San Antonio netipično odmoran za ovaj dio godine). Naime, ona teza da je sezona jednako teška za sve i da su u Finalu ionako svi na rezervi ima smisla u sudaru dviju standardnih NBA momčadi, ali Spursi se nikada nisu vodili standardima, već su ih postavljali.

Nije talent ono što njih čini posebnima, iako su i po njemu definitivno top 5 momčad u ligi. Ono što njih čini posebnima su sve te sitnice, poput pronalaženja idealnih rola za sporedne igrače ili maksimalnog korištenja talenta kojega imaju na raspolaganju kroz sistem. I da, raspodjela energije o kojoj pričamo.

Razlika u talentu smanjila se onoga dana kada je Wadea izdalo koljeno, ali ono što ju je do sada u Finalu totalno sakrilo je ta svježina u nogama Spursa zbog revolucionarnog Popovog pristupa vođenju momčadi, ne kroz utakmicu ili sezonu, već kroz skoro cijelo jedno jebeno desetljeće.

Zato i je moguće zamisliti da će Danny Green nastaviti jahati trenutnu šutersku formu, održati ovih 70% za tricu i postati MVP Finala, isto kao što je bilo moguće da Parker u naponu Duncanove snage dođe do svog trofeja najboljeg u završnoj seriji. U Spursima se nikada ništa nije vrtilo oko danas, a da istovremeno jedno oko nije bilo usmjereno i prema sutra.

Takav način razmišljanja previše je kompleksan ne samo za NBA stručnjake, već i za većinu profesionalaca u puno ozbiljnijim granama društvenih ili prirodnih znanosti, ali ne i za Spurse koji su godinama gradili male zalihe rezervi ne bi li im se našle pri ruci upravo u ovakvim situacijama, kao svojevrsna kutija prve pomoći. Ukratko, da se poslužimo malo i demagogijom – oni su se za ovo Finale pripremali zadnjih 6 godina, Miami dva dana nakon što je završio seriju s Pacersima.

Ako James još tri puta uspije izvući iz sebe nešto slično onome što je igrao u četvrtoj četvrtini G2, sve ovo pada u vodu, svi ti koraci prednosti neće biti dovoljni da se pobjegne talentu. Do sada mu je to u kriznim situacijama uspijevalo, u manjoj mjeri čak i Wadeu. U biti, ako zanemarimo Dallas prije dvije godine, dakle seriju u kojoj još nisu znali što rade, koliko god se razni kvazi-kritičari trudili to osporiti, James i Wade bi briljirali u utakmicama koje su bile presudne (Indiana, Boston, Oklahoma, Indiana). Uvijek bi pronašli neku novu rezervu, samo, što će se dogoditi kada jednom posegnu za gorivom i taj put ih dočeka prazno dno rezervoara? Dogodit će se opet utakmice 1 i 3 jer Spursi ne samo da imaju punije tankove, već imaju i know how potreban za izvući maksimum iz svake situacije.

6 thoughts on “MINUTEMEN

  1. U tebe uvik nešto lipo i zanimljivo za pročitat, hvala.

    Heat ima konja koji će lovit Greena, Mike Miller, on je na 9/10 trica u finalu. Manji je uzorak ali je efikasnost brutalna. Nisu ni Neal i Ray za bacit.

    Najzanimljivije od svega u ovom finalu mi je gledat protok lopte Spursa u napadu i traženje “super otvorene pozicije”

  2. “Kada ništa ne pomaže odem i gledam kamenoresca kako udara čekićem po velikom kamenu. Udari i stotinu puta, a na kamenu nema ni pukotine. Ipak, nakon stotinu i prvog udarca kamen pukne na pola…ja znam da nije pukao baš od toga udarca nego od svih prethodnih koji su zadani.” – Jacob Riis

    Ovo je citat koji već godinama stoji u svlačionici San Antonio Spursa. Kako se uvećavala kolonija stranih igrača tako je Pop naložio da se ovih par rečenice prevede na španski i francuski jezik. Simbolizuje ono što Spursi rade godinama. Budi uporan i ustrajan u onome što radiš, stalno pokušavaj, ne iskači iz uloge koju imaš…sve ono što je suština rada ove organizacije, što im je pomoglo da u proteklih 13 godina osvoje četiri titule šampiona.

  3. Ovo o umoru sve stoji, ali ako je najbolji igrač na svijetu, ne smije se bojati otvorenog šuta nego to mora potezati bez razmišljanja. Šut mu je ulazio kao lud u seriji protiv Indiane, a sad je odjednom najgora stvar na svijetu pucati otvorenu tricu? Ili su mu otišle noge za šut u razmaku od tri utakmice? Ne vjerujem u te priče. Spursi su ga zaustavili jer je napadački ograničen za elitnog igrača i maksimizirali su njegove mane ovakvim pristupom, a dijelom je s previše razmišljanja zaustavio i samog sebe jer drugog objašnjenja za to da tako dominatan igrač ne može dosegnuti 20 poena nema koliko god bio umoran.

    O usporedbama s Jordanom i bi li njega nadigrao Green i u jednoj četvrtini ne bih ovom prilikom.

  4. Hoces da kazes da su Miami Heat 2013 = LA Lakers 2009 , kada su ih prozivali da igraju sa tkz. “prekidacem” pogotovo serija sa Houstonom, mada ste vi pisali da lakersi ispadaju od Denvera 100% 😀

  5. Odlicno izanalizirano, po meni su Spursi najfascinantniji projekt zadnjih 15 godina pa mozda u profesionalnom sportu uopce. Potpuno nevezano uz to da li ce oni dobit sad ove dvije utakmice koje im trebaju ili ce Miami dobit svoje 3, u pitanju je desetljece i pol ne playoff konstante, nego kontinuiranog statusa title contendera. Da bi organizacija tako funkcionirala po meni mora biti zdrava od glave do repa, mozemo uzet kao usporedbu Man Utd – Sir prve 4 sezone nije osvojio nista, nula!! A otisao je u penziju kao vlasnik nesto manje od 30 (svih mogucih vrsta) trofeja. Koji front office danas u profesionalnom nogometu (sportu opcenito na toj razini) je spreman pokazati toliko strpljenje?
    Uglavnom Spursi su ocigledno fransiza koja je u startu s Popom imala u vidu sustavnu dugogodisnju kampanju. Olakotna okolnost je sto Spursi nisu fransiza velikog trzista (pace jedno od najmanjih) niti ekipa koja je konstantno pod povecalom i nekakvim ogromnim ajmo rec pritiskom navijaca/javnosti opcenito.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *