MUCH ADO ABOUT NOTHING

Ok, sada kada je prvotni šok prošao i kada smo se prilagodili činjenici da se trade Bostona i Brooklyna stvarno dogodio, vrijeme je da bacimo pogled na ono bitno, a to su dometi ovih renoviranih rostera. Na prvi pogled je jasno kako su Netsi bolji nego što su bili, a isto tako i kako su Celticsi puno lošiji. Međutim, nijanse su bitne – da li su Netsi toliko dobri da mogu izazvati Heat, odnosno da li je Boston toliko loš da može u lov na Wigginsa? Krenimo od potonjih jer njihov cilj će definitivno biti lakše ostvariti usprkos puno većoj konkurenciji čak i od one protiv koje će se boriti Netsi.

CELTICS

Dakle, sezonu nakon što je odlučio pojačati momčad kako bi Pierceu, Garnettu i Rondu omogućio još nekoliko prilika za nove playoff borbe, Ainge je već zaključio kako je taj pristup bio pogrešan i kako bi trebalo okrenuti novu stranicu. To što je pri tome spalio ogromnu količinu dolara na novi ugovor Garnettu te ne dovođenje Leea, Terrya i ostalih kvazi-pojačanja očito ne brine vlasnike, stoga ne treba ni nas. Ime nove strategije zove se rebuilding, stoga se posvetimo tome.

Ako i prihvatimo tezu da nije bilo boljih ponuda na stolu, ovi pickovi Netsa ne zvuče loše u vakumu (a vakum je nužan prilikom gledanja ovakvih tradeova jer, ako ih gledamo kroz prizmu odricanja od jednog od najboljih igrača u povijesti kluba za u najboljem slučaju dva korisna picka, jasno je kako Ainge zaslužuje da mu se probuše sve četiri gume na autiću kojega vozi). Ovaj dogodine, na povijesno jakom draftu, neće biti ništa posebno (Hawksi imaju pravo mijenjati svoj pick za ovaj Netsa kao dio tradea za Johnsona, ali to im sigurno neće pasti na pamet obzirom da i sami kreću u lov na Wigginsa), ali ovi kasniji bi mogli završiti u lutriji ako u međuvremenu Prokhorov ostane bez aduta koji bi pokrili raspad jezgre uzrokovan starenjem (Boston ima i opciju zamijeniti s Netsima svoj pick prve runde u 2017. što bi se opet moglo pokazati bitnim, a možda i ne).

Problem je u tome što Prokhorovu novac očito ne znači ništa, a s takvima je teško išto prognozirati. Isto kao što je uspio truplo Geralda Wallacea pretvoriti u Piercea i Garnetta, možda mu nešto slično uspije sutra i s Johnsonom. I za takve transakcije mu neće uvijek trebati ni pickovi – liga će uvijek biti krcata preplaćenim veteranima na dugim ugovorima kojih će se netko htjeti riješiti, pa makar i za budući prostor na salary capu, što implicira da su Netsi mogli dobiti od Bostona sličan paket i bez ovoliko pickova, a to pak znači da je Ainge napravio solidan posao.

Istovremeno, ako će Netsi uvijek naći načina biti u playoffu, a to im je očito namjera, onda ti pickovi ne znače ništa, pa i taj Aingeov dobar posao prestaje biti dobar posao. Pratite me do sada? Poanta je – zaboravite pickove, koncentrirajte se na igrače i provedbu generalnog plana.

Kris Humphries je u zadnjoj godini koje je teška kao i Garnettova (klub ima opciju produžiti KG-a za još jednu sezonu). Kako Humphries baš i nema neku vrijednost kao veteran, pri tome ima i onu mrlju u odnosima s Rondom zbog lanjske tučnjave, ne vidim razloga zašto bi ga Celticsi uopće dovodili u trening kamp. Ionako bi samo zauzimao mjesto mladima, stoga je najpametnije jednostavno ga otpustiti. Ili, ako to Rondo želi, staviti ga u istu situaciju koju su Jazzeri izveli s Rajom Bellom, kada su ga cijelu sezonu držali kao aktivnog člana rostera samo da ne potpiše za novi klub. Uglavnom, Humphries je apsolutno nebitan u cijeloj priči osim kao ugovor.

Gerald Wallace je najveći problem cijelog tradea – Boston je poslao 39 garantiranih milja u Brooklyn, a uzeo je nazad 44 (pod pretpostavkom da je Bogans potpisao za minimum i jednu garantiranu godinu), što znači da su pravo na pickove platili 5 milja. Nije puno za tri picka prve runde, ali, opet ponavljam, ako će se raditi o pickovima izvan lutrije, nije ni malo. Najgore od svega je što Wallaceov ugovor traje tri godine, a to znači da ćeš iz sezonu u sezonu na rosteru držati mrtvi kapital. Kojega se možeš riješiti samo tako da nekoga podmitiš nekim od onih pickova koje si dobio od Brooklyna. Što bi bio prevelik idiotizam čak i za Aingea. Uglavnom, obzirom da je odlaskom Piercea otvoreno mjesto za Greena da konačno zaigra na svojoj prirodnoj poziciji trojke, Wallace nema nikakvu vrijednost osim kao skupa zamjena (mislim, nadam se da će budući trener biti dovoljno pametan i da neće Greena gurati pod koš kako bi otvorio minute za penzionera koji nema nikakvu budućnost u klubu).

Keith Bogans dodan je u trade samo da bi štimala lova i Boston ga isto tako bez problema moža otpustiti nakon što mu isplati tu jednu godinu veteranskog minimuma, Kris Joseph se vratio nazad u klub koji ga je već jednom otpustio nakon što ga je izabrao u drugom krugu prošle godine (vjerojatno će to napraviti opet jer se radi o NBDL igraču), tako da ispada kako je jedini igrački dobitak za Boston u ovom tradeu MarShon Brooks. Momak je imao solidnu rookie sezonu u kojoj je pokazao zavidnu lakoću zabijanja i kreiranja prilika (isključivo za sebe), ali u jednom totalno neobaveznom kontekstu. U drugoj godini našao se u nezgodnoj situaciji znatno povećanih očekivanja, plus je dolaskom Johnsona igrača ostalo malo prilike za izboriti minute. Ni Johnson trener, a ni kasnije Carlesimo (iako je on bio nešto šire ruke) nisu vidjeli pretjerane koristi od davanja minuta klincu koji ne igra obranu, gađa tricu ispod 30% i ima jednako asista kao i izgubljenih.

Sad, može li se nešto izvući iz Brooksa drugačijim pristupom u kojemu će netko imati volje učiti ga i razvijati kao igrača? Možda, još je relativno mlad, a ono što je pokazao u rookie sezoni kada je imao više slobode jasno ukazuje da ima napadačkog talenta. Plus, solidan je atleta i nema razloga da ne razvije i u puno boljeg obrambenog igrača.

Znači, kada svedemo račune i kada izbacimo iz jednadžbe upitne pickove i financijsku neisplativost, ispada kako je iz ovoga tradea Boston dobio možda jednog člana nove jezgre. Što je mizerno malo, dok ne bacimo pogled na strategiju. Dakle, može li Boston biti toliko loš da uhvati Wigginsa?

Puno je varijabli i većina ih je vezana uz Ronda – ako i on napusti klub u nekom tradeu, jasno je da dobar dio onoga o čemu danas pričamo nema smisla. Međutim, radi vježbe uzmimo u obzir da će se Rondo stvarno vratiti na parkete do trening kampa i da će ući u sezonu kao startni play. Možda neće biti spreman za maksimalan napor, definitivno neće biti razloga za forsirati ga, ali čak i taj light Rondo trebao bi odraditi posao iznad prosjeka na poziciji.

Recimo da se njegovih standardnih 37 minuta smanje na 33 uz nešto slabiji učinak, to bi i dalje trebalo biti dovoljno za ulogu treće opcije po IOR bodovima. Ostatak minuta otpao bi na Bradleya, a nije isključeno da će kroz ljetnu ligu Celticsi potpisati i Phila Presseya kao trećeg playa.

Na dvojki dio minuta ide Bradleyu, a tu su i Crawford, Brooks i Lee pod ugovorima. Gužva, stoga možemo očekivati da jedan od njih i odleti. Međutim, za našu projekciju to je manje bitno jer se radi o igračima sličnih vrijednosti sposobnima odraditi minute na razini igrača zadatka.

Na trojki bi se sve trebalo vrtiti oko Greena plus Wallacea kao zamjene – uz malo sreće i uz veće ovlasti za Greena, Boston bi i ovdje mogao izvući učinak treće opcije. Obojica će dobiti i poneku minutu na četvorki, ali pod košem bi većina minuta trebala otpasti na Sullingera (dobro se oporavlja i do kampa bi trebao biti 100% spreman) i Bassa. Sullinger je lani tu i tamo čak igrao i kao petica, to će moći ponoviti protiv napadački limitiranih centara, ali očito je kako će Bostonov najveći problem u novoj sezoni biti centar.

Olynyk bi zbog građe također bolje prošao kao stretch četvorka, tako da su na toj poziciji riješeni, imaju čak i previše opcija, ali Sullinger neće moći sam sezonu izgurati na petici, a niti će mu Melo ili Iverson, ako uopće ostane na rosteru, biti od velike pomoći. Kako je Boston debelo preko capa, jasno je kako im na raspolaganju za pojačanja ostaje samo trade ili midlevel (a i pitanje je hoće li imati pravo na puni midlevel obzirom da su na samoj granici da plate porez). Ili će pretvoriti jednog od bekova viška u poštenu peticu ako ne misle uništiti Sullingera ili će rješenje pronaći putem tržnice. A i tu su im ruke poprilično vezane jer već pod ugovorom imaju 14 igrača – čak i kada otpuštanjem Josepha, Bogansa i Humphriesa ovu brojku garantiranih ugovora svedu na 11, ne ostaje im puno mjesta da potpišu klince poput Presseya i Iversona koji su nužni na ovakvom rosteru.

Uglavnom, ako krenemo od postavke da većih promjena neće biti i da je ovo manje-više njihova rotacija za novu sezonu, plus ako uračunam da će centar kojega će dovesti biti tek sposoban za sačuvati zdravlje rookieima i četvorkama koje bi trebale glumiti centre, IOR gleda na Boston kao na momčad sposobnu ostvariti 35 do 38 pobjeda. Jasno, projekcija nije potpuna dok podjeli minuta i rotacijama talenta ne dodamo i prilagodbu konkurenciji, ali u ovom trenutku nema potrebe ići toliko daleko, ostavimo to za deveti i deseti mjesec te se ovom prilikom zadržimo na spomenutim brojkama.

Obzirom da će Istok biti još slabiji na osnovu ovoga što trenutno znamo, brojka od 38 pobjeda realnija je od 35, a to definitivno neće biti dovoljno za lov na Wigginsa. Kvragu, obzirom na tankiranje koje će nam priuštiti Orlando, Charlotte, Philadelphia, a vrlo vjerojatno i Milwaukee i Atlanta (plus da ne spominjem da trenutno ni Cleveland ni Detroit ne izgledaju spremni napraviti korak naprijed), ispada kako bi Boston čak i s ovakvim rosterom mogao završiti u borbi za osmo mjesto. Srećom, da se takva “tragedija” izbjegne, uvijek postoji dovoljno opcija.

Prva i najučinkovitija je već spomenuto poigravanje s Rondovom ulogom i minutažom (teoretski, ne moraju ga ni trejdati, samo mu mogu odgoditi povratak obzirom na težinu ozljede), koje bi ih moglo koštati 3 do 5 pobjeda ako ga zamijene prosječnim učinkom. Problem je samo u tome što Boston nema prosječnog back-up playa – Bradley je specijalista za obranu koji prenosi loptu, tako da bi s njegovom većom ulogom pad bio puno veći. Kako više nema ni Piercea ni Garnetta da vrtiš napad kroz njih, sva odgovornost za kreaciju pala bi na Greena, a to znači da bi često imali prilike gledati Crawforda i Brooksa kako igraju 1 na 5. Razum govori da ovo već opasno izgleda kao momčad ne za 5, već za 10 pobjeda manje od očekivanih s Rondom.

Također, tu je uvijek i mogućnost da jednostavno ne realiziraju talent koji imaju na raspolaganju. Naime, za biti grozan nije potrebno imati samo grozan talent, možeš se provući i ako imaš užasno posložen roster nesposoban igrati prosječnu košarku ni u obrani ni u napadu. Uzmimo za primjer samo prošlu godinu – Detroit, Cleveland, Orlando, Charlotte i Phoenix bile su jedine momčadi u ligi koje su bile ispodprosječne i u obrani i u napadu. Svih 5 je sezonu završilo ispod 30 pobjeda na dnu lige – među njih su se ubacili još samo Kingsi i Washington. Kingse je ispod 30 pobjeda povukla druga najgora obrana lige koja je anulirala solidan napad, a Wizardse najgori napad koji je jedno od boljih obrana učinio nevažnom.

Po ovim podacima jasno je uočljiv uzorak koji trebaš poštovati da bi bio loš, a Boston je na odličnom putu. Njihov napad s puno Ronda ispodprosječan je već dvije sezone, a bez Piercea i Garnetta trebao bi potonuti na samo dno (i to bez da smo uopće makli Ronda iz jednadžbe – bez njega bi mogao biti povijesno užasan). Štoviše, obzirom da Celticsi ni na jednoj poziciji nemaju poštenog šutera (Bass je vjerojatno najpouzdaniji, a to sve govori), vrlo lako bi se moglo dogoditi da im nedostatak balansa bude najveći neprijatelj, a u takvom kontekstu gotovo je garantirano da nećete realizirati talent do kraja (tko je prva, a tko druga opcija, tko su igrači zadatka – to je nešto što ni novi trener neće znati veći dio sezone).

Može li obrana stati na put tankiranju? Ne, a za to će se pobrinuti manjak poštenog centra. Boston u Rondu, Greenu i Bradleyu ima sjajne obrambene igrače na perimetru, ali to neće biti dovoljno za imati poštenu obranu bez podrške u pozadini. A kako Boston sigurno neće dovesti Howarda, ova unutarnja linija curit će na sve strane i neće stići pokriti ništa. Garnett je bio srce ove momčadi, a to vam ništa ne može bolje pokazati od obrambenih brojki s njim ili bez njega na parketu.

S njim je Boston primao samo 99.3 poena na 100 posjeda lopte, što je bio za 0.5 bolji rezultat od onoga kojega je ostvarila najbolja obrana lige prošle sezone, obrana Pacersa. Bez njega, Boston je primao 108.3 poena na 100 posjeda lopte, što je rezultat koji ih baca između Orlanda i Detroita, debelo u donjoj trećini uspješnih obrana. I to je ujedno i brojka koja puno više odgovara budućoj stvarnosti.

Dakle, Boston će gotovo sigurno imati ispodprosječan napad i ispodprosječnu obranu, što znači da Ainge može otvoriti šampanjac – jednim potezom si je osigurao lutriju. A poželi li pri tome biti uspješniji u tankiranju i od Orlanda i od Charlotte, samo treba trejdati Ronda (po mogućnosti za veterana sa skupim ugovorom koji će im dodatno opteretiti salary cap – sarkastičan sam, bit će dovoljno dobiti još poneki pick). U tom slučaju su mu 20-62 garantirani. Operacija uspjela, pacijent umro.

Sarkazam na stranu, realnost je takva da su Celticsi kad-tad morali napraviti ovo što su napravili. Ali, kada stavimo na stranu činjenicu da je prva Velika Trojka koštala ogromnu količinu novca i da je iza sebe ostavila više skandala nego naslova, ispada da ova Aingeova era baš i nije bila tako sjajna kako se voli smatrati. Kada dodamo i zadnje dvije godine užasnih poteza na vagu, na površinu izlazi jedan jedini zaključak – Danny Ainge zaslužuje otkaz. Da sam navijač, tako bih sebi postavio stvari – ok, uzeli ste mi kvalitetan roster, zasuli ste me pri tome drekom i užasnim PR-om, a da mi zauzvrat niste dali niti proizvod koji garantira nadu (garantira je ključna riječ, Boston tek treba uz pomoć sreće doći do svojih mladih nositelja budućnosti, što se, ako im loptice ne budu naklonjene, vrlo lako može pretvoriti u desetljeće jada), pa to se može ispraviti samo nečijom žrtvom. A kako su vlasnici nedodirljivi, žrtvujte Aingea. Neka u Wigginsovoj eri uživa neki novi mešetar.

NETS

Oni su prihvatili ogroman rizik, to je jasno. Ono što nije jasno da li su na to pristali svjesno ili nesvjesno – Prokhorov i dalje odaje dojam tipa koji vjeruje da je NBA kao UEFA i da ruski tajkun milijunima može kupiti trofeje. Za razliku od nogometa, NBA ima pravila koja joj daju kakav-takav integritet bez kojega bi bila tek još jedna bezvezna liga u kojoj jedni životare, a drugi uživaju bez posljedica. Ok, ona u neku ruku i jeste takva, ali ne zbog manjka regulacije, već zbog manjka poštenja na svijetu – nisu svi jednako lijepi, bogati, a ni pametni, što se može primijeniti i na NBA management.

Uglavnom, očito je da čovjek nema strpljenja za dugoročni plan, zato će pokušavati na silu dok se cijela stvar ne raspadne (a raspast će se, jer će se jednom ovaj krug oživljavanja mrtvaca drugim mrtvacima kad-tad morati zatvoriti). I složio je pristojnu momčad, koja nakon ovog tradea s Bostonom ima i sjajnu petorku, ali i nešto tijela na klupi.

Dakle, na prvi pogled je jasno kako su Netsi bolji nego lani. Stoga, zaboravimo pickove, budućnost i sve nakon ove sezone – ako to nije bitno Prokhorovu, zašto bi bilo nama. Usmjerimo pažnju na to koliko su obnovljeni Netsi u ovom trenutku bolji nego što su bili.

Zamjena Wallacea Pierceom je sjajan potez – ne treba biti genije za zaključiti kako bi lakoćom prošli Bullse u nedavnoj prvoj rundi da su umjesto Geralda imali Paula u momčadi. Pierce će svojom all-round igrom i posebice šutom iz vana podići ovaj napad na još veću razinu. Plus, obzirom kako kvalitetno stari, manja uloga i manja potrošnja omogućit će mu da održi razinu kvalitete i možda bude još učinkovitiji igrač.

Garnett će se također sjajno uklopiti. On je napadački ionako već godinama igrač zadatka koji stoji iznad lakta i zabija skok-šut za skok-šutom te se više neće morati pretvarati da je išta više. Pored Lopeza, uopće neće biti potrebe da se spušta u reket, a njegovi sjajni pasovi dodatno će ubrzati kretanje lopte. Najvažnije, još uvijek je u stanju upravljati vrhunskom obranom, što znači da će začepiti najveći problem Netsa – propusni reket. Također, kao sjajan defanzivni skakač pobrinut će se da Netsi ne dozvoljavaju previše skokova u napadu, što im je lani bila poprilična slabost.

Teoretski, njihova obrana bi iz prosječnosti mogla uskočiti među 10 najboljih samo ako KG bude u stanju igrati 30 minuta po večeri i odigra li Lopez 70 ili više utakmica. Stare kosti na boku nisu bile problem prošle godine, a ne bi trebale biti ni ove pošto između Piercea i Wallacea nema velike razlike. Doduše, Johnson je pokazao ozbiljne znakove starenja u tom segmentu igre, a kako Pierce teško može odjednom postati specijalizirani stoper, jasno je kako će tu imati problema s najvećim klasama. S druge strane, Kidd je zadnjih godina igrajući u Mavsima, pa dijelom i u Knicksima, vrlo dobro upoznao kvalitete zone, tako da bi se manjak mladih nogu za presing mogao sakriti. Ukratko, obrana će biti solidna, s Garnettom i Lopezom zajedno na parketu odlična.

Napad je već bio top 10 samo s Williamsom i Lopezom, a dodatkom Pierceova i Garnettova šuta otvorena su mu vrata za top 5. Jasno, ogroman problem je uigravanje, kao i sistem kojega će uvesti Kidd. Hoće li Williams imati sve ovlasti? Hoće li zbog izolacija za Johnsona i Piercea zanemariti najbolju napadačku opciju, Lopeza? Koji će biti omjer pick & rolla? Tko će se odreći većeg postotka lopti, Pierce ili Johnson?

Distribucija lopti je uvijek problem kada se na okupu nađe ovoliko kvalitetnih igrača, ali nije da nema logičnih opcija. Tipa, Garnett više definitivno neće morati potezati duge dvice svaki četvrti napad kada je na parketu, tako da bi njegova potrošnja bez problema mogla pasti na razinu igrača zadatka. Pierce bi se također morao zadovoljiti s više spot-up situacija i ulogom druge ili treće opcije, dok je Johnson već lani bio oslobođen težeg tereta i nije se previše bunio. Sada samo treba izbaciti iz plana igre sve akcije koje završavaju s njim u izolaciji, koristiti ga uglavnom kao šutera i povremeno u postu, i to je to. Lopez i dalje mora dobivati između 25 i 30% lopti dok je na parketu, a Williams kao primarni kreator mora imati odriješene ruke.

Uglavnom, ovo može funkcionirati jer nije da imamo 5 igrača u naponu snage koji će se ubijati međusobno za svaku loptu. Johnson i KG u stanju su biti spot-up podrška dok udarna trojka vrti akciju, pitanje je samo hoće li Kidd znati izvesti da ta podjela uloga bude prirodna i dovoljno učinkovita da ne uzburka duhove.

Naravno, kada imaš ovako staru petorku, nije na odmet imati dobru klupu. A tu Netsi nisu ni upola loši koliko se misli. U manjoj roli, Evansovi skokovi bit će od koristi, a ostane li Blatche i zadrži li lanjsku razinu igre, rotacija visokih bit će solidna. Praktički, tu je Teletović peti čovjek, a obzirom da bi i on nakon godine prilagodbe mogao početi pogađati trice, mogli bi čak govoriti i o iznadprosječnoj rotaciji. Nećemo, jer jedan problem postoji, a on se tiče minuta Lopeza i Garnetta. I jedan i drugi su pod posebnim režimom i ne igraju više od 30 minuta, što znači da će klupa ipak imati malo prevelik utjecaj, barem dok Brook ne dobije zeleno svjetlo od doktora da ga se može jahati 35+ minuta (kako je nedavno opet imao zahvat na stopalu, pitanje je koliko je to realna mogućnost).

I Pierce i Johnson su u godinama kada bi manja minutaža bila od koristi, ali tu se javlja puno veći problem – Netsi nemaju swingmana koji će im olakšati život. Terry će tu i tamo uskočiti kao dvojka, ali i njegovi najbolji dani su prošlost i puno bolje funkcionira kao combo-bek s klupe. Dakle, tu će dobro doći da nadoknadi izvjesni odlazak Watsona, ali ovoj momčadi treba 3&D swingman na klupi. Tu bi ključan mogao biti Bogdanović – Netsi moraju dovesti i njega kako bi s 15-20 minuta po večeri zakrpali najveću rupu na rosteru, a po brojkama iz Eurolige nema razloga sumnjati da ovaj neće biti u stanju na povjerenje uzvratiti solidnim igrama. Lanjski rookie Taylor vjerojatno nikada neće biti spreman pomoći, stoga ne bi bilo loše pronaći još jednog back-up playa. Kidd se, nažalost, ne može skinuti jer se umirovio kako bi se oslobodio od ugovora s Knicksima, ali uokolo ima sasvim dovoljno veterana koji su voljni doći za minimum u ovakvu situaciju.

Uglavnom, ako sve pođe po planu, Netsima 55 pobjeda ne mogu pobjeći osim u slučaju nekakvih šokova poput onih koji su lani pogodili Lakerse. Top 10 momčad u oba smjera po defaultu ide preko 50, ako je pri tome u jednom segmentu igre top 5, broj pobjeda se još više povećava i otvaraju se vrata šampionskom potencijalu. Kada dodamo buduće stanje na Istoku, bilo bi skromno očekivati manje od 55 pobjeda, zar ne? Plus, Netsi su već lani zamalo uhvatili 50 pobjeda iako ih je IOR prognozirao na oko 45, a i statistički su na kraju imali učinak primjereniji 46-36 momčadi. Dakle, ako pripišemo tu pozitivnu razliku od +3 pobjede isključivo slabijoj konkurenciji, posebice nakon all-stara kada se pola momčadi ionako okrenulo lutriji, dogodine bi mogli očekivati čak i veći doprinos sreće. Da, 55 pobjeda se čini dohvatljivim ciljem, a taj napredak od 6 utakmica nije za baciti.

IOR se manje-više slaže s ovom logikom. Na Netse gleda kao na momčad između 48 i 53 pobjede, s tim da su nas Lakersi naučili kako donja granica može biti i veća ako regresija bude iznad očekivanja. Kod veterana se nikada ne zna kada će se raspasti i kada više neće sličiti na sebe, iako se stvarno mora dogoditi poseban slučaj pa da ih više propadne istodobno kao što je bio slučaj lani s Lakersima. Posebno je zeznuto predvidjeti Piercea koji je lani u specijalnim okolnostima i pod teretom odgovornosti odigrao možda i bolju sezonu nego godinu ranije. Garnett i Johnson imaju svoj standardni ritam regresije koji će se vjerojatno nastaviti (iako, opet ponavljam, možda baš iduća sezone bude ona u kojoj će jedan od njih potonuti), pa ako i Pierceu uračunamo nešto slično, bolji učinak Lopeza i standardni Williamsa u stanju su i dalje sve ovo izvući preko 50 pobjeda.

Samo, od kada su to momčadi sa scoreom 53-29 u sezoni šampionski materijal? E, to je već druga priča. Netsi su bolji nego lani i time će vjerojatno preskočiti Knickse koji će vjerojatno biti lošiji, ali teško da će se ozbiljnije odvojiti od Indiane i Chicaga. Što je opet dobro – obzirom da su lani ispali u prvom krugu i da su ostali ispod 50 pobjeda na onakvom Istoku s rosterom teškim 84 milje, svakako će napraviti napredak. Ali, i dalje će ostati za stepenicu ispod Heata, a obzirom da nemaju dominantnu unutarnju liniju kao Bullsi i Indiana, teško da će ih ozbiljnije izazvati. KG i Lopez će svakako smetati LeBronu i kompaniji da igraju svoju igru, ali, ako će biti na parketu 30 minuta u prosjeku, Miami će imati dovoljno šansi da se izvuče iz eventualne serije bez stresa.

Što nas opet vraća na Lakerse. Sjetimo se kako su prošle sezone sami izazvali dobar dio problema koji su ih napali. Počevši od krivih poteza s trenerima dva puta u jednoj sezoni, pa do ozljeda i regresije uzrokovane godinama. Netsima nad glavom također visi taj mač sistema – ako ga ne budu imali, kako će pronaći balans? Da li je kasno dati otkaz Kiddu i dovesti Jacksona ili Van Gundya koji valjda sada ne bi odbili trenirati ovakav roster (ovo je samo glasno retoričko pitanje kako bi naglasili kakav su rizik preuzeli odigravši na Kidda)? Ako i uspiju postati momčad, mogu li preživjeti sezonu i dočekati playoff u top formi s ovolikim bremenom ozljeda i godina nad glavom?

Previše je to upitnika da ih se smatralo ozbiljnim izazivačem, ali da su napravili korak naprijed to je neosporno. To što nakon toga koraka slijedi provalija, to je za neku drugu priču. Za ovu sada, za trenutak, bitno je samo da ćemo još jednom gledati Piercea i KG-a u važnim utakmicama. Kao fanatiku NBA lige, najvažnije mi je da na vrhu imamo što kvalitetnije momčadi koje bi nam mogle donijeti još više one čarolije koju smo gledali i kroz nedavni playoff. Stoga, hvala ti Ainge – ako ti nerazumni fanovi Bostona probuše gume, ja sam ti spreman dati za taxi. I hvala tebi Mikhail. Nadam se da ti Billy King objasnio kakav te račun za porez čeka dogodine. Nije problem i ako nije – kada završi na dnu Hudsona s nogama u betonskim blokovima, barem se više nećemo morati uzrujavati oko mogućnosti da će negdje drugdje postati GM.

36 thoughts on “MUCH ADO ABOUT NOTHING

  1. Lov na Wigginsa, lov na Wigginsa… i lov na Wigginsa. Taj mali je novi Rudi Gej i nišsta drugo. Ko ga je pratio imalo detaljnije zna da mu se kompletna igra zasniva na vanrednom atleticizmu.

    Prilično klimav šut izvana, loše vođenje lopte levom rukom, zna da upadne u faze kad ga prosto ne primetiš na parketu, izbegava kontakt i tako dalje..

    Jedan Jabari Parker je kudikamo ozbiljniji igrač,,

  2. @Gee

    Jel bi mogao izračunati projekcije top 10 igrača(ovih najpoznatijih) u famoznoj klasi 2014. na temelju statsa iz srednje? Shvaćam da vjerojatno ne bi bilo baš reprezentativno, ali mislim da bi bilo jako interesantno.

  3. Pa nisu statsi iz srednje nikakav pokazatelj, Wigginsu nema nikakve posebne brojke u odnosu na druge, tek će sezona na sveučilištu na tom polju dati neke materijale za usporedbu.

  4. Al biće dobra ekipa za bele u avionu; Kid i Stakhaus protiv Pirsa i Garnetta. Priča se da je Istiniti jeben igrač..

  5. @Must

    Koji dio rečenice “Shvaćam da vjerojatno ne bi bilo baš reprezentativno, ali mislim da bi bilo jako interesantno.” ti nije jasan?

  6. jabari je odličan, tehnički je potkovaniji od wigginsa i podsjeća na mela. wiggins je pak uberatleta koji ima mnogo, mnogo veći plafon, lik može biti siromašnija verzija lebrona, što znači da je po defaultu potencijal za franšizu kakav se viđa jednom u 3-4 godine… šut mu se popravlja, kao i kontrola lopte, nije sebičan… ma lik nemože falit, on je sigurna stvar. najveći problem je što se nekad ne trudi, zna proć kroz utakmicu na cruise-controlu – jednom su ga zbog toga neki novinari prozivali pa je zabio 55 na idućoj, čisto da pokaže neke stvari.
    mislim da je i julius randle bolji talent od jabaria.

    ja osobno jedva čekam hezonju vidit u nba, mislim da će bit vrhunski scorer, sad hoće li postat crna rupa ili pravi timski igrač, pitanje je…

  7. A kako tačno izmeriti ko je veci talenat i ciji je veci plafon, mister čitatelj?

  8. recimo to ovako: sve što može uraditi jabari parker, može i wiggins. međutim, wiggins može uraditi stvari o kojima jabari može samo sanjati. to znači da ima veći plafon, veći je potencijal i bit će bolji pick. hoće li biti bolji igrač, ostaje da vidimo. ova debata me podsjeća na 2003. kad su neki pametnjakovići isto ovako govorili da je melo najbolji prospekt samo zato jer im je hype oko lebrona došao na vrh glave – kao priče o tome kako ima bolji šut, dokazaniji je, bolji je vođa, bla bla bla… ista priča i ove godine… mislim, svaka čast jabariju, ali on nije na wigginsovoj razini po objektivnim parametrima i onome što se povijesno može iščitat iz igrača sličnih karakteristika.

  9. U pravu si, ne verujem da Đabari može zakucati EastBay :-),,

    Jes’to me nazvao pametnjakovićem, sunca ti?,,

  10. Ainge je cisti primjer lose vodenog poslovanja cija se poslovna strategija raspala prakticki zbog jedne ozljede. Ekipa koja je bila kontender i kojoj je samo falilo mase pod kosem doci u roku od jednog poteza na ekipu s kojom si nigdje (ako je Rondo zdrav, oni su od svih ekipa na Istoku najblize doigravanju).
    Mene nitko ne moze razuvjerit da ekipa Rondo – Pierce – Green – KG – ? nije u stanju jos dvije godine napadat naslov s tim da na klupi su Bradley – Terry – Lee – Bass – Sullinger. Jos sada uzeli Dugorepu Olinka.
    Ne znam kakvu ce vrijednost imati pikovi Netsa kada ce oni sigurno biti jos 3 godine ekipa u doigravanju. Tek mozda 2018 ce imati neku top 10 vrijednost, a do tada tko ziv tko mrtav
    Uzas, po meni je ovo za udzbenike o poslovanju za pokazat kako ne vodit ekipu. Necu ni ulazit u onaj sentimentalni i ljudski dio poslovanja. To se jednostavno ne radi povijesnim licnostima svoje fransize. Iskreno, ovo je mozda malo glupo, nadam se da ce ih neka visa sila kaznit.

    Izvinite sto nema kvacica i ostalih hrvatskih dodataka, tipkam s moba

  11. Potpisujem wadeov komentar, ainge bi na simmonsovom atrocius gm summitu imao glavno predavanje. Son of a bitch

  12. @novi stari čitatelj, sigurno su šipke radile kroz detinjstvo kad si tako lepo vaspitan :-),,

  13. ne bih se složio s time da je unutarnja linija bullsa bolja od netsa tj da može nanijeti više štete heatu. rotacija koju čine boozer, gibson i noah mi se pari dosta tanja nego lrotacija sa blatcheom, lopezom, kg-om, evansom i teletovićem.
    mislim da je veći problem heata kad igraju protiv ekipa koje imaju dominatnog centra koji je sposoban zabiti u postu kao brook lopez nego proitv ekipa koje imaju dobrog skakača kao što je noah. plus to što je brook bolji bloker nego noah što znači da se heat mora više oslanjati na šut što nije dobro za njih.

    također boozeru dokazano ne odgovara bosh dok boshu dokazano ne odgovara garnett koji ga gotovo uvijek kad se susretnu ubija u pojam i tu vidim prednost netsa u odnosu na bullse u matchupu sa heatom.

  14. New York je očito osjetio da je nekako izgubio titulu najidiotskijeg kluba pa je dogovorio trade u kojem će za Novaka, Cambya i jedan (negdje piše 3) pick dobit Bargnanija. Sreća NBA je zasad blokirala ovaj nebulozni potez u kojem su Knicksi pokušali dat Nikolu Garmu i dva igrača za Nikolu Garmu

  15. Koliko ja znam dogovoren je trade,Bargiani za Cambya,Novaka,Pick prve runde 2016 i jos 2 druge runde

  16. ha ha ha dobra tommygun

    s tim da ovaj Garma kojega daju bolji od ovoga kojega uzimaju

  17. nekuzim zasto svi pljuju ovaj trejd ? camby ima koliko ? 38 godina ako ne i vise ? novak je veteran koji roka trice i neigra obranu,po meni je bargiani daleko korisniji od njega,a ovaj pick je nebitan,nece biti u lutri

  18. isti tip igraca skoro,daleko mladji s time i korisniji,mozda se jos nesto izvuce iz njega,dok su ovi oboje veterani koji su u padu ili pred mirovinom

  19. Haha Jesus taman gledan da si isto to komentira na NBA Cro na Facebooku. Ccc 😛

    Nisu Knicksi puno izgubili, problem je u ovome bezobraznome ugovoru koji Bargnani ima. I cinjenici da covik od 213 ne kupi niti 5 skokova u prosjeku tokom cile karijere a to je ravno tragediji. A kako ce izgeldatn zastita reketa kad istovremeno na parketu budu on i Amare, to ce bit lakrdija prve klase 😀

  20. hahhah pa nekuzim,rijesilu su se dvojice veterana i dobili mladjeg,je da je tu ugovor,ali to su knicksi,poznati su po tome i neprestavlja im to problem. i mislim da nece biti oni dvoje u istoj,brijem da nece bargiani na centra ici ali ko zna

  21. raptorsi su se očito željeli riješit bargnania pod bilo koju cijenu. s novakom i cambyem su korak bliže lutriji, nebi se čudio da i oni tankiraju

  22. “isti tip igraca skoro,daleko mladji s time i korisniji,mozda se jos nesto izvuce iz njega,dok su ovi oboje veterani koji su u padu ili pred mirovinom”

    Niko ne poriče da (samo 2 godine stariji!) Novak nema pretjeranu NBA vrijednost, šta tek reći za prvi pick drafta totalno promašene karijere, talijansku plačipizdu masnog ugovora koja sa 213cm ispaljuje 4 trice po utakmici (da ih barem pogađa), i koji se boji ući u reket da ga tamnošnji crnci ne izmlate kurčevima.

    Još da ne pričam o katastrofa obrani, nikakvom pregledu igre, nepostojanju povratnog pasa, ozljeđivanju pri ustajanju iz kreveta itd.

    Stvarno bi volio da prođe ovaj trade, da jednom vidim Stoudamirea i njega zajedno na terenu. Valjda bi im Omer Asik zabio 40

  23. Znaš otprilike, sada ti je čovjek naveo razloge. Uglavnom, potpuno nebitan trade. Fascinira me misao koja kaže da će Raptorsi tankirati sada kada nema Bargnania, koji je lani bio 9. čovjek po učinku.

  24. Igrač koji nemože skočit,koji nemože igrat help obranu,koji je čuja za riječ rim protektor par puta u životu,koji nemože kreirat za druge,koji je neefikasan skorer i solidan šuter-to je Andreaaa “big machine” Bargnani!
    Ako to sve zanemarimo odličan potez niksa 😀

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *