DAY 43 – GUNNIN’ FOR THAT TROPHY

Čak se ni Pop više nema pretjeranu namjeru poigravati, peta utakmica je vrijeme za posao, a to znači maksimalno rezanje rotacija igrača i jahanje jednog koncepta do kraja, bez obzira koliko riskantan bio. Power nacrt s dva visoka očito ne pali, Splitter je jednostavno izgubljen u ovoj seriji – u obrani je previše spor da služi kao branič izvan reketa (a nedostatak takvog igrača već godinama ističemo kao najveći problem Spursa), a u napadu nije dovoljno velika post-up prijetnja da anulira taj minus (obzirom na 23 poena u 4 utakmice teško ga je uopće smatrati ikakvom prijetnjom).

Znači, vrijeme je za, barem na papiru, najbolju postavu, onu s Ginobiliem kao starterom. S tim da je dojam nakon uvodnih 5-6 minuta da nije Manu u igri samo kako bi se ritam dodatno ubrzao i kako bi se Heat pokušalo dobiti njihovim oružjem, niskom postavom, već i kako bi odradio glavninu posla u organizaciji igre jer Parker se očito čuva od pretjeranog raubanja i služi isključivo kao mamac. Spursi djeluju skroz solidno i u Manuovim rukama, ali bude li zbog Parkerove zadnje lože potrebno na ovaj način rasporediti poslove, to nikako nije dobro – Manu ipak nije dribler kao Tony, pogotovo ne kada je u pitanju ovoliko povećan volumen akcija, što bi moglo podići učinkovitost presinga Heata.

Plus, ako će Manu preuzeti ulogu primarnog kontrolora lopte, tko će odraditi njegov posao sekundarnog? Spursi nemaju back-up playa koji može biti dio ozbiljne rotacije te je upravo Ginobilieva kvaliteta do sada skrivala tu pogrešku u Popovom sistemu – malo je neozbiljno od 15 mjesta na rosteru četiri potrošiti na igrače koji su kvazi-playevi (Joseph je NBDL talent, Mills je strijelac, De Colo je all-round/no-ground igrač, a Neal combo bez perifernog vida – taj vidi samo putanju prema obruču).

Uglavnom, Manu sjajno otvara utakmicu sa 7 poena uglavnom iz 1 na 5 situacija, što je učinkovitost koju je nemoguće zadržati tijekom svih 48 minuta, a obzirom da se Parker čuva čak i od naglih cutova, Pop pokušava napad učiniti kompleksnijim tako što i Greenu daje zeleno svjetlo za ulaze u sredinu s loptom. Ali, to je već znak čiste improvizacije, Green je 3&D igrač, transformira li se u ove zadnje tri utakmice i u kreatora, onda mu ne gine MVP trofej.

Što se Miamia na startu tiče, njima je svejedno tko vodi pick & roll jer Bosh je do sada već pokazao da je u stanju stići pokriti sve, pa ako je mogao pokriti Parkera, moći će i Manua. Heat obrambeno samo mora zadržati balans i ne otići previše u jednu fazu igre čemu su povremeno skloni, jer tako otvaraju prostor tricašima Spursa. Igra Spursa bez Parkera u glavnoj ulozi to će im svakako olakšati. U napadu je pak ključno da je udarna trojka i dalje u elementu za napadanje sredine, a posebice veseli što Wade i na startu ove utakmice djeluje razigrano.

Međutim, lukav je taj Popovich. Nakon što je odmarao veći dio prve četvrtine šetajući uokolo bez lopte, Tony je taj koji preuzima ulogu playa od Ginobilia, a ovim potezom ne samo da je riješen ključni detalj rotacije na vanjskim pozicijama, već je Parker stavljen u situaciju u kojoj može biti puno učinkovitiji. Bosh je na odmoru, a to ga stavlja u 2 na 2 situacije s Haslemom i Coleom (što taj radi u rotaciji u ovo doba godine, to mi nikako nije jasno) koje majstor koristi da brzinski odvede Spurse na +10 i pokrene energiju i u momčadi i u dvorani (opet se čuju krikovi one iritantne spodobe koja očito ima sezonsku poziciju iza komentatora).

Spursi ne odustaju od luđačkog ritma, lete u tranziciju svakom prilikom, a u obrani puno energičnije i (to je još važnije) puno žešće izlaze iz svoje osnovne formacije oko reketa (imaš osjećaj da su napravili više prekršaja nego u cijeloj prethodnoj utakmici). Heat za to vrijeme opet ulazi u onu fazu igre koju smo navikli gledati u ovim neparnim utakmicama, prestaju se kretati i u napadu (nema više agresivnih ulaza u sredinu) i u obrani (kasni se na rotacije iz sredine prema bokovima), a ovakav momentum samo pomaže Spursima da povećaju prednost – tri trice MVP-a Greena kasnije, već je +17 za San Antonio.

I onda konačno Spoelstra radi potez koji je trebao povući prije dvije utakmice – reže rotacije, vadi Chalmersa i umjesto Colea uvodi dodatnog tricaša. James i Wade su zaduženi za kreaciju, Bosh je pod košem, a Allen i Battier uokolo – ovo je petorka koja zaslužuje puno više minuta protiv Spursa, pogotovo u trenucima kada nema Parkera. Obrana Spursa je raširena, a to Wade koristi za novi niz sjajnih poteza kroz agresivne ulaze (nastavi li igrati do kraja kao u ove dvije zadnje utakmice, Dwyane je definitivno prvi kandidat Heata za MVP trofej) koji bude napad. Istovremeno, obrana predvođena Boshem slaže nekoliko sjajnih reakcija, Spursi gube gomilu lopti (i to uglavnom neforsirano, zbog ritma) i eto Miamia u jednom trenutku čak i na -5.

Utakmica je tako opet u ravnoteži, ali da bi se Heat vratio u igru morati će svesti greške u obrani na minimum – fokus Spursa u ovoj utakmici je nevjerojatan, posebice u kontekstu stalne jurnjave – i pri tome će konstantno morati nastaviti napadati sredinu, bez ikakvih perioda pauze u kojima će se zadovoljiti stagnacijom i lošim šutevima, protiv ovako realizatorski efikasnih Spursa takva polovična večer ne prolazi.

U drugom poluvremenu tako gledamo nastavak ove sinoć stvarno sjajne bitke koju nastavlja obilježavati Danny Green koji u ovim trenucima upravo postaje rekorder Finala po broju ubačenih trica u seriji – najluđe od svega, ovaj specijalist za tricu iz kuta najviše ih je ubacio iz nominalno težih pozicija, s bokova i centra, što jasno govori da se tu ne radi samo o propustima obrane ili kretanju lopte, već o čistim mudima.

Koliko god Spursi dobro igrali, Miami i dalje visi u blizini, uglavnom na račun Wadea i Bosha, dok je James i dalje zadovoljan sporednom rolom. Međutim, nakon što se Greenovim tricama na par minuta pridružio i Manu u svom tasmanijska neman stilu, domaćin opet odlazi na +10. Koji se ne čine tako velikima ovako na papiru, ali u ritmu u kojem Heat igra, kroz tu stalnu potrošnju energije da se održe u blizini dok Spursi relativno ugodno održavaju prednost uz suludi postotak šuta iz igre (60% cijelu večer), ta dvoznamenkasta prednost predstavlja ogromnu prepreku.

Koju je još teže dostići ako ti prva opcija promašuje zicere (James je odigrao solidnu all-round utakmicu, čak i preuzima popriličnu odgovornost kroz veću potrošnju u napadu, ali promašuje prilike koje inače zabija zatvorenih očiju) i ako ti trener i dalje otežava posao (opet koristi kombinaciju Cole-Haslem u završnici treće četvrtine, što je ravno samoubojstvu, bez obzira što se radi o minimalnim ulogama – pa taj dvojac u 7 zajedničkih minuta uspijeva ostvariti -14, to nije slučajno).

Spursi tako na samom startu četvrte brzinski odvode prednost do +19, a to znači da ćemo i četvrti put za redom ostati bez neizvjesne završnice, detalja koji je ovu seriju ostavio debelo ispod razine klasika. Gledamo izuzetnu košarku veći dio vremena, narativ je sjajan i zabavan od utakmice do utakmice, ali bez napetih završnica nema one potrebne glazure koja zaokružuje klasičnu seriju.

Na kraju krajeva, kakva je to klasična serija u kojoj nije nikakav problem zamisliti Heat kao prvaka, a da pri tome nemaš pojma koji bi igrač zaslužio trofej MVP-a u tom slučaju? Bi li bilo previše dati ga Dannyu Greenu čak i ako Spursima izmakne naslov?

Uglavnom, u večeri u kojoj je Green odradio svoje tricaški, u kojoj je Manu pružio jednu svoju klasičnu partiju (a stvarno bi bila šteta da je ovo Finale prošlo bez barem jedne njegove hall of fame izvedbe) i u kojoj je Pop sjajnim vođenjem utakmice maksimalno iskoristio sve resurse (Parker je bio prvi strijelac momčadi sa samo 14 šuteva, a dobrim dijelom zahvaljujući situacijama u kojima je korišten), ovakav Miami koji gledamo do sada u seriji nije imao šanse. I tu bih još jednom naglasio činjenicu da je Pop praktički koristio 7 igrača (Splitter služi tek za odmoriti Duncana tu i tamo) i da je zamjenom uloga Parkeru i Ginobiliu (Tony je praktički bio šesti igrač i predvodnik druge postave, Manu primarni organizator iz pick & rolla) opet gurnuo momčad u idealnu šansu za ostvariti rezultat.

Heat s druge strane može biti prezadovoljan što su u ovakvim okolnostima izgubili samo 10 razlike, to jasno govori koliko su moćni – izvukli su maksimum u utakmici u kojoj protivnik ima skoro 20% bolji šut, zahvaljujući borbenosti i ritmu koji je Spursima otežao kontrolu lopte (koju je Pop svjesno žrtvovao, svjestan da u run and gunu njegova momčad ima i dovoljno iskustva da djeluje stabilno, ali i da imaju noge u puno boljem stanju – James je već umoran, možete misliti kakav je u zadnjoj četvrtini ako ga ovih 36 prije izmoriš u non-stop trci).

Doma s ovakvim energetskim partijama Wadea, Bosha i Jamesa, a tu treba dodati i Raya koji se priključio kao pouzdana četvrta opcija i idealan igrač zadatka, i dalje apsolutno zadržavaju ulogu favorita. Spoelstra mora poraditi na rotacijama (to ne znači da treba prestati koristiti sve osim udarne petorke, ali treba pripaziti da kombinacije tipa Haslem-Cole ne provedu pola četvrtine zajedno na parketu), iako je za očekivati da će u Miamiu energija sporednih igrača sakriti dobar dio njihovih slabosti, a to bi trebalo biti sasvim dovoljno da se ovaj ritam pobjeda-poraz-pobjeda-poraz nastavi.

Međutim, Miami pleše po rubu jer protiv Spursa granica pogreške je minimalna. Čak i ako uzmemo u obzir da će Pop opet morati izmisliti nekakav trik kako bi izvukao maksimum iz obrane i napada, kombinacija trica i trčanja itekako je opasna – u dvije preostale utakmice, obzirom na viđeno, uopće nije nemoguće zamisliti da Spursi zabiju desetak i više trica i onda još iskoriste ritam na 100 posjeda lopte kako bi anulirali količinu izgubljenih lopti dodatnim pokušajima koje generira brzina igre (seriju su otvorili s 85 posjeda po momčadi, a u zadnje dvije utakmice ritam je skočio na 95 i više). Jasno, Spursi također plešu po rubu jer u ovakvom stilu igre puno je teže održati napad podmazanim i puno više ovisiš o individualnoj inspiraciji nego o sistemu, ali u 4 utakmice ranije su jasno uvidjeli da Heat ne mogu dobiti u organiziranoj igri, bez obzira koliko sjajan napad imali – Miamieva obrana stigne pokriti sve.

Dakle, Spursima treba kaos. Što je totalni paradoks jer obično su atletski moćnije momčadi poput Heata uvijek u prednosti kada se košarka iz playoff ritma prebaci u revijalni ton. Ali, tu do izražaja dolazi ona priča o svježim nogama – James, Wade i Bosh trenutno baš i ne žele trčati 48 minuta ako ne moraju, a Pop ih upravo želi natjerati na tako nešto. Tko preživi – pričat će.

15 thoughts on “DAY 43 – GUNNIN’ FOR THAT TROPHY

  1. Vrazji posal i zivot bez interneta na otoku, nista ne mogu gledat! :/

    Ovo mora bit da je bi spektakl. Još uvik mi nije jasno odakle je Pop iskopa Danny Greena. Covik je iz njegovih kvaliteta izvuka strasne partije, a cini mi se da ce ovaj jos napredovat. Trenutacno mozda najbolji 3&D SG lige. Rekord je pa, sad jos “samo” triba osvojit naslov i bit ce MVP 😛

    Spoelstra je pokaza vrhunski potencijal, na tragu je Popa, ali se vidi da je ovaj ipak jos uvik doktor za njega. Samo zamislimo da je Gregg trener Heata, kako bi pod njin igrala momcad s ovoliko talenta na raspolaganju. Bila bi totalna dominacija.

    E sljedecu utakmicu moran nekako gledat, posto-poto. Vjerojatno zadnji krik mojih Spursa prid penziju – idemo po prsten 😉

  2. Evo sad gledan, nazalost samo sazetak. Heat doalzi na 1 razlike, a Green poteze tricu s 8 metri priko dvojice. Strasno

  3. Ako Spursi dobiju ovu seriju, Lebronov legacy ce biti ozbiljno ugrozen jer ce u prva 4 finala biti porazen 3 puta (od cega dvaput od slabijih protivnika, na papiru ali i shodno skoru u regularnom delu). U finalu jos nije imao neku svoju dominantnu utakmicu, tako da ocekujem da to bude bas Game 6, pa da onda majstorica odluci o prvaku.

    Inace, Stephen A. pogodio ishod svih 5 utakmica dosad 😀

  4. Ja se iskreno ne brinem za Lebronov legacy: frajer ima tek 28 godina, čak je i jedan magic izgubio u 4 finala, ako se ne varam. uglavnom, čak i ako miami izgubi, lebron će imati još dovoljno prilika da ga košarkaška povijest zapamti ne samo kao jednog od najboljih igrača ikad, već i kao pobjednika. A mislim da je razloge njegovih slabijih igara super objasnio Gee u postu Minutemen od neki dan. Uglavnom, super serija do sad, napeto finale, samo guste završnice fale, nadam se da ide u 7 pa šta bude 😀

  5. Kad uspijes sa izraubanim Ginobilijem koji vise nije sjena onog Manua iz finala s Netsima ili Pistonsima,starcem Duncanom koji je odavno odigrao svoje najbolje partije.Cast Parkeru koji jos ima force za potegnut svake veceri preko 20,ali i to je upitno sto bi bilo da ga Popovic ne cuva po pitanju minuta.Onda jos dodas igrace kao sto su Boner (covjek je stručnjak za tri poena i popit svake veceri 2 litre Gatorede-a,nista vise.Boris Diaw je solidna zamjena koja zna podvalit ili vratit pas van,nekad i trojku potegnut (i njegovi dani su prosli sto se vidi i na tijelu koje malo podsjeca na mog susjeda koji je na 12 zuja dnevno).Pa igraci tipa Splitter,koji je po meni rupa,obrana mu je losa, vjerovatno zbog fizikalija,a u napadu ce dat kos ako ostane na ziceru.Pa Joseph,De Colo,Blair koji igra 2. minute jer nema koljena.Lenard je nova snaga i model “radnika” na oba kraja terena,cini mi se da je u igri 1 na 1 licem prema kosu prilicno los,sto nadoknaduje skokovima i solidnim odabirom suteva (mozda bi trebao uzet i koju loptu vise…).DANNY GREEN,citaj Gregg Popovic,ovaj ga je doslovno izumio,nije imao mjesta ako se ne varam u Olimpiji,sad je najbolji tricas NBA finala i moguci MVP ako ovako nastavi i ako Spursi uzmu peti.A na drugoj strani imas Jamesa,Wadea,Bosha u naponu snage,onda im jos dodaj dvije “pucaljke” u vidu Ray Allena i Mike Millera i imas jos Battiera Chalmersa Colea Haslema itd…jedino im fali Dwight Howard:),Da zakljucim ako Spursi uzmu peti naslov MVP po prvi put u povijesti treba dati treneru,POPOVICHU GREGGU POPOVICHU,kapa do zemlje majstore…

  6. Jedno sam zaboravio,price o umoru meni su besmislene,sve sto je receno o tome stoji… ali ovo je finale,nemoj se vadit na takve gluposti,mislim da je sve stvar srca i zelje,isprike ne postoje za ovih 7 tekmi.Jordan je jednu tekmu u playoffu igrao sa zeludcanim problemima (trovanje hranom cini mi se) te večeri je zabio “samo” 38 poena (1997),ili Bryant koji je x puta znao dat izjavu “ako hoce da ne igram moraju me ubit”.kad si korak do besmrtnosti ne mozes reci UMORAN SAM…

  7. evo belaja, Gregg sad si izazvao karmu i LeDjikan ce odigrati neku tekmu koja ce ga baciti na naslovnicu Sports Illustrateda za sljedeći tjedan

  8. Ako slucajno da vise od 5 koseva u zadnjoj cetvrtini ne gine mu naslovnica ;)..a tek ako pogodi jedan sut i u zadnja 2 minuta?!…preskace Jordana-gotova rasprava o tome ko je najbolji ikada 😉

  9. Ginobili-bog,legenda, isus, kralj instikta na terenu, košarkaški Maradona, umjetnik pa tek onda košarkaš, ne znan igrača koji igra sa manje straha košarku od njega. Fanatastična utakmica. Zanimljivo finale. Od svega najzanimljivije što i nakon 5 utakmica nemamo utisak tko je bolja ekipa. Po meni je ovo 50-50 i dalje. Ne znan radi čega onakva smrknuta faca i grintavost parkera sinoć.

    Bože, još te samo molin za jednu pobjedu u gostima, za ispite ću lako 🙂

  10. Nije bas neka kvaliteta ovog finala… Di je vrijeme 1995-2005, jebes finalnu seriju u kojoj se toliko cesto prelazi 100pt mark.

  11. Nema lose karme…”nadovacat” cemo ih i u sljedecoj…ovaj put ce red rocket polucit uspjeh,ubit ce ih ko granom:)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *