PRE-DRAFT WORKOUT

Nakon što sam sjeo i provukao ovogodišnju draft ponudu kroz sve moguće situacije, potvrdio se zaključak koji se nametao od početka – ovo je najgora generacija od 2000. Ok, nije toliko brutalno loša što se tiče dubine, trebala bi donijeti barem 15-ak budućih rotacijskih NBA igrača (2000. ih nije imala ni 10), ali je, što se tiče dometa, tu negdje – kako god okrenuli, ni jedno ime ove godine ne garantira klubu koji ga izabere all-star nastup, a sve IOR projekcije kreću se oko maksimalno uloge treće opcije.

Što se samih projekcija tiče, one nisu finalne jer znamo da će o učinku igrača dobrim dijelom odlučiti i kontekst u koji budu izabrani, tako da ćemo o tome više prije početka iduće sezone kada budemo mogli s više informacija nagađati koliku će pick imati rolu i minutažu u novoj sredini. Za ovu priliku služimo se vrijednostima do kojih smo došli pomoću sljedećih podataka:

– povijesnih usporedbi na osnovu sličnosti s prijašnjim pickovima
– bodova dobivenih na osnovu ocjena vještina i box-score učinka
– bodova dobivenih na osnovu ocjena ne-košarkaških vještina (fizikalije, atleticizam, mentalitet, karakter)

Na brzinu objasnimo svaku od tri crtice. Prva je banalna, kako i dolikuje ovakvom obliku istraživanja – ako npr. Victor Oladipo po pedigreu, brojkama i stilu odgovara npr. Geraldu Hendersonu, onda u obzir uzimamo da bi mu prva sezona, a i karijera, mogle otići u sličnom smjeru.

Druga je kombinacija stvarnosti (prosjek koševa, skokova, asista, blokada, ukradenih, izgubljenih, postotaka) i ocjena za osnovne vještine (šut, kreacija, skok, obrana), prilagođena kontekstu (koliko je to moguće, obzirom da je teško odrediti stvarnu snagu nečijeg rasporeda ili kvalitetu suigrača u tako razvodnjenoj konkurenciji kao što je ima NCAA).

Treća pak kombinira rezultate s draft combinea tako da svaki igrači dobiva ocjenu za fizikalije (idealne, prosječne, problematične) i atleticizam (iznadprosječan, prosječan, ispodprosječan) uz ocjenu mentalnih i karakternih osobina. Koja ove godine nije rezultat samo dojma stečenoga na osnovu intervjua ili natpisa, već zbroja ocjena u kategorijama radne etike, sposobnosti koncentracije, natjecateljskog duha, stres izdržljivosti i, najvažnije, košarkaškog IQ-a. Jasno, sve ovo je također bazirano na nagađanjima, ali, da sam pogodio 50% o nečijim stavovima prema košarci i svojoj igri, popravio sam projekciju jer u ovim godinama i u ovim okolnostima psihološka strana priče igra ogromnu ulogu.

Odlična primjer za važnost mentalne strane priče su Porter, Oladipo i Burke. Njihove usporedbe i brojke same po sebi su garantirale solidan potencijal, a kako je očito da je riječ o vrhunskim fajterima i šljakerima, šanse da se taj potencijal ne ostvari su minimalne. Teoretski, Noel ili Len zbog fizičkih atributa i talenta, ali i pozicije koju igraju, imaju priliku jednoga dana dogurati do puno važnije uloge u ligi, ali, usprkos većem plafonu, šanse da se takav scenarij realizira su minimalne. Dakle, zašto im dati prednost pred igračima koji donose garantirani povrat uz puno manji rizik?

S Noelom i Lenom u istu skupinu spada i McLemore. Bennett, Carter-Williams, Zeller, Caldwell-Pope, McCollum – to su već klasični draft prospekti kod kojih je očito da imaju talenta za biti birani u lutriji, ali i da nemaju ono nešto što bi ih poguralo na sam vrh. Praktički, oni su za jednu stepenicu ispod trojke Porter, Burke i Oladipo, tako da u teoriji donose dovoljno siguran povrat da bi ih se moglo izabrati i ispred Noela, Lena ili McLemorea ako ciljate na produkciju odmah. Međutim, kako su Noel, Len i McLemore totalne nepoznanice čije projekcije idu od totalnih promašaja do totalnih pogodaka, ovdje se već javlja logika po kojoj bi rizik imao više smisla od izbora prosječnog rotacijskog igrača.

I dok Noel čak i po brojkama u svojoj kratkoj NCAA karijeri ostavlja dojam učinkovitog igrača (kod njega nije problem u vještini jer njegove skakačko-obrambene brojke su fantastične, više u plafonu i pitanjima oko idealne uloge i razvoja), Len i McLemore su zanimljiviji slučajevi jer čak i njihove optimistične projekcije nisu pretjerano optimistične. Ok, od toga ne treba raditi paniku – pa nisu valjda svi ti NBA skauti ludi kada o njima pričaju kao potencijalnim top 3 pickovima. Dakle, možda je stvarno problem u kontekstu kojega su bili dio, odnosno u okolnostima koje su naštetile ovoj statističkoj strani priče.

Drugim riječima, njihovi lošiji rezultati u ovom workoutu ne znači da su nužno loši prospekti, ali, barem u mom slučaju, tjeraju na pitanja. A čim se javlja ovoliko sumnje, logično je postaviti sljedeću tezu – možda ovo nisu loši prospekti, ali, ako dovode do ovakvih situacija, onda sigurno nisu ni vrhunski. Ovakva logika vam se može činiti manjkavom (meni se čini izuzetno logičnom, ali ja nisam relevantan po pitanjima logike jer nisam gimnazijalac, išao sam u nešto što bi braća Amerikanci zvali traffic tech), ali po meni je to dovoljno da ih izbaci ne samo iz top 3 kombinacija, već možda i iz top 5. Ono, razlike između plafona Lena i McLemorea ili onoga Bennetta i Carter-Williamsa na kraju možda neće ni biti, osim možda u korist potonje dvojice.

Kakvu god strategiju momčadi izabrale na draftu, prvih desetak do dvanaestak imena isto je na gotovo svakom popisu, odnosno draft boardu i samo je raspored malo drugačiji. Moj sistem je iz ovog konsenzusa izbacio Lena, umjesto koga je u vrh upao Muscala, ali rezultati se u principu čak i previše poklapaju s općim dojmovima, što je čudno obzirom da za razliku od klasičnog mocka koji pokušava predvidjeti poteze momčadi, ovaj moj igrače slaže tek od potencijalno najproduktivnijih prema manje produktivnima. I to samo 40 imena koja su najbolje prošla testove jer to je otprilike prosjek draftiranih igrača koji se zadrži u NBA nakon jedne sezone.

U biti, rezultati su već nakon prvih 20-ak igrača bili tako mizerni, da bi mogli očekivati kako će ta brojka preživjelih dogodine biti još manja. Što nam neposredno otvara i vrata u drugu temu – izvan-američke prospekte. Naime, ako je ponuda vlastitog talenta ovako skromna (a dodao bih i sjajno skautirana), zašto ne posegnuti za nepoznatim? Na kraju ćeš možda dobiti iste rezultate, ali barem si riskirao. Npr. Dennis Schroeder po svemu vidljivome i poznatome, ne bi trebao odskakati od razine koju prezentiraju igrači poput Canaana ili Presseya. Međutim, kako je malo toga poznato, ona mogućnost da bi mogao biti nešto više dovodi do vjere u rizik kao najisplativiji mogući potez.

Konkretno, nakon što se izabere prvih 12-13 pickova oko kojih se sve projekcije slažu da su relativno sigurni, profesionalizam i racionalnost će zamijeniti čista religija i amaterizam. Zašto bih izabrao igrača kojemu moram dati dvije garantirane godine i kojega ću poslati u NBDL, ako mogu izabrati tiket lutrije koji će mi u najgorem slučaju donijeti nadu idućih nekoliko sezona? Ovoga ima uvijek, ali sama činjenica da će totalne nepoznanice poput Schroedera i Antetokoumpoa biti izabrane relativno rano, još je jedan pokazatelj koliko je ovo slab draft.

Uostalom, zato se u prvoj rundi projicira i jedan Ricardo Ledo, tip koji nije zaigrao ni sekunde u NCAA i oko kojega su izvješene ogromne crvene zastave glede karaktera (navodno sjajan atleta, problem je samo što ga nitko nikada nije vidio u ozbiljnoj utakmici), pa i jedan Glen Rice Jr. Koji nikada za vrijeme NCAA dana nije ni bio smatran ozbiljnim NBA potencijalom, da bi nakon dobre sezone u NBDL-u i on došao u centar pažnje usprkos svim limitima igre (praktički, ovo znači da će neka momčad radije potrošiti pick na 3&D igrača kojega ionako može potpisati kad god poželi kao free agenta nego na nekoga iz ove draft klase). A kada već spominjemo kocku, u ovu klasu slobodno možemo staviti i Tonya Mitchella s opskurnog North Texasa i Archiea Goodwina s Kentuckya.

Iako i jedan i drugi iza sebe imaju očajne NCAA sezone, njihov potencijal, posebice atletski, je takav da ih se također može smatrati visoko isplativim rizikom (to što se Mitchell spominje tek iza 20-og picka, a Goodwin tek u drugoj rundi pak jasno govori da su i Ameri žrtve one teze po kojoj je u susjedovom dvorištu trava zelenija – iako i Schroeder i Antetokoumpo tek trebaju doći na razinu Mitchella i Goodwina, većina mock draftova smatra za gotovu stvar da će obojica biti izabrana ispred domaćih dečkiju koji su zeznuli stvar jer nisu opravdali tuđa očekivanja, što je u Goodwinovom slučaju posebice blesavo obzirom da još nema ni 19 godina).

Stvarno je fascinantno kako ova draft mašinerija funkcionira, više se temeljeći na vrtuljku emocija nego na racionalnom pristupu. Ali, što je tu je, zato je to valjda i jedan od zabavnijih događaja u godini. Da ne duljim više s tezama koje ionako malo koga zanimaju, red je na listu top 40 prospekata. Bez “stranaca” za koje nemam kvalitetnu statistiku, ali o kojima isto na početku treba reći par riječi. Praktički poznajem jedino Karaseva, koji je u principu bolja verzija Bogdanovića, a to što je dokazan bi mu mogao biti i problem prilikom izbora jer očito je da će ove godine bolje proći totalni upitnici.

Brazilac Nogueira je projekt sličan Noelu, malo popunjeniji, ali ujedno i stariji, time i limitiraniji kao prospekt. Rudy Gobert ima rekordni raspon krila i to je manje više sve čime je oduševio. Schroeder i Anteto (a tako ću ga zvati ubuduće jer na 5 različitih sajtova sam našao 5 različitih verzija njegovog prezimena, počinjem sumnjati u to da je tip sjajno zamišljena šala kojoj je svrha prikazati NBA skauting kao sistem s tisuću rupa) su dvije totalne nepoznanice, time i idealni simboli ovoga ludog drafta u kojemu je izgleda sve bolje nego imati top 5 pick – ako biraš deseti, barem nemaš pritisak da moraš napraviti nešto pametno.

1. OTTO PORTER

Porter je jedini dobio maksimalan broj bodova u vještinama, što znači da se radi o kvalitetnom all-round igraču. Pri tome mu se može zamjeriti da je u svemu solidan, a u ničemu odličan, što je potencijalni problem ako ne dođe u pravu situaciju. Međutim, njegove playmakerske kvalitete i nesebičnost pobrinut će se da gotovo svaka situacija bude prava – nije slučajno da je najveće statističke sličnosti ostvario s Chandlerom Parsonsom, Jaredom Dudleyem i Gordonom Haywardom, redom all-round igračima i majstorima prilagodbe izuzetnog IQ-a i karaktera. Doduše, iz činjenice da su mu čak dva bijela brata ovako bliska vidljiv je i njegov najveći problem – Porter je ispodprosječan atleta za poziciju, posebice za ovako visoki pick, što mu ozbiljno ograničava mogućnost napretka iznad uloge treće opcije. Međutim, ako se sjetimo da je malo tko mislio da će Chandler ikada zaigrati u NBA, a kamoli ovako važnu ulogu kao što je ima danas u Rocketsima, jasno je da će usprkos tom atletskom problemu njegov talent itekako doći do izražaja. Nastavi li šuterski razvoj započet prošle godine na Georgetownu, za njega nema zime. Dakle, ako želite čovjeka koji će vam zaokružiti petorku, univerzalno ljepilo kakvo na boku treba imati svaka ozbiljna momčad, dalje od Otta ne trebate tražiti. Jasno, pod uvjetom da se zadovoljite povratom uloga i skromnom zaradom umjesto snovima o jackpotu.

2. TREY BURKE

Burke nije toliko sigurna oklada kao Porter jer mu je raspon projekcija puno širi, od back-up playa tipa Augustin, preko strijelca tipa Walker, pa sve do graničnog all-star igrača tipa Lawson. Ono što ne treba zanemariti su njegovo srce i strast, koji su čak i od puno slabijeg talenta (Jameer Nelson) bili u stanju napraviti poštenog NBA startera. Burke neće biti zvijezda, ali je spreman pomoći odmah, a to nije mala stvar. Ako maknemo spremnost i zrelost na stranu, ostatak priče je klasičan za ovakav tip playa – prenizak je da ikada bude faktor u obrani, ali kao šuter i asistent može se uklopiti u svaki NBA napad.

3. VICTOR OLADIPO

Oladipo nije na razini sigurne oklade kao gornja dvojica zbog nesigurnog šuta, tako da ga ne možemo tek tako ugurati u ulogu 3&D igrača. Međutim, njegova energija i karakter garantiraju mu ulogu igrača zadatka, pa makar karijeru proveo u ulozi novog Tonya Allena, kao stoper i podizač energije. U najgorem slučaju, onaj tko ga izabere dobit će solidnog igrača ala Gerald Henderson ili Corey Brewer, u najboljem mogao bi izrasti u treću opciju poput nekada Josha Howarda, elegantnog i već zaboravljenog swingmana Mavsa. Sve ovisi o njemu, a to nikako nije loše jer možemo izbaciti “ako” iz priče – kada doda siguran šut s perimetra vrhunskom atleticizmu i energiji, završit će u kategoriji 3&D asova.

4. ANTHONY BENNETT

Nakon početne trojke koja pomalo podsjeća na ekipu iz Čarobnjaka iz Oza (mislim, all-round slabašnog atleticizma, mini-play i 3&D igrač stvarno dođu kao strašilo, lav i limeni čovjek ovog blesavog drafta bez potencijala), dolazi nam i prvi igrač koji u sebi možda ima all-star gene. Bennett ima dosta sličnosti s igračem poput Jamisona, dakle postoji dokaz da i tweener može imati ozbiljnu karijeru ako nauči koristiti talent i eksplozivnost, a posebice mekanu ruku koja omogućuje idealnu kombinaciju koševa u reketu i na perimetru. Problem je samo što se javljaju i sličnosti s igračima poput Beasleya i Derricka Williamsa, dakle potencijalni problemi dodatno uvećani upitnim mentalitetom. Ne odvuče li sam sebe na dno, odnosno završi li u dobroj situaciji, Bennett bi u najgorem slučaju trebao godinama biti kvalitetan strijelac s visokog posta.

5. NERLENS NOEL

Skakački, a posebice postotkom stop akcija, Noel miriše na vrhunsku klasu. Po tim brojkama se može mjeriti ne samo s Davisom, već i s Favorsom ili ranim Howardom. Njegov problem leži negdje između ovih krajnosti – nema all-round talent kao Davis, a ni fizikalije kao Favors ili Dwight. O tome kako će se uspjeti snaći i koliko će ojačati u iduće dvije-tri sezone, ovisi njegova karijera. Bez premca ima najveći plafon od svih na ovom draftu, tako da teza o njemu kao prvom picku uopće nije napuhana ili slučajna. Istovremeno, ima i ozbiljnih prepreka da se ikada razvije u išta više od podizača energije. U ovim prvim godinama, nekakav realan domet bi bio pokušati ponoviti igre Tyrusa Thomasa. Doda li vremenom šut s poludistance, mogao bi postati i bolja verzija Taja Gibsona. Nerealno bi pak bilo očekivati da će ikada ojačati dovoljno da zauzme ulogu sljedećeg velikog centra. Međutim, kao i u slučaju Drummonda lani, ozbiljan NBA klub ponekad mora vjerovati i u svoju mogućnost da razvije igrača, a ne samo da prepozna gotov proizvod. Stoga, ako nas je Drummond ičemu naučio, to je da rasne talente ne treba pustiti da padnu previše nisko.

6. CODY ZELLER

Zeller je duži ostanak na sveučilištu platio padom iz top 3 picka u donji dio lutrije, ali to ne mijenja previše na stvari u široj slici – visoki igrač njegove pokretljivosti, skočnosti i brzine uvijek će imati mjesta u ligi. U najgorem slučaju, Zeller će biti podizač energije sposoban čuvati obje visoke pozicije u drugoj postavi koji će do poena dolaziti kretanjem i skakanjem. U nešto boljem, razvit će i pick & pop igru. U najboljem, moći ćete mu povremeno baciti i loptu u post da odigra 1 na 1. Iako nema vanserijski atleticizam poput Noela, kombinacija visine, dužine i eksplozivnosti čini ga nečim puno boljim od običnog bijelog drveta koje igra licem košu.

7. MICHAEL CARTER-WILLIAMS

Williamsu je teško naći usporedbu obzirom na rijetku kombinaciju visine i slabašnih šuterskih postotaka, ali kada dodamo playmakersku viziju u jednadžbu dolazimo ili do Andrea Millera ili do Greivisa Vasqueza. Miller je izgradio karijeru usprkos lošem šutu iz vana, ali MCW ima prednost u tome što njegova šuterska forma nije slomljena, dakle još ima nade, a uz to je originalan atleta eksplozivnog prvog koraka s dužinom i visinom primjerenom krilnim igračima. Dakle, stvarno je teško zamisliti toliko loš scenarij u kojemu iz njega neće biti moguće izvući barem kvalitetnog back-up playa, ako već ne startnog beka koji bi svojim plusevima mogao zaokružiti kvalitetnu petorku.

8. KENTAVIOUS CALDWELL-POPE

Pope je zanimljiv slučaj, fizikalijama gotovo idealan swingman, brojkama možda i sigurniji 3&D potencijal od Oladipa, ali uz atleticizam i postoke koji odaju određeni rizik. Na koji ukazuju i projekcije – od NBDL razine jednog Dariusa Millera ili Rashada McCantsa do all-star potencijala Richarda Hamiltona. Slično Porteru, solidan je u svemu, u ničemu poseban, ali za klasu slabiji u tom solidnom dijelu, tako da je i mogućnost promašaja veća. Ali, nema sumnje kako se radi o top 10 picku na ovakvom draftu i kako će ključno biti koja će ga franšiza izabrati – ona željna instant doprinosa ili ona spremna tražiti u njemu nešto posebno.

9. MIKE MUSCALA

Najveće iznenađenje ove liste. Muscala je po vještinama najveći all-round nakon Portera, što doduše treba uzeti sa zrnom soli obzirom na konferenciju u kojoj je nabijao brojke. Međutim, čak i kada mu umanjimo statistiku, neosporno je da je tip kompletan košarkaš koji zna sve. Problem su samo drvene noge – uspije li nekako kompenzirati nedostatak NBA atleticizma solidnim fizikalijama i IQ-om, momčad koja ga izabere dobit će pouzdanog trećeg visokog sposobnog skakati i zabiti šut s poludistance. Nije čudo da su imena poput Jasona Smitha i Raefa LaFrentza idealne komparacije.

10. BEN MCLEMORE

Možemo mi kriviti Kansas koliko želimo, ali činjenica je da McLemore nema all-round igru po nijednom pokazatelju. Tip je praktički šuterski specijalist, tako da ne čudi da su mu najpozitivnije usporedbe Jodie Meeks i Brandon Rush. Zanimljivo, obojica su također igrači poznati po pasivnom pristupu igri često prozivani zbog nedostatka slasherske komponente u igri i ovisnosti o sistemu. McLemore je bolji šuter od obojice, što nije mala stvar obzirom da su u pitanju specijalisti, ali ne promjeni li stil igre, mogao bi biti ako ne promašaj, onda višegodišnji eksperiment u stilu Jeremya Lamba.

11. CJ MCCOLLUM

McCollum je u neku ruku žrtva lanjske eksplozije Damiana Lillarda, nakon koje je odjednom postalo normalno očekivati da će svaki super strijelac s osrednjeg sveučilišta napraviti NBA karijeru. Problem je što McCollum ima još gore playmakerske brojke i što je u svim atletsko-fizičkim mjerenjima prošao tek osrednje. Dakle, koliko god se Lillard zbog pedigrea nametao kao idealna usporedba, realnije combo poveznice su Gary Neal i Mardy Collins. Tko je Mardy Collins? Točno tako.

12. STEVEN ADAMS

Iako je Len po svim pokazateljima talentiraniji strijelac, Adams ima jedan ogroman plus – prednost u fizikalijama koja ga čini boljim skakačem i obrambenim igračem. Len je u svemu ok, Adams je u par stvari odličan, a to nije za baciti. Uostalom, to se vidi i iz projekcija – iako su i jedan i drugi na putu da završe kao back-up centri, Adams u svom folderu ima usporedbu s Okaforom, izuzetnim pozicionim braničem. Najdalje što je Len dogurao je Robin Lopez.

13. KELLY OLYNYK

Odmah to riješimo na startu – Olynyk je fizikalijama i atleticizmom gori prospekt od Muscale. To znači da neće moći igrati peticu usprkos solidnoj visini, a to pak znači da će puno teže dolaziti do minuta osim kao stretch četvorka. Međutim, kao stretch igrač ima veći potencijal i od Zellera i od Muscale, što jasno pokazuje njegova najoptimističnija usporedba – Troy Murphy.

14. GORGUI DIENG

Obzirom na godine, sposobnost da igra obranu i pod košem i na perimetru te sve bolji skok-šut, Dieng se po ničemu ne razlikuje od igrača poput Udoha (u najgorem slučaju) ili Gibsona (u najboljem). Dakle, solidan treći ili četvrti visoki, sposoban igrati bitne minute i u playoffu.

15. JAMAAL FRANKLIN

Franklin je zanimljiv all-round igrač kod kojega se uglavnom ističu slabosti (šut), ali ne i vrline (kreacija, obrana, skok). Činjenica je kako je njegov najveći problem tanka konstitucija, koja uz prosječan atleticizam služi kao poprilično dobar znak da nikada neće biti rasni swingman. Međutim, ni Iman Shumpert nije u stanju igrati obranu na obje bočne pozicije i svejedno ima ulogu u ligi kao presing igrač. Stoga bi problem mogla biti percepcija – umjesto da Franklina zamišljamo kao nedostojnog 3&D igrača, zašto ga ne gledati kroz prizmu Shumperta ili čak Ronniea Brewera? U svakom slučaju, mjesta u ligi za ovakav košarkaški IQ mora biti.

16. PIERRE JACKSON

Sada već zalazimo u sferu sumnjivih pickova. Jackson je solidan playmaker, brojkama ne toliko lošiji od Burkea, sposoban zabiti i vrtiti pick & roll. Ali, ovakvih igrača čak i na ovakvom draftu ima na desetke, što će uostalom pokazati i ova lista – do kraja će nam donijeti čak još 9 niskih bekova, što je jasan pokazatelj da je stvarno najlakše doseći nivo NBA lige ako igrate ovu poziciju.

17. ALEX LEN

Len na papiru izgleda solidno – dobra visina, može zabiti, skočiti i blokirati, a i solidno se kreće. Brojke pak otkrivaju slabašnog atletu upitnog IQ-a i energije, koji ni u jednoj vještini nije zaradio iznadprosječne ocjene. Obzirom da su komparacije koje se javljaju one s lanjskim pickovima poput Tylera Zellera i Myersa Leonarda, jasno je da ova pozicija nije toliko iznenađenje. Ali, tu stvarno moramo uzeti u obzir lošu situaciju na sveučilištu, kao i ozljede koje su ga pratile. Uglavnom, obzirom da centri ne rastu na grani, ako postoji šansa da će biti više Valanciunas nego Leonard, onda ga svakako treba uzeti puno ranije nego to ova lista sugerira. Ali, isto tako treba imati na umu da je povijest puna visokih bijelih promašaja koji su imali jednu zajedničku karakteristiku – nisu bili u stanju dominirati i ostaviti dojam visokog picka tijekom NCAA karijere.

18. NATE WOLTERS

Zanimljivo kako svi spominju McColluma kao novog Lillarda, a pri tome zaboravljaju Woltersa koji ima sličan pedigre. Doduše, Nate ima i nešto veći problem, još je slabiji atleta od McColluma i eksplodirao je relativno kasno, ali njegove šuterske kvalitete su neosporne. Obzirom da je pri tome i pravi play, mislim da nije pretjerivanje reći kako je bolji NBA potencijal od Jimmera.

19. JACKIE CARMICHAEL

Sada smo već u sferama specijalaca, a Carmichael to definitivno jeste. Izuzetan skakač i obrambeni igrač, Carmicheal ima fizikalije s kojima sutra može u bitku u svaki NBA reket. Talent za zabijanje je upitan, ali srce ni najmanje, tako da se ne treba iznenaditi ako pronađe za sebe mjesto na nekom playoff rosteru puno prije od nekih razvikanijih imena.

20. ANDRE ROBERSON

Roberson je još jedan podizač energije, ne toliko fizički moćan kao Carmichael, ali možda još bolji skakač i smetlar. U svakom slučaju jedan od boljih skakačkih specijalaca na draftu, tweener fizikalijama sličan Relandu Balkmanu, samo s top centarskom kvalitetom u skupljanju lopti.

21. TONY MITCHELL

Po svemu sudeći Mitchell bi mogao biti zanimljiva kombinacija šuta iz vana (u stilu Tollivera ili braće Morris) i vrhunskog atleticizma koji garantira hrpu blokada i skokova. Njegova igra se sastoji od puno više energije nego ona Perrya Jonesa, lanjskog izbora Thundera koji je imao slični pedigre i koji je nakon loše godine zamalo ispao iz prve runde.

22. ARCHIE GOODWIN

Slično Mitchellu, Goodwin je miks pozicija koji najviše podsjeća na Tonya Wrotena – izuzetan atleta sposoban za slash & kick igru, ali nije ni pravi play, a ni šuter. Međutim, ti mlazni motori u nogama vrijede pogleda iz bliza.

23. SHABAZZ MUHAMMAD

O kako su moćni pali. Nesuđeni prvi pick drafta na početku sezone, iz dana u dan pada na boardovima, a ni ovi rezultati mu ne idu u prilog. Doduše, usporedbe s Harrisonom Barnesom i Wilsonom Chandlerom jasno govore da će mu pad na draftu dobro doći kako bi se skrasio u boljoj sredini u kojoj njegove slabosti neće doći do izražaja jer nikome neće ni pasti na pamet da ga koristi kao prvu opciju. Solidan atleta, Shabazz je strijelac na boku koji će morati razviti šut kako bi dobio stalnu rolu u ligi jer njegove kreativne kvalitete u driblingu i postu nisu takve da može nositi momčad, kao što je bio slučaj u srednjoj. Međutim, razvije li šut za tri, kombinacija dobrih fizikalija mogla bi ga pretvoriti u solidnog igrača zadatka. Pitanje je samo hoće li se njegov ego moći nositi s ovakvim razvojem situacije.

24. SHANE LARKIN

Larkin je minijaturan čak i za mini playa, ali kombinacija brzine, šuta, driblinga i pick & roll igre trebala bi biti dovoljna da se izbori za ulogu back-up playa i strijelca s klupe. Zanimljivo kako mu se usporedbe kreću od nesibičnih asistenata poput Machada sve do 1 na 5 majstora poput Natea Robinsona.

25. PHIL PRESSEY

Ne spominje se nigdje, ali brojkama i karakteristikama nije daleko od Jacksona ili Larkina. Možda je stvar u tome da jednostavno nema mjesta u ligi za ovoliko 180 cm “visokih” bekova, makar ovaj bio i sin legendarnoga igrača Bucksa, Paula Presseya, do nedavno pomoćnog trenera u Clevelandu.

26. REGGIE BULLOCK

Bullock je ispodprosječni atleta koji će imati muke igrati obranu na NBA razini usprkos solidnim fizikalijama, ali je pri tome fenomenalan spot-up šuter, posebice za tricu. Praktički, to je jedino što radi, tako da usporedbe s Anthonyem Morrowom i Wayneom Ellingtonom ne čude. Međutim, kao što su njih dvojica pokazala, ako pri tome nisi u stanju igrati obranu, uzalud ti sav šut ovoga svijeta.

27. JEFF WITHEY

Uf, usporedbe s Thabeetom i Cherokee Parksom baš i ne obećavaju, kao ni olovo u tenisicama. Ali, izuzetna dužina i sposobnost čuvanja obruča možda u njegovom slučaju donesu malo uspješniju karijeru.

28. TIM HARDAWAY JR

Evo još jednog igrača u svemu solidnog, a u ničemu posebnog. Problem koji Hardaway ima u odnosu na jednog Portera ili KCP-a je što nema niti sjajne fizikalije, dakle bliži je ulozi neke dvojke specijalizirane za šut iz vana nego ičemu drugome. A, kako nije ni neki šuter, pitanje je može li se transformirati u combo-beka? Njegovoj najbližoj usporedbi, Dominiqueu Jonesu, to nije uspjelo.

29. MASON PLUMLEE

Plumlee je predobar i preborben atleta da završi kao tek još jedno drvo u nizu, ali smetlarske brojke i usporedbe s veličinima poput Parksa, brata Milesa i neponovljivog Sacrea (njegovo prezima fonetski odaje sve tajne) ukazuju da ga upravo takva budućnost čeka.

30. KENNY KADJI

Kadji je praktički zaboravljen nakon turnira, ali izuzmemo li strah od njegovih godina i već dosegnutog plafona, činjenica je da se radi o solidnom košarkašu. Doduše, i o igraču s jednim jedinim trikom zvanim pick & pop. Ali, zar u doba šuta iz vana upravo takvi nisu dragocjeni?

31. ISAIAH CANAAN

Još jedan combo play, kojemu je plafon uloga trećeg playa, a idealna usporedba Nolan Smith.

32. ERICK GREEN

Još jedan combo bek kojemu je usporedba Nolan Smith – znači, još jedan NCAA igrač s mudima koji će nestati u NBA. Osim ako ne završi u Miamiu – druga usporedba je Norris Cole, što jasno govori da bi strijelac kao Green mogao imati ulogu u ligi samo ako završi u idealnoj situaciji. Ili to možda govori da bi Heat mogao Colea zamijeniti jednim mailom.

33. ALLAN CRABBE

Crabbe je na sveučilištu navikao koristiti gomile blokova i sistem da dođe do šuta, a u NBA neće imati taj luksuz, što znači da će morati igrati 3&D rolu. Ni fizikalije ni atleticizam mu nisu bajni, ali ono zbog čega otpada su užasne all-round brojke. Iako u njegovim projekcijama ima i tragova Terrencea Rossa, najbolja usporedba je ona s Antoineom Wrightom. S kim? Točno tako.

34. DESHAUN THOMAS

Thomas je igrač bez pozicije za NBA uvjete, ali, ako je jedan Landry Fields zaradio milijune, onda može i on dobiti šansu. Thomas će skakati i zabijati, ali ostanak u ligi ovisi prije svega o tome hoće li moći igrati obranu na perimetru. Uspije li, a to bi značilo da je potpuno promijenio ulogu u odnosu na ono što je igrao na sveučilištu, onda mu treba skinuti kapu.

35. RAY MCCALLUM

McCallum je solidan combo bek, solidnog dometa koji bi mogao igrati spot up ulogu na svojoj poziciji. Kada bi bilo potrebe za još jednim niskim bekom na ovom draftu.

36. LORENZO BROWN

Brown je pravi play, bez ovih combo dodataka, ali to je ujedno i problem jer znači da nije u stanju zabiti dovoljno. Izbora za tu ulogu ima toliko da ne vidim uopće smisla truditi se oko njega.

37. ERIK MURPHY

Murphy je valjda sporiji od Witheya, ali ima IQ tipičan za četvorke s Floride (Parsons, Lee, Horford) i ima legitimni NBA domet za tri. Matt Bonner 2.0?

38. MYCK KABONGO

Još jedan mini play koji bi mogao odraditi posao trećeg playa u ligi. Jasno vam je koliko je to bitno. I jasno vam je koliko su ovi ostali prospekti bili loši kada ih je u prašini ostavio čovjek čiji je domet radno mjesto na koje čeka tisuće legitimnih kandidata.

39. CJ LESLIE

Zanimljiv igrač zbog kombinacije pozicije, atleticizma i driblinga, ali ujedno i tweener bez šuta i mišića, osuđen postati Hakim Warrick kako bi preživio par sezona.

40. RYAN KELLY

Kelly ima mrvicu veće atletske mogućnosti igrati obranu na NBA razini od Murphya, ali nema njegovo tijelo četvorke da se gura u sredini. Da ih je kombinirati, dobili bi solidnog člana rotacije, ovako imamo tek dva spora šutera koji će završiti na više postera nego će zabiti trica. Ako ikada i zaigraju u ligi.

7 thoughts on “PRE-DRAFT WORKOUT

  1. to je generalno igrač između dvi pozicije, najčešće preslab za četvorku i prespor za trojku pa igra nešto između, a u ligi preživljava ako ima neki malo posebniji talent (scorer, play i sl.)…

    gee, molim te reci mi šta misliš o šariću i njegovoj odluci da se povuče sa ovog drafta? ja osobno mislim da je talentom i pogotovo plafonom top10 ove godine, dok će iduće teško u lutriju ukoliko se značajno ne poboljša (a mislim da hoće). mislim, ne shvaćam odluku o povlačenju sa drafta kad bi i onako bio gotovo sigurno draft&stash, kao valanciunas prije par godina…

  2. Jesi satra Ukrajinku Lena, ajme majko. Momak pola sezone nije ni zna da je pokidan, a razvalio je sve ovogodišnje centre u 1-1 igri (Noela i Plumlija).
    A jadni Shabazz je uništen od strane svih koji prate draft, svi se urotili protiv njega, a žalosno što su ga isti ti u Ameriki projecirali kao top pik, netko je tu bio lud.
    Preporučam da vidiš Granta Jerretta, luđak izaša na draft, a nije odigra ozbiljnije minute na sveučilištu. Sve predispozicije su tu, visina, masa, raspon krila, samo treba radit s njim. Veća je vjerojatost da nikada neće uspit, ali bolje probat s takvim igračem neg s ovom gomilom potencijalnih trećih ultra niskih plejeva

  3. Muscala 9., a Plumlee 29.? Jebeš mi sve ako Mason ne bi imao iste takve, ako ne i bolje brojke na Muscalinom mjestu i u istom kontekstu, a da ne spominjem da je bolji atleta. Da se razumijemo, ne vjerujem da će Plumlee ikad biti više od trećeg visokog, no isto tako ne vidim ništa bolju budućnost ni Muscali, zato mi nije ni jasna ovakva razlika.

  4. Pa sistem Muscalu i vidi kao trećeg visokog, a Plumleea kao putnika za Europu, dakle ništa tu nema pretjerano neprirodno. Slažem se da bi u istom kontekstu Plumlee imao bolje brojke i da bi nadoknadio razliku u skoku i blokadama (a Muscala je bio duplo bolji bloker iako je slabiji atleta, a i skakački postotci su mu debelo iznad), ali osjećaj za asist i meku ruku ili imaš ili nemaš, to ne dolazi s kontekstom već talentom. Dakle, tu se ne mogu složit da bi imao iste brojke.

  5. gee, jedno glupo pitanje… na podcastima zvučiš identično kao onaj tip iz Gitka (oni komičari) sa dreadovima. ne vjerujem da si to ti ali to me kopka još od prvog vašeg podcasta kaj sam slušao. riješiš me znatiželje?

  6. ha ha ha ha

    Nisam taj, ali svaku usporedbu s Milanom Apotekom shvaćam kao kompliment.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *